U svijetu u kojem je status na društvenoj mreži važniji od same stvarnosti, kojom caruju nesretni influenceri čija je tragedija u tome da moraju glumiti 24-satnu sreću, umjetnu verziju sebe s filterima koji ih čine božanstvima po mjeri viralne zajednice, ne čudi da se dogodio trans kad su se ukazali Vatreni heroji kao dečki sa stvarnim emocijama, na terenu isklesanim tijelima a među njima i Lovren kao dečko s gnjevnim stavom - ili krikom onog koji si je dao oduška u trenutku trijumfa pa 'NEKA PATI KOGA SMETA'. Iako je to u neskladu s duhom poniznosti koju zagovara hrvatski izbornik, koji na sreću nije stranački prvak pa ne mora graditi kult ličnosti, istomišljeništva i stege, Lovren je imao pravo izbaciti iz sebe gnjev makar ga je ispalio u krivom kontekstu i mjestu, pred krivim osobama - novinarima.
No, dao je nadu svima koji godinama kroče zagrebačkim i drugim hrvatskim asfaltima a osjećaju kako ih prati sjena prijezira koji misle kako su veći samim tim jer su na asfalt stigli iz rodilišta a ne tamo neke udaljene 'pripizdine'. No, tim je veći uspjeh Vatrenog rođenog u srpnju 1989. u Zenici, čiji su roditelji Silva i Saša Lovren do rata živjeli u Kraljevoj Sutjesci u središnjoj Bosni, kojemu da zvijezde nisu bile sklone ne bi bilo neke velike perspektive a kamoli planetarnog uspjeha. Hrvatska nogometna reprezentacija je vjerojatno jedina organizacija ili tim u Hrvatskoj u kojoj ne vladaju istinske podjele na Sjever i Jug, Bosance, Hercegovce, Dalmatince, Zagorce, purgere, etc. To je trenutačno možda jedina organizacija u Hrvatskoj u kojoj svih 11 članova momčadi i ekipa na klupi ne igra da zabije nož u leđa u odsutnom trenutku već igra za svoj tim do pobjede. Sigurno je i tu tajna Vatrenih i zato donose planetarne medalje dok se u drugim hrvatskim 'kolektivima' glođu do posljednje kapi tuđe krvi, odnosno živaca.
Kada je Lovren imao 4 godine u Bosni je počeo bjesniti rat i njegova je obitelj izbjegla u Karlovac. Iako dana s ponosom ističu vezu između Karlovca i Dejana zasigurno njegovim roditeljima Silvi i Saši nije bilo lako krenuti od nule u to i u Hrvatsku ratno i izbjegličko doba. Lovrenova je obitelj u Karlovcu živjela u šesterokatnici u Ulici Maksimilijana Vrhovca. Dvoipolsobni stan na III katu, prema vlasničkom listu, sastoji se od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, wc-a, predsoblja, hodnika i balkona, ukupne površine 63,45 m2. Stan je Dejanov tata Saša prodao Omeru Tutiću iz Slunja, dakle drugom Bosancu. Inače, stan je prethodno bio vlasništvo Grada Karlovca a Lovrenov otac uknjižio ga je 2015. nakon što je angažirao odvjetnika Tihomira Mišića iz Odvjetničkog društva Budimir & Meter iz Zagreba. Zašto navodimo sve te naoko nebitne detalje.
Pa da javnost stekne uvid da roditeljima Vatrenih ništa nije palo s neba, nije im ništa darovano iz sustava državnih privilegija, nisu plivali u izobilju već, možemo to s pravom zamisliti, borili se s oskudicom koja muči većinu običnih građana Hrvatske. Zasigurno nitko ne može zamisliti Lovrena kako se tijekom školovanja razmeće brendiranom odjećom, hodočasti klubove kao današnji bogati zagrebački tinejdžeri kojima roditelji s golemim oduševljenjem plaćaju stolove sa žesticom u noćnim klubovima jer je to aktualna inačica inicijacije u visoko društvo. Lovren zacijelo u svom djetinjstvu nije mogao ni sanjati da bi mu netko mogao priuštiti avionsku kartu niti boravak u Dohi ili nekoj drugoj svjetskoj destinaciji kao što to može kasta bogatih priuštiti svojoj buntovnoj i nikad zadovoljnoj djeci podjednako gladnog luksuza koliko i slijepih obožavatelja i pratitelja na društvenim mrežama.
Kako u Hrvatskoj cvatu brojne pridošle agende, brzinom svjetlosti događa se ekspanzija egocentričnih osnovnoškolaca i tinejdžera koje potiču društvene mreže s raznim algoritmima te mobilnim aplikacijama koje im generiraju poželjnu sliku izgradnje ličnosti a koja primarno uključuje zabavu i šoping, razmetanje statusnim simbolima, krpicama, beskrajno 'kadlanje' s golemim plišancima. Dakle, u trendu je odrastanje lišeno obveza i truda kao nužnog elementa izrastanja zdravih i normalnih osoba. Kako je ta pojava toliko raširena da nema više ni sustava koji bi mogao obuzdati progresiju istih, tegobno i prerano odrastanje većine Vatrenih u ovom trenutku čini se kao jedini argument brojnih očajnih roditelja koji nemaju uvjerljive mehanizme da kod djece stave fokus na rad i odgovornost a ne na zabavu i potrošnju. Zbog toga je Lovren, ma koliko se činio nepoželjnim ili odbojnim njegov krik da ostaje igrati sve dok sumnjaju u njega kockica u mozaiku koja može trasirati neki drugačiji kut i služiti kao pozitivna motivacija mladima.
Da ne odustanu unatoč preprekama, da se ne predaju, da budu pobjednici unatoč sumnji (čitaj počesto i frontalnom preziru) drugih, da izdrže bez obzira na okruženje koje nikada nije bilo sklono onima koji se odriču a koje danas, poglavito, slavi one koji imaju i koji se zabavljaju. Poznato je da je Dejan Lovren napustio školu u dobi od 15 godina kako bi se posveti nogometu, odnosno zaigrao u NK Dinamu. U današnje doba kada imamo devalvaciju raznih diploma, pa i onih u privatnim srednjim školama koje ne odgovaraju stupnju stečenih znanja ni vještina, sasvim je relativno je li Lovren napustio školu jer je na kraju postao vrhunski nogometaš te osigurao egzistenciju sebi i obitelji na izvrstan način. Nije poruka da se ne završi škola već da se stvori svijest da je bolje biti klasa profesionalac nego imati jednu od onih, pa i fakultetskih kupljenih diploma, ili doktorata kakvih ima kod nas. Nažalost, kod nas ima i takvih nezdravih školskih okruženja da iz njih izlaze isfrustrirane i iskompleksirane mlade osobe pune trauma koje nikad ne uspiju prevladati.
Istražili smo čime se bavila Lovrenova obitelj u vrijeme kada je on otišao iz lionskog Olimpiquea u Southampton 2013. godine. Lovrenov otac je, prema sudskom registru, registrirao tvrtku sa širokim spektrom djelatnosti Lodelo moda. Tvrtku je registrirao u maksimirskoj ulici Krijesnice dok je on još imao adresu u Karlovcu. Sjedište tvrtke prebačeno je kasnije u Kozarčevu ulicu u Zagrebu, znanu i kao ulicu u kojoj je do Remetinca u vili živio bivši hrvatski premijer Ivo Sanader. U međuvremenu su se Lovrenovi roditelji preselili na zagrebačke Remete u stan u urbanoj vili u ulici Črešnjevec. Tvrtka Lodelo moda Lovrenovog tate otišla u stečaj 2017. godine. Zahtjev je podnijela FINA 13. srpnja 2017. godine jer je bio evidentiran dug kroz dulje vremensko razdoblje. Zanimljivo je kako je četverosobni stan ukupne površine 135,59 m2 u zagrebačkim Remetama uknjižen na Lovrenovu mamu Silvu.
No, na mamu Vatrenog uknjižen je i hotel Joel u Novalji koji je u javnosti poznat kao Lovrenov hotel. Turističko zdanje s bazenom kategorizirano je s 4 zvjezdice. Inače, sam naziv hotela kratica je od imena djece koju je Lovren dobio u braku sa suprugom Anitom, mlađeg sina Josipa i kćeri Elene. Tu je Dejan dokazao da je pravi mamin sin a da poštuje ženski rod vidjelo se iz njegovih izjava kada mu je supruga Anita rodila sina. Rekao je tada kako je to čudo i da ženama uopće nije lako na svijet donijeti dijete. Iako Dejana mnogi doživljavaju kao macho tipa očito u njegovom slučaju vrijedi ona 'grubijan nježna srca'. Lovren je mami povjerio i vođenje hotela. Ona je ujedno i vlasnica i direktorica tvrtke Sutjeska sa sjedištem u hotelu Joel. Očito je naziv tvrtke potekao od Lovrenovog gradića Kraljeve Sutjeske otkud je njegova obitelj izbjegla tijekom rata u Hrvatsku. Lovren i obitelj vezani su uz rodni kraj, poslije srebrne medalje u Rusiji Lovren je dočekan kao mali heroj u rodnom kraju a vjerojatno bi sada ponovno otišao tamo da nije zimski period.
S druge strane i mlađi Lovrenov brat 24- godišnji nogometaš Davor je vezan uz svoju djedovinu jer je na Instagram profil, nakon više pobjedničkih slika iz Dohe svoga brata na kojeg je iznimno ponosan, postavio sliku franjevačkog samostana sa Crkvom sv. Ivana u Kraljevoj Sutjesci. Iako je danas to mjesto malo u povijesti BiH je bilo važno. To naseljeno mjesto u općini Kakanj zajedno s tvrđavom Bobovac je bilo sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka II. Potomkinja Kotromanića dočekala je svoju smrt u Novigradu iz kojeg je ponikao i legendarni vatreni Joško Gvardiol. Srednjevjekovnim Novigradom stolovala je bosanska kraljica Elizabeta Kotromanić koja je udajom za kralja Ludovika I. Anžuvinca postala i ugarska i poljska kraljica. Zadnje godine svog života provela je u zatočeništvu u novigradskoj tvrđavi gdje je i umrla, odnosno smaknuta pred očima kćeri 1387. godine Svi koji su posjetili to prekrasno mjesto znaju kako panoramom dominiraju ostaci nekadašnje Elizabetine utvrde. Glavna ulica na novigradskoj Rivi i zove se Obala kraljice Elizabete Kotromanić i u njoj žive i Joškovi djed Zvonimir i baka Milka.
Možda povijesni fakti povezuju Vatrenog braniča Dejana Lovrena i najslavnijeg Vatrenog stopera Joška Gvardiola. Kada je Joško postao senzacija u medijima se oglasio čak i jezikoslovac da objasni etimologiju tog endemskog prezimena. 'Prezime Gvardiol, koje potječe iz Novigrada kod Zadra, dovodi se u vezu s romanskim glagolom guardare 'čuvati' te je srodno poznatomu katalonskom nogometnom prezimenu Guardiola. Našemu braniču ono savršeno pristaje jer je neprijelazan, izvrsno čuva protivničke napadače. Usto, pristaje mu i osobno ime jer se ono dovodi u vezu s imenom Josip koje na hebrejskom znači Jahve je pridodao, a Jošku je Jahve uistinu pridodao mnoge talente', rekao je tako za medije Domagoj Vidović. Ako su Joškovi preci prezime dobili po tome što su možda bili najodaniji čuvari nekadašnje bosanko-hrvatsko-ugarske kraljice onda su možda Lovrenovi preci bili njeni podanici u tom malom ali važnom mjestu za bosanku povijest - Kraljevoj Sutjesci.
U svakom slučaju za sklopiti reprezentaciju očito Zlatko Dalić nije samo imao nogometno znanje i iskustvo već je možda bio i nadahnut i lucidan a da toga nije bio ni svjestan pa je među Vatrene dečke inkorporirao čak i više povijesnih - DNK elemenata da ih, kako bi legendarni Ćiro svojedobno rekao, ni Cvajnštajn ne bio mogao stvoriti. Možda upravo taj element Lovrenove djedovine iz koje potječu Kotromanići kojima je rođenjem pripadala kraljica Elizabeta ima neke veze s njegovom orijentacijom na matrijarhat barem u imovinsko smisli. Dejan je zacijelo kroz karijeru uspio zaraditi lovu tako da je njegova mama uspjela uknjižiti reprezentativan stan u Zagrebu i hotel Joel u Novalji a slijedom toga i stan u kojem on živi kad je u Zagrebu glasi na njegovu suprugu Anitu. Radi se o stanu na Gornjem Bukovcu kojeg su čak pohodili 2017. lopovi dok je naš Vatreni bio u stanu i spavao. Za medije je pričao o tom krajnje neugodnom iskustvu jer je bio zabrinut da bi tako netko mogao upasti i ne daj bože nauditi njegovoj djeci.
Vjerojatno je od tada poduzeo dodatne mjere sigurnosti. Inače, 4- sobni troetažni stan koji glasi na Anitu Lovren prostire se od prizemlja, prvog kata i potkrovlja ukupne površine 125,07 m2 s natkrivenom terasom površine 8,83 m2 i lođom površine 7,80 m2, te parkiralištem. Zanimljivo je kako je Dejan mami Silvi očito omogućio kupnju nešto većeg stana od onog koji je uknjižila Anita. No, to i ne čudi kada Lovren s obitelji već niz godina živi i radi u inozemstvu a ljeti je uglavnom u Novalji. U Staroj Novalji doduše i Lovrenov tata registriran je kao telefonski pretplatnik u jednoj apartmanskoj novogradnji u Ulici Petrika. No, u svakom slučaju teško bi bilo danas u Hrvatskoj, BiH ali i puno šire pronaći roditelja koji sebi ne bi poželio Dejana Lovrena za sina. Teško da bi se našla punica koja ga ne bi poželjela za zeta poglavito kad se zna kako je Dejan dokazao veliko srce kada je svojoj supruzi Aniti oprostio javnu aferu. Tu je dokazao da hashtag #obitelj koji je prigrlila nogometna reprezentacija za njega nije samo hashtag već stvarni životni prioritet.