Zadnjih godina prva dama Hrvatske Sanja Musić Milanović više je puta javno istupala govoreći o prehrani osnovnoškolaca i poraznim rezultatima njezinih istraživanja. Svoj je znanstveni napor uobličila u rezultate istraživanja i objavila u ožujku 2021. pod nazivom „Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2018./2019. (CroCOSI)“. Urednik tog rada je Krunoslav Capak, šef HZJZ-a, javnosti poznatiji kao član Kriznog covid stožera. Navodi se kako je voditeljica istraživanja prof.dr.sc. Sanja Musić Milanović. U medijima je odjeknulo i kako je davala preporuke za zdrave sendviče koje bi djeca trebali jesti. Objavi njenog rada prethodila je i anketa u kojima su sudjelovale i neke osnovne škole. Roditelji su trebali dati pristanak i popunjavati obrasce. Tamo su upisivali što njihova djeca jedu te među ostalim, koliki je udio voća i povrća u njihovim obrocima.

Postojala je i napomena da se krumpir ne računa pod povrće. (Prva dama Hrvatske je obzirna jer nje poput francuske carice Marie Antoinette poručila gladnom narodu da jedu kolače ako nemaju kruha.) Jedna od majki koju smo kontaktirali prisjetila se te ankete ponajviše po tome što su za istu saznale na roditeljskom sastanku na kojima je jedna beskrajno ambiciozna i korupciji sklona ravnateljica osnovne škole iz središta Zagreba roditeljima osobno, skoro u transu, tumačila kako je posebni privilegij da je njihova škola izabrana da participira u istraživanju kao da je isto nešto revolucionarno i epohalno. Prosječni roditelj osnovnoškolca najbolje zna je li to istraživanje imalo ikakvih konkretnih učinaka, odnosno je li poboljšana svijet o važnosti prehrane kod osnovnoškolaca. No, svi ti napori prve dame Hrvatske mogli bi lako biti ništa pred samo jednom izjavom Joška Gvardiola. On bi mogao postati najučinkovitiji nutricionist naših dana. Naime, njegova izjava kako je u djetinjstvu jeo puno ribe, posebno srdele, mogla bi više utjecati na promjenu nezdravih prehrambenih navika kod školske djece nego sve ankete i znanstvena istraživanja dr. Sanje Musić Milanović.

Svi su njime očarani, kako mladi tako i stari, tisuće cura su u niskom startu u nadi da će ga uspjeti zavesti, stekao je  milijunske fanove diljem svijeta..... Sve što kaže Joško Gvardiol moglo bi zlata vrijediti i taj će potencijal zacijelo prepoznati marketinške agencije. U ovom trenutku Gvardiol bio mogao oživjeti čak i zatrtu višku ili postirsku ribarsku industriju i vratiti srdele u konzerve. Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća nasljednik nekad kultnog viškog Mardešića koji je u svijet izvozio konzerve sardina desetljećima prije propasti rekao je kako više ne planira nikada poslovati u Hrvatskoj nakon što je shvatio da su mu tu pokušali pokrasti i zrak koji je udisao. U medijima je svjedobno objavljeno kako se jadranske srdele pakiraju u Nišu. Sve su to apsurdi našeg vremena koje je donijelo da u bračkim Postirama na zemljištu nekadašnje Tvornice sardina nikne mega hotel Pastura.

Izjavom kako je jeo srdele pa je od njih izrastao lijep i jak Joško Gvardiol mogao bi navesti tisuće i tisuće osnovnoškolaca i srednjoškolaca u Hrvatskoj da jedu srdele umjesto Mc burgera ili hot doga. Recepti mame Sanje Gvardiol zacijelo bi bili razgrabljeni puno prije nego da recepte svojih i predsjednikovih sinova javnosti prezentira Sanja Musić Milanović. Uostalom, tko bi i kupio knjigu recepata prve dame kada znamo da je njen muž javno izjavio kako je u klub u Slovensku išao kako bi pojeo ostatke. No, Gvardiol ne bi samo oživio mrtvu industriju konzervi u Hrvatskoj. On bio mogao postati zaštitni znak zagrebačkih tramvaja. Mediji su već napisali kako se na treninge vozio tramvajem. Sam je izjavio kako je u dobi od 17 godina kada je zabio pogodak za Dinamo doma išao tramvajem jer nije bio tako blizak sa suigračima da pita nekoga od njih da ga odveze doma u neboder u Srednjacima (zbog tog kvarta Joško i ima nadimak Sredman). I iz tog nebodera svojedobno je u medijima objavljena slika mladog Joška Gvardiola koji sjedi u svojoj minijaturnoj sobici lišenoj bilo kakvog luksuza ili suvinog detalja.

U toj maloj sobici koja je imala samo najnužnije, omanji krevet, ormar, radnu ploču i kuhinjski stolac stasao je šampion kojem se svi diljem svijeta dive i kojeg su u Hrvatskoj svi počeli obožavati preko noći. Kakav eliksir za naciju u kojoj djeca već u nižim razredima osnovne škole u metropoli jedni druge ispitiju o broju kvadrata stanova u kojima žive, gdje se gledaju marke automobila roditelja i tako prosuđuje o imovinskom statusu. Kakav šok za sve one koji djecu odgajaju tako da ih uče kako je materijalni status jedino važan i da prema tome prosuđuju druge oko sebe. Kakav udarac svima koji su lansirali izraz Lidlić u splitskom vrtiću za djecu koju su roditelji odijevali po nižim cijenama odjećom iz tog trgovačkog lanca. Joško Gvardiol sa svojim srdelama, skromnošću, sa svojom odlukom da kupi roditeljima kuću u Rakitju kao što su to radili i brazilski nogometaši kad bi uspjeli i tako roditeljima omogućili iseljenje iz favela - taj Joško Gvardiol živi je dokaz da su u Hrvatskoj moguća čuda unatoč tolikim nepovoljnim faktorima.

Kako bismo ilustrirali fenomen Gvardiol i da je uspjeh moguć unatoč tomu što je u Hrvatskoj na djelu u mnogim segmentima društva uvjerenje kako su bogati vrijedniji od onih koji to nisu navest ćemo kako je trenutno najtraženiji stoper nakon Katra 2022. odrastao u neboderu u Ulici Braće Domany na Srednjacima. Vlasnica stana je njegova mama Sanja. Stan u kojem je stasao u svjetskog nogometaša Joško Gvardiol sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u površini od 63.38 m2,. Na stanu je 19. svibnja 1998. bilo upisano i založno pravo temeljem ugovora o kupoprodaji od 5. prosinca 1996.. Stan je imao hipoteku u iznosu od 100,000.32 kn, a kao nositelj tog prava upisana je Republika Hrvatska. Dakle, Joškovi roditelji morali su uz njega, kćeri Franku i Lorenu otplaćivatii kredit za taj mali stan i voditi tipične egzistencijalne bitke hrvatskog prosjeka. Navedimo i to kako je i sam Joško često govorio kako bi bio ribar kao svoj otac Tihomir te da je ljeta provodio u dalmatinskom Novigradu kod djeda Zvonimira i bake Milke.

Otkrivamo i zanimljivost kako je Joškova mama bila stanovito vrijeme i direktorica u privatnoj tvrtci Duga Print iz Zagreba. No, pregledom njenog FB profila vidljivo je kako je to jedna nadasve obzirna osoba. U vrijeme prije nego što je njen sin postao senzacija svakoj osobi koja bi joj dala neki kompliment ili poslala čestitku na FB ljubazno je i srdačno odgovorila. Očito i u tom karakteru leži dio tajne zašto je Joško, dečko s ruba Trešnjevke koji je na prvom treningu sa 6 godina zaplakao, izrastao u mladića kojeg bi svaka majka poželjela za zeta a nebrojeno puno cura za dečka. Nakon bronce i svih priznanja koje je dobio u Qataru 2022. teško da bi se mogao naći i klub koji ga ne bi poželjeo u svojim redovima. Tako je dečko s margine uspio sa svojom obitelji i HNS-om napraviti više nego tisuće onih koji su predobro plaćeni da nam sole pamet kako bi trebali prehranjivati djecu, odgajati djecu, uočavati rane simptome poremećaja kod djece u vidu depresije, bulimije, anoreksije i tko zna svega ne. Sustav potiče fokus na poremećaje i zbog toga imamo toliko eksperata koji govore o poremećajima u rasponu od prehrane do ponašanja mladih a skoro ne postoje oni koji bi afirmirali pozitivu i pozitivne primjere. Umjesto svih tih skupih predavanja i angažmana bolje bi bilo da netko izda brošuru kako su obični dečki postali Vatreni dečki i što su im njihove mame kuhale te kako su ih roditelji odgajali.