Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, presudila je u tužibi Vicenca Blagaića kojeg je u postupku zastupao punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik iz Zagreba. Splitski poduzetnik poveo je spor protiv I-tuženice Romane Bronić te njenog supruga Damira Bronića, oboje iz Zagreba. Tužene je zastupao zagrebački odvjetnik Tomislav Skerlev. Spor se vodio radi isplate. Nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. ožujka ove godine, sutkinja je presudila 17. travnja, odnosno odbila Blagaićevu tužbu. Splitski poduzetnik i producent tužbom je tražio od tuženika isplatu iznosa od 50.000 eura, uvećan za zatezne kamate počev od 29. travnja 2023.g. pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana. Također, tražio je i da mu solidarno nadoknade troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u istom roku. Umjesto željene presude sutkinja je naložila tužitelju Vicencu Blagaiću da tuženicima, supružnicima Bronić, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. No, treba naglasiti da je presuda još nepravomoćna.

Iz Obrazloženja presude je vidljivo kako je Blagaić od Bronića 9. rujna 2009. kupio trosobni stan oznake u potkrovlju neto korisne površine 129,78 m2 s dva parkirna mjesta u podrumu objekta. Stan se nalazi u zagrebačkim Remetama u Kvintičkoj ulici. Kupio je i dvorište pripadajuće površine 60 m2. Blagaić je u tužbi isticao kako je tuženicima 'isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, a do današnjeg dana nije se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine iz razloga što je u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu izvršen upisa zabilježbe ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1958/09 po prijedlogu ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb, stoga je tužitelj stvarni ali izvanknjižni vlasnik nekretnine'. U tužbi je navedeno i za kakvom je radnjom morao posegnuti da makne hipoteku.

Citiramo: 'Ističe kako bi postao knjižni vlasnik nekretnine i otklonio ovrhu na predmetnoj nekretnini postigao je sporazum s Erste & Steiermarkische bank d.d. na način da za dugovanje koje tereti nekretninu za ukupan iznos osiguranja povrata četiri novčane tražbine u visini najmanje 621.000,00 EUR-a i 370.000,00 CHF isplati iznos od 50.000,00 EUR-a, te ukoliko isplatu izvrši po Pismu namjere Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb od 18.04.2023.g. banka se obvezala povući ovrhu na predmetnoj nekretnini i brisati založna prava na nekretnini upisana pod poslovnim brojem Z-46997/06, Z-51788/06, Z-65351/06, Z-27752/07, što su tuženici bili dužni učiniti umjesto njega. Tužitelj navodi da je dana 28.04.2023.g. izvršena uplata iznosa od 50.000,00 EUR-a sukladno Pismu namjere Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb od 18.08.2022.g. i 18.04.2023.g. te se sada može nesmetano uknjižiti kao vlasnik nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09. rujna 2009.g. Nadalje navodi da se pismenim putem obratio tuženicima radi isplate iznosa koji je predmet ovog spora, a koji je isplaćen Erste & Steiermarkische bank d.d. temeljem Pisma namjere za izdavanje brisovnog očitovanja, jer su mu tuženici bili dužni omogućiti nesmetanu uknjižbu na nekretnini i obvezni prodati nekretninu slobodnu od tereta.....' -piše u tužbi.

No njegove navode supružnici Bronić su osporili kao i tužbeni zahtjev, odnosno istaknuli 'prigovor prekluzije'. Citiramo iz njihovog odgovora na tužbu: 'Nadalje navode da su svi sporni tereti u zemljišnu knjigu upisani najkasnije s datumom 19.04.2007. godine, odnosno prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09.09.2009. godine, a odredbom čl. 430 st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisana je odgovornost prodavatelja ako na prodajnoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, dok je odredbom čl. 437 st. 1. citiranog Zakona propisano da se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega. Tuženici ističu obzirom da je tužitelj evidentno pristao kupiti stan opterećen teretima, kao i da je o istima bio obaviješten i o njima imao saznanja najmanje 14 godina, njegova su se prava po osnovi pravnih nedostataka nekretnine davno ugasila. Nadalje navode da su u trenutku sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 03.03.2009. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine između tuženika i tužitelja na nekretnini bile upisane hipoteke, kao o zabilježbe ovrhe, a tužitelj je bio upoznat s istima.

Tuženici navode da su predmetna založna prava bila upisana na stanu koji je predmet kupoprodajnog ugovora i u trenutku kada su oni stekli pravo vlasništva na istom. Ističu da iz tužbe nije razvidna pravna osnova po kojoj bi eventualno bili u obvezi platiti tužitelju iznos od 50.000,00 EUR, nisu se obvezali ishoditi brisovna očitovanja za brisanje založnih prava upisanih na stanu, već je istu obvezu preuzeo na sebe upravo tužitelj. Nadalje tuženici navode da je iz priložene potvrde o plaćanju vidljivo je da je uplatu u iznosu od 50.000,00 EUR na račun Erste& Steiermarkische bank d.d izvršilo društvo TANA PATENTS d.o.o. temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnine, a navedena činjenica objašnjava i razlog zbog kojeg je tužitelj pristao na neosnovani zahtjev za plaćanje iznosa od 50.000,00 EUR, ali nije jasno zbog čega bi oni bili u obvezi naknaditi tužitelju traženi iznos jer nisu opteretili predmetnu nekretninu, a založna prava bila su upisana u zemljišnu knjigu kako u trenutku kada su oni istu stekli, tako i u trenutku kada je istu od njih stekao tužitelj, a sve navedeno tužitelju je bilo poznato i prije donošenja odluke o kupnjipredmetnog stana i prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana'.

Bronići su zaključno predložili 'sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan'. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u brojne dokaze koje zbog duljine ne možemo navoditi te je 'saslušao tužitelja i tuženike kao stranke u postupku'. U presudi piše: 'Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (...) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.'. Zanimljiv je i iskaz koji je na sudu dao Blagaić. Citiramo: 'Tužitelj u svom iskazu navodi da je 2009.g. kupio stan od tuženika, da su ga tuženici zamolili da ne predaje prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva zbog njihovih pravnih obveza, da su tuženici imali potencijalno problema s porezom jer ako unutar dvije godine tuženici kao vlasnici stana prodaju stan za veću cijenu tada moraju platiti porez na dohodak. Navodi da je imao povjerenje u tuženike jer je II-tuženik visoko pozicionirana osoba u Erste & Steiermarkische bank d.d, a I-tuženica je bila njegova zaposlenica. Nadalje navodi kada je 2011.g. predao prijedlog za uknjižbu prava vlasništva vidio je da je upisana zabilježba ovrha Erste & Steiermarkische bank d.d i da je vlasnik zgrade Ekoteks u stečaju.

Iskazuje da je imao četiri problema sa stanom, prvo je stečajni upravitelj Ekoteksa tražio povrat stana, nije bilo uporabne dozvole za zgradu i stan je bio u derutnom stanju, te je bila upisana zabilježba ovrha Erste& Steiermarkische bank d.d i hipoteka. Ističe da je razgovarao s tuženicima o tim problemima i oni su obećali da će angažirati odvjetnike kako bi se ovi problemi riješili. Tužitelj navodi da je osobno išao razgovarati u Erste& Steiermarkische bank d.d prije tri – četiri godine jer II-tuženik tada više nije bilo zaposlenik u banci, uspio je dogovoriti da se sve upisane hipoteke brišu nakon što uplati 50.000,00 EUR, a potom će mu izdati brisovna očitovanja i dogovorio je s tuženicima da mu oni vrate novac, da je prvotni dogovor bio da će tuženici platiti 50.000,00 EUR kako bi se brisala zabilježba ovrhe i upisane hipoteke koje su bile u puno većem iznosu. U odnosu na probleme s Ekoteksom u stečaju koji je tražio u stečajnom postupku da se stan vrati u stečajnu masu oni su spor izgubili, a potom je Ekoteks u stečaju ponovno pokrenuo postupak radi utvrđenja vlasništva i postupak je u tijeku, ali je upisana sada zabilježba spora. Navodi da je upisan kao vlasnik stana od 2024.g., da je u međuvremenu stan prodao za nisku cijenu i nepovoljne uvjete jer su upisane zabilježbe i zgrada nema uporabnu dozvolu.

Nadalje iskazuje da je pozajmio 50.000,00 EUR od odvjetnika Silvija Hraste koji je taj novac uplatio s računa trgovačkog društva Tana patents d.o.o. u njegove ime i da nije vratio novac odvjetniku Silviju Hraste, pa mu prijeti pokretanje ovršnog postupka. Tužitelj navodi da nije izvršio uvid u zemljišne knjige odnosno pregledao zemljišnoknjižne izvatke prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji, nije vidio da su upisane hipoteke niti se sjeća da bi znao da su upisane hipoteke za korist Erste& Steiermarkische bank d.d u kojoj je zaposlenik Damir Bronić, II-tuženik. Nadalje navodi da nije podnio tužbu protiv tuženika za povrat kupoprodajne cijene jer je tuženike prevario i Ekoteks d.o.o. Zagreb, u stečaju koji se uspio upisati kao vlasnik. Tužitelj navodi da je obveza prodavatelja ovdje tuženika bila da ishode brisanje hipoteke sa stana kojeg su mu prodali, a potom su dogovorili da on uplati 50.000,00 EUR, a onda će mu novac vratiti, da je tijekom dvije godine razgovarao s tuženicima i molio ih da vrate 50.000,00 EUR, a oni su ga zamolili da se malo strpi dok oni dovrše neke poslove pa da će onda vratiti dio po dio novaca.

Iskazuje da nije sklapao nekakve pismene izjave da će tuženici vratiti 50.000,00 EUR, a u odnosu na hipoteke oni su se obvezali kupoprodajnim ugovorom osloboditi tereta stan koji su prodavali, a naročito u odnosu na ovršni postupak jer se bez toga ne može upisati kao vlasnik. Tužitelj iskazuje da mu je bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini, ali je II-tuženik obećao da će to riješiti tijekom dvije godine. Nadalje navodi da su se prodavatelji sklapanjem Ugovora o kupoprodaji obvezali brisati hipoteke i zabilježbu ovrhe jer je to normalno kod kupnje stana da se može upisati u zemljišne knjige, da nema pisanog traga da su tuženici preuzeli obvezu ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke i da će brisati zabilježba ovrhe i da će oni platiti 50.000,00 EUR banci a da se nije upisao kao vlasnik podnio bi kaznenu prijavu za prijevaru i tražio bi povrat kupoprodajne cijene. Tužitelj navodi da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste & Steiermarkische bank d.d, da Erste & Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema njima kao banci.

Nadalje u odnosu na činjenicu da je čekao do 2011.g. da preda prijedlog za uknjižbu do 2023.g. kada je datirano pismo namjere Erste banke (list 19 spisa) navodi da su se vodili ovi sudski postupci u kojim su ga zastupali odvjetnici koje su plaćali tuženici i to Hrvoje Zdilar i Radomir Glumičić, čekao je 12 godine da se završe ovi postupci koji su se vodili, time da odvjetnike tuženici nisu platili i da su mu ti odvjetnici vratili predmete. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u dijelu da je sklopio pravne poslove s tuženicima i da je isplaćeno 50.000,00 EUR Erste & Steiermarkische bank d.d. i da se upisao kao vlasnik nekretnine dočim u preostalom dijelu nije prihvaćen jer je isti međusobno suprotan preostalim provedenim dokazima.' Ništa manje nije bio zanimljiv ni iskaz I-tuženice Romane Bronić, supruge II-tuženika. Ona je navela 'da je samo 2008.g. godine radila kod tužitelja, a tužitelj je kupio stan 2009. godine, da je tužitelju bilo poznato da su upisane hipoteke u zemljišnoj knjizi. Ističe da je tužitelj imao trgovačko društvo koje se bavilo nekretninama kao djelatnošću – kupovalo se zemljište radi okrupnjavanja za buduće projekt gradnje, dakle tužitelj je imao pravnu službu, imao je odvjetnike, pa je bilo mu poznato stanje na ovom stanu koje je upisano u zemljišnoj knjizi 2009. godine kada je stan kupovao.

Nadalje iskazuje da stan koji je kupio tužitelj koji je predmet spora bio u roh bau i oni su se obvezali urediti stan prema željama tužitelja. Navodi da nije bilo razgovora da bi njemu platili ovih 50.000,00 EUR niti razgovora o brisanju hipoteka na ovom stanu. Navodi da je tužitelj isplatio 470.000,00 EUR, da je njoj bilo poznato da postoji jedna okvirna hipoteka na zemljištu dužnika Ekoteks d.o.o. u stečaju koji je stanove gradio. I-tuženica navodi da nije razmišljala kako bi trebalo brisati ove hipoteke jer to nije bila njihova obveza kao prodavatelja, dakle tužitelj je imao poslovni rizik. I-tuženica iskazuje da od 2009. godine do danas se nije čula s tužiteljem, niti ju je zvao, nije imala obavijesti od II-tuženika da bi ga kontaktirao tužitelj do danas.' - iskazivala je Romana Bronić. Slično je naveo i njezin muž. On je u svom iskazu rekao 'da su u veljači 2009. godine potpisali predugovor s tužiteljem i obvezali se dovršiti uređenje stana prema željama tužitelja koje troškove uređenja su tuženici snosili jer su stan kupili u roh bau stanju 2006.g., tužitelj je kupio uređeni stan, pa je to bio razlog za ovaj vremenski razmak od sklapanja predugovora do dana sklapanja ugovora o kupoprodaji, uređenje stana dovršeno u mjesecu studenom 2009. g., tužitelj je došao u prosincu 2009.g. pregledati stan te su u prosincu 2009.g. potpisali kupoprodajni ugovor.

Nadalje navodi da nije točna tvrdnja tužitelja da bi imao poreznih problema, a isto tako nije obveznik poreza na dobit kao fizička osoba. II-tuženik navodi da se ne sjeća tko bi sastavljao predugovor i ugovor o kupoprodaji koji su potpisali s tužiteljem, da je njemu bilo poznato da su upisane hipoteke što je utvrdio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak kada je kupovao stan 2006.g. i takvo je stanje bilo istovjetno u odnosu na upisane hipoteke kada su stan prodavali 2009. godine. Navodi da je kupio stan u roh bau za 174.000,00 EUR, da je hipoteka upisana prema investitoru a u odnosu na ovu razliku cijene po kojoj su kupili stan i kupoprodajne cijene tužitelju navodi da se kupoprodajna cijena razlikuje jer su plaćali ulaganje u stan kojeg su kupili u roh bau. Iskazuje da nije razgovarao s tužiteljem u svezi dogovora s bankom za isplatom 50.000,00 EUR, niti su oni kao prodavatelji preuzeli obvezu da će taj novac platiti tužitelju kako on to tvrdi, a nije se od 2023.g. niti sastajao s tužiteljem i da nije komunicirao s tužiteljem od 2022.g. pa nastavno 2023.g. u svezi isplate 50.000,00 EUR niti da bi razgovarali o brisovnim očitovanjima, ne sjeća da je tražio tužitelj isplatu utuženog iznosa.

Navodi da se ne sjeća da li je primio opomenu pred tužbu od odvjetnika Krželja, ali je vjerojatno primio, da je bio kod odvjetnika Hraste 2023.g., jer je nedostajao potpis prodavatelja na izvorniku ugovora, pa su ga molili da dođem potpisati ugovor time da nije službeno upoznao Silvija Hrstu pa nije s njim niti razgovarao u svezi 50.000,00 EUR. II-tuženik iskazuje da nije plaćao Hrvoja Zdilara i Radomira Glumičića a koji su zastupali tužitelja kako je to navodio, niti ih je angažirao, ali je upoznao tužitelja s odvjetnicima jer je tužitelj tražio da mu preporuči odvjetnika. II-tuženik iskazuje da nije preuzeo obvezu ishoditi brisovna očitovanja ili isplatiti bilo kakav novac radi brisanja hipoteke. Iskazu saslušane I-tuženice i II-tuženika sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijet logično i uvjerljivo.' - piše u presudi. Indikativan je dio presude oko poruka iz mobitela.

Citiramo: 'U tijeku postupka imajući u vidu iskaz tužitelja, te kontradiktorni iskaz II-tuženika na okolnost da nije kontaktirao s tužiteljem u svezi isplate 50.000,00 EUR što do sada nije bilo sporno u postupku tužitelj navodi da je u njegovom zagubljenom mobitelu pronašao poruke koje je razmjenjivao s II-tuženikom pa stoga predlaže da sud prihvati nove dokaze jer ih nije bilo moguće dostaviti uz tužbu, time da nije bilo potrebno dostavljati poruke jer se takva činjenica nije osporavala. Tuženici se protive predloženom dokazu, ističu da činjenica navodne komunikacije o spornom iznosu bila je sporna činjenica tj. uopće nije bila činjenica koja je iznošena u ovom postupku, dakle nije u pitanju činjenica koja je naknadno postala sporna već nova činjenica i novi dokaz kojim se ona dokazuje, a o čijem je iznošenju tužitelj prekludiran. Osim toga tužitelj bi morao učiniti vjerojatnim da je za te činjenice saznao nakon zaključenja prethodnog postupka što po prirodi stvari iz navoda tužitelja nije niti moguće.

Tužitelj navodi da u postupku je definitivno od strane tužiteljske strane jasno komunicirano da je s tuženicima bilo dogovoreno da oni plate iznos za potrebe izdavanja pisma namjere odnosno da isti iznos vrate tužitelju jer ga je on platio, a II-tuženik je tek danas osporio da je s tužiteljem na tu temu imao komunikaciju napose pisanu u vidu poruka putem mobitela. Tužitelj u tijeku postupka prigovara iskazu I-tuženice i iskazu II-tuženika kao neistinitima u ključnim dijelovima vezano za dogovore oko plaćanja iznosa od 50.000,00 EUR za brisanje tereta sa stana tužitelja napose je neživotnima i nelogičnima da međusobno o vrlo intenzivnom u inzistiranju tužitelja na plaćanju iznosa koji je predmet spora nisu komunicirali, a posebno da se II-tuženik ne bi sjećao vrlo intenzivne usmene i pisane komunikacije s tužiteljem u kojem ga isti kroz dvije godine poziva na obvezu plaćanja iznosa od 50.000,00 EUR. Povrh svega se ukazuje potpuno neživotnim i nelogičnim da bi tuženici za toliki iznos prodali stan tužitelju, a da se pri tome nisu obvezali tužitelju stan osloboditi od tereta.

Tužitelj predlaže da sud usvoji dokazni prijedlog u spis priložene SMS komunikacije tužitelja i II- tuženika iz vremenskog razdoblja iz 2022. godine i 2023. godine upravo na okolnost plaćanja utuženog iznosa te da se na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza stranaka ispitaju odvjetnici Silvije Hrste, te odvjetnici Hrvoje Zdilar i Radomir Glumičić budući iste odvjetnike spominju i tužitelj i tuženici međutim u bitnome o istome iskazuje potpuno suprotno. Nadalje tužitelj na ročištu za glavnu raspravu vezano za priklopljeni spis ističe se da je dana 03.03.2025.g. izvršen uvid u spis međutim nije od strane suda priklopljen isti predmet već je na razmatranje dan samo ovopredmetni spis, a u odnosu na spis Trgovačkog suda te očitovanje tog suda predlaže da mu sud dodijeli rok od 15 dana kako bi se točnije očitovali o dijelovima spisa u koje predlaže izvršiti uvid. I-tuženica i II-tuženik protive se svim dokaznim prijedlozima i predlažu donijeti odluku na temelju stanja spisa. Ističu da u predmetima koji su predloženi radi priklopa tužitelj je stranka u postupku, te je i dostavio odluke iz tih postupaka i poznato mu je stanje spisa.

7. Sud je tijekom postupka priklopio spis ovog suda poslovni broj P-7765/12 dana 18.07.2024., te je tužitelj pozvan rješenjem ovog suda od 01.10.2024. godine da izvijesti sud koje podatke treba kopirati iz spisa Trgovačkog suda. U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja na glavnoj raspravi sud je odbio nove dokaze koje predlaže tužitelj i to da se saslušaju odvjetnici Hrvoje Zdilar, Radomir Glumičić i Silvije Hrste, odbijen je prijedlog da sud prihvatio nove dokaze u vidu SMS komunikacije između stranaka. Odredbom čl. 299. ZPP-a propisano je da su stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu a najkasnije na pripremnom ročištu dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1. čl. 299. ZPP-a), dočim stavkom 2. čl. 299. ZPP-a propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

Tuženici su u odgovoru na tužbu isticali da tužitelj nije uplatio utuženi iznos već je iznos plaćen od strane TANA PATENTS d.d. Zagreb, pa kako su tuženici učinili spornim činjenicu da bi tužitelj uplatio utuženi iznos to je tužitelj mogao do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost utvrđivanja tvrdnje tužitelja da bi on platio iznos od 50.000,00 EUR Erste& Steiermarkische bank d.d.. Nadalje tuženici u odgovoru na tužbu čine spornim činjenicu da bi oni bili u obvezi ishoditi brisovno očitovanje kako to tvrdi tužitelj i poduzeti sve radnje radi brisanja zabilježbe spora na nekretnini koja je bila predmet prodaje. Kako nije riječ o novim činjenicama o kojima tužitelj ne bi imao saznanja do zaključenja prethodnog postupka odnosno do dana održavanja glavne rasprave to je sud odbio nove dokazne prijedloge tužitelja na okolnost po njemu utvrđivanja spornih činjenica.

Nadalje sud je odbio prijedlog za odgodom ročišta za glavnu raspravu radi priklopa spisa Trgovačkog suda u Zagrebu jer tužitelj nije pravodobno tj. tijekom pet mjeseci naznačio koje podatke sud treba pribaviti, a u odnosu na spis ovog suda poslovni broj Ovr-1958/09 parnica se vodila pod brojem P-7765/12 te je navedeni spis priklopljen. 8. Predmet ovog spora je isplata 50.000,00 EUR, a koji iznos je plaćen Erste& Steiermarkische bank d.d, kako bi banka izdala brisovno očitovanje za upisanu hipoteku na stanu koji je tužitelj kupio od tuženika. Između stranaka nije sporno da je Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka uplaćen utuženi iznos, nije sporno da je nakon uplate 50.000,00 EUR izdano brisovno očitovanje te je brisana zabilježba ovrhe. Sporno je da li su se tuženici obvezali vratiti tužitelju 50.000,00 EUR kako to tvrdi tužitelj, te je sporno da li tuženici su bili obvezni ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke na stanu koji je bio predmet prodaje. Sporno je da li tuženici odgovaraju za pravne nedostatke na predmetu prodaje – stanu.' - piše u presudi.

U ovom dijelu, a zbog duljine članka, moramo izostaviti dio presude. No, dio koji svakako moramo uključiti a koji je važan poučak i drugima kako moraju biti opezni kad kupuju nekretnine opterećene kreditima je vidljiv iz sljedećeg dijela presude. Citiramo: 'Tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 50.000,00 EUR koje je uplatilo trgovačko društvo TANA PATENTS d.o.o. Zagreb navodeći da mu nije bilo poznato da su upisane hipoteke na posebnom dijelu nekretnine koja je bila predmet prodaje kada je sklapao Ugovor o kupoprodaji, te da nije izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za stan. Sud je ocijenio navode tužitelja da mu nije bilo poznato da su bile upisane hipoteke (založna prava) na nekretnini koja je bila predmet prodaje 2009. godine kao neosnovane i ničim dokazane. Naime tužitelj u svom iskazu navodi kako mu nije bilo poznato da bi nekretnina koja je bila predmet prodajeopterećena založnim pravima, a potom iskazuje da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste& Steiermarkische bank d.d, da Erste& Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema banci te da je njemu bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini, ali je II-tuženik obećao da će to riješiti tijekom dvije godine.

Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je bilo poznato da su bile upisane hipoteke na nekretnini koju je kupovao od tuženika to je sud ocijenio kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane tvrdnje tužitelja da mu nije bilo poznato da su bili upisani tereti (založna) prava na stanu koji je bio predmet prodaje prema Ugovoru o kupoprodaji iz 2009. godine. Nadalje tužitelj tvrdi da je obveza prodavatelja ovdje tuženika bila da ishode brisanje hipoteke sa stana kojeg su mu prodali, a potom su dogovorili da on uplati 50.000,00 EUR, a tuženici će mu novac vratiti. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da nije sklapao pismene izjave da će tuženici vratiti 50.000,00 EUR, a u odnosu na hipoteke oni su se obvezali kupoprodajnim ugovorom osloboditi tereta stan koji su prodavali, a naročito u odnosu na ovršni postupak jer se bez toga ne može upisati kao vlasnik te da su se tuženici kao prodavatelji sklapanjem Ugovora o kupoprodaji obvezali brisati hipoteke i zabilježbu ovrhe i da su tuženici preuzeli obvezu ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke i da će brisati zabilježba ovrhe i da će oni platiti 50.000,00 EUR banci.

Kako je prethodno navedeno nije sporno da su tužitelj i tuženici sklopili Predugovor kupoprodaji nekretnine dana 03. ožujka 2009. godine i Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 09. prosinca 2009. godine (list 13-18 spisa). Iz sadržaja Predugovora o kuprodaji nekretnine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine stranke nisu ugovorile da tuženici jamče da na nekretnini koja je predmet prodaje nema upisanih ili neupisanih tereta. Slijedom navedenog navodi i tvrdnje tužitelja da su tuženici preuzeli obvezu da će ishoditi brisovna očitovanja radi brisanja upisanih hipoteka i zabilježbe ovrhe su ocijenjene kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane. 12. Odredbom čl. 430 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine".... dalje: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su bile upisane hipoteke na posebnom dijelu nekretnine (stanu) koji je tužitelj kupio od kupac kada je tužitelj sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine i Ugovor o kupoprodaji nekretnine te su ista založna prava upisana 2006. godine i 2007. godine kako je prethodno navedeno i obrazloženo. Nadalje sud je utvrdio da nije bilo upisano založno pravo na nekretnini u iznosu od 50.000,00 EUR a koji iznos je uplaćen od strane trgovačkog društva TANA PATENTS d.o.o. Zagreb, a nakon uplate je Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka izdalo brisovno očitovanje tužitelju i brisane su upisane hipoteke na nekretnini koja je bila prodaje (stana). Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je njemu bilo poznato da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka i da Erste& Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema banci te da je njemu bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini.

13. Kako je tužitelj pristao kupiti stan od tuženika opterećenu hipotekama (založnim pravima) upisanim za korist Erste& Steiermarkische bank d.d, Rijeka to tužitelj neosnovano potražuje od tuženika utuženi iznos. Pri tome sud ističe kako tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 221. a ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je dokazao da bi on platio utuženi iznos, da je novac pozajmio, da bi se II-tuženik, odnosno tuženici, obvezali ishoditi brisovna očitovanja na stanu koji je predmet prodaje niti takve činjenice i tvrdnje sud je mogao utvrditi na temelju provedenih dokaza. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude....' - piše u presudi protiv koje žalbu može izjaviti u roku od 15 dana. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.