Netom je svijet obišla slika 89-godišnjeg Seppa Blatera, dugogodišnjeg bivšeg direktora Fife koji je po drugi put oslobođen optužbe za korupciju skupa s nekad slavnim Michaelom Platinijem. Sudilo im se da je Blater Platiniju nezakonito doznačio 2,1 milijun eura. Netflix je 2002. snimio gledani dokumentarni serijal 'FIFA uncovered  'u kojem su iznosili razne detalje iz svijeta nogometa i korupcije a jedna od nezaobilaznih zvijezda bio je i Blater i kontroverzni slučajevi i odluke u kojima je sudjelovao. Pitanje je ima li netko u Hrvatskoj kapacitete za snimiti neki naš hrvatski 'HNS Uncovered' ili 'Dinamo Uncovered' no kad bi se neki hollywoodski maher mogao posvetiti scenaristički samo optužnicama iz slučaja Mamića i osječkih sudaca kojima se sudi za korupciju bila bi to vjerojatno svjetska hit TV uprizorba.

Dosad smo redovito, na temelju relevantnih sudskih i drugih dokumenata iz legalnih sudskih ili drugih službenih registrara pratili slučaj Zdravka Mamića, suđenje u Osijeku u optužnicama za Dinamo 1 i 2, optužbe za korupciju, razotrkivali imovinske tajne osječkih sudaca prije nego što su optuženi za korupciju. Vidljivo je to i pretragom dosad objavljenih članaka na temu Zdravko Mamić - LINK ali i na temu osječkih sudaca - LINK. Iz svih tih priča vidljivo je kako se tu vrtilo nepojmljivo puno novaca za hrvatske prilike, članci su se bavili akumuliranom imovinom bilo da je ona legelano stečena ili, kako stoji u optužnici, ilegalno, skupim putovanjima i darovima koje su primali akteri kojima se sada bavi hrvatsko pravosuđe. Sve je to prosječnom čitatelju otvorilo oči za paralelni svijet koji nas okružuje a u kojem caruje novac, moć, utjecaj, u kojem se očito lako dolazi u napast da se da ili primi mito.

No, da ne duljimo, po prvi put donosimo sadržaj cjelovite optužnice koja razotkriva sav taj slučaj do najmanjeg detalja, za šta je Mamić optužio suce a i kako su se oni sami branili te pokušali Uskokove istražitelje uvjeriti kako su legalno stekli ogroman imetak a koje je Mamić nazvao svojim darom, odnosno mitom, njima. Optužnica otkriva i neke sasvim nepoznate, nikad objavljene detalje o tome što su suci iskazivali u svoju obranu i kako su oni teretili Mamića i u to uključivali i neke od najslavnijih hrvatskih bivših Vatrenih, poput recimo Davora Šukera, odnosno da je Mamić sam govorio kako je Šukera nagovorio da potpiše fiktivni ugovor o zajmu 7 milijuna kn za njegovu jamčevinu. Citiramo sadržaj dokumenta: 

'Županijski sud u Zagrebu u optužnom vijeću sastavljenom od suca Dražena Kevrića kao predsjednika vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Keščec kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Darka Krušlina i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 07. lipnja 2023., broj KO-US-29/2023, u nazočnosti zamjenice ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Petre Parlov, okrivljenog Darka Krušlina, okrivljenog Ante Kvesića, branitelja okrivljenog Zvonka Vekića po službenoj dužnosti, odvjetnika Zorana Badovinca, zamjenika branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnika Rajka Čogurića i braniteljice okrivljenog Zorana Mamića po službenoj dužnosti, odvjetnice Vlatke Glad-Zakšek, a u odsutnosti okrivljenog Zvonka Vekića, okrivljenog Zdravka Mamića, okrivljenog Zorana Mamića, okrivljenog Drage Tadića, okrivljene Nataše Sekulić, branitelja okrivljenog Darka Krušlina, odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, braniteljice okrivljenog Zvonka Vekića, odvjetnice Gordane Vrandečić, branitelja okrivljenog Ante Kvesića, odvjetnika Željka Zrna, branitelja okrivljenog Zdravka Mamića, odvjetnika Veljka Miljevića i odvjetnika Alana Kubata, branitelja okrivljenog Drage Tadića, odvjetnika Rafaela Krešića, branitelja okrivljene Nataše Sekulić, odvjetnika Alena Jakobovića, osoba na koje je prenesena imovinska korist Marine Vekić Mužević i Andree Martinović,

dana 16. prosinca 2024. r ij e š i o j e :

I. Na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP/08) potvrđuje se optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj broj KO-US-29/2023 od 07. lipnja 2023. protiv okrivljenog Darka Krušlina zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11, pod točkom 1. optužnice, protiv okrivljenog Zvonka Vekića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11. te - trgovanja utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 295. stavku 2. KZ/11., pod točkom 2. optužnice i zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – pranja novca – opisanog u članku 265. stavku 1. i 5. KZ/11., a kažnjivog po članku 265. stavku 5. KZ/11., pod točkom 3. optužnice, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv okrivljenog Ante Kvesića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, protiv okrivljenog Zdravka Mamića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11, pod točkom 1. optužnice te zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11. te - davanja mita za trgovanje utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 296. stavak 1. KZ/11, pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv okrivljenog Zorana Mamića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11. te - davanja mita za trgovanje utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 296. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv okrivljenog Drage Tadića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, te protiv okrivljene Nataše Sekulić zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – pranja novca – opisanog i kažnjivog po članku 265. stavku 1., 2., 3. i 5. KZ/11 II.

Na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08 okrivljenom Zdravku Mamiću, sinu Josipa i Lucije rođene Čulo, rođenom 16. srpnja 1959. u Bjelovaru, s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu, Tuškanac 52., a boravištem u Bosni i Hercegovini,... državljaninu Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, OIB: OIB:... i okrivljenom Zoranu Mamiću sinu Josipa i Lucije rođene Čulo, rođenom 30. rujna 1971. u Zagrebu, s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu, Markuševečka Dubrava 74., a boravištem u Tomislavgradu, ...., Bosna i Hercegovina, državljaninu Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, OIB: ..., sudit će se u odsutnosti.

Obrazloženje 1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnio je dana 12. lipnja 2023. optužnicu protiv okrivljenog Darka Krušlina zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11, pod točkom 1. optužnice, protiv okrivljenog Zvonka Vekića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11. te - trgovanja utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 295. stavku 2. KZ/11., pod točkom 2. optužnice i zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – pranja novca – opisanog u članku 265. stavku 1. i 5. KZ/11., a kažnjivog po članku 265. stavku 5. KZ/11., pod točkom 3. optužnice, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv okrivljenog Ante Kvesića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - primanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 293. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, protiv okrivljenog Zdravka Mamića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11, pod točkom 1. optužnice te zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11. te - davanja mita za trgovanje utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 296. stavak 1. KZ/11, pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protivokrivljenog Zorana Mamića zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11. te - davanja mita za trgovanje utjecajem - opisanog i kažnjivog po članku 296. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, sve u vezi s člankom 51. KZ/11., protiv okrivljenog Drage Tadića zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti - davanja mita - opisanog i kažnjivog po članku 294. stavku 1. KZ/11., pod točkom 2. optužnice, te protiv okrivljene Nataše Sekulić zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – pranja novca – opisanog i kažnjivog po članku 265. stavku 1., 2., 3. i 5. KZ/11. Optužnicom je, između ostalog, predloženo odrediti suđenje u odsutnosti okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću. 2. Odgovore na optužnicu podnijeli su okrivljeni Darko Krušlin osobno, okrivljeni Zvonko Vekić po braniteljici, odvjetnici Gordani Vrandečić, okrivljeni Ante Kvesić osobno i po branitelju, odvjetku Željku Zrnu, okrivljeni Zdravko Mamić po braniteljima, odvjetniku Alanu Kubatu i odvjetniku Zoranu Novakoviću, okrivljeni Zoran Mamić po branitelju, odvjetniku Miji Golubu, i okrivljena Nataša Sekulić po branitelju, odvjetniku Alenu Jakoboviću. 2.1. Okrivljeni Darko Krušlin osobno je dana 25. listopada 2023. podnio odgovor na optužnicu (list 4900. do 4904. spisa) u kojem je naveo da kazneno djelo opisano u činjeničnom opisu optužnice nije kazneno djelo primanja mita, jer u istome nedostaju bitna obilježja. Tako u istom nedostaje radnja počinjenja djela. Dar opisan kao predmet mita vraćen je okrivljenom Zdravku Mamiću isto jutro, dakle u vrijeme kada se još nije znalo hoće li uopće biti kaznenog (sudskog) postupka.

Tom radnjom je sa strane okrivljenog Darka Krušlina jasno manifestirana volja odbijana dara, a što isključuje postojanje odnosa zavisnosti te time koruptivne povezanosti s okrivljenim Zdravkom Mamićem. To je propušteno navesti u činjeničnom opisu optužnice. Nadalje, okrivljeni Darko Krušlin se tereti za kazneno djelo primanja mita, a što u pravnom značenju obuhvaća i zadržavanje mita, dok se u činjeničnom opisu optužnice samo konstatira da je okrivljeni Darko Krušlin predmet mita "uzeo". Kazneno djelo primanja mita je poseban oblik kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a mito je po svojoj prirodi imovinska ili neimovinska korist koju primatelj mita želi steći i stječe kao protuuslugu za zlouporabu svog položaja, pa onda bez zadržavanja mita nema niti stjecanja imovinske koristi. U sudskoj praksi Republike Hrvatske nema niti jedne odluke koja bi poduprla stav po kojem bi odbijanje mita ili njegove ne zadržavanje predstavljalo kazneno djelo primanje mita. Nadalje, učinjeničnom opisu optužnice predmet mita je opisan kao skupocjeni sat marke „Audemars Piquet“, ali prilikom istrage od okrivljenog Zdravka Mamića, iako je oduzeto više satova, nije oduzet sat te marke. To isključuje mogućnost da je predmetom mita bio sat koji se spominje u optužnici i da bi se radilo o skupocjenom satu. Unatoč tome, posebno da se radi o skupocjenom satu, tužitelj smatra tu okolnost notornom i ne pribavlja dokaze u tom pravcu. Takav stav proizlazi iz obrazloženja optužnice u kojem se utvrdi da je okrivljeni Darko Krušlin sam u svojoj obrani priznao primitak upravo predmetnog sata. Takva konstatacija je u suprotnosti sa sadržajem obrane okrivljenog Darka Krušlina, jer nikada nije priznao primitakpredmetnog skupocjenog sata od okrivljenog Zdravka Mamića.

U obrani je priznao samo primitak sata i to nepoznate marke i vrijednosti. Bitne činjenice (marka i vrijednost sata, jer je upravo vrijednost mita činjenica kojom se utvrđuje motiviranost službene osobe na spremnost da nezakonito postupak, dok neznatnost vrijednosti mita ukazuje da te motivacije nema) za koje zna da su neistinite USKOK uzima "zdravo za gotovo". U tom pravcu USKOK ne pribavlja niti jedan dokaz u istrazi nego se oslanja isključivo na navode okrivljenog Zdravka Mamića koji ima "najmanje 55 miliona razloga" da ga lažno prijavljuje. Druga odlučna činjenica koja izostaje je izvjesnost da će okrivljenom Darku Krušlinu predmet Mamić biti dodijeljen u rad. U konkretnom slučaju nema izvjesnosti zbog stadija u kojem se u tom trenutku nalazio predmet Mamić, a to je sudska kontrola optužnice, pa je bilo neizvjesno hoće li sudskog postupka uopće i biti. Činjenica da optužnica tempore criminis nije bila potvrđena, posljedično rezultira neizvjesnošću nastupa daljnje faze postupka tj. hoće li sudskog kaznenog postupka uopće biti i isključuje izvjesnost da će taj predmet biti raspoređen u rad okrivljenog Darka Krušlina. Na kraju, okolnost da su u elektronskoj dodjeli predmeta trebala sudjelovati tri raspravna suca (osim okrivljenog Darka Krušlina, tu su bili i suci Zvonko Vekić te Krunoslav Barkić) potpuno isključuje izvjesnost da će predmet Mamić biti dodijeljen okrivljenom Darku Krušlinu u rad. Potom, kontrolna činjenica kojom UKOK temelji zaključak da između okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Darka Krušlina postignut koruptivni dogovor je glasovanje okrivljenog Darka Krušlina o prethodnom pitanju – o tzv. pitanju nezakonitog tužitelja.

Dakle, temeljni argument USKOK-a o postignutom koruptivnom dogovoru je poduzimanje, od strane predsjednika raspravnog vijeća Zakonom o kaznenom postupku, propisane radnje (vijećanje i glasovanje o kaznenom djelu nakon okončane rasprave i odluka o jednom od pitanja o kojem vijeće treba odlučiti i pri tome izraženo i detaljno obrazloženo principijelno stajalište predsjednika raspravnog vijeća o prethodnom spornom pitanju). Inače, člankom 119. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske je propisan imunitet sudaca i sudaca porotnika za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke. Kao drugo, stajalište po kojem je ključni dokaz postignutog koruptivnog dogovora s okrivljenim Zdravkom Mamićem glasanje o prethodnom pitanju, u izravnoj je suprotnosti s daljnjim tijekom glasovanja koje je uslijedilo nakon glasovanja o prethodnom pitanju što je vidljivo iz zapisnika o vijećanju i glasovanju. Nakon odlučivanja o prethodnom pitanju pristupilo se glasovanju o glavnoj stvari, o krivnji i kaznenoj sankciji, a tom prilikom jednoglasnom odlukom svih članova vijeća okrivljeni Zdravko Mamić je proglašen krivim za kaznena djela za koja je optužen te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest i pol godina uz oduzimanje sve stečene protupravne imovinske koristi. Presudakoju je okrivljeni Darko Krušlin isključio on kao predsjednik vijeća potom i napisao u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića potvrđena je i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske.

S obzirom na to stav USKOK-a po kojem je glasovanje okrivljenog Darka Krušlina o prethodnom pitanju dokaz pokušaja pogodovanja okrivljenog Zdravku Mamiću u izričitom je proturječju s prikupljenim dokazima tijekom istrage. Postupak u predmetu Mamić je trajao neuobičajeno kratko s obzirom da se radilo o kapitalom predmetu time da je od prvog održanog ročišta do objave nepravomoćne presude proteklo manje od jedne godine i dva mjeseca. Jednoglasno je donesena odluka o kaznenoj sankciji i oduzimanjuprotupravno stečene imovinske koristi. Presuda je napisana izrazito kvalitetno što proizlazi iz činjenice da je ista u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića prošla kontrolu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Pored toga, optužnicom se tereti okrivljeni Darko Krušlin da je od okrivljenog Zdravka Mamića primio mito za što se obvezao pogodovati mu kad to bude potrebno, a što je pravno opisano na način da je kao protučinidbu za primljeni mito preuzeo obvezu da unutar granica svojih oblasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti. S obzirom da koruptivni sporazum predstavlja bitan dio radnje počinjenja kazneno djela davanja i primanja mita nužno je u optužnici opisati sadržaj tog sporazuma, jer o tom ovisi kvalifikacija samog djela. U konkretnoj optužnici to bitno obilježje nije opisano. Naime, prema pravnom opisu i pravnoj kvalifikaciji djela tereti ga se za poduzimanje radnje koju ne bi smio obaviti, dok iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se radnja djela sastoji u pobliže neopisanoj i neodređenoj radnji pogodovanja. K tome, postupanje u odnosu na okrivljenog Darka Krušlina je apsurdno, jer je okrivljeniDarko Krušlin kao predsjednik raspravnog vijeća sudjelovao u jednoglasnoj odluci kojom je okrivljeni Zdravko Mamić osuđen u predmetu Mamić i koji je napisao presudu, na temelju koje su raspisane domaća i međunarodna tjeralica te traženo izručenje iz Bosne i Hercegovine da bi se na temelju neistinitih tvrdnji te iste osobe i bez, u istrazi, prikupljenih dokaza, podizala optužnica, a čime se dovodi u pitanje i zakonitost presude u predmetu Mamić.

Slijedom navedenog predlaže da se kazneni postupak protiv njega obustava na temelju članka 355. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/08., jer djelo koje je predmet optužbe, a s obzirom kako je opisano, nije kazneno djelo, te nema niti dokaza da je okrivljeni Darko Krušlin osnovano sumnji za djelo koje je predmet optužbe, odnosno proturječje između prikupljenih dokaza je očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće. Podredno, predložio je vratiti optužnicu USKOKU-u radi boljeg razjašnjenja stvari budući da USKOK probire i pribavlja samo dokaze koji mu odgovaraju i prikazuje samo u dijelu koji mu tužiteljski koriste, a s jednakom pažnjom ne ispituje i utvrđuju činjenice koje okrivljeniku idu u korist. Smatra nužnim pribaviti i pravomoćnu odluku DSV-a o njegovom razrješenju od sudačke dužnosti kojom je već pravomoćno osuđen za isti događaj, te je vođenje ovog postupka u suprotnosti s člankom 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog čega bi optužnicu trebalo odbiti. K tome, time je povrijeđena i njegova presumpcija nevinosti. Stegovnih postupak je proveden primjenom odredbi ZKP/08 i KZ/11 što provedeni postupak čini kaznenim. Protupravno ponašanje koje je bilo predmet tog postupka kaznene je prirode, jer joj je svrha u kažnjavanju. Razrješenje sudačke dužnosti za njega je sankcija kaznene naravi, jer ima za svrhu kažnjavanje s ciljem opće prevencije, a istom mu je stvarno onemogućeno obavljanje poslovne i profesionalne djelatnosti.

Navedene okolnosti dostatne su za ocjenu stegovnog postupka kao kaznenog. Pri tome je činjenični opis djela za koje je stegovno kažnjen u bitnome identična činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice. Odluka u stegovnom postupku je konačna osuđujuća odluka, jer je protiv iste iscrpio redovna sredstva. Vlasti koje su donijele odluku imale su ovlast odlučivanja sukladno domaćem zakonodavstvu. U donošenju odluke su sudjelovali suci profesionalci te šest sudaca Ustavnog suda RH koji su odlučivali u drugom stupnju o žalbi. Nakon pravomoćnog okončanja postupka pred DSV-om, u ovom odvojenom postupku za isti događaj je USKOK vodio državno odvjetničku istragu neovisno od stegovnog postupka. Slijedom navedenog, smatra da je vođenje postupka u ovoj stvari za koju je pravomoćno osuđen povrijeđen članak 7. uz Konvenciju. 2.2. Optuženi Zvonko Vekić podnio je odgovor na optužnicu putem braniteljice, odvjetnice Gordane Vrandečić (list 4916. i 4917. spisa), a u kojem je predloženo obustaviti kazneni postupak protiv njega, jer nema dovoljno dokaza da je osnovano sumnjiv da je počinio kaznena djela koja su predmet optužbe, odnosno zato što je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće. Naime, iz obrazloženja pobijane optužnice proizlazi da se okrivljenom Zvonku Vekiću na teret stavljaju kazna djela čija se osnovanost temelji jedino na zapisniku o ispitivanju okrivljenog Zdravka Mamića od 12. svibnja 2021, izjavama svjedoka koji u više navrata različito iskazuju te ako bi istinito iskazivali trebali bi također biti okrivljenici u ovom postupku kao i iz dokumentacije koju je pribavio okrivljeni Zdravko Mamić i koja prema odredbama ZKP-a ne može biti dokaz u postupku. Pri tome, sadržaj dispozitiva pobijane optužnice se temelji na iskazu, odnosno obrani okrivljenog Zdravka Mamića (koja nije potvrđena niti jednim izvedenim dokazom) na način da je iz sadržaja njegovog iskaza, odnosno obrane selektivno izdvojen iz konteksta dio sadržaja kojem se vjeruje da je istinit i tužitelj ga podvodi pod obilježje kaznenih djela.

Naime, optužba u cijelosti zanemaruje i ignorira činjenicu da je okrivljeni Zdravko Mamić ispitan kao osumnjičenik i tkao takav može govoriti neistinu bez ikakve sankcije. A da je njegov iskaz neistinit proizlazi iz samog sadržaja koji je kontradiktoran sam sebi, drugim dokazima, odnosno materijalnojdokumentacije, te u potpunosti neživotan te nelogičan i jedno usmjeren ka ostvarivanju svojih interesa. Dokumentacija koja se spominje ne potvrđuje navode okrivljenog Zdravka Mamića već upravo suprotno. Stoga rezultati provedenih dokaznih radnji ne upućuju niti daju razlog koji bi predstavljao osnovanu sumnju da su počinjena kaznena djela na terećen način. Nadalje, suprotno tvrdnjama USKOK-a ništa iz rezultata istrage i to prikupljenih materijalnih dokaza, iskaza ispitanih svjedoka, napose analitičke obrade stjecanja imovine u odnosu na izvor financiranja i novčane transakcije proveden od strane Samostalnog sektora za financijske istrage Ministarstva financija RH ne ukazuje da je okrivljeni Zvonko Vekić zajedno i po prethodnom dogovoru s okrivljenom Natašom Sekulić počinio kazneno djelo pranja novca iz članka 265. stavka 1. i 5. KZ/11. Naime, iz pobijane optužnice se ne može izvući zaključak da su transakcija, odnosno radnje koje je poduzimao okrivljeni Zvonko Vekić bile usmjerene ne prikrivanje stvarnog izvora protupravno stečenog novca. Iz pribavljenih dokaza proizlazi da se radilo o klasičnim kupoprodajama te plaćanjima, a sve nekretnine i pokretnine navedene u optužnici su financirane, u najvećem dijelu, iz legalno stečenih izvora prihoda.

Razlika za koju se tvrdi da je financirana sredstvima pribavljenim počinjenjem kaznenog djela je mala i nema dokaza da je pribavljena počinjenjem kaznenog djela. U odnosu na držanje novca u sefu u Zagrebačkoj banci d.d., Poslovnici Osijek, sve i da se radi o novcu pribavljenom mitu, samo polaganje novca u sef ili banku je samo korištene banke kao pogodnog, sigurnost mjesta pohrane novca prije njegovog daljnjeg korištenja i to ne predstavlja radnju kojom se prikriva pravi izvor novca. Dakle, kako nema niti jednog dokaza da je okrivljeni Zvonko Vekić kao službena osoba zahtijevao ili primio mito za sebe i drugoga da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti te zahtijevao i primio mito za sebe i drugoga da iskorištavanjem svog službenog položaja i utjecaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti, tako nema niti jednog dokaza da je okrivljeni Zvonko Vekić taj novac, koji bi predstavljao mito, uložio u cilju prikrivanja i lažnog prikazivanja njegovog nezakonitog podrijetla, jer ga nije niti primio niti su njegovim radnjama ispunjena bitna obilježja kaznenog djela pranja novca iz članak 265. stavka 1. i 5. KZ/11. Slijedom navedenog, predložio je, na temelju članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08.-postupak obustaviti u odnosu na okrivljenog Zvonka Vekića, jer nema dovoljno dokaza da je okrivljeni Zvonko Vekić osnovano sumnji da je počinio kaznena djela koja su predmet optužbe, odnosno što je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće.

Podredno, predložio je da se, na temelju članka 356. stavka 1. ZKP/088, optužnica vratidržavnom odvjetniku na doradu, jer činjenični opis djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza zbog čega je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari. 2.3. Optuženi Ante Kvesić podnio je pisani odgovor na optužnicu osobno (list 4922. do 4925. spisa) i putem branitelja, odvjetnika Željka Zrna (list 4910. do 4913. spisa). Tako je u osobnom pisanom odgovoru na optužnicu naveo da optužnica USKOK-a u odnosu na njega nije osnovana. Naime, inkriminacija koja mu se stavlja na teret nije opisana izdvojeno nego je u točki 2.) optužnice "pomiješana" s činjeničnim opisom inkriminacije koja se stavlja na teret okrivljenom Zvonku Vekiću, okrivljenom Zdravku Mamiću, okrivljenom Zoranu Mamiću i okrivljenom Dragi Tadiću, iako inkriminacija koja se njemu stavlja na teret nema nikakve vez s tim okrivljenicima izuzev okrivljenog Zdravka Mamića niti je u ikakvoj vezi s mjestima počinjenja te inkriminacije. To je učinjeno namjerno da bi se "zamutila voda" i optužbu protiv njega učinilo, na prvi pogled, prividno opravdanom. Što se tiče dokaza na kojima temelji optužnicu protiv okrivljenog Zvonka Vekića, iako se navodi da se radi o personalnim dokazima ustvari to je jedino iskaz okrivljenog Zdravka Mamića, a kao potkrjepljujući dokazi su mu iskazi njegovog brata okrivljenog Zorana Mamića, njegovog osobnog vozača Zdenka Ostojića i njegovog osobnog tjelohranitelja Tonija Brkića, dakle osoba pod izravnim utjecajem okrivljenog Zdravka Mamića. Osim toga optužnica se temelji i na nalazu knjigovodstveno -financijsko vještaka. Međutim, dokazne radnje provedene tijekom dugotrajne istrage ukazuju da okrivljeni Zvonko Vekić nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da su tvrdnje okrivljenog Zdravka Mamića koje se odnose na njega obična konstrukcija.

Prije svega, podaci MUP-a o prelascima granice Republike Hrvatske pokazuje ono što tvrdi u obrani da jegodinama prije 2018.- godine odlazio u rodni kraj roditelja u BIH. Ni te 2018. sigurno nije tamo išao da bi se susreo s okrivljenim Zdravkom Mamićem nego je tamo otišao u vrijeme godišnjeg odmora i blagdana Velike Gospe. Nakon što ga je okrivljeni Zdravko Mamić zaskočio s leđa u restoranu „Park“, nikada više nije bio u Širokom Brijegu upravo zato da mu ne bi pružio priliku da mu se približi. Međutim, suprotno tome, UKSOK u obrazloženju optužnice samo konstatira da je u razdoblju od13. do 18. kolovoza 2018. boravi u BIH što i nije sporno, ali ne analizira zašto je okrivljeni Kvesić tamo bio i kojim povodom. Neobjektivnost i tendencioznost pristupa USKOKa protiv njega najbolje ilustrira činjenica da USKOK tijekom istrage nije proveo dokaznu radnju ispitivanja u svojstvu svjedoka sad pokojnog prof. Miljenka Crnjca kojeg upravo okrivljeni Zdravko Mamić u tom iskazu navodi kao osobu od koje je saznao da se okrivljeni Kvesić nalazi u hotelu Park u Širokom Brijegu i s kojim je navodno dogovorio susret s okrivljenim Kvesićem.

Radi se o osobi koja je bila neposredni svjedok i koja je tijekom izvida 20. svibnja 2021. dala izjavu USKOK-a kojom je u cijelosti opovrgnu tvrdnje okrivljenog Zdravka Mamića i u suštini potvrdio obranu okrivljenog Kvesića. Međutim, on tijekom istrage nije ispitan, a preminuo je u veljači 2022. nakon operacije srca. Takvo postupanje USKOK-a je protivno članku 9. stavku 2. ZKP/08. Osim što nije želio provesti dokaznu radnju ispitivanja u svojstvu svjedoka sada pokojnog prof. Miljenka Crnjca i što nije prihvatio iskaz posredno svjedoka Ivana Šimića, USKOK je potpuno krivo protumačio nalaz knjigovodstveno- financijskog vještaka koji je vještačio prihode i rashode okrivljenog Ante Kvesića i njegove obitelji za razdoblje od početka 2010. do kraja svibnja 2019. Nakon što je vještačenjem utvrđeno da niti on niti njegova obitelj nisu zatvorili nikakav kredit, kao što neistinito tvrdi okrivljeni Zdravko Mamić, USKOK to utvrđenje apsurdno navodi kao argument i dokaz optužbe, jer je bio "kreditno opterećen". Posebno je apsurdan zaključak USKOK-a da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem 2017., 2018. i 2019. utvrđen nerazmjer između zakonitih sredstava okrivljenog Ante Kvesića i njegove obitelji te imovine kojom su raspolagali i to iz razloga što iz istog vještačenja proizlazi da su okrivljeni Ante Kvesić i njegova obitelj na razini svih obrađenih godina imali višak sredstava u ukupnom iznosu 131.468,64 kune.

Naime, za razdoblje od 2010. do 2016. utvrđen je višak 424.304,06 kuna, za razdoblje od 2017. do 2018. "manjak" 287.043,13 kuna, a za 2019. "manjak" 5.792,29 kuna. Stoga jednostavnom računskom operacijom nije teško zaključiti da je na kraju svibnja 2019. okrivljeni Ante Kvesić imao višak 131.468,64 kune i da po logici USKOK-a nije smio trošiti zakonito stečeni višak sredstava, nego samo ona sredstva stečena 2107., 2018. i 2019., a što je također apsurdno. Primjer nelogičnosti takvog zaključivanja j i to što je u svibnju 2017., zajedno s kćerkom sudjelovao u kupovini osobnog automobila po cijeni 166.250,00 kuna, a predmet protiv okrivljenog Zdravka Mamića i drugih broj Kov-Us- 4/2107 zaprimljen je u Županijskom sudu u Osijeku dva mjeseca kasnije (u srpnju 2017.) pa se nameće logično pitanje kakve veze ta potrošnja ima s okrivljenim Zdravkom Mamićem. Iako navedene okolnosti, po mišljenju USKOK-a, s obzirom na činjenični supstrat inkriminacije koji mu se stavlja na teret (prihvaćanje obećanja, a ne primanje dara) nisu odlučne za opstojnost kaznenog djela, one su, opet po mišljenju USKOK-a, relevantne za ocjenu vjerodostojnosti dokaza izvedenih na naveden okolnosti.

I okrivljeni Ante Kvesić se slaže s navedenom konstatacijom, ali na način da su navedene okolnosti iskaz okrivljenog Zdravka Mamića i njegovih „satelita“ učinile u cijelosti nevjerodostojnim. Stoga, osim što je USKOK izbjegao provesti dokaznu radnju ispitivanja u svojstvu svjedoka prof. Miljenka Crnjca, te nije prihvatio iskaz posrednog svjedoka Ivana Šimića, USKOK je potpuno pogrešno interpretirao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, te ocijenio nebitnima i druge dokazne radnje koje čine nevjerodostojnim tvrdnje okrivljenog Zdravka Mamića i potvrđuju obranu okrivljenog Ante Kvesića, a neke dokazne radnje u obrazloženju optužnice potpuno prešućuje iako su vrlo bitne, a u korist su okrivljenog Ante Kvesića. Tako USKOK prešućuje rezultate pretrage okrivljenog Ante Kvesića kao osobe, njegovog doma, osobnog automobila, ureda i računala. Niti pretragom mobitela nisu pronađeni kontakti u vezi kaznenog djela tj. kontakti okrivljenog Ante Kvesića s okrivljenim Zdravkom Mamićem i njemu bliskih osoba, a isto tako ni kontakti s okrivljenim Zvonkom Vekićem. USKOK prešućuje da je okrivljeni Zdravko Mamić u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj Kov-us- 4/2017. tražio izuzeće okrivljenog Ante Kvesića kao člana optužnog vijeća, a u istom predmetnu je njegovo izuzeće tražio Mario Mamić, optužen u tom postupku, sin okrivljenog Zdravka Mamića. Zar bi okrivljeni Zdravko Mamić i njegov sin Mario Mamić tražili izuzeće okrivljenog Ante Kvesića da je on doista pristao na koruptivni dogovor?

Za USKOK su nebitni iskazi sudaca Županijskog suda u Osijeku Miroslava Jukića, Damira Krahuleca i Marija Kovača te višeg sudskog savjetnika Vlatka Lončara, koji su ispitani na prijedlog okrivljenog Ante Kvesića i to na okolnost njegovog postupanja u predmetima Kov-Us-4/2017. i Kv I-Us7/2017. i iskazali da ni na koji način nije pokušavao pogodovati okrivljenom Zdravku Mamiću. U oba predmeta su donesene jednoglasne odluke, a koje su nepovoljne za okrivljenog Zdravka Mamića. U obrazloženju optužnice se ne navoditi niti jedan dokaz da je okrivljeni Ante Kvesić bio u odnosu povjerenja i prijateljstva s okrivljenim Zvonkom Vekićem s kojim je bio samo u normalnom kolegijalnom odnosu kao i s ostalim sucima. Kakav je odnos okrivljenog Ante Kvesića s okrivljenim Darkom Krušlinom i okrivljenim Zvonkom Vekićem najbolje proizlazi iz iskaza svjedoka Ljubomira Pribića koji se s njima svakodnevno družio i posredovao u njihovim susretima s okrivljenim Zdravkom Mamićem kada je rekao da okrivljeni Ante Kvesić nije bio njihova klapa, nije s njima išao na nogomet niti na ručkove i nisu se družili. Stoga se postavlja pitanje kako se mogao dogovoriti s okrivljenim Zdravkom Mamićem da mu zajedno s okrivljenim Zvonkom Vekićem pogoduje u kaznenom postupku i da ga novčano nagradi preko okrivljenog Zvonka Vekića.

Na kraju, okrivljeni Zvonko Vekić ne samo da nije bio predsjednik izvanraspravnog vijeća u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-7/2018. nego nikada nije niti vidio taj spis, a što je još jedan dokaz nevjerodostojnosti tvrdi okrivljenog Zdravka Mamića. Iz svega navedenog slijedi da je optužnica protiv okrivljenog Ante Kvesića temeljena jedino na lažnom iskazu okrivljenog Zdravka Mamića koji je zbog teškog kaznenog djela pravomoćno osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu i protiv kojeg je, osim ovog, u tijeku još jedna kazneni postupak, a u bijegu je od kaznenog postupka i izvršavanja kazne zatvora. U podnesku od 12. kolovoza 2021. okrivljeni Ante Kvesić je podsjetio USKOK da je okrivljeni Zdravko Mamić platio i preko branitelja uporabio lažne SMS poruke između tadašnjeg ravnatelja USKOK-a i jednog suda Županijskog suda uOsijeku kako bi utjecao na kazneni postup0ak i prikazao ga montiranim. Također je ukazao da je u intervjuu Sportskoj televiziji od 06. lipnja 2021 okrivljeni Zdravko Mamić javno priznao da je Davor Šuker nagovoren da potpiše fiktivan ugovor o zajmu 7 milijuna kuna za njegovu jamčevinu, a kako bi preko njega ostvario povrat jamčevine.

Također iz iskaza bivšeg predsjednika Županijskog suda u Osijeku Ante Ravlića, u ovom spisu proizlazi da mu je pristupio okrivljeni Zdravko Mamić i rekao mu da ima transkript njegovog razgovora u DORH-u kada mu je bivši ravnatelj USKOK-a nalagao da se on osudi, što je također neistinito. Nisu bila dva kontakta s okrivljenim Zdravkom Mamićem u dva dana i to je njegova izmišljotina koje se dosjetio tek u naknadnom ispitivanju. S obzirom da okrivljeni Ante Kvesić nije imao nikakva saznanja o onome što se eventualno događalo između okrivljenog Darka Krušlina, okrivljenog Zvonka Vekića i okrivljenog Zdravka Mamića niti da su oni uopće imali kontakte sve do tiskovne konferencije okrivljenog Zdravka Mamića održane 16. ožujka 2021, okrivljeni Ante Kvesić smatra da je kolateralna žrtva tih odnosa. Što se tiče prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) istaknuo je da je pravo na pravičan postupak zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP). Istaknuo je da je iskaz okrivljenog Zdravka Mamića jedini i odlučujući dokaz na kojem se temelji optužba protiv njega, a u presudi Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 15. prosinca 2011. obrazložen je test "jednog ili odlučujućeg dokaza". U navedenoj presudi kao i nizu drugih presuda ESLJP zauzet je stav prema kojem opseg "čimbenika protuteže" koji bi bili potrebni da postupak u cjelini bude pravičan ovisi o kompenzirajućoj snazi tzv. potkrepljujućih dokaza.

Što je taj "hendikepirani dokaz" važniji to "čimbenici protuteže", dakle potkrepljujući dokazi, moraju imati veću dokaznu snagu. Iako se u korektnom slučaju ne radi o presudi nego optužnici važnost tog stajališta za okrivljenog Antu Kvesića sastoji su u tome što ga okrivljeni Zdravko Mamić lažno tereti da je s njim postigao koruptivni dogovor i time postao svjedok optužbe, a nije ispitan od strane obrane, jer se nalazi u bijegu te je u odnosu na njega predloženo suđenje u odsutnosti. Iskaza okrivljenog Zdravka Mamića kao "hendikepirani dokaz" nema niti jednog potkrepljujućeg dokaza, osim iskaza njegovog brata, osobnog vozača i osobnog tjelohranitelja koji svoja saznanja crpe odnjega i pod njegovim su izravnim utjecajem. Na kraju okrivljeni Ante Kvesić ukazao je na važnost sudske kontrole optužnice od strane optužnog vijeća. 2.4. U pisanom odgovoru na optužnicu okrivljenog Ante Kvesića, podnesenom po branitelju tog okrivljenika, odvjetnika Željka Zrna, navedeno je da iz dokaza na kojima se temelji optužnice ne proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni Ante Kvesić počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanjem mita, opisano i kažnjivo po članku 293. stavku 1. KZ/11.To iz razloga što je USKOK određene dokaze u cijelosti ignorirano iako se nalaze u spisu predmeta i vrlo su bitni za donošene odluke.

To je da su u predmetu Kov-Us-4/2017 u kojem se odlučivalo o potvrđivanju optužnice protiv okrivljenog Zdravka Mamića i drugih dvaput zatraženo izuzeće okrivljenog Ante Kvesića. Pri tome je jedan zahtjev podnesen 19. lipnja 2018., a drugi 21. svibnja 2019., dakle drugi zahtjev je podnesen nakon 9 mjeseci od dana kada se dogodio "susret" okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Ante Kvesića u Širokom Brijegu, a po kojemu je, po iskazu okrivljenog Zdravka Mamića, sve dogovoreno tj. na kojem je dogovoreno da će "odbaciti" optužnicu. Nevjerojatno je i nezamislivo da bi obrane okrivljenika tražile izuzeće okrivljenog Ante Kvesića u situaciji da je uistinu postojao dogovor kako ga okrivljeni Zdravko Mamić zlonamjerno želi prikazati. Još je nevjerojatnija situacija u predmetu Kv I-Us-7/2017 u kojem se odlučivalo o vraćanju jamstava obzirom da je odluka u tom predmetu tj. rješenje kojim je odbijen zahtjev za vraćanje jamčevine doneseno 12. travnja 2018., dakle 4 mjeseca prije kontakta s okrivljenim Zdravkom Mamićem. Nadalje, USKOK smatra kako iskazi svjedoka Damira Krahulca, Miroslava Jukića, Marija Kovača, sudaca Županijskog suda u Osijeku, nisu od utjecaja na opstojnost kaznenog djela iako isti detaljno obrazlažuokolnosti u provedenim postupcima. U optužnici se navodi kako iz dokaza prikupljenih tijekom istrage proizlaze potvrđeni navodi okrivljenog Zdravka Mamića o koruptivnom postupanju sudaca Županijskog suda iako je potpuno nejasno koji su to dokazi.

Pri tome okrivljeni Ante Kvesić nije bio društva ostalih okrivljenika, nije išao na nogometne utakmice, niti na bilo kakova druženja, pretragom njegovog mobitela nisu pronađeni kontakti u vezi kaznenog djela, nema niti jednog kontakta s okrivljenicima niti je u pretrazi pronađeno bilo što što bi upućivalo na bilo kakav dogovor. Osoba koja navodno potvrđuje iskaz okrivljenog Zdravka Mamića je okrivljeni Drago Tadić koji je do sada već osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela i koji je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu, a čiji iskaz je u konačnici u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom osobito u dijelu u kojem navodi da mu je okrivljeni Ante Kvesić rekao da je "zatvorio kredit", iako je nedvojbeno dokazano da nije. Kao jedini i ključni materijalni dokaz USKOK navodi knjigovodstveno -financijskovještačenje. Iako je njime utvrđeno da ne postoji nesrazmjer imovine okrivljenog Ante Kvesića i s njim povezanih osoba i da isti nije zatvorio kredit nego ga i dalje uredno otplaćuje,

USKOK zaključuje da je indikativno što je okrivljeni Ante Kvesić kreditno opterećen te kako u jednom trenutku u periodu od 2010. do 2019. je raspolagao s imovinom koja je nerazmjeran sa zakonitim prihodima pri čemu uopće ne uzima u obzir eventualnu akumulaciju prihoda iz proteklih godina. K tome potpuno ne nejasno zašto je USKOK uopće provodio vještačenje prihoda i rashoda okrivljenog Ante Kvesića kada isto nije odlučno za opstojnost kaznenog djela, a onda kad iz tog dokaza ne proizlazi da postoji nerazmjer isto uzima kao ključnu činjenicu uz personalne dokaza koja je odlučan za osnovanost optužbe. U obrazloženju optužnice se kontinuirano ističe da za egzistiranje predmetnog kaznenog djela nije bitno da li je došlo do poduzimanja radnje u odnosu na koju je postignut nezakonit dogovor već je bitno da je ista predmet takvog dogovora. U skladu s navedenim potrebno je da između službene osobe i ponuđača mita postoji određena nagodba odnosnosporazum, međutim iz ovakvog činjeničnog opisa nije jasno što je uopće okrivljeni Ante Kvesić prihvatio. Gotovo je nevjerojatan opis sporazuma između okrivljenog Ante Kvesića i okrivljenog Zdravka Mamića odnosno da je okrivljeni Ante Kvesić za svoje "usluge" dogovorio " da račun za uslugu obavim i dogovorim sa njegovim kolegom sucem Vekićem". Ako su se njih dvojica nalazili dva uzastopna dana, u drugoj državi, na tajnoj lokaciji bilo bi logično da okrivljeni Ante Kvesić zatraži određeni iznos novaca koji je odmah mogao preuzeti, a ne dogovoriti nepoznatu uslugu koja će se riješit preko okrivljenog Zvonka Vekića u nepoznato vrijeme.

Nadalje, potpuno je nejasno iz kojeg dokaza proizlazi da je okrivljeni Ante Kvesić prihvatio ponudu i obećanje mita. Naime, okrivljeni Ante Kvesić nije inicirao sastanak, nije iskazao spremnost da obavi predmetu radnju, u oba postupka su donesene odluke negativne za okrivljenog Zdravka Mamića, a predmetnom susretu bile su prisutne dvije osobe koje različito iznose okolnosti susreta. Jedina nepristrana osoba koja je prisustvovala predmetnom događaju je na žalost preminula iako je u svojoj izjavi koju je dala iskazivala suprotno od okrivljenog Zdravka Mamića. Svi ostali svjedoci koji opisuju predmetni događaj nemaju neposrednih saznanja već iste crpe posredno od okrivljenog Zdravka Mamića. Stoga se postavlja pitanje tako netko može cijeniti istinitim iskaz okrivljenog Zdravka Mamića koji je pravomoćno osuđena osoba nedostupna pravosuđu RH koja na razne načine pokušava diskreditirati Županijski sud u Osijeku, a ne iskaz osobe koja je neosuđivana, koja je obavljala posao suca Županijskog suda, da je proveo 41 godinu u pravosuđu i da ima besprijekornu karijeru. Slijedom navedenog predlaže postupiti u skladu s člankom 355., odnosno 356. ZKP/08.

2.5. Okrivljeni Zdravko Mamić podnio je pisani odgovor na optužnicu po branitelju, odvjetniku Alanu Kubatu (list 4894. do 4899. spisa) u kojem je naveo da je optužnica u odnosu na njega neosnovana. To iz razloga što za kazneno djelo pod točkom 2.) ne postoji jurisdikcija hrvatskih sudova niti mogućnost primjene kaznenog zakonodavstva RH s obzirom da je u činjeničnom opisu djela navedeno da je isto počinjeno "u Zagrebu, Osijeku, Banja Luci, Širokom Brigu i Dubaiju", a nisu navedene tj. opisane radnje okrivljenog Zdravka Mamića na teritoriju RH tj. konkretno u Zagrebu ili Osijeku. Iz činjeničnog opisa optužnice nejasno je gdje je okrivljeni Zdravko Mamić poduzimao navedene radnje. Mogućnost primjene kaznenogzakonodavstva RH u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića mogla bi doći u obzir temeljem članka 14. KZ/11, ali koji u konkretnom slučaju nije primjenjiv, jer je člankom 18. stavkom 7. KZ/11. propisano da će se u slučaju iz članka 14.-17. KZ/11 kazneni postupak pokrenuti samo ako se počinitelj nalazi na području RH. Pri tome je nesporno da se okrivljeni Zdravko Mamić od 05. lipnja 2018. ne nalazi na području RH već u BIH (i nije izručen RH), a isti je hrvatski i bosanski državljanin, pa nedvojbeno postoji zapreka za pokretanje i vođenje kaznenog postupka protiv njega na temelju pobijane optužnice. Isti stav zauzima VSRH u odlukama I Kž-Us 20/13-4 i IV Kž-94/91.

U optužnici je prijedlog za suđenje u odsutnosti obrazložen navodom da je "iz javno dostupnih podataka razvidno" da je Sud BIH odbio zahtjev za izručenjem okrivljenog Zdravka Mamića "podnesen u ovom predmetu, a za potrebe vođenja postupka, iako formalna odluka o navedenom još nije zaprimljena". Dakle, tužitelj ne raspolaže odlukom Suda ili Ministarstva pravde BIH o odbijanju izručenja okrivljenog Zdravka Mamića u RH u ovom predmetu, pa nije ispunjena jedna od pretpostavki za primjenu odredbe članka 402. stavka 2. ZKP/08 (mogućnost izručenja). Dakle, nije utvrđeno da postoje osobit važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi, a ne postoje niti osobito važni razlozi da se okrivljenom Zdravku Mamiću sudi u odsutnosti. Nadalje, okrivljenog Zdravka Mamića se tereti za osnovneoblike kaznenih djela protiv službene dužnosti, pa ta djela nisu teška kaznena djela. U odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića treba primijeniti odredbu članka 294. stavka 3. i članka 296. stavka 3. KZ/11. te se isti može osloboditi kazne jer je prijavio djela prije njihova otkrivanja. Neosnovan je navod USKOK-a da se u konkretnom slučaju radi o većem broju okrivljenika i jedinstvu dokaza zbog kojih je nužno da se svim okrivljenicima zajedno i istovremeno sudi u jedinstvenom postupku, a isto je proturječno pobijanoj optužnici, jer se okrivljeni Zdravko Mamić ne tereti za kazneno djelo pod točkom 3.) optužnice.

To potvrđuje praksa Vrhovnog suda RH u rješenju broj I Kž-165/2008. od 27. veljače 2008. Daljnja pretpostavka za suđenje u odsutnosti je okolnost da „nije moguće suđenje u stranoj državi“, a u pobijanoj optužnici nije navedeno je li uopće pokušano ostvariti suđenje u stranoj državi. O mogućnosti suđenja u stranoj državi postoji i pravno shvaćanje Kaznenog odjelaVrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-Ivk-20/2015 od 05. listopada 2015. po kojemu se optuženiku neće suditi u odsutnosti, ako je moguće suđenje u stranoj državi i onda kada je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora viša od 10 godina, koje ograničenje je predviđeno čankom 65. stavkom 2. ZOMPO, ako u međunarodnom ugovoru to ograničenje u pogledu visine propisane kazne nije navedeno. Slijedom navedenog, prema stavu okrivljenika u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.) optužnice u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića ne postoji mogućnost primjene kaznenog zakona RH, pa tako ni nadležnost Županijskog suda u Zagrebu te nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08 za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti. Nadalje, iz dokaza na kojima se temelji optužnica proizlazi da okrivljeni Zdravko Mamić nije inicirao kontakt sa sucima Županijskog suda u Osijeku. Međutim, u optužnici nema obrazloženja za navod obrane okrivljenog Zdravka Mamića da se ne smatra krivim, jer je bio primoran i reketaren od strane sudaca Županijskog suda u Osijeku. Osoba koja je primorana ili reketarena ne postupa po slobodnoj volji već u krajnjoj nuždi slijedom čega navodni koruptivni dogovor nije mogao biti utemeljen suglasnošću volja sudionika, jer je okrivljeni Zdravko Mamić bio u stanju konstantne psihičke prisile.

Naime tri suca Županijskog suda u Osijeku obraćaju se okrivljenom Zdravku Mamiću kao optuženikuu postupcima koje upravo oni vode. Okrivljeni Zvonko Vekić mu po činjeničnom opisu djela predočava da će kao sudac Županijskog suda u Osijeku osobno te koristeći odnos povjerenja i kolegijalnih te prijateljskih odnosa sa sucima tog suda Darkom Krušlinom i okrivljenim Antom Kvesićem za novčanu nagradu koju će s njima podijeliti, za njega i suoptuženike ishoditi povoljne sudske odluke u tim postupcima. To je sve kod okrivljenog Zdravka Mamića nedvojbeno uzrokovalo bojazan i zabrinutost o štetnim posljedicama koje bi mogle nastati ako ne bi postupio na način kako mu je to predočio okrivljeni Zvonko Vekić, pa se radi o ne skrivljenoj opasnosti koju je okrivljeni Zdravko Mamić od sebe otklonio čineći manje zlo od onog koje jeprijetilo, a svako nije bilo nerazmjerno teže od zla koje je njemu prijetilo. To je okrivljeni Zdravko Mamić iznio i u obrani navodeći da su mu okrivljeni Darko Krušlin i okrivljeni Zvonko Vekić u loži stadiona na Maksimiru pojasnili da mu teoretski mogu suditi četiri suca, ali je Zvonko Vrban „potrošen“, jer je bio predsjednik optužnog vijeća, a sudac Barkić je duže vrijeme bio bolestan, tako da je on bio sto posto siguran da je točna informacija da će mu sudac u prvom postupku biti okrivljeni Darko Krušlin, a u drugom okrivljeni Zvonko Vekić te da je shvatio zašto su mu pristupili, da je plan bio „približiti mu se i kasirati ga“. Stoga je, na temelju članka 22. stavka 1. KZ/11. isključena protupravnost inkriminiranog postupanja okrivljenog Zdravka Mamića, a po članku 22. stavku 2. KZ/11. nema krivnje okrivljenog Zdravka Mamića za kaznena djela pod točkom 1.) i točkom 2.) optužnice.

Zaključno, obrana optuženog Zdravka Mamića je potvrđena dokazima pribavljenim u tijeku istrage, a što se očituje u brojnim navodima optužnice te su upravo na temelju prijave i aktivne obrane okrivljenog Zdravka Mamića kaznena djela otkrivena, a koji je i dostavio dokaze za podizanje pobijane optužnice i to protiv troje sudaca OSKOK-a Županijskog suda u Osijeku. Stoga se, u najgorem slučaju, za okrivljenog Zdravka Mamića radi o tzv. ne skrivljenom davanju mita za što je zakonodavac u članku 294. stavku 3. i članku 296. stavku 3. KZ/11. propisao mogućnost oslobođenja od kazne. 2.6. Optuženi Zdravko Mamić podnio je pisani odgovor na optužnicu i po branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku Zoranu Novakoviću, (list 4885. do 4887. spisa) u kojem je naveo da iz dokaza na kojima tužitelj temelji optužnicu uopće ne proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni Zdravko Mamić počinio kazneno djelo iz članka 294. stavak 1. KZ/11. za koje se tereti u točki 1.) optužnice. U odnosu na to kazneno djelo tužitelj potpuno zanemaruje i ignorira općepoznatu činjenicu koja je poznata svim građanima Hrvatske koji prate nogomet u Hrvatskoj da okrivljeni Zdravko Mamić, otkad obnaša odgovorne funkcije u GNK Dinamo, ima običaj darivanja ručnih satova raznim osobama, a ponekad to čini i bez ikakvog racionalnog kriterija. O tome su izvještavali i javni mediji.

Pri tome je okrivljeni Zdravko Mamić poklanjao svoje ručne satove kako javnosti poznatim osobama tako i običnim navijačima time da se redom radi o osobama od kojih okrivljeni Zdravko Mamić, u vrijeme kada im je darivao svoje satove, nije imao nikakvih očekivanja već se radilo uglavnom oprijateljskim gestama. O tome se radilo i u slučaju inkriminiranog događaja kada se okrivljeni Zdravko Mamić upoznao s društvom iz Osijeka, kada su konzumirali alkoholna pića i doveli se u alkoholizirano stanje. U takvom stanju je okrivljeni Zdravko Mamić stavio svoj sat okrivljenom Darku Krušlinu na ruku jer mu se isti svidio kao čovjek, a ne stoga da bi on tada imao u glavi ideju da mu time daje mito kao sucu. Naime, iz obrana svih okrivljenika i izjava predloženih svjedoka istrage proizlazi da okrivljeni Darko Krušlin nije taj dan došao u svečanu ložu stadiona Maksimir da bi se upoznao s okrivljenim Zdravkom Mamićem niti je znao da se okrivljeni Zdravko Mamić tamo nalazi već je došao tamo popiti piće. K tome okrivljeni Zdravko Mamić nije nikako mogao znati da će baš okrivljenom Darku Krušlinu biti dodijeljen u rad predmet K-Us-10/2016 budući da su tada prvostupanjski suci Odjela za USKOK Županijskog suda u Osijeku bili osim okrivljenog Darka Krušlina i Zvonko Vrban, Zvonko Vekić i Krunoslav Barkić. Dakle, navod iz optužnice da je postojala izvjesnost da će upravo okrivljeni Darko Krušlin biti imenovan predsjednikom raspravnog vijeća u tom predmetu stoga uopće ne proizlazi iz pribavljenih personalnih i materijalnih dokaza. K tome, tužitelj u dokaznom materijalu optužnice uopće nije predočio kriterije po kojima se predmeti dodjeljuju sucima u rad, a radi se o odlučnoj činjenici od koje ovisni postojanje svijesti okrivljenog Darka Krušlina i okrivljenog Zdravka Mamića da će predmet dobiti upravo okrivljeni Darko Krušlin.

Dodjela predmeta u rad tada je bila regulirana odredbama Sudskog poslovnika kojim je propisano da predsjednik suda Godišnjim rasporedom poslova utvrđuje sudske odjele, sudska vijeća i suce pojedince time da se u sudovima u kojima se primjenjuje automatska (nasumična) dodjela predmeta, način podjele predmeta utvrđuje sukladno informacijskom sustavu koji se primjenjuje u poslovanju suda. Međutim, tužitelj nije pribavio Godišnji raspored poslova Županijskog suda u Osijeku za 2016. godinu. Prema tome niz naprijed navedenih okolnosti proizlazi da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni Zdravko Mamić osnovano sumnji za djelo davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. iz točke 1.) optužnice, a navodi iz optužnice su u tom dijelu proturječni sadržaju obrana okrivljenika i iskaza svjedoka te ispravama u popisu dokaza te je očito da bi temeljem ovakve optužnice na raspravi izricanje osuđujuće presude za ovo djelo bilo nemoguće. Stoga predlaže da se obustavi kazneni postupak protiv okrivljenog Zdravka Mamića u odnosu na točku 1.) optužnice sukladno članku 355. stavku 1. točki 4. ZKP/08, a podredno da na temelju članka 356. stavka 1. ZKP/08. vrati optužnicu tužitelju na bolje razjašnjenje stvari.

2.7. Optuženi Zoran Mamić podnio je pisani odgovor na optužnicu po branitelju, odvjetniku Miji Golubu (list 4890. spisa), u kojem je naveo da optužnica u odnosu na njega nije osnovana. To iz razloga što optužnica u odnosu na okrivljenog Zorana Mamića ne sadrži činjenični opis iz kojega bi proizlazilo da je počinio kazneno djelo davanja mita za trgovanje utjecajem opisano u članku 296. stavku 1. KZ/11. Naime, u činjeničnom opisu nije opisana protupravna radnja okrivljenog Zorana Mamića kojom je isti počinio kazneno djelo, pa je u tom dijelu optužnica neosnovana i predlaže u vratiti državnom odvjetniku na ispravak na temelju članka 356. stavka 1. ZKP/08. U odnosu na opisanu radnju pribave novčanog iznos za spomenute suce, smatra da je okrivljeni Zdravko Mamić u svojoj drugoj obrani /dopuni obrane jasno iskazao da okrivljeni Zoran Mamić nije imao svijest za što daje novčana sredstva te s obzirom da u spisu ne postoje drugi dokazi koji bi upućivali na zaključak da je okrivljeni Zoran Mamić svjesno osigurao novčana sredstva sa svrhom da se ista daju sucima, pobijana optužnica se ukazuje sasvim promašena u odnosu na okrivljenog Zorana Mamića. 2.8. Okrivljena Nataša Sekulić podnijela je pisani odgovor na optužnicu putem branitelja, odvjetnika Alena Jakobovića (list 4907. i 4908. spisa), u kojem je navedeno da tijekom dosadašnjeg postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog dokaza koji bi upućivao na to da bi ona imala bilo kakvih saznanja da bi bilo tko od suoptuženika počinio bilo kakvo kazneno djelo.

Niti indicij (njezina bliska veza s okrivljenim Zvonkom Vekićem) ne može imati takvu kvalitetu da bi nedvojbeno upućivao na zaključak o tome da je ona imala saznanja da bi bilo tko od suoptuženika počinio bilo kakvo kazneno djelo. Inače, postojanje takve činjenice se ne može pretpostaviti već bi izvan svake sumnje moralo biti nedvojbeno utvrđeno postojanje osnovane sumnje o njezinom postojanju, što ovdje nije slučaj. Pri tome, ako okrivljenica nema saznanja da je nekakvim kaznenim djelom ostvarena imovinska korist, onda ona ne može počiniti niti ostala obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret – da je imovinsku korist preuzela i uložila u cilju lažnog prikazivanja njezina nezakonitog podrijetla, niti da je pomogla počinitelju kaznenog djela da izbjegne kazneni progon i oduzimanje imovinske koristi, a niti je lažno prikazivala vlasništvo na imovinskoj koristi i posjedovala tu imovinsku korist. Stoga, iako ne spori dobre odnose s okrivljenim Zvonkom Vekićem u vrijeme koje se navodi kao vrijeme inkriminacije, drži da ta činjenica sama po sebi, čak i da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret – ne znači automatski da bi ona o tome imala bilo kakvih saznanja.

Nadalje, optužnicom se tereti da je za kupnju osobnog automobila, stana i posjedovanja novčanih iznosa u bankovnom sefu, iskoristila novac koji je pribavljen počinjenjem kaznenog djela od strane okrivljenog Zvonka Vekića te je na temelju rezultata financijsko-knjigovodstvenog vještačenja utvrđena nesrazmjer u njezinim prihodima i rashodima, iz čega se zaključuje da je kupnju osobnog automobila financirala u iznosu od 3.326,89 eura, kupnju stana u Osijeku u iznosu od 34.612,83 eura te polog u bankovnom sefu u iznosu od ukupno 70.691,30 eura sredstvima pribavljenim počinjenjem kaznenog djela od strane okrivljenog Zvonka Vekića. To znači da se tvrdi da novčani iznos 108.631,02 eura potječe od počinjenja kaznenog djela. Uz to, u optužnici se navodi da iz istog vještačenja proizlazi da je okrivljena Nataša Sekulić u vrijeme inkriminacije bila korisnik kredita u novčanom iznosu 96.224,97 kuna te priznaje da je okrivljenica navedenim novčanim sredstvima financirala kupnju parkirnog mjesta te djelomično kupoprodaju osobnog vozila i točno je da je u vrijeme inkriminacije i njezin otac Vlado Koljanin bio korisnik kredita u novčanom iznosu 114.300,00 kuna te je moguće da je navedenim novčanim iznosom financiran dio kupoprodaje kupljenog stana.

Međutim, ostaje nejasno zbog čega vještak nije utvrdio da je otac okrivljenice bio korisnik tri nenamjenska kredita u novčanim iznosima 154.796,91 kune iz kojih je također bio financiran dio kupoprodajne cijene kupljenog stana, a nije jasno ni zbog čega je zanemarena okolnost da je tijekom 2017. otac okrivljenice podigao i kredit u iznosu 296.000,00 kuna, zatim majka u iznosu 33.500,00 kuna te da je optuženica 2016. podigla kredit u iznosu 53.000,00 kuna. Dokazi o svim tim kreditima prileže spisu, svikrediti su bili nenamjenski, a roditelji okrivljenice nisu imali nikakav razlog realizirati kredite za osobne potrebe, jer žive skromno. Otac okrivljenice ima vrlo visoka primanja s osnova vojne invalidnosti tkao da je očito da je novčana sredstva ostvarena kreditima darovao okrivljenici te je ista iz tih sredstava plaćalakupoprodajne cijene osobnog vozila i stana. Na kraju, nije jasno zašto vještačenje, a time i optužnica nisu uzeli u obzir i zaradu okrivljenice koju je ostvarila dugogodišnjim radom, a koja uključuje redovno isplaćivane plaće, te svako mjesečne dugogodišnje iznose isplaćivane od strane poslodavca od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kao i novac koji je stečen raspolaganjem pokretnina i nekretnina. Sve navedene činjenice su sadržane u dokazima provedenim tijekom istrage. Stoga smatra pogrešnim zaključak o tome da bi imovina okrivljenice potjecala od izvršenja kaznenog djela okrivljenog Zvonka Vekića i da je ona to znala.

Slijedom navedenog, smatra da niti jedan dokaz ne upućuje da bi okrivljenica bila osnovano sumnjiva za kazneno djelo koje je predmet optužbe, a podredno smatra da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takov da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće, zbog čega je predložena obustava postupka protiv okrivljenice na temelju članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08. 3. Dana 16. prosinca 2024. održana je sjednica optužnog vijeća prisutnosti zamjenice ravnatelja USKOK-a Petre Parlov, okrivljenog Darka Krušlina, okrivljenog Zvonka Vekića, branitelja okrivljenog Zvonka Vekića po službenoj dužnosti, odvjetnika Zorana Badovinca, zamjenika branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnika Rajka Čogurića i braniteljice okrivljenog Zorana Mamića po službenoj dužnosti, odvjetnice Vlatke Glad-Zakšek, a u odsutnosti okrivljenog Zvonka Vekića, okrivljenog Zdravka Mamića, okrivljenog Zorana Mamića, okrivljenog Drage Tadića, okrivljene Nataše Sekulić, branitelja okrivljenog Darka Krušlina, odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, braniteljice okrivljenog Zvonka Vekića, odvjetnice Gordane Vrandečić, branitelja okrivljenog Ante Kvesića, odvjetnika Željka Zrna, branitelja okrivljenog Zdravka Mamića, odvjetnika Veljka Miljevića i odvjetnika Alana Kubata, branitelja okrivljenog Drage Tadića, odvjetnika Rafaela Krešića, branitelja okrivljene Nataše Sekulić, odvjetnika Alena Jakobovića, osoba na koje je prenesena imovinska korist Marine Vekić Mužević i Andree Martinović.

3.1. Zamjenica ravnatelja USKOK-a je izlažući rezultate istraživanja i dokaze na kojima se optužnica temelji navela da se okrivljenom Darku Krušlinu, okrivljenom Zvonku Vekiću, okrivljenom Anti Kvesiću, okrivljenom Zdravku Mamiću, okrivljenom Zoranu Mamiću, okrivljenom Darku Tadiću i okrivljenoj Nataši Sekulić stavljaju na teret kaznena djela činjenično i pravno opisana u optužnici USKOK-a broj KO-US- 29/2023. od dana 07. lipnja 2023. Nadalje, zamjenica ravnatelja USKOK-a je analizirala dokaze koji su prikupljeni tijekom prethodnog postupka i na kojima se temelji optužnica u odnosu na sve tri točke, pa je zaključila da iz tih dokaza proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela kako im se to stavlja na teret optužnicom. Neposredno u spis je predala i podnesak čiji sadržaj je usmeno izložila, a koji je sastavni dio zapisnika sa sjednice optužnog vijeća i u kojem je odgovoreno na navode pisanih odgovora na optužnicu. 3.2. Okrivljeni Darko Krušlin je na sjednici optužnog vijeća u cijelosti ostao kod navoda pisanog odgovora na optužnicu od dana 23. listopada 2023. (list 4900. do 4903. spisa) te se očitovao na navode usmenog izlaganja zamjenice ravnatelja USKOK-a pojasnivši da susret sa Zdravkom Mamićem nije prijavio predsjedniku Županijskog suda u Osijeku zato što nije imao što prijaviti, jer ništa nije bilo niti napravljeno.

Netočno je da se nastavio družiti sa Zdravkom Mamićem. Iz zapisnika o vijećanju i glasanju je vidljivo da se prvo odlučivalo o prethodnom pitanju, nakon toga o činjeničnim pitanjima, pravnoj kvalifikaciji te sankciji. Već kod odlučivanja o prethodnom pitanju iznio je svoje mišljenje koje se tiče ovlaštenog tužitelja, a u vezi toga i danas ima isti stav. U ostalom dijelu odluka je donesena jednoglasno. To jasno upućuje da nije postojao nikakav koruptivni sporazum niti protučinidba kako ga se tereti. U krajnjem slučaju, osobno je pisao presudu i da je htio mogao je napisati presudu na način da ista bude ukinuta, a ne da se potvrdi presuda kojom je u tom postupku optuženi Zdravko Mamić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 i pol godina te mu je naloženo vraćanje imovinske koristi. K tome, netočno je da nije izdvojio mišljenje budući da je isto izdvojio te je isto priloženo zapisniku o vijećanju i glasanju, ali ga tužitelj nije priložio u spis predmeta. Upravo je u tom izdvojenom mišljenju uputio na nezakonitost postupanja tužitelja budući da se radi o tzv. neovlaštenom tužitelju. Što se tiče navoda o skupocjenom satu niti jedan svjedok nije rekao o kojoj marki i vrijednosti sata se radilo, a jedino je okrivljeni Zdravko Mamić u obrani rekao vrijednost koju je mogao i izmisliti pri čemu je u obrani rekao da niti ne zna precizno o kojem satu se radi.

Istaknuo je i to da u optužnici nije naznačena radnja protučinidbe kao objektivni element kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a u tom pogledu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva USKOK u optužnici i ističe da je u tom predmetu postupajući službenik obavio radnju carinjenja nakon davanja mita i gdje je navedeno da on ne mora znati u koju svrhu se mito daje, nije primjenjiva u ovom slučaju. To iz razloga, a što USKOK ispušta iz vida da se radi u tom slučaju radi o postupajućoj službenoj osobi, a što u ovom konkretnom slučaju on nije bio. Naime, okrivljeni Darko Krušlin nije mogao znati da će predmet u kojem je podignuta optužnica i postupak bio u fazi odlučivanja optužnog vijeća upravo njemu biti dodijeljenu rad budući da je mogao biti dodijeljen u rad i sucu Zvonku Vekiću, ali i sucu Barkiću koji nije bio isključen iz automatske dodjele spisa. Dakle, nije mogao znati da će upravo on dobiti predmet kao što ni predsjednik optužnog vijeća u ovom postupku ne može znati kome bi mogao biti dodijeljen u rad predmet u slučaju potvrđivanja optužnice. Nakon toga, okrivljeni Darko Krušlin neposredno u spis je predao podnesak koji je usmeno izložio koji također sadržava njegovo očitovanje na optužnicu.

Uz to je naglasio da je inkriminiranog dana koji se navodi pod točkom 1.) optužnice prvi put vidio Zdravka Mamića i to na javnom mjestu pa je potpuno nelogično i neuvjerljivo da bi s osobom koju prvi puta vidi u životu pred više osoba dogovarao bilo kakvo mito. Što se tiče zapisnika o vijećanju i glasanju ističe i to da je iz istog vidljivo da je predsjednik Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban neovlašteno otvorio omot u kojem se nalazi zapisnik o vijećanju i glasanju, kopirao isti i dostavio USKOK-u, a nakon što je to zakonito i ovlašteno učinio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Smatra da optužnica nije osnovana te predlaže obustaviti postupak protiv njega. 3.3. Branitelj okrivljenog Zvonka Vekića, odvjetnik Zoran Badovinac, naveo je da u cijelosti ostaje kod navoda pisanog odgovora na optužnicu okrivljenog Zvonka Vekića, po odvjetnici Gordani Vrandečić, te je dodao da se optužba protiv okrivljenog Zvonka Vekića temelji na iskazu Zdravka Mamića koji je također okrivljen u ovom postupku. Brojni svjedoci koji su ispitani u istrazi nemaju neposrednih saznanja o predmetu inkriminacije. Suprotno stavu zamjenice ravnatelja USKOK-a, da sud u ovoj fazi postupka ne odlučuje o vjerodostojnosti dokaza, napose iskaza svjedoka, ističe da optužno vijeće, odlučujući o osnovanosti optužnice, mora ući i u pitanje ocijene vjerodostojnosti iskaza kako bi moglo odlučiti i o osnovanosti optužnice.

Smatra da je na temelju pribavljenih dokaza te činjenice da se optužba protiv okrivljenog Zvonka Vekića temelji na iskazu suokrivljenog Zdravka Mamića, nemoguće donošenje osuđujuće presude, pa predlaže postupak u odnosu na njegovog branjenika obustaviti, a podredno optužnicu vratiti na doradu. 3.4. Okrivljeni Ante Kvesić je naveo da mu nije jasno zašto je okrivljen u ovom postupku, jer se optužba protiv njega temelji jedino i isključivo na izjavi okrivljenog Zdravka Mamića. Podupirujući dokazi su iskazi vozača Zdravka Mamića, osobe koja čuva Zdravka Mamića i njegova brata, okrivljenog Zorana Mamića. Navedene osobe nemaju neposrednih saznanja što se dogodilo nego svjedoče ono što im je rekao Zdravko Mamić. Prilikom prve sjednice optužnog vijeća Zdravko Mamić je prišao sudačkom stolu i obratio mu se riječima: „Znam o Vama sve od '45-e do danas.“. Mislio je da je to nekakva glupost, a da je znao što pod time misli ne bih išao u Široki Brijeg gdje je išao svake godine za blagdan Velike Gospe vidjeti se s obitelji, rođacima i ljudima koje poznaje. USKOK nekritički prihvaća sve što je rekao okrivljeni Zdravko Mamić te ne sagledava njegov iskaz na način da se isti dovede u vezu s drugim dokazima.

U tri od četiri iskaza koje je dao Zdravko Mamić što zamolbenim putem, a što na konferencijama za medije, on uopće nije spominjao da se s Antom Kvesićem nalazio dva puta. K tome, u iskazu navodi da je slučajno došao u 7:00 sati ujutro u hotel Park u Širokom Brijegu iz to Međugorja. Da bi se došlo iz Međugorja u Široki Brijeg u 7:00 sati ujutro, a s obzirom na cestu koja povezuje Međugorje i Široki Brijeg, on se morao probuditi barem u 5:00 ili 5:30 sati ujutro da bi to učinio. Navodi da dok je uzimao doručak, netko ga je tapnuo po leđima i kad se okrenuo vidio je okrivljenog Zdravka Mamića zbog čega mu je skoro ispala tacna iz ruku. okrivljeni Zdravko Mamić mu je počeo nešto govoriti da mu je postupak u Osijeku montiran, da je on puno učinio za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Na to ga je Ante Kvesić "otepao" i rekao mu da ako nije ništa kriv onda se nema čega bojati. Zdravko Mamić se odmaknuo od njega, a svemu tome je bilo prisutno barem stotinu ljudi u prostoru za doručak. Tamo je bio i Miljenko Crnjac, sada pokojni, a inače je bio profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Ante Kvesić je otišao u sobu kako bi oprao zube, uzeo ključ od auta i izašao iz hotela. Međutim, dok je još bio u sobi, netko je pokucao na vrata sobe, otvorio ih je i vidio Zdravka Mamića.

On je imao neke papire urukama, koliko se sjeća, spominjao je skupštinu Dinama i Ante Kvesić mu je rekao da mu to nije potrebno i da mu to ne treba davati. Nakon toga je otišao Zdravko Mamić otišao. Ključni svjedok je sada pokojni Miljenko Crnjac koji je u izjavi USKOK-u u cijelosti pobio tvrdnje Zdravka Mamića. Miljenko Crnjac je krajem veljače 2022. preminuo i iako su od strane USKOK-a pozivani dati iskaze i vozač Zdravka Mamića i druge osobe i to još 2021., Miljenko Crnjac nije pozvan i nije ispitan, jer je u međuvremenu preminuo. Treba imati na umu da se institut nezakonitog dokaza ne odnosi na optužbu, ali se može koristiti kao dokaz kada je on u korist obrane, pa okrivljeni Ante Kvesić neposredno u spis predaje izjavu Miljenka Crnjca danu USKOK-u. S obzirom da je Miljenko Crnjac preminuo kao posrednog svjedoka predložio je Ivana Šimića, zaposlenika Glasa Slavonije i uglednog građanina Osijeka. S njim je šetao nakon što je bila konferencija za medije Zdravka Mamića te su tom prilikom sreli Miljenka Crnjca kojeg je Ante Kvesić pitao da li je on što pričao od onog što je iznosio Zdravko Mamić. Miljenko Crnjac je rekao da to nije učinio i to je sve slušao Ivan Šimić. Predložio je ispitivanje i Ivana Šimića u tijeku istrage, on je ispitan, ali je njegov iskaz USKOK protumačio na način da on saznanja crpi od okrivljenog Ante Kvesića.

Okrivljeni Ante Kvesić je u međuvremenu saznao od bivšeg načelnika PU Osječke, Darinka Mikulića da je tadašnji, a on je i sadašnji vlasnik hotela Park u Širokom Brijegu, koji je istog imena i prezimena, Miljenko Crnjac, da je upravo taj Miljenko Crnjac dao podatak Zdravku Mamiću da Ante Kvesić za blagdan Velike Gospe dolazi u Široki Brijeg, a da ga je Zdravko Mamić tražio da mu javi, ako Ante Kvesić dođe. Očito pod grižnjom savjesti Miljenko Crnjac, vlasnik hotela Park je to spreman potvrditi svojim iskazom. S obzirom na njegovu dob i zdravstveno stanje okrivljeni Ante Kvesić ga je zamolio da izjavu da pred javnim bilježnikom što je on i učinio te i tu Ante Kvesić neposredno ulaže u spis. Inače, predložio je USKOK-u da se po članku 265. ZKP/08. optužnica povuče i istraga dopuni ispitivanjem Miljenka Crnjca. Smatrao je da je to bitno zbog toga što Zdravko Mamić u iskazu spominje da je saznao da od Miljenka Crnjca, profesora, saznao da je Ante Kvesić u hotelu Parko i to ujutro dok su bili na doručku i kada je tek došao da mu je to Miljenko Crnjac profesor rekao, a pri tome uopće ne spominje Miljenka Crnjca, vlasnika hotela. Ako o tome laže, kako mu vjerovati u ostalom dijelu.

Dakle, to su jedini dokazi koje je okrivljeni Ante Kvesić čuo da se na njima temelji optužba protiv njega, a s druge strane predlagao je provođenje niza dokaznih radnji koje nisu provedene iako je po članku 9. ZKP/08 zastupnik optužbe dužan prikupljati dokaze koji idu u korist kao i one koji idu na teret okrivljenika. Priložio je u spis predmeta podatke o svim prelascima granice iz kojih se vidi da je svake godine za blagdan Velike Gospe išao u Bosnu i Hercegovinu, tj. Široki Brijeg, a od tog događaja pa do danas više nije išao da mu se opet ne bi nešto isto stavljalo na teret. Pretragom mobitela Ante Kvesića nije pronađen sadržaj koji bi ga vezao ne samo s okrivljenim Zdravkom Mamićem nego niti s okrivljenim Vekićem ili okrivljenim Krušlinom. U činjeničnom opisu optužnice se navodi odnos povjerenja između okrivljenog Ante Kvesića i okrivljenog Zvonka Vekića iako sa Zvonkom Vekićem kavu nije popio. Štoviše, Zdravko Mamić i Mario Mamić tražili su izuzeće Ante Kvesića. Ante Kvesić je tražio da se pribave ti spisi ŽS u Osijeku i oni su pribavljeni. Što se tiče financijskog vještačenja prihoda i rashoda Ante Kvesića i članova njegove obitelji, USKOK pogrešno i to njemu na štetu tumači da nije zatvorio kredit kao što kažu Zdravko Mamić i Drago Tadić nego da je bio kreditno opterećen.

Postavlja pitanje zar je inkriminirajuće podići kredit. Taj kredit je u 6. mjesecu ove godine otplatio. Navode se prihodi i da je u razdoblju od 2010.- 2016. imao višak financijskih sredstava. Stoga postavlja pitanje kako može biti manjak, ako krajem 2016. ima višak sredstava i postavlja pitanje zar ne smije trošiti novac koji je zakonito zaradio. Što se tiče kupnje automobila, isti je kupio u 5. mjesecu 2017. kada predmeta protiv Zdravka Mamića u Osijeku nije bilo. Istaknuo je i to da konferencije za medije Zdravka Mamića 16. ožujka 2021. nije imao pojma što se događa između Zdravka Mamića, Zvonka Vekića i Darka Krušlina. Treba uzeti u obzir iskaz Ljubomira Pribića koji je rekao da Ante Kvesić nema nikakve veze s njima i da Ante Kvesić nije dio klape. K tome poznata je činjenica da je Zdravko Mamić dolazio u Osijek, pa je dolazio i u vikendicu Ljubomira Pribića koja je nekih 20 metara udaljena od vikendice Ante Kvesića. Okrivljeni Zdravko Mamić je bio na rođendanu Zvonka Vekića koji se slavio u Pribićevoj vikendici, a na koji ne samo da Ante Kvesić nije bio pozvan nego nije niti za njega znao.

Stoga postavlja pitanje o kakvom odnosu povjerenja, povezanosti ili nečeg sličnog se može raditi. Poslije je čuo da je Zdravko Mamić dolazio i u Vekićev stan. Nadalje, postavlja pitanje, kakav je svjedok Drago Tadić kada je upravo njemu privremenom mjerom onemogućio raspolaganje s 3 i pol milijuna kuna i 3 i pol milijuna eura. Kao sudac istrage nalagao je pretrage protiv njega i poduzimao druge dokazne radnje. Zar bi se njemu povjerio, to je jednostavno nemoguće i nelogično. Što se tiče predmeta izvanraspravnog vijeća u kojem je Zdravko Mamić tražio povrat jamčevine, a koji je pripremao tada viši sudski savjetnik Vlatko Lončar, istaknuo je da Zvonko Vekić nije vidio taj spis. Kada je sudski savjetnik Lončar trebao izlagati spis, Anti Kvesiću je došao tadašnji predsjednik vijeća Damir Krahulec, i zamolio ga, ako ima 15 minuta vremena da dođe na sjednicu vijeća. Inače, po godišnjem rasporedu poslova je bio raspoređen da popotrebi sudjeluje u radu izvanraspravnog vijeća. Do tog trenutka nije niti znao da postoji taj predmet, pa i to jasno ukazuje da nije bilo niti je moglo biti bilo kakvog koruptivnog sporazuma, a okrivljeni Zdravko Mamić kaže da je dao 20 tisuća eura Vekiću i Anti Kvesiću.

I usprkos svemu tome donijeta je odluka da se odbija povrat jamčevine. I u drugom predmetu u kojem je bio član vijeća, donesena je odluka protiv Zdravka Mamića tj. potvrđena je optužnica i određen je istražni zatvor protiv Zdravka Mamića, pa postavlja pitanje kako netko s nekim može postići koruptivni sporazum tj. pogodovati mu, a s druge strane donositi odluke njemu na štetu. Ističe i to da je pogrešan navod zastupnice optužbe da optužno vijeće nije dužno ocjenjivativjerodostojnost dokaza jer upravo suprotno proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda broj Kž-Us-158/16 iz kojeg proizlazi da je optužno vijeće dužno cijeniti dokaze na kojima se temelji optužnica da bi moglo donijeti odluku o osnovanosti optužnice. Slijedom svega navedenog predlaže obustaviti postupak protiv njega, a podredno vratiti optužnicu USKOK-u s uputom da se ispita Miljenko Crnjac iz Širokog Brijega, Kardinala Stepinca br. 3., dopuni istraga i potom donese nova državnoodvjetnička odluka. Ističe da je u pisanom odgovoru na optužnicu navedena praksa ESLJP u predmetima Tahery protiv UK i dr. o tome na kojim se dokazima može temeljiti osuđujuća presuda, a na kojim ne može i principi iz te odluke se mogu primijeniti i na ovom predmetu.

Također je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog odgovora na optužnicu od dana 30. listopada 2023. (list 4922-4925 spisa). 3.5. Zamjenik branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnik Rajko Čogurić, je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda pisanog odgovora na optužnicu tadašnjeg branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnika Mije Goluba, od 24. listopada 2023. (list 4890 spisa). Tome je dodao da nisu ispunjene zakonske pretpostavke zavođenje postupka protiv okrivljenog Zorana Mamića i da u odnosu na istog ne može doći do primjene jurisdikcije Republike Hrvatske s obzirom na odredbe članka 14. i članka 17. KZ/11. Ističe da su radnje koje se inkriminiraju Zoranu Mamiću, a koje nisu izričito navedene u činjeničnom opisu, koje proizlaze iz obrazloženja optužnice, mogle biti počinjene jedino u Širokom Brijegu i Dubaiju, a ne u Republici Hrvatskoj, stoga ne može doći do primjene jurisdikcije Republike Hrvatske. U spis predmeta predao je i podnesak u kojem je u bitnome navedeno da se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.) optužnice navodi da je isto počinjeno u "Zagrebu, Osijeku, Banja Luci, Širokom Brijegu i Dubaiju" iako pritom nije precizno opisana svaka radnja svakog okrivljenika pa da bi se ona mogla staviti u prostorni i vremenski kontekst.

U odnosu na okrivljenog Zorana Mamića može se sa sigurnošću reći da su radnje za koje se on tereti počinjene u Širokom Brijegu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a nije navedena niti jedna radnja koju bi on poduzeo na teritoriju Republike Hrvatske. Kaznena djela davanja mita i davanja mita za trgovanje utjecajem formalna sukaznena djela koja su dovršena već obećanjem dara, što znači da su ona, na način na koji su opisana u činjeničnom opisu optužnice, počinjena u Širokom Brijegu (Bosna i Hercegovina) te Ujedinjenim Arapskim Emiratima time da bi primjena kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u odnosu na okrivljenog Zorana Mamića mogla teoretski doći u obzir na temelju članka 14. KZ/11. (načelo aktivnog personaliteta), pod uvjetom da je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno. Međutim, niti odredbe o primjeni kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u ovom konkretnom slučaju nisu primjenjive, jer se kazneni postupak u ovom konkretnom slučaju može primijeniti samo ako se počinitelj nalazi na području Republike Hrvatske (članak 18. stavak 7. KZ/11.).

Međutim opće je poznato da se okrivljeni Zoran Mamić od travnja 2021. ne nalazi na području Republike Hrvatske, dakle i prije nego je pokrenuta istraga u ovom postupku. 3.6. Braniteljica okrivljenog Zorana Mamića po službenoj dužnosti, odvjetnica Vlatka Glad-Zakšek, se u cijelosti se pridružila navodima odvjetnika Rajka Čogurića. 3.7. Pročitani su odgovori na optužnice okrivljenog Zvonka Vekića, po braniteljici, odvjetnici Gordani Vrandečić, okrivljenog Ante Kvesića, po branitelju, odvjetniku Željku Zrnu, okrivljenog Zdravka Mamića, po braniteljima Alanu Kubatu i tadašnjem branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku Zoranu Novakoviću, i okrivljene Nataše Sekulić, po branitelju, odvjetniku Alenu Jakoboviću. 3.8. Zamjenica ravnateljice USKOK-a, odgovarajući na navode zamjenika branitelja okrivljenog Zorana Mamića da on inkriminirajuće radnje nije počinio na području Republike Hrvatske, navela je da suprotno proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, iz iskaza svjedoka Vlatke Peras, a koji iskaz je potvrđen podacima o prelascima državne granice Republike Hrvatske okrivljenog Zorana Mamića, proizlazi da je Zoran Mamić u Republici Hrvatskoj predao Vlatki Peras novčani iznos 100.000,00 eura, te da je koverta u kojoj je bio novac, bila premala.

To je samo jedan od dokaza koji, uz sve ostale dokaze, upućuje da je okrivljeni Zoran Mamić dolazio u Republiku Hrvatsku, nalazio se s osobama kako se to obrazlaže u optužnici te predavao novac. Što se tiče navoda okrivljenog Ante Kvesića da u istrazi nisu provedeni dokazi koje je predlagao, ističe da je svaka okolnost provjeravana i za svaku tu okolnost je u obrazloženju optužnice navedeno da li je potvrđena dokazima ili ne. Što se tiče nedostatka iskaza svjedoka Miljenka Crnjca, on nije ispitan iz zdravstvenih razloga, a o čemu je u spis dostavljena medicinska dokumentacija. Što se tiče iskaza Drage Tadića, on nije svjedok nego okrivljenik koji je govorio o svrsi novca, sam sebe je teretio, a u odnosu na zatvaranje kredita okrivljenog Ante Kvesića, iskaz Drage Tadića u tom dijelu nije cijenjen kao relevantan. To pokazuje da je USKOK, osim što je na sve okolnosti izvodio dokaze, ujedno i ocjenjivao relevantnost tako izvedenih dokaza na predmet optuženja. 3.9. Okrivljeni Ante Kvesić, očitujući se na navode zamjenice ravnatelja USKOK-a pojasnio je da navodi da zdravstveni razlozi Miljenka Crnjca nisu bili odlučni da se on ne ispita u tijeku istrage, jer ga se moglo ispitati na dokaznom ročištu, a ako on nije mogao pristupiti sudu, sudac istrage je mogao otići na adresu boravišta istog i ispitati ga.

Što se tiče financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u optužnici se navodi da su rezultati financijsko-knjigovodstvenog vještačenja bili odlučni za donošenje zaključka u vezi raspolaganja financijskim sredstvima u odnosu na njega, pa je netočno da ih USKOK nije ocijenio relevantnim. 3.10. Okrivljeni Darko Krušlin, očitujući se na navode zamjenice ravnatelja USKOK- a, svemu što je naveo dodao je i to da nije problem u tome što USKOK nije izveo dokaze nego je izvedene dokaze prezentirao na način kako to odgovara optužbi. Pri tome ističe, a s obzirom da je radio sudački posao, da je odluka optužnog vijeća osobito značajna, jer protiv nje nije dopuštena žalba, a o toj odluci ovisi daljnji tijekpostupka, pri čemu je optužba samo jedna strana u postupku. 3.11. Zamjenik branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnik Rajko Čogurić, u pogledu navoda zastupnice optužbe ističe da nije sporno da je okrivljeni Zoran Mamić prelazio državnu granicu Republike Hrvatske, međutim ističe i pitanje postojanja subjektivnog elementa kaznenog djela koje se njegovom branjenikustavlja na teret budući on nije mogao znati u koju svrhu novac predaje. U odnosu na točku I. izreke rješenja 4. Razmatrajući spis predmeta i navode stranaka, ovo vijeće je utvrdilo da postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret optužnicom USKOK-a, pa je u skladu s takvim zaključkom ocijenilo da je optužnica osnovana.

5. Naime, u odnosu na navode okrivljenog Darka Krušlina kojima priznaje da je primio sat, ali da se ne zna o kojem točno satu se radi, pa se ne zna niti da li je taj sat vrijedan kao što niti od okrivljenog Zdravka Mamića nije privremeno oduzet sat potrebno je istaknuti da su sve to okolnosti koje su predmetom rasprave predraspravnim vijećem. Isto tako okolnost na koju upućuje, a to je da je odmah slijedeće jutro vratio dar tj. sat, a da u sudskoj praksi nitko nije osuđen, ako je dar odmah vratio, potrebno je istaknuti da su koruptivna kaznena djela dovršena sklapanjem koruptivnog sporazuma tako da je irelevantno vraćanje dara u pogledu pitanja postojanja obilježja kaznenog djela. U pogledu navoda da nije bilo izvjesnosti da će okrivljeni Darko Krušlin biti predsjednik raspravnog vijeća, jer u trenutku kada je okrivljeni Zdravko Mamić njemu stavio sat na ruku se nije moglo znati da li će optužnica uopće biti potvrđena niti da će on biti predsjednik raspravnog vijeća, suprotno tome optužba tvrdi da je takva izvjesnost postojala, jer su predsjednikom raspravnog vijeća mogli biti određeni samo okrivljeni Darko Krušlin ili okrivljeni Zvonko Vekić, jer je sudac Zvonko Vrban bio predsjednikom optužnog vijeća u tom istom predmetu (a sudac Krunoslav Barkić je u to vrijeme bio na bolovanju zbog zdravstvenih razloga).

U tom smislu i zamjenica ravnatelja USKOK-a u izlaganju dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje je u bitnome izložila i u pisanom podnesku koji je predala na sjednici optužnog vijeća je uputila da su okrivljenom Zdravku Mamiću okrivljeni Darko Krušlin i okrivljeni Zvonko Vekić predstavljeni upravo kao suci koji mu jedini mogu suditi, a upravo je 30. studenog 2016., nakonpotvrđivanja optužnice, okrivljeni Darko Krušlin određen kao predsjednik raspravnog vijeća u predmetu u kojem je okrivljen Zdravko Mamić. Točno je da iz prikupljenih dokaza proizlazi da je okrivljeni Darko Krušlin dobio predmet u rad nakon proteka osam dana od dana susreta s okrivljenim Zdravkom Mamićem, ali usprkos dobivanja sata, pa i bez obzira što ga je vratio, on ne traži otklon od suđenja niti obavještava predsjednika Županijskog suda u Osijeku ili neku drugu ovlaštenu osobu (predsjednika Odjela) o tome što se dogodila osam dana prije toga, nego preuzima vođenje rasprave. Nadalje, optužba tvrdi da je netočno da je okrivljeni Darko Krušlin donio osuđujuću presudu budući da je osuđujuću presudu donijelo raspravno vijeće, a on je, prilikom glasanja o procesnim pitanjima, zauzeo stav da se radi o neovlaštenom tužitelju.

K tome, netočno je da činjenični opis točke 1.) optužnice ne sadržava obilježja kaznenog djela budući da je opisano podmićivanje za buduću radnju koja stoga ne mora biti točno određena, ali je postizanjem koruptivnogsporazuma osigurana. Upravo se za to tereti okrivljeni Darko Krušlin. Na kraju, vođenjem stegovnog postupka protiv okrivljenog Darka Krušlina u kojem je utvrđena njegova stegovna odgovornost zbog koje je razriješen sudačke dužnosti nije isključena kaznena odgovornost primjenom načela ne bis in idem. Naime, imajući na umu mjerila istaknuta u predmetu ESLJP Engel i drugi protiv Nizozemske, ali i A. i B. protiv Norveške kao i u nizu predmeta koji se odnose na Republiku Hrvatsku imajući na umu kriterije klasifikacije djela u domaćem pravu, prirode protupravnog ponašanja te vrste i težine zapriječene kazne, jasno je da se vođenjem disciplinskog postupka osigurava uredno djelovanje službe, a svrha vođenja kaznenog postupka jest kažnjavanje počinitelja i sprječavanja počinjenja kaznenih djela. Dakle, sve prethodne okolnosti koje navodi obrana, ali i optužba, biti će predmetom kontradiktorne rasprave pred raspravnim vijećem, a u vezi čega će se izvoditi dokazi.

6. U odnosu na navode okrivljenog Zvonka Vekića o tome da se optužnica temelji na iskazu okrivljenog Zdravka Mamića, da svjedoci različito iskazuju, da dokumentacija koju je predao okrivljeni Zdravko Mamić ne može biti dokazu u postupku, a iskaz okrivljenog Zdravka Mamića ne potvrđuje dokumentacija dokUSKOK selektivno prihvaća iskaz okrivljenog Zdravka Mamića (time da je to njegova obrana, pa može iskazivati kako želi) ističe se da je i to predmetom rasprave pred raspravnim vijećem. Suprotno navodima odgovora na optužnicu, osim što je o ostvarenim kontaktima, ljetovanju, putovanju, prisustvovanju nogometnim utakmicama, primopredaji novca iskazivao Zdravko Mamić, svjedočila je i Marina Mamić koja je iskazivala da su i okrivljeni Zvonko Vekić i okrivljena Nataša Sekulić došli u njihovu obiteljsku kuću, bili su na zajedničkom druženju na rođendanskoj proslavi odvjetnika Veljka Miljevića, proslavi Nove godine u Dubaiju, ali i na druženju u Banja Luci. Prikupljeni su dokazi i o komunikaciji svjedokinje Marine Mamić s Natašom Sekulić, a i o komunikaciji okrivljenog Zdravka Mamića s okrivljenom Natašom Sekulić preko mobitela svjedoka Zdenka Ostojića. Više svjedoka je potvrdilo dolazak kako okrivljenog Zvonka Vekića tako i okrivljenog Darka Krušlina u Buševec na rođendansku proslavu odvjetnika Veljka Miljevića i to za vrijeme trajanja sudskog postupka protiv okrivljenog Zdravka Mamića pod predsjedanjem raspravnim vijećem od strane okrivljenog Darka Krušlina.

O predaji novca su svjedočili ne samo Marina Mamić nego i Robert Palić, a saznanja su imali i zaposlenici restorana Zelenjak. O putovanju u Dubai je putem međunarodne pravne pomoći pribavljena i dokumentacija, a o istome je svjedočilo više svjedoka kao što je pribavljena dokumentacija i o ljetovanju kćeri Nataše Sekulić i njezine prijateljice u Rovinju u hotelu Monte Mulini. U to isto vrijeme je okrivljeni Zvonko Vekić bio predsjednik optužnog vijeća koje je u drugom predmetu odlučivalo o osnovanosti optužnice i protiv okrivljenog Zdravka Mamića i protiv okrivljenog Zorana Mamića. Dakle,netočno je da se optužnica protiv okrivljenog Zvonka Vekića temelji samo na iskazu Zdravka Mamića. Točno je da polaganje novca u sef, samo po sebi, nije kazneno djelo prikrivanja, nego je to jedna od radnji koja može predstavljati objektivno obilježje tog kaznenog djela pri čemu se ta radnja u ovom konkretnom predmetu ne stavlja na teret okrivljenom Zvonku Vekiću nego okrivljenoj Nataši Sekulić kojoj se inkriminira posjedovanje imovine koju je okrivljeni Zvonko Vekić stekao kaznenim djelom.

7. U odnosu na navode okrivljenog Ante Kvesića da je dvaput traženo njegovo izuzeće, pa sigurno to ne bi tražili da je postojao koruptivni sporazum, da je u predmetu vraćanja jamstva odbijen zahtjev za povratom jamstava četiri mjeseca prije kontakta okrivljenog Zdravka Mamića s okrivljenim Antom Kvesićem, da on nije dio društva Krušlin/Vekić, nije išao na utakmice, pretragom mobitela nije ništa nađeno, a da je jedini koji potvrđuje navode okrivljenog Zdravka Mamića notorni osuđenik Drago Tadić time da USKOK pogrešno tumači nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije, potrebno je navesti da će i sve te okolnosti biti predmet kontradiktornog postupka pred raspravnim vijećem kao što je upravo zadatak raspravnog vijeća da ocijeni vjerodostojnost sadržaja izvedenih dokaza. To se osobito odnosi na pitanje na koje upućuje okrivljeni Ante Kvesić, a to je pitanje jedinog te odlučujućeg kao i podupirućih dokaza. 8. U odnosu na navode okrivljenog Zdravka Mamića da nije precizirano gdje su počinjene radnje djela pod točkom 2.) optužnice ističe se da su u optužnici navedena mjesta radnji inkriminiranih djela.

Isto tako, neosnovan je navod da nije moguća primjena kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića zbog toga što u optužnici nisu točno navedene radnje koje je isti poduzeo na području Republike Hrvatske, a u slučaju iz članka 14. i članka 18. stavka 7. KZ/11. kazneni postupak će se pokrenuti i kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primijeniti samo ako se počinitelj nalazi na području Republike Hrvatske, ponavlja se da su u činjeničnom opisu navedena mjesta u Republici Hrvatskoj u kojima su poduzete radnje koje čine obilježja kaznenih djela, a koja proizlaze iz iskaza svjedoka te dokumentacije koja prileži spisu predmeta. Što se tiče navoda o tome da je okrivljeni Zdravko Mamić bio primoran i reketaren od strane sudaca Županijskog suda u Osijeku, pa da nije postupao po slobodnoj volji već u krajnjoj nuždi, pa da je isključena protupravnost inkriminiranog postupanja okrivljenog Zdravka Mamića te da nema njegove krivnje za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pod točkama 1.) i 2.) optužnice, to su okolnosti o kojima ocjenu donosi raspravno vijeće nakon izvođenja dokaza na raspravi kao i o tome da li se radi o tzv. ne skrivljenom davanju mita za koje je propisana mogućnost oslobođenja od kazne.

9. U odnosu na navode okrivljenog Zdravka Mamića iz pisanog odgovora na optužnicu tada branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Zorana Novakovića da je okrivljeni Zdravko Mamić, dok je obnašao odgovorne dužnosti u GNK Dinamo imao običaj darivati svoje ručne satove raznim osobama, a ponekad je to činio i bezi ikakvog racionalnog kriterija, potrebno je uputiti na iskaz okrivljenog Zdravka Mamića u kojem je isti objasnio zbog čega je to učinio, pa se zasigurno ne radi o darivanju sata bez ikakvog racionalnog kriterija, pogotovo što je tamo bilo više osoba te se nameće pitanje zašto je sat darovao upravo okrivljenom Darku Krušlinu, a ne okrivljenom Zvonku Vekiću koji je isto tamo bio ili nekoj drugoj osobi koja se tamozatekla. Što se tiče izvjesnosti dodjele spisa u rad okrivljenom Darku Krušlinu kao predsjedniku raspravnog vijeća, a što je u svom odgovoru isticao i okrivljeni Darko Krušlin, upućuje se na taj dio ovog rješenja. Što se tiče navoda da tužitelj u dokaznom materijalu nije predočio kriterije po koji se predmeti dodjeljuju sucima u rad kao što se u dokaznom materijalu ne nalazi Godišnji raspored poslova Županijskog suda u Osijeku za 2016. ističe se da je o tome da li je okrivljeni Darko Krušlin kao sudac Županijskog suda u Osijeku bio ovlašten suditi u predmetu protiv okrivljenog Zdravka Mamića kao i o tome tko je još za to bio ovlašten svjedočilo više svjedoka, a o istome su se očitovali i okrivljenici u svojim obranama pri čemu prikupljeni dokazi na tu okolnost nisu niti suprotni niti proturječni.

10. U odnosu na navode okrivljenog Zorana Mamića iz pisanog odgovora na optužnicu koji je podnio po tadašnjem izabranom branitelju, odvjetniku Miji Golubu, o tome da optužnica ne sadrži opis protupravne radnje kojom je isti počinio kazneno djelo davanja mita za trgovanje utjecajem iz članka 296. stavka 1. KZ/11, a što se tiče pribavljanja novca, da je okrivljeni Zdravko Mamić, jasno u obrani/dopuni obrane objasnio da okrivljeni Zoran Mamić nije imao svijest za što se daju novčana sredstava budući da ne postoji drugi dokazi koji bi upućivali na taj zaključak, potrebno je istaknuti i da su u tom pogledu pribavljeni dokazi koji upućuju na postojanje dovoljnog stupnja osnovane sumnje da je okrivljeni Zoran Mamić svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela za koje se tereti. Da li će taj stupanj osnovane sumnje, nakon izvođenja dokaza na raspravi, biti potvrđen dokazima kojima se nedvojbeno potvrđuje da su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, zadatak je raspravnog vijeća. 11. U odnosu na navode okrivljene Nataše Sekulić da ona, usprkos bliskom odnosu sa Zvonkom Vekićem, nije znala da je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, da vještačenjem nisu uzeti u obzir svi njezini prihodi, a da su ona, njezin otac i majka uzeli kredite 2016/2017. treba istaknuti da se i tim navodima osporavaju činjenični navodi optužnice, a što je predmetom kontradiktornog dijela kaznenog postupka i to rasprave.

Zastupnica optužbe se očitovala na iznesene prigovore i osporila istinitost istih. 12. Ovdje je potrebno navesti zaključno, a u odnosu na točku I. izreke rješenja, kako je optužno vijeće, u ovoj fazi postupka, ovlašteno utvrđivati ukazuju li prikupljeni dokazi u dovoljnoj mjeri na postojanje osnovane sumnje protiv okrivljenika, no tijekom rasprave će se utvrđivati jesu li okrivljenici doista i počinili kaznena djela za koja su optuženi, i to izvođenjem dokaza koje će predlagati i optužba i obrana. 13. Budući da nema razloga za obustavu kaznenog postupka iz članka 355. stavak 1. ZKP/08, a optužnica je propisno sastavljena i nije bilo nedostataka u prethodnom postupku, te nema ni ostalih razloga navedenih u članku 356. stavak 1. ZKP/08 zbog kojih bi optužnicu trebalo vratiti tužitelju, riješeno je kao u izreci rješenja te je optužno vijeće potvrdilo optužnicu USKOK-a. U odnosu na točku II. izreke rješenja 14. USKOK je u optužnici predložio da se okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću sudi u odsutnosti obrazloživši prijedlog time da su okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić državljani i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te da su obojica nedostupni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske budući da se nalaze u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, da su obojica pravomoćno osuđeni u Republici Hrvatskoj na višegodišnje kazne zatvora, a da se nisu odazvali pozivu na odsluženje istih kao i da su protiv obojice poduzete sve zakonom predviđene mjere u svrhu osiguranja njihove prisutnosti, a koje nisu dale rezultata. Naime, na zahtjev Republike Hrvatske, koji je podnesen u predmetu u kojem su navedeni okrivljenici pravomoćno osuđeni (predmet Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-20/2016.), Sud Bosne i Hercegovine odlučivao je o izručenju okrivljenog Zdravka Mamića te je dana 18. srpnja 2018. donio rješenje broj S1 3 K 028827 18 KV2 kojim je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem S1 3 K 28827 18KŽ od 24. srpnja 2018. Dakle, nesporno je utvrđeno da je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno odbio zahtjev za izručenje okrivljenog Zdravka Mamića, a koji zahtjev je podnesen u predmetu u kojem je pravomoćno osuđen. USKOK je prijedlog također obrazložio i time da iz javno dostupnih podataka proizlazi da je Sud Bosne i Hercegovine isto tako odbio i zahtjev za izručenje okrivljenog Zdravka Mamića podnesen u ovom predmetu (za vođenje ovog kaznenog postupka) iako formalna odluka o tome još nije zaprimljena.

Također, da iz istih izvora proizlazi da je sud Bosne i Hercegovine pravomoćno odbio zahtjev za izručenje okrivljenog Zorana Mamića podnesen po više osnova i to i za vođenje ovog postupka kao i zbog vođenja kaznenog postupka koji se protiv istog vodi pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-Us-9/2019, ali i zbog izdržavanja kazne zatvora, ali ni ta odluka suda Bosne i Hercegovine formalno još nije zaprimljena. Iz svih navedenih razloga, u ovom predmetu, protiv okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-128/2021 od 23. lipnja 2021. određen je istražni zatvor na temelju kojeg su raspisane tjeralice, izdani europski uhidbeni nalozi te je u INTERPOL-ovoj bazi podataka raspisana međunarodna potraga s mjerom „uhititi“ (tzv. crvena tjeralica), a koji instrumenti do danas nisu polučili rezultate. Stoga, iako u ovom predmetu još nisu zaprimljene formalne odluke o odbijanju izručenja okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića, tužitelj je stava, da su unatoč tome, a uzimajući u obzir sve prethodno navedene okolnosti, ispunjeni uvjeti za suđenje u odsutnosti okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću.

To iz razloga što sve zakonom predviđene mjere osiguranja prisutnosti imenovanih okrivljenika u ovom kaznenom postupku, a koje su poduzete, nisu bile uspješne te da imenovani okrivljenici poduzimaju sve moguće aktivnosti da bi svojom voljom i namjerom i dalje ostali nedostupni tijelima kaznenog progona zbog izvršenja kazne zatvora na koju su pravomoćno osuđeni, ali i vođenja drugog kaznenog postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-US-9/2019, a u kojem postupku je također navedenoj dvojici okrivljenika, upravo zbog naprijed navedenih razloga, određeno suđenje u odsutnosti. Pored svega navedenog, u ovom konkretnom slučaju se radi o većem broju okrivljenika i jedinstvu dokaza zbog kojih je nužno da se svim okrivljenicima sudi zajedno i istovremeno u jedinstvenom postupku. Sobzirom na navedeno, kao i zbog težine i koruptivne naravi kaznenih djela uspostavljene prema nositeljima pravosudne vlasti postoji javni interesa da se postupak što prije provede i dobije svoj sudski epilog, kao i da bi se spriječilo izigravanje pravde od strane počinitelja, pa je u javnom interesu da se u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića suđenje provede u njihovoj odsutnosti.

15. Okrivljeni Zdravko Mamić, očitujući se na prijedlog USKOK-a za određivanje suđenja u odsutnosti, po branitelju, odvjetniku Alanu Kubatu, se u pisanom odgovoru na optužnicu očitovano na način da se istome protivi smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti za suđenje u odsutnosti. To iz razloga što, kao i u vezi određivanja istražnog zatvora, za kazneno djelo pod točkom 2.) optužnice ne postoji jurisdikcija hrvatskih sudova niti mogućnost primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, jer da je to kazneno djelo počinjeno „u Zagrebu, Osijeku, Banja Luci, Širokom Brijegu i Dubaiju“, a nisu navedene tj. opisane točne radnje okrivljenog Zdravka Mamića poduzete na teritoriju Republike Hrvatske i to konkretno u Zagrebu ili Osijeku. Stoga je nejasno gdje je okrivljeni Zdravko Mamić poduzimao navedene radnje, pri čemu članak 9. stavak 2. KZ/11. nije primjenjiv, jer su okrivljeni Ante Kvesić, okrivljeni Zvonko Vekić, okrivljeni Zdravko Mamić, okrivljeni Zoran Mamić, okrivljeni Drago Tadić i okrivljena Nataša Sekulić (su)počinitelji, a ne sudionici. Mogućnost primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića mogla bi teorijski doći u obzir na temelju članka 14. KZ/11., ali koji u konkretnom slučaju nije primjenjiv, jer se počinitelj ne nalazi na području Republike Hrvatske (članak 18. stavak 7. KZ/11.).

Nesporno je prema stavu obrane da se okrivljeni Zdravko Mamić od 5. lipnja 2018. ne nalazi na području Republike Hrvatske već u Bosni i Hercegovini te nije izručen Republici Hrvatskoj, a isti je hrvatski i bosanski državljanin, pa nedvojbeno postoji zapreka za pokretanje i vođenje kaznenog postupka protiv okrivljenog Zdravka Mamića na temelju podignute optužnice. Isti stav prema obrani okrivljenog Zdravka Mamića zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj I Kž-Us 20/13-4 te IV Kž-94/91 kao što je isto objašnjeno i u udžbeniku „Kazneno pravo – Opći dio I“ (Horvatić/Cvitanović/Derenčinović, 2016., str. 165). Dakle, i iz judikature i iz jurisprudencije nedvojbeno proizlazi da je prijedlog USKOK-a za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti protiv okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića preuranjen i u cijelosti neosnovan. Inače, prijedlog za suđenje u odsutnosti je u optužnici obrazložen navodom da je „iz javno dostupnih podataka razvidno“ da je Sud Bosne i Hercegovine odbio zahtjev za izručenje okrivljenog Zdravka Mamića iako formalna odluka o navedenom još nije zaprimljena.

To znači da tužitelj ne raspolaže odlukom Suda ili Ministarstva pravde BiH o odbijanju izručenja okrivljenog Zdravka Mamića u Republiku Hrvatsku u ovom predmetu, pa nije ispunjena jedna odpretpostavki za primjenu odredbe članka 402. stavka 3. ZKP/08 (mogućnost izručenja), tj. da se optuženiku može suditi u odsutnosti „samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima“. Nadalje, okrivljeni Zdravko Mamić smatra da ne postoje „osobito važni razlozi“ da mu se sudi u odsutnosti, jer ga se optužnicom tereti za osnovne oblike kaznenih djela protiv službene dužnosti (članak 294. stavak 1. i članak 296. stavak 1. KZ/11.), za koja je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, pa ta djela nisu "teška kaznena djela" budući da u slučaju osude za ta kaznena djela dolazi u obzir primjena uvjetne osude ili rada za opće dobro, što je kod „teških“ kaznenih djela nemoguće zbog strožeg-višeg zakonskog minimuma kazne zatvora (pri čemu se istog može i osloboditi kazne, jer je prijavio djela prije njihova otkrivanja).

Uz to neosnovan je i navod USKOK-a da se „u konkretnom slučaju radi o većem broju okrivljenika i jedinstvu dokaza zbog kojih je nužno da se svim okrivljenicima zajedno i istovremeno sudi u jedinstvenom postupku“, a što je i proturječno optužnici jer se okrivljenog Zdravka Mamića ne tereti za kazneno djelo pod točkom 3.) optužnice. Takav stav prema mišljenju obrane potvrđuje praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske urješenju broj I Kž-165/2008 od 27. veljače 2008. Što se tiče okolnosti da „nije moguće suđenje u stranoj državi“, a u optužnici nije navedeno da je li uopće pokušano ostvariti suđenje u stranoj državi, a o mogućnosti suđenja u stranoj državi, postoji i pravno shvaćanje Kaznenog odjela VSRH, broj Su-Ivk-20/2015 od 5. listopada 2015. po kojemu se „optuženiku neće suditi u odsutnosti ako je moguće suđenje u stranoj državi i onda kada je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora viša od 10 godina, koje ograničenje je predviđeno člankom 65. stavkom 2. ZOMPO, ako u međunarodnom ugovoru to ograničenje u pogledu visine propisane kazne nije navedeno.“. Slijedom toga, u odnosu na kazneno djelo pod t. 2.) optužnice u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića ne postoji mogućnost primjene kaznenog zakona RH (jurisdikcije hrvatskih sudova) pa tako ni nadležnost naslovljenog Županijskog suda u Zagrebu, te nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08 za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti.

16. Okrivljeni Zoran Mamić se na prijedlog očitovao putem zamjenika branitelja, odvjetnika Rajka Čogurića, koji je na sjednici optužnog vijeća naveo da ostaje kod navoda odgovora na optužnicu tadašnjeg branitelja okrivljenog Zorana Mamića, odvjetnika Mije Goluba od 24. listopada 2023. (list 4890 spisa). Tome je dodao da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje postupka protiv okrivljenog Zorana Mamića i da u odnosu na istog ne može doći do primjene jurisdikcije Republike Hrvatske, a s obzirom na odredbe članka 14. i članka 17. KZ/11. Istaknuo je da su radnje koje se inkriminiraju okrivljenom Zoranu Mamiću, a koje nisu izričito navedene u činjeničnom opisu te proizlaze iz obrazloženja optužnice, mogle biti počinjene jedino u Širokom Brijegu i Dubaiju, a ne u Republici Hrvatskoj, pa ne može doći do primjene jurisdikcije Republike Hrvatske. Također je naveo da nisu ispunjene niti pretpostavke za određivanje suđenja u odsutnosti okrivljenom Zoranu Mamiću jer niti postoje opravdani razlozi da bi mu se sudilo u odsutnosti niti je nadležni sud Bosne i Hercegovine formalno odlučio o njegovom izručenju, a niti su ispunjene ostale pretpostavke da se istome sudi u odsutnosti, pa predlaže taj prijedlog odbiti. Neposredno u spis je dostavio i podnesak kojeg je usmeno obrazložio navodeći da se okrivljenom Zoranu Mamiću ne može suditi u odsutnosti, jer za to ne postoje "osobito važni razlozi."

Naime, USKOK- u prijedlogu navodi da se "u konkretnom slučaju radi o većem broju okrivljenika i jedinstva dokaza zbog kojih je nužno da se svim okrivljenicima zajedno i istovremeno sudi u jedinstvenom postupku, međutim to nisu "osobito važni razlozi" kako je to propisno odredbom članka 402. stavak 3. ZKP/08., a kako je to navedeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2008. broj Kž-165/2008. Nadalje, iz prijedloga USKOK-a proizlazi da USKOK ne raspolaže formalnom odlukom nadležnih tijela Bosne i Hercegovine kojom se odbija zahtjev za izručenje okrivljenog Zorana Mamića slijedom čega se nameće zaključak kako nije ispunjena još jedna pretpostavka za primjenu odredbe članka 402. stavka 3. ZKP/08. da bi se okrivljeniku moglo suditi u odsutnosti ako "nijemoguće izručenje". Također nije ispunjena daljnja pretpostavka da "nije moguće suđenje u stranoj državi" s obzirom da u optužnici nije navedeno da li je uopće pokušano ostvariti suđenje u stranoj državi. Stoga obrana okrivljenog Zorana Mamića smatra da nisu ispunjene pretpostavke za njegovo suđenje u odsutnosti. 17. Braniteljica okrivljenog Zorana Mamića po službenoj dužnosti, odvjetnica Vlatka Glad Zakšek, pridružila se navodima zamjenika branitelja tog okrivljenika. 18. Prijedlog za suđenje u odsutnosti okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću je osnovan. 19. Naime, odredbom članka 402. stavka 3. ZKP/08. propisano je da se okrivljeniku može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.

20. Tako iz podataka u spisu predmeta proizlazi da okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić u dosadašnjem tijeku postupka nisu bili dostižni tijelima kaznenog progona. Sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu je rešenjem od dana 23. lipnja 2023. broj Kir-Us-128/2021. (list 1332. do 1334. spisa) odredio istražni zatvor navedenim okrivljenicima iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Potom su izdane međunarodna tjeralica s mjerom "uhititi" (tzv. crvena tjeralica, list 1342. do 1345. spisa) i europski uhidbeni nalozi (list 1351. do 1364. spisa). Nakon podizanja optužnice, dakle u novoj fazi postupka, rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2023. broj Kov-us-iz 49/2023. (list4811. do 4814. spisa) određen je istražni zatvor protiv okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića iz istih osnova (članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.), a potom je naloženo izdavanje tjeralice (list 4815. i 4816. spisa) te su izdani europskih uhidbeni nalozi za okrivljenog Zdravka Mamića (list 4846. do 4851. spisa) i okrivljenog Zorana Mamića (list 4853. do 4857. spisa). 21. Nadalje, utvrđeno je da su okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić državljani Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine time da se okrivljeni Zdravko Mamić nalazi u Bosni i Hercegovini od dana 06. lipnja 2018., a okrivljeni Zoran Mamić od travnja 2021.

Pri tome, okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić pravomoćno su proglašeni krivim i osuđeni na kazne zatvora u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-Us-10/2016. U tom kaznenom predmetu okrivljeni Zdravko Mamić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci, a okrivljeni Zoran Mamić na kaznu zatvora u trajanju četiri godine i osam mjeseci. K tome, okrivljenom Zdravku Mamiću je određen tzv. obligatorni istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. Budući da okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić nisu stupili na izdržavanje kazni zatvora za njima su raspisane tjeralice te su izdani europski uhidbeni nalozi od strane suca istrage, a svi ti instrumenti međunarodne suradnje tijela kaznenog progona nisu dali rezultata. 22. Dakle, imajući na umu sve prethodno navedeno optužno vijeće je zaključilo da okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić nisu dostižni državnim tijelima Republike Hrvatske. Pri tome, iako se isti ne skrivaju, jer žive na poznatim adresama u Bosni i Hercegovini, oni su u bijegu od nadležnih tijela Republike Hrvatske, jer svi dosad primijenjeni instituti osiguranja njihove nazočnosti u postupku nisu dali rezultata. Takav zaključak nije doveden u pitanje time što su okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić uredno primali pozive na sjednice optužnog vijeća, a u kojem slučaju se sjednica može održati i bez njihove prisutnosti, budući da se bez obzira na to ne samo nisu odazvali niti jednom pozivu nego nisu ni stupili na teritorij Republike Hrvatske za vrijeme trajanja ovog postupka, a niti jedna od dosad primijenjenih mjera osiguranja njihove prisutnosti u postupku nije dala rezultata. 23. Potom je utvrđeno i da je Sud Bosne i Hercegovine odlučivao o izručenju okrivljenog Zdravka Mamića dana 18. srpnja 2018. donio rješenje broj S1 3 K 028827 18 KV2 (list 1054. do 1057. spisa) kojim je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem S1 3 K 28827 18KŽ od 24. srpnja 2018. (list 1058. do 1061. spisa).

Inače, odbijanje izručenja okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića je općepoznata činjenica budući da je iz dopisa koji je Sud Bosne i Hercegovine te Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine uputilo medijima jasno da je taj sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za izručenje ovih okrivljenika u skladu s Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 1/2014.), a koju odluku su potom objavili mediji u tiskanom i elektroničkom obliku. Navedenu odluku, a na temelju članka 46. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima ("Službeni glasnik BIH", broj 53/09 i 58/13) ne može izmijeniti niti ministar nadležan za poslove pravosuđa Bosne i Hercegovine. Stoga, iako nije formalno zaprimljena odluka Suda Bosne i Hercegovine kojim se odbija zahtjev za izručenje okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića to ne znači da ta odluka nije donesena. Pri tome je takva odluka donesena iako su Republika Hrvatska te Bosna i Hercegovina sklopile dana 28. studenog 2012. Ugovor o izručenju, a koji je u primjeni od 06. ožujka 2014. i koji se primjenjuje na kaznena djela počinjena nakon 28. studenog 2012., što je upravo slučaj u ovom predmetu budući se okrivljeni Zdravko Mamić tereti da je kazneno djelo pod točkom 1.) optužnice počinio dana 22. studenog 2016., a kazneno djelo pod točkom 2.) optužnice počinio u razdoblju od travnja 2017. do 21. svibnja 2019.

Pri tome je člankom 7. navedenog Ugovora o izručenju određeno da će države stranke ugovora izručiti vlastite državljane u svrhu kaznenog progona ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, ako se radi o kaznenim djelima korupcije za koja je prema pravu obiju država propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna, time da su kao kaznena djela korupcije pobrojana kaznena djela zlouporabe položaja od strane službene ili odgovorne osobe, aktivno i pasivno protuzakonito posredovanje korištenjem utjecaja, aktivno i pasivno podmićivanje službene osobe,aktivno i pasivno podmićivanje u privatnom sektoru te pronevjera. Inače, i po zakonodavstvu Republike Hrvatske i po zakonodavstvu Bosne i Hercegovine za kaznena djela za koje se terete okrivljeni Zdravko Mamić i okrivljeni Zoran Mamić u ovom postupku propisana je kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna. To znači da niti molba za izručenje okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića nije dala rezultata. Inače, općepoznata je činjenica i da se pred Županijskim sudom u Osijeku vodi kazneni postupak protiv okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića pod brojem K-Us-9/2019. također u njihovoj odsutnosti.

24. Što se tiče suđenja u stranoj državi tj. ustupa kaznenog progona Bosni i Hercegovini, za isto nedostaje prijedlog ovlaštenog tužitelja u skladu s člankom 67. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04), pa time nije moguće suđenje u drugoj državi. 25. Na kraju, a u odnosu na važne razloge da se okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću sudi u odsutnosti potrebno je istaknuti da se podignutom, a sada i potvrđenom optužnicom okrivljeni Zdravko Mamić tereti da je dana 22. studenoga 2016. u Zagrebu, znajući da je okrivljeni Darko Krušlin sudac Županijskog suda u Osijeku, u cilju da stekne njegovu naklonost kako bi mu kao sudac, kada mu to bude potrebno pogodovao, istome stavio na ruku svoj skupocjeni sat marke Audemars Piguet, a koji sat sudac okrivljeni Darko Krušlin svjestan svega navedenog i uzeo. Potom da je u vremenu od travnja 2017. do 21. svibnja 2019. kao optuženik u kaznenim postupcima koji su vođeni protiv njega, okrivljenog Zorana Mamića i drugih osoba pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-US-10/2016 pred raspravnim vijećem kojim je predsjedao sudac okrivljeni Darko Krušlin, pod brojem Kov-US- 4/2017 pred optužnim vijećem kojim je predsjedao sudac okrivljeni

Zvonko Vekić, a jedan od članova je bio sudac okrivljeni Ante Kvesić, te pod brojem Kv I-US-7/2017 pred izvanraspravnim vijećem čiji član je bio sudac okrivljeni Ante Kvesić, u više navrata ostvarivao osobne kontakte s okrivljenim Zvonkom Vekićem koji mu je predočavao da će kao sudac Županijskog suda u Osijeku osobno, te koristeći odnos povjerenja i kolegijalnih i prijateljskih odnosa sa sucima tog suda okrivljenim Darkom Krušlinom i okrivljenim Antom Kvesićem, za novčanu nagradu koju će s njima podijeliti, za njega i suoptuženike ishoditi povoljne sudske odluke u postupcima koji se protiv njih vode na tom sudu bez obzira na stvarno stanje spisa, pa je sukladno dogovoru s okrivljenim Zvonkom Vekićem, a u cilju donošenja sudskih odluka unjegovu korist, kao i u korist okrivljenog Zorana Mamića i drugih optuženika, kao protuuslugu za navedeno u više navrata sucu okrivljenom Zvonku Vekiću predao ukupno najmanje 370.000,00 eura za njega osobno te za suce okrivljenog Darka Krušlina i okrivljenog Antu Kvesića.

Okrivljeni Zoran Mamić se potvrđenom optužnicom tereti da je zajedno s okrivljenim Zdravkom Mamićem ostvario kontakt sa sucem okrivljenim Antom Kvesićem tijekom kojeg je neposredno dogovoreno da će okrivljeni Zdravko Mamić putem okrivljenog Zvonka Vekića novčano nagraditi okrivljenog Antu Kvesića za donošenje povoljne sudske odluke u predmetu Kov-US- 4/2017, pa je u svrhu realizacije dogovora okrivljeni Zoran Mamić, od ranije spomenutog ukupnog novčanog iznosa (od 370.000,00 eura) iznos od 100.000,00 eura u dogovoru s okrivljenim Zdravkom Mamićem osigurao kao suoptuženik u kaznenim predmetima Županijskog suda u Osijeku broj K-US-10/2016 i Kov-US- 4/2017, u nakani ishođenja za njega povoljnih sudskih odluka, te je ujedno okrivljeni Zdravko Mamić zajedno s okrivljenim Zoranom Mamićem kao nagradu za dogovoreno pogodovanje podmirivao troškove inozemnog putovanja i boravka suca okrivljenog Zvonka Vekića i njemu bliskih osoba u Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 27. prosinca 2017. do 5. siječnja 2018.

26. Dakle, imajući na umu da se radi o koruptivnim kaznenim djelima, pri čemu njihovu težinu ne čini samo zakonom propisana visina kazne nego i okolnost da su ista uspostavljena prema više nositelja pravosudne vlasti, a sveukupno je optuženo sedam osoba od čega su, u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi bila tri suca županijskog suda i jedan sudski vještak, postoji javni interes da postupak dobije svoj sudski pravorijek, ali i da se spriječi izigravanje pravde. Pri tome se u ovom konkretnom slučaju, osim više okrivljenika, radi o jedinstvu dokaza s obzirom na povezanost počinjenih radnji za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi, zbog kojih je nužno da se svim okrivljenicima sudi zajedno i istovremeno u jedinstvenom postupku bez obzira što se okrivljenom Zdravku Mamiću ne stavlja na teret počinjenje kaznenog djela pod točkom 1.) optužnice, a okrivljenom Zoranu Mamiću počinjenje kaznenog djela pod točkama 1.) i 3.) optužnice.

Sve prethodno navedene okolnosti predstavljaju one osobito važne razloge da se u odnosu na okrivljenog Zdravka Mamića i okrivljenog Zorana Mamića suđenje provede u njihovoj odsutnosti. 27. Dakle, budući da postoje osobito važni razlozi da se okrivljenom Zdravku Mamiću i okrivljenom Zoranu Mamiću sudi u odsutnosti, a nije moguće suđenje u stranoj državi i nije moguće njihovo izručenje te isti nisu dostižni državnim tijelima Republike Hrvatske, odlučeno je kao pod točkom II. izreke. 28. Pri tome je potrebno istaknuti da se, na temelju članka 497. stavka 3. ZKP/08., može obnoviti kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti ako nastupi mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj prisutnosti i to ako osuđenik ili njegov branitelj u roku od jedne godine od dana kada je osuđenik saznao za pravomoćnu presudu podnesu zahtjev za obnovu postupka u kojem je navedena adresa na kojoj se osuđeniku mogu dostavljati pismena i osuđenik obeća da će se odazvati sudskom poziv.' - piše u sudskom dokumentu predsjednika optužnog vijeća Dražena Kevrića od 16. prosinca 2024. godine.

Na kraju pišu i upute o pravu na žalbu. Tako se vidi da u odnosu na točku I. tog rješenja žalba okrivljenicima nije dopuštena dok u odnosu na točku II. ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 3 (tri) dana od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.