Krajem ožujka 2021. objavili smo ČLANAK pod naslovom: 'GRANIĆEV PINOKIO SPOMENKA CEK Zaradila milijune iz državnog proračuna ali ne mora platiti kaznu jer je sud povjerovao da je lošeg imovnog stanja'. U podnaslovi je istaknuto: 'Imala plaću veću od Kolinde i svih premijera, živi na raskošnom imanju partnera Mihaela Hribara iz Udruge Bonus, posjeduje četverosobni stan ali sud prihvatio da bi joj kazna ugrozila egzistenciju'. Presuda koja slijedi otkriva kako to nije bio jedini proces koji je mučio nekad moćnu hrvatsku diplomatkinju koja sada dijeli adresu s poduzetnikom Mihaelom Hribarom na njegovom raskošnom imanju kraj Jaske. S druge strane njen tužitelj Davor Kristić na svom Facebokk profiu ističe kako mu je poslodavac Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te da radi u Hrvatskoj ambasadi u Londonu. U nastavku citiramo presudu iz koje se vidi kako to izgleda kad se prljavo rublje hrvatske diplomacije vuče po našim sudovima.

Radi se o presudi Martine Pamić, sutkinje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koja je odlučivala u kaznenom predmetu protiv okrivljene Spomenke Cek. Nju je Davor Kristić gonio zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona, odnosno zbog klevete. Privatnu tužbu diplomat Kristić podnio je po opunomoćeniku Marinu Hrainu, odvjetniku iz Varaždina i to 4. listopada 2017. godine. Nakon održane javne rasprave 3. veljače 2025., 'u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika Marina Hraina osobno, okrivljene Spomenke Cek osobno uz braniteljicu odvjetnicu Niku Pinter osobno', sutkinja je donijela i objavila presudu i to je 3. veljače 2025. godine. Tom je presudom Cek oslobođena optužbe.

Uz njeno ime, među ostalim, piše kako se djevojački prezivala Konjevoj, da je kći Kazimira i Cvijete rođene Marić, rođena 11. prosinca 1958. godine u Vukovaru, te da prebiva u Jastrebarskom. Navedeno je da je 'magistar ekonomije, umirovljenica, s mirovinom u iznosu od 5.000 kuna, udana, majka dvoje djece'. Cek je oslobođena optužbe da je: '- 20. veljače 2017., u Zagrebu i u New Yorku, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja Davora Kristića, službenika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, napisala dopise i uputila iste ministru vanjskih poslova Davoru Stieru, Glavnoj tajnici Loreti Bertoši Kušen i Glavnom inspektoru Damiru Božiću, za koje je dopise privatni tužitelj saznao 4. srpnja 2017., a u kojim dopisima je iznijela niz neistinitih i zlonamjernih tvrdnji u vezi s radom privatnog tužitelja Davora

Kristića kao konzul savjetnika u generalnom konzulatu u New Yorku, iako je znala da su njezine tvrdnje neistinite, pa je tako navela: "izložila sam probleme vezano uz rad Davora Kristića, izloženo se odnosilo na njegov nerad, pismene i u usmene pritužbe stranaka na bezobrazno ponašanje, loše odnose s kolegama, odbijanja odlaska na sastanke i primanja s diplomatskom zajednicom..." dakle, pred drugima je za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta - opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11.' - piše u presudi.

K tomu je presuđeno da je 'privatni tužitelj dužan platiti troškove kaznenog postupka, odnosno naknaditi paušalnu svotu sudu u iznosu od 1.000 eura, te platiti troškove obrane okrivljenice. Iz obrazloženja je vidljivo kako je'okrivljena Spomenka Cek navela je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.'. U presudi dalje piše: 'Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to: dopis okrivljene Spomenke Cek upućen vd glavnoj tajnici i glavnom inspektoru MVEP sa lista 5 do 6 spisa, dopis okrivljene Spomenke Cek upućen bivšem ministru Davoru Stieru..., preslika rješenja MVEP o ocjeni privatnog tužitelja za 2014. ...., preslika rješenja MVEP o ocjeni privatnog tužitelja za 2015. ...., e-mail okrivljene ministarstvu...., rješenje o ocjeni sa prilozima za 2017. godinu ....'..

Tijekom procesa saslušano je više svjedoka a pročitan je iskaz privatnog tužitelja. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem nekoliko svjedoka 'jer su iste u više navrata pozivane na rasprave te su iste uzastopno dostavljale opravdanja kako nisu u mogućnosti doći na rasprave jer su na radu u inozemstvu, pa zbog činjenice da bi se postupak otegao sud je odbio takve dokazne prijedloge kao odugovlačeće, a i prema stavu suda činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke'. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenu. Citiramo iz presude: 'U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, okrivljena je navela kako je 1. rujna 2014. došla na mandat u generalni konzulat u New York i za posljednji kvartal te godine ocijenila je privatnog tužitelja, a ne zna tko ga je ocjenjivao za prethodno razdoblje u toj godini.

Ocijenila ga je sa ocjenom izuzetno uspješan jer je nekakvo nepisano pravilo i praksa bila da se zbog manjka službenika ocjenjuju na taj način. U 2015. njezina ocjena za privatnog tužitelja više nije bila takva i to zbog pritužbi stanaka koje su se žalile na njegov rad, agresivnost kao i činjenicu da isti nije poštivao radno vrijeme pa je okrivljena čak pronašla model da dolazi na posao u 10,00 sati i radi do popodneva, kao i da je cijelu godinu privatni tužitelj pisao svoju knjigu, zatvoren u svoju sobu. Zbog svega toga ocjena za 2015. godinu je bila uspješan. U 2016. sukladno pravilima ministarstva, nakon 2 godine mandata imala je pravo tražiti povratak i u studenom te godine kada u New York dolaze predsjednica i ministar vanjskih poslova okrivljena ih o tome obavještava i oni su suglasni s tom odlukom i okrivljena se tada vraća u Hrvatsku.

U to vrijeme dolazi do pada vlade i jedne situacije u kojoj 4 do 5 mjeseci nema ministra i nema odluke o razrješenju koju nema tko potpisati pa je okrivljena tako nadalje potpisivala sve važne dokumente. Za vrijeme svog mandata u New Yorku pokrenula je proces selidbe u kojem je tada radio konzulat koji je bio neadekvatan i prevelik za obavljanje poslova i za njega se plaćao najam od 25.000,00 dolara mjesečno. Konzulat se trebao preseliti u prostore misije koji je bio u vlasništvu RH. Kako je započela obnova, iz ureda su trebali iseliti u roku od 30 dana i tada su putem svih mogućih sredstava obavještavanja obavijestili korisnike da konzulat neće raditi 30 dana, osim u hitnim slučajevima kao što je zatvor, smrt ili problemi na aerodromu. Svaki dan je dolazila u misiju. Jedan dan se dogodio slučaj, sigurnosni propust kada je ulaskom u prostor uočila 6 ljudi, stranaca, državljanina Indije koji su hodali po katu koji se obnavljao, a navodno da su ušli kroz donji ulaz.

U tim prostorima osim konzulata nalazilo se još misija i 8 različitih ambasada i u Americi je na snazi vrlo rigorozan sigurnosni protokol nakon napada 11. rujna i svi su dužni pridržavati se takvih pravila osobito kao diplomati u zemlji domaćina. Na upit nepoznate osobe odgovorile su kako ih je upravo privatni tužitelj naručio na razgovor i da su oni došli po turističke prospekte jer bi htjeli posjetiti RH, tada je kolegica Krajač nazvala privatnog tužitelja i on je uistinu potvrdio njihove navode te rekao kako mu se ne da dolaziti te neka ih ona obavi. Da se to saznalo imali bi ogromnih problema od strane domaćina, a osobita okrivljena koja je bila odgovorna za rad konzulata. O tom propustu privatnog tužitelja službeno je izviješten Zagreb. To je bio propust privatnog tužitelja koji je morao znati pravila u zemlji domaćina i postupanje u skladu sa protokolom.

Takvo ponašanje predstavlja tešku povredu službene dužnosti. Povratkom okrivljene u Zagreb privatni tužitelj nije imenovan konzulom garantom već je to bila kolegica Danijela Pavićevac-Krajač koja je po diplomatskom statusu bila niže rangirana od privatnog tužitelja. Poznato joj je i da je ista zatražila povratak zbog nemogućnosti rada u generalom konzulatu u New Yorku. Nakon formiranja nove vlade, ministar Stier ju je pozvao na razgovor kako bi joj ponudio novi mandat i tada su se u razgovoru dotaknuli privatnog tužitelja ali ne u smislu da bi se njemu ponudio novi mandat. Druga stvar koju je privatni tužitelj za vrijeme njezina mandata napravio jest da dolaskom vozača u konzulat, istoga je trebao smjestiti. Po proceduri se osoba koja je zaposlena par dana smješta u hotel i tada je dužan osigurati si smještaj. U pravilu je smještaj u hotelu do 3 dana.

Dolaskom novog namještenika, vozača, privatni tužitelj je istoga smjestio u hotel u kojem je noćenje bilo 500,00 dolara i to je bio hotel u kojem je spavala i predsjednica Republike obzirom da se u to vrijeme u New Yorku održavala skupština UN-a. Nakon što je privatni tužitelj donio račun rekla je da će ga potpisati i da nakon toga neka mu se nađe smještaj, a što nije učinjeno već je novi zaposlenik spavao jednu noć u konzulatu nakon čega ga je privatni tužitelj ponovno smjestio u isti hotel i tada je okrivljenoj donio na potpis račun na 5.000,00 dolara koji je odbila potpisati i tada počinje sve ovo. Njezina ocjena za privatnog tužitelja za 2016. je bila negativna i čudi ju da je taj papir nestao jer svaki novi zaposlenik ministarstva potpisuje izjavu da pod kaznenom i materijalnom odgovornošću iz ministarstva neće iznijeti niti jedan papir što očigledno nije i situacija sa ocjenom privatnog tužitelja, ali i drugih dokumenata koji su nestali iz ministarstva nakon njezina odlaska.

Također zaključno je navela da ju je privatni tužitelj mogao tužiti na Sudu časti pri ministarstvu kao što je i druge kolege, no nju je kazneno goniti. Situacije koje e prethodno opisivala glede zaticanja 6 stranih državljanina u prostorima konzulata i situacija vezano uz novog zaposlenika dogodile su se u 2016., ako se dobro sjeća, u kolovozu ili rujnu.' - iskazivala je Spomenka Cek. Citiramo dalje: 'U postupku za sud nije bilo sporno da je okrivljena poslala dopise tadašnjem ministru vanjskih i europskih poslova, kao i v.d. glavne tajnice i glavnom inspektoru, koji dopisi datiraju sa 20. veljače 2017. Nije sporno niti da je sadržaj poslanih dopisa sadržavao, među ostalim, i navode koji su istaknuti u privatnoj tužbi. Sporno je bilo da li je upravo okrivljena postupala na način kako je to navedeno u privatnoj tužbi, odnosno sporno među strankama je bilo prvotno da li je iznesena činjenična tvrdnja, zatim tvrdnja koja bi bila neistinita odnosno da li je okrivljena postupala s namjerom nanošenja štete ugledu i časti privatnog tužitelja te da li je znala odnosno bila svjesna da bi eventualno izneseno bila neistina.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka privatni tužitelj Davor Kristić naveo je kako je djelatnik Ministarstva vanjskih poslova već 25 godina, s time da je bio i na mandatima u Grčkoj, Crnoj Gori i konzulatu RH u New Yorku gdje mu je u razdoblju od 2014. do 2016. nadređena bila ovdje okrivljena. Smatra da je uredno obavljao poslove tako da je 2017. ocijenjen najvišom ocjenom i potom imenovan privremenim šefom konzulata kada je pregledom dokumentacije utvrdio veliki broj kršenja zakona o čemu je izvijestio nadređene u Ministarstvu vanjskih poslova. Po podnesenoj kaznenoj prijavi Državno odvjetništvo vodi izvide zbog kaznenih djela krivotvorenja službene isprave i zlouporabe položaja i ovlaštenja protiv okrivljene. O tijeku tog postupka nije izviješten osim obavijesti da je istraga tajna. Nakon predstavke okrivljena je kao veleposlanica dostavila ova dva dopisa Ministarstvu vanjskih poslova u kojima se navodi i piše o njegovom neradu, bezobraznom odnosu prema strankama, izostanku sa diplomatskih prijema itd.

Potom slijedi i e-mail upućen Loreti Bertoša Kušen tadašnjoj Glavnoj tajnici ministarstva gdje se navodi njegovo ludilo i divljaštvo. Nakon ovih dopisa okrivljene Ministarstvo vanjskih poslova protiv njega nije pokrenulo nikakav postupak i nastavio je raditi na mjestu šefa Konzulata do lipnja 2018. godine. U tijeku obavljanja tih poslova ocijenjen je najboljim ocjenama s time da ministarstvo i nadređeni nisu imali primjedbi na njegov rad. Dok nije poslao predstavke o kršenjuzakona od strane okrivljene ista ga je ocijenila odličnom ocjenom i predložila za promaknuće, a nakon ovih dopisa slijede ovakvi navodi od strane okrivljene. Glede nerada za koji je navela u prilici je dostaviti podatak o više od 600 predmeta konzularnih na kojima je radio u te dvije i pol godine, a isto tako i podatak da u tom razdoblju okrivljena je riješila ni jedan konzularni predmet.

Temeljem posla koji je obavljao u proračun RH je uplaćeno oko 550.000,00 kuna samo za 2016. godinu tako da navodi o njegovom neradu su potpuna neistina i to ciljana s time da ni ednom prigodom nije odbio niti jedan pismeni nalog okrivljene u razdoblju dok mu je bila nadređena. Nakon ovih dopisa slijedi ovaj elektronski dopis koji je spomenuo te okrivljena lobira da se na njegovo mjesto imenuje netko drugi. Smatra da se radi o sustavnoj malicioznosti okrivljene prema njemu te svjesnom i namjernom radu da mu se napravi šteta. Potom je proveden nadzor po državnoj reviziji poslovanja Konzulata Republike Hrvatske u New Yorku gdje su utvrđenja nepoštivanja financijskih propisa. Ministarstvo vanjskih poslova nakon tih utvrđenja nije poduzelo ništa osim što je odobrilo prijevremeno umirovljenje.

U spis su dostavljena izvješća o njegovom radu gdje je okrivljena kao nadređena mogla da je imala primjedbi iste unijeti u to izvješće odnosno obrazac, no ona to nije napravila što se vidi i iz izvješća koje je dostavljeno u spis o učinkovitosti njegova rada gdje se pod točkom 4. ne navode bilo kakve primjedbe. Prema strankama se nije ponašao bezobrazno, da je radio na preko 600 konzularnih predmeta i nikada nije upozoren od strane okrivljene, bilo usmeno bilo pismeno da bi se na takav način odnosio prema strankama. Također nije bio u lošim odnosima sa kolegama, uostalom i tada i u nastavku vremena mogli su se obratitietičkom povjerenstvu što nitko nije učinio. Također nikad nije ni u jednom slučaju odbio odlaske na sastanke i primanja diplomatske zajednice kada je na njih bio upućen. Kada je pokrenut kazneni postupak po privatnoj tužbi ovdje okrivljene protiv njega pred ovim sudom tada je saznao za ova dva dopisa od 20. veljače 2017. te ovu e-mail poruku upućenu kolegici Bertoša jer je do tada te dopise okrivljena skrivala od njega.

Po saznanju za iste bio je iskreno šokiran. Te dopise je dobio uz privatnu tužbu i tada je saznao za njih odnosno to je bilo 4. srpnja 2017. Za razliku od okrivljene o svim predstavkama i prijavama koje je podnosio protiv nje svako pismeno je poslao okrivljenoj na znanje. Na pitanje kako su se ove predstavke reflektirale na njegov rad privatni tužitelj je naveo da je ostao i dalje raditi na mjestu privremenog šefa konzulata u New Yorku, no od kolega u Ministarstvu vanjskih poslova je u više navrata pitan što se to događa i zašto okrivljena podnosi pritužbe protiv njega. Bio je zgrožen i šokiran te u nevjerici obzirom da je radio na više od 600 predmeta, a proziva ga za nerad okrivljena koja nije rješavala predmete. Dokumentirao je kršenje zakona od strane okrivljene, a ona to naziva njegovim ludilom. Na pitanje braniteljice od kada poznaje okrivljenu privatni tužitelj je naveo da ju je poznavao iz viđenja u zgradi u Ministarstvu vanjskih poslova, misli da su prije odlaska u New York dva ili tri puta popili piće ovdje u Zagrebu, a na dužnost je otišao tri mjeseca prije nje.

Ona je imenovana za Generalnu konzulicu RH u New Yorku, a svjedok je tamo išao u svojstvu konzula savjetnika. To je bilo 2014. godine i tada su radili svjedok na šalteru sa strankama, okrivljena kao konzulica i Zlatko Ozimec koji je bio vozač. 2015. godine zajedno s njima počela je raditi Dunja Pavličević Krajač, a 2016. godine je došao Vlado Periš. Na daljnje pitanje braniteljice kada je imenovan za privremenog voditelja privatni tužitelj je naveo kako je to je bilo u veljači 2017. godine, ne sjeća se točnog datuma, no sjeća se da je 14. veljače 2017. godine podnio predstavku protiv okrivljene koju je podnio Kabinetu ministra, državnom tajniku, etičkom povjerenstvu i sindikatu u Ministarstvu vanjskih poslova te veleposlaniku RH u SAD-u Jošku Paru.

Na daljnje pitanje braniteljice da li ima ikakva saznanja o negativnoj ocjeni koju bi o njegovom radu dao veleposlanik Paro privatni tužitelj navodi da nema nikakvih saznanja o postojanju bilo kakvog usmenog zahtjeva ili pismenog zahtjeva, naprotiv da ga je on 2017. godine ocijenio ocjenom "izuzetan". 8. Ispitan u svojstvu svjedoka D.B. naveo je kako poznaje i okrivljenu i privatnog tužitelja i to iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova u okviru kojeg rada je sa okrivljenom surađivao, dok sa privatnim tužiteljem nije. Obavljao je dužnost načelnika odjela za zaštitu diplomatskih misija pri ministarstvu i kao takav je surađivao sa okrivljenom koja je čak u jednom trenutku obnašala dužnost pomoćnice ministra vanjskih i europskih poslova.

Kada ga se pita vezano uz dopis koji je naslovljen i na njega, a nalazi se na listu 5 spisa, svjedok navodi kako se sjeća tog dopisa, za isti je naveo da ga je zaprimio, a također da je na navedeni e-mail odgovorila gđa. Mira Martinec iz ministarstva koja je uputila okrivljenu da za eventualno podnošenje prijedloga disciplinskog postupka postoji propisana procedura koja mora biti detaljnije obrazložena od samih navoda u dopisu. Navedeni dopis pronašao je u svojoj elektroničkoj pošti, a kada ga se pita za konkretno privatnog tužitelja i navode da bi okrivljena izložila probleme vezano uz njegov rad, da je bio jedan sastanak na kojem su uz njega bile prisutne okrivljena i kolegica Loreta Bertoša-Kušen, dok se kolegice Marijane Mikulić ne sjeća. Na tom sastanku, koliko se sada s obzirom na protek vremena, može sjetiti okrivljena je iznosila probleme vezano za rad u generalnom konzulatu New York i istina je da je ona iznosila probleme sa kojima se navedeni Konzulat susretao i to su bili problemi vezano za promjenu ureda jer se prostor Konzulata selio u drugi prostor i dosta se je radilo općenito da se taj novi prostor uredi glede rada sa strankama.

Sjeća se i da je okrivljena spominjala određene karakteristike privatnog tužitelja, ali se sada ne može točno sjetiti njenih navoda, ali zna da je to bilo vezano uz probleme u suradnji između okrivljene i privatnog tužitelja. Koliko je svjedoku poznato misli da okrivljena nije pokretala proceduru glede disciplinske odgovornosti privatnog tužitelja, također bio je održan samo jedan sastanak sa okrivljenom, a o kojemu je naprijed iskazivao. Na poseban upit suda svjedok je naveo da mu je poznato da je bilo problema u suradnji između okrivljene i privatnog tužitelja jer je privatni tužitelj kao Konzul Gerant, odnosno zamjenik Generalnog konzula pisao određene predstavke protiv okrivljene koje je slao na razne adrese i to, čini mu se, od kraja 2016. Na poseban upit braniteljice naveo je da se Konzul Gerant postaje kada Generalni konzul nije u zemlji ili ne može više obnašati svoju dužnost. Okrivljena je kao Generalna konzulica bila neposredno nadređena privatnom tužitelju i kao takva imala je prava i ovlasti pokrenuti disciplinski postupak.

9. Svjedokinja M. M. navela je u bitnome kako pretpostavlja da je pozvana vezano uz radno mjesto, a pritom misli da je u MVEP od svibnja do studenoga 2016. obnašala dužnost načelnice sektora za pravne poslove i ljudske potencijale. Okrivljenu i privatnog tužitelj ne poznaje osobno, već isključivo iz vremena kada je bila zaposlena u ministarstvu. Na upit suda navodi da joj nije poznato da bi između okrivljene i privatnog tužitelja bilo nekakvih, što privatnih, a što poslovnih sukoba, primjerice poštivanja etike i slično. Eventualno bi imala saznanja da je ostala u ministarstvu na kraju ocjenjivačkog razdoblja vezano uz ocjenu. Nema nikakva saznanja vezano uz ocjenu privatnog tužitelja vezanu za 2016. godinu. Na poseban upit braniteljice navela je kako je nakon radnog mjesta načelnice sektora otišla na drugo radno mjesto unutar ministarstva, da bi u siječnju 2017. otišla iz ministarstva kod drugog poslodavca. Ne može se sjetiti sastanka sa vd glavnim inspektorom Božićem i vd glavnog tajnika, u ministarstvu su imali jako puno sastanaka na dnevnoj bazi i uopće se ne može sjetiti da bi bio održan sastanak na temu nekakvih odnosa u Generalnom konzulatu u New Yorku.

U to vrijeme u ministarstvu je radilo preko tisuću ljudi, bilo je preko 80 predstavništava i svjedokinji je uistinu teško prisjetiti se svih situacija, kao i zbog proteka vremena. 10. Iz dopis okrivljene upućenom tadašnjem ministru vanjski i europskih poslova, Davoru Stieru proizlazi kako je isti napisan sa datumom 20. veljače 2017., a u kojem dopisu okrivljena među ostalim sukladno člancima 54. i 55. Pravilnika o unutarnjem radu Ministarstva vanjskih i europskih poslova te članku 13. predlaže pokretanje postupka za tešku povredu službene dužnosti protiv Davora Kristića. Navodi se i kako će o svemu biti obaviješteni i vd glavna tajnica kao i glavni inspektor, a koji da su i usmeno obaviješteni o neradu i problemima vezano uz Davora Kristića, kao i da je njegova predstavka koja se odnosi na nju uslijedila nakon saznanja o pritužbi. Osim dopisa upućenog ministru, iz dopisa sa istim datumom upućen je dopis vd glavne tajnice i glavnom inspektoru u kojem se u bitnome navodi da je okrivljena zatražila od ministra pokretanje postupka protiv Davora Kristića zbog teške povrede službene dužnosti, kao i da je usmeno izložila probleme vezano uz privatnog tužitelja Loreti Bertoša Kušen, Marijani Mikulić te Damiru Božiću.

U dopisu se navodi kako se izloženo odnosilo na njegov nerad, pismene i usmene pritužbe stranaka na bezobrazno ponašanje, loše odnose sa kolegama, odbijanje odlazaka na sastanke i primanja sa diplomatskom zajednicom, dolazak na posao sa satom zakašnjenja svaki dan, negativnu ocjenu gospodarske uprave itd., kao i usmeni zahtjev veleposlanika Pare za njegovim opozivom. 11. Iz dostavljenih rješenja i izvješća vidljivo je kako je Davor Kristić za 2014. godinu ocijenjen sa ocjenom izuzetan, za 2015. godinu ocjenom primjeren, te za 2017. godinu ocjenom izuzetan. Iz dopisa Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 5. prosinca 2024. proizlazi kako ministarstvo ne raspolaže podacima za ocjenu za 2016. godinu za Davora Kristića. Iz preslike dopisa proizlazi kako je okrivljena uistinu dopise na adrese ministra, vd glavne tajnice i glavnog inspektora, a u kojima je iskazala nezadovoljstvo radom privatnog tužitelja, navodeći da su problem njegov nerad te ostali apostrofirani navodi u privatnoj tužbi.

12. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne pročitane pisane i razgledane dokaze, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Obranu okrivljene sud je također cijenio istinitom jer je navela valjane razloge za svoje postupanje, a koja obrana je u skladu sa drugim izvedenim dokazima. Iskaze ispitanih svjedoka i to D. B. i M. M. sud je cijenio istinitima i uvjerljivima te u potpunosti vjerodostojnima jer su isti iskazivali o onome o čemu imaju neposredna saznanja. Također, navedeni iskazi su za sud uvjerljivi jer svjedoci nisu imali razloga svjedočiti u bilo čiju korist, isti su nezainteresirani za ishod ovog postupka te su potpuno objektivni glede svojih saznanja. S druge strane iskaz privatnog tužitelja sud je cijenio istinitim u nespornom dijelu, dok u ostatku iskaza vidljivo je kako privatni tužitelj iskazuje pod dojmom kaznenog postupka, odnosno opterećen činjenicom da je povrijeđen njegov ugled i čast.

13. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu svezu te u svezu sa obranom okrivljene, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljena na način kako joj je stavljeno na teret privatnom tužbom počinila inkriminirana joj kazneno djelo i to kazneno djelo klevete, slijedom čega ju je sud oslobodio od optužbe. Naime, kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, dok kvalificirani oblik kaznenog djela klevete predstavlja, među ostalim, učin kaznenog djela na način da je djelo počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Predmet klevete je neistinita činjenična tvrdnja, a djelo se može počiniti samo sa izravnom namjerom, dakle, počinitelj mora biti svjestan svojeg djela, svjestan da o nekome iznosi neistinite činjenice i to želi učiniti, sve kako bi time naškodio časti i ugledu onog za koga takve činjenične tvrdnje iznosi.

14. Analizirajući činjenični opis te dovodeći isti u svezu sa provedenim dokazima sud je utvrdio slijedeće. Nakon što je nesporno utvrdio kako je okrivljena poslala dopise tadašnjem ministru, v.d .glavnog tajnika i glavnom inspektoru, prethodno nesporno navedenog sadržaja, a među kojim navodima su i izdvojeni navodi apostrofirani u privatnoj tužbi, sud je analizom svih izvedenih dokaza utvrdio kako se ne radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Naime, kako to proizlazi iz svih provedenih dokaza, a posebice iskaza svjedoka D.B., a i obrane okrivljene nesporno je utvrđeno kako je okrivljena očigledno imala razloga poslati dopise, sa traženjem da se pokrene postupak protiv Davora Krstića, a u kojim je prema svom vlastitom uvjerenju navela da su razlozi utuženi navodi. Naime, to stoga što je okrivljena u svojoj obrani vrlo detaljno opisala situacije koje je smatrala problematičnima u radu privatnog tužitelja, a osim toga, u pročitanom e-mailu iznijela je svoje viđenje problema sa privatnim tužiteljem glede korištenja godišnjeg odmora.

Osim toga, sud nije imao razloga vjerovati okrivljenoj jer je obrana primjerice vezano uz ocjenu privatnog tužitelja podudarna, jer je razvidno kako je privatni tužitelj 2014. ocijenjen kao izuzetan, a 2015. kao primjeren, što uistinu potvrđuje navode okrivljene da je smanjila ocjenu privatnom tužitelju, dok daljnji navodi obrane glede ocjene za 2016. ne mogu ne ostati neprimijećeni od strane suda osobito nakon što je ministarstvo kao ustrojstveno tijelo, dio izvršne vlasti dostavilo podatak da ne raspolaže ocjenom za 2016., koja je očigledno vrlo sporna među strankama te koja bi uvelike odgovorila na broja pitanja i u ovom postupku. Naime, neprihvatljivo je da poslodavac ne raspolaže ocjenom za službenika u državnoj službi, kada je notorna činjenica da se upravo uz ocjenu službenika vežu kako pogodnosti tako i negativne posljedice po svakog službenika, tako primjerice o ocjeni ovisi mogućnost napredovanja u službi, pogodnosti glede dana godišnjih odmora, ali i one negativne poput nemogućnosti napredovanja, javljanja na radna mjesta višeg ranga u sistematizaciji radnim mjesta, pa čak kao najrigoroznija i prestanak državne službe ukoliko je ocijenjen najnižom ocjenom.

S obzirom da ministarstvo ne raspolaže navedenom ocjenom, tada se uistinu može obrana okrivljene smatrati i u tom dijelu istinitom, ne ulazeći u razloge zašto ministarstvo ne raspolaže predmetnom ocjenom. Osim toga, iz iskaza privatnog tužitelja kao i obrane okrivljene, pa tako i cjelokupne materijalne dokumentacije odiše osobni animozitet stranaka, koji je očigledno imao motiv u njihovom zajedničkom radu, za koji okrivljena smatra da je privatni tužitelj odgovoran, dok privatni tužitelj uvjerava sud kako je on bio ipak uzoran službenik i podastire rezultate svoga rada kako bi opovrgao tvrdnje okrivljene. No ono što sud nije mogao primijetiti da je privatni tužitelj dostavio rješenja ministarstva o ocjeni za sva razdoblja osim za 2016., a što kao službenik mora posjedovati jer se rješenja osobno uručuju državnom službeniku, a primjerak ostaje poslodavcu i u osobnom očevidniku službenika. Iz svega navedenog vidljivo je i kako je očito motiv međusobnog gonjenja u kaznenom postupku motiv u zajedničkom radu u Generalnom konzulatu.

No, okrivljena kao tada neposredno nadređena imala je puno pravo zatražiti pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti protiv privatnog tužitelja što je i učinila, na temelju svog uvjerenja o radu istoga, a za koje svoje postupanje je sudu iznijela čvrste i suvisle razloge. Kako je okrivljena imala razloge na temelju kojih je iznijela navode u dopisima, tada se ne mogu isti smatrati neistinitima. Nakon što je sud utvrdio da nije dokazano da bi tvrdnje bile neistinite, već da je za iste okrivljena imala čvrste razloge vjerovati da su istiniti tada nije dokazano jedno od objektivnih uvjeta kažnjivosti terećenog kaznenog djela. S time u vezi kako tvrdnje nisu neistinite, tada je izostao i daljnji objektivni uvjet kažnjivosti da to je da je okrivljena bila svjesna da su tvrdnje neistinite, što proizlazi iz svega naprijed navedenog. Kada se cjelokupna poruka poslana od strane okrivljene uzme u obzir tada se ne može ni govoriti da bi ista postupala s namjerom da našteti ugledu i časti privatnog tužitelja, jer je u potpunosti za ovaj sud razvidno nakon provedenih dokaza, da je nakon događaja privatnim tužiteljem okrivljena poslala dopise u kojima je tražila odgovornost privatnog tužitelja kao državnog službenika.

S obzirom na sve navedeno, u postupanju okrivljene prema stavu ovog suda nije dokazano da bi počinila terećeno kazneno djelo. 15. Sud je, nadalje, obzirom da prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP/08 nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali okrivljenu ne smije proglasiti krivom za kazneno djelo teže od onog koje joj je stavljeno na teret, kao i s obzirom na obvezu svestranog raspravljanja o predmetu iz članka 393. stavka 2. ZKP/08 u konkretnom slučaju ispitao nisu li u opisanom ponašanju okrivljene Spomenke Cek ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela. Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zapriječenoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis privatne tužbe predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatnog tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano.

Uzimajući u obzir činjenična utvrđenja naprijed izložena, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju, a obzirom da navodi iznijeti u spornom članku predstavljaju činjenične tvrdnje, ne vrijednosne sudove ne može se raditi o kaznenom djelu uvredi. 16. Kako je okrivljena oslobođena optužbe to je privatni tužitelj dužan na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 platiti troškove kaznenog postupka, a koji se u trenutku izricanja ove presude odnose na paušalnu svotu sudu, u iznosu 1.000,00 eura koja je određena kako s obzirom na vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, tako i dužinu i složenost ovog postupka, te snašanjem istih neće biti dovedena u pitanje egzistencija privatnog tužitelja te je dužan naknaditi nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu braniteljice, o čemu će se donijeti posebno rješenje.' - piše u presudi sutkinje Martina Pamić. Na tu se prsudu tužitelj Davor Kristić može žaliti u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.