Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Nives Šimunović donijela je presudu u tužbi Vladimira Gruborovića iz Zagreba kojeg je zastupao odvjetnik Silvije Hraste a protiv tuženika tvrtke Singar d.o.o. Zagreba, nakladnika tjednika 7dnevno. Tuženika je zastupala odvjetnica Vanja Peh iz Zagreba. Spor se vodio radi naknade štete. Zadnja rasparava održana je 23. siječnja o.g. a presuda je donesena 27. veljače 2025. godine. Prema zasad nepravomoćnoj presudi nakladnik 7dnevno dužan je tužitelju Vladimiru Gruboroviću naknaditi štete u iznosu od 5.308,91 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 25. veljače 2021. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.312,50 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana 27. veljače 2025. godine do isplate u istom roku.

Gruboroviću je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 1.327,23 eura kao neosnovan. Iz Obrazloženje presude vidljivo je sljedeće: 'U tužbi se navodi da je tuženik kao nakladnik tiskanog izdanja novina 7 dnevno" dana 27. studenog 2020. godine objavio članak pod naslovom "Afera Žičara" "Bandiću se pokušao osvetiti sin njegove prijateljice iz razreda i njegov posebni savjetnik" "Opasan napad kralja uhljeba", čiji autor je Iva Međugorac, a u kojem članku su iznesene netočne i neistinite informacije kojima se grubo vrijeđa tužitelja. Osim toga navodi se da je dana 01. prosinca 2020. godine tuženik objavio istovjetne navode i u elektroničkoj publikaciji "7 dnevno" pod naslovom "Priča o uhljebu i autoru videa o žičari: Na poslu se uopće ne pojavljuje, 15 000 plaće, službeni auto! – majka mu je u školu išla s Bandićem", bez naznake autora članka.

Tužitelj navodi da je odmah po saznanju za objavljene informacije završio na bolovanju jer je osjećao snažne napade anksioznosti i straha, uz druge zdravstvene probleme, radi čega je potražio stručnu pomoć. Osim toga dana 07. siječnja 2021. podnio je zahtjev za objavu netočne informacije tuženiku, ali glavni urednik tuženika mu je odgovorio dopisom na način da odbija objaviti ispravak, navodeći da je podnesen nakon proteka roka. Tužitelj navodi sve što se pogrešno i netočno navodilo u predmetnim člancima, a u bitnome se radi o navodima da se tužitelj ne pojavljuje na svom radnom mjestu, da u njegove sobe ne može ući ni čistačica jer je promijenio brave, da je od Bandića tražio preuređenje parka na Savici, da je putovanje u Oslo građane Zagreba stajalo oko 20.000,00 kuna, da je dao "zeleno svjetlo" rastu cijena projekta Žičara, da je za štetu i loše vođenje koordinacije odgovoran tužitelj.

U tužbi tužitelj tvrdi da se radi o netočnim, nepotpunim i neprovjerenim tvrdnjama, difamacijama i insinuacijama tužitelja na koji način je počinjena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava osobnosti, naročito prava na ugled, profesionalan i privatan, čast i dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje i pravo na dobar glas. Tužitelj tvrdi da se nikom ne osvećuje, da njegova majka nema nikakve veze s njegovim zaposlenjem, da uredno i savjesno obavlja svoje dužnosti, da nije promijenio brave na uredu. Osim toga da njegov odnos s arhitekticom Anom Lovinčić nije povezan s parkom na Savici, da nije s njom putovao u Oslo, nadalje da nije nikada primio naknadu od Elektroprojekta, te da nema ovlasti potpisivanja projekata ili bilo kakvih odluka s tim u vezi. Još navodi da nije autor video uratka o žičari i da se dron koji je bio preuzeo, srušio u lipnju 2019. godine i da nakon toga više nije bio u funkciji, a spomenute snimke su od kasnijeg datuma.

Tužitelj tvrdi da je obiteljski čovjek, izvan fokusa javnosti i da se ne bavi bilo kakvim političkim aktivnostima pa ga je olako postupanje nakladnika šokiralo. Navodi da se osjeća posramljeno i neugodno u vlastitome domu, na poslu, među kolegama i prilikom svakog boravka u javnosti. Završno ističe da ga tuženik nije kontaktirao prije objave informacija. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu s osnova naknade štete isplati iznos od 50.000,00 kn (sada 6.636,14 eura), sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, te da mu naknadi parnični trošak sa kamatama od presuđenja do isplate. 2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedopuštenosti tužbe, jer tužitelj nije ispunio pretpostavke iz članka 22.st 2. Zakona o medijima, odnosno zahtjev za objavu ispravka informacije nije podnijet glavnom uredniku u roku od 30 dana od dana objavljivanja informacije, koji rok je propisan člankom 40. st 2. Zakona o medijima.

Tuženik osporava uzročnu vezu između objavljivanja spornog priloga kao štetne radnje i štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio. Objašnjava da je općepoznata afera Žičara bila povod da tuženik pripremi prilog o tužitelju koji je krajem 2020. godine u medijima prozivan kao odgovoran za enormna poskupljenja i probleme s izgradnjom Žičare. Tuženik navodi da je tužitelj imao plaću od najmanje 15.000,00 kuna kako je navedeno u spornom tekstu, da se duže vrijeme nije pojavljivao na radnom mjestu i da su ga kolege nazvale "mega uhljebom". Nadalje, da je tužiteljeva majka Hercegovka i da je bila školska kolegica pokojnog Milana Bandića. Tuženik spominje i tužiteljevo putovanje u Oslo i u Švedsku koje je koštalo oko 20.000,00 kuna, a nadalje tuženik navodi da je tužitelj bio glavni koordinator projekta Žičara i da je podnosio zahtjeve za izmjene lokacijskih i građevinskih dozvola. Navodi se da je izgradnja Žičare Sljeme investicija koja se financirala javnim novcem pa je to tema od velikog javnog interesa.

Predlaže se tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno tužbeni zahtjev odbiti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka. 3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom spornog članka, zahtjeva za ispravak objavljenih netočnih informacija, odgovora odnosno dopisa glavnog urednika tuženika, rješenje o imenovanju tužitelja na radno mjesto pomoćnika pročelnika za komunalne poslove i javne površine, rješenje kojim se tužitelj ocjenjuje ocjenom "odličan", povijesti bolesti od 03. veljače 2021. godine i od 08. siječnja 2021. godine, novinskih članaka objavljenih u drugim medijima, putni nalog za putovanje u Osijek, saslušanjem svjedoka Saše Rakića, Zorana Martinovića, Igora Žiljka, Ivice Blažuna, Davora Paradžika, Krešimira Kompesaka, saslušanjem tužitelja. 4. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik nakladnik tiskanog izdanja novina "7 dnevno" i elektroničke publikacije "7 dnevno" (www. 7dnevno.hr) u kojima je dana 27. studenog 2020. godine i dana 01. prosinca 2021. godine objavio članke u kojima se spominje tužitelj. 6. Nije sporno da je tužitelj zatražio ispravak objavljene informacije i da je tuženik dopisom od 13. siječnja 2021. godine odgovorio tužitelju zastupanom po punomoćniku, da neće objaviti ispravak, jer je podnesen nakon proteka roka propisanog čl.40 st.2 Zakona o medijima. 7. Sporno je pitanje je li tužitelj pretrpio neimovinsku štetu radi objave spomenutih informacija, te ukoliko jest, postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete ili su pak ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju nakladnika propisane Zakonom o medijima. 8. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su naprijed nabrojani dokazi.

9. Pregledom članka objavljenog u tiskanom izdanju 7dnevno, utvrđeno je da se tužitelj spominje u negativnom kontekstu, kao "megauhljeb" koji ne dolazi na posao, ne dopušta kolegama da koriste njegovo parkirno mjesto, putuje na trošak poslovnih partnera, odlučuje o znatnom povećanju troškova projekta Žičara i izmjeni projekta, objavljuje sedmosatni videouradak o Žičari. Istovjetne informacije objavljene su i u članku objavljenom na portalu www.7dnevno.hr. 10. Pregledan je zahtjev tužitelja za ispravak objavljenih netočnih informacija u kojem je navedeno da su netočni i neistiniti navodi i objavljene informacije, te tužitelj traži da se objavi ispravak istih informacija. 11. Pregledan je dopis tuženika u kojem navodi da neće objaviti ispravak jer je podnesen nakon proteka roka propisanog čl.40. st 2. Zakona o medijima.

12. Pregledana je medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da je tužitelj dana 08.01.2021. zatražio liječničku pomoć odnosno bio na prvom psihijatrijskom pregledu, a kao razlog dolaska navodi se objava u medijima niza insinuacija o njegovom radu i moralu. Pregledan je i nalaz od 03.02.2021. u kojem se navodi da se tužitelj nakon psihoterapije i terapije lijekovima osjeća nešto bolje, ali je i dalje dosta razočaran i povrijeđen. 13. Saslušan je svjedok Saša Rakić koji je naveo da tužitelja dobro poznaje jer da zajedno rade u Gradu Zagrebu te da se njegova radna soba nalazi pored tužiteljeve radne sobe. Naveo je da su krajem 2020. godine djelatnici Grada Zagreba dobili uputu da mogu raditi od kuće. Navodi da je tužitelj dolazio na svoje radno mjesto redovito i da su se gotovo svakodnevno viđali i družili. Po njegovim saznanjima, tužiteljeva radna soba je bila otključana u radno vrijeme i svatko je mogao pristupiti u sobu u vremenu od 08:30 do 15:30. U pogledu parkirnog mjesta koje je tužitelj dobio na korištenje svjedok je naveo da su u dogovoru s tužiteljem koristili i drugi djelatnici Grada Zagreba, pa čak i on.

Naveo je da je tužitelj u poglavarstvu Grada koristio jednu sobu, nadalje svjedok je naveo da mu nije poznato da su tužitelja u poglavarstvu zvali "mega uhljebom". Izjavio je da nije istina da čistačica nije mogla ući u tužiteljevu radnu sobu u radno vrijeme. Svjedok je naveo da je točno da je tužitelj kao poseban savjetnik gradonačelnika za koordinaciju gradske uprave vodio najsloženije projekte grada Zagreba. Svjedok je izjavio da je tužitelj, po njegovim saznanjima uvijek dolazio na svoje radno mjesto, osim u vrijeme korištenja bolovanja i godišnjeg odmora, a uz to je naglasio da radi naravi posla tužitelj nije morao biti 8 sati u svojoj radnoj sobi, već je radio na terenu, sa strankama po nalogu gradonačelnika. 14. Svjedok Ivica Blažun koji je zaposlen u Gradskom uredu za obnovu, prostorno uređenje i komunalne poslove u Gradu Zagrebu izjavio je da je tužitelja upoznao kada su zajedno radili u projektu "Žičara".

Naveo je da je tužitelj dronom snimao skijašku stazu "Žičara-Panjevina" i to pred ljeto 2019. godine, u sklopu projekta uređenja skijaške staze i da je tom prilikom dron pao na tlo. Naglasio je da je tužitelj snimao dronom za projekt "Žičara-Panjevina" i da to nema veze s projektom Žičara-Sljeme. Svjedok je naveo da nije poznato da su tužitelja u Gradu Zagrebu nazivali "mega uhljebom" te je naveo da je ponekad parkirao na tužiteljevo parkirno mjesto, u dogovoru s tužiteljem. Odgovarajući na upit koji ured je financijski odgovoran za projekt Žičara-Sljeme svjedok je odgovorio da je financijski odgovoran Gradski ured za obnovu, a da je odgovorna osoba za potpisivanje aneksa i povećanje troškova žičara pročelnik. Naveo je da je njegov koordinacijski tim održao nekoliko koordinacija, ali da su smijenjeni, pa da više nema saznanja o tom projektu. Izjavio je da je tužitelj jako dobro vodio projekt i da mu je poznato da je tužitelj smijenjen s tog projekta krajem veljače 2019. godine.

Nadalje, da je do povećanja troškova na projektu došlo nakon što su oni kao koordinacijski tim razriješeni dužnosti. 15. Svjedok Zoran Martinović navodi da poznaje tužitelja kao kolegu jer su radili u istom sektoru. Naveo je da u vrijeme pandemije Covid 19 u Gradu Zagrebu bila uputa zaposlenicima da mogu raditi od kuće, netko više netko manje, ovisno o dobi i nekim drugim razlozima. Naveo je da je tužitelj dolazio na svoje radno mjesto te ga je viđao u prolazu, a osim toga su surađivali pa je dolazio u njegovu radnu sobu koja je uvijek bila otključana. Naveo je da je točno da je tužitelju dodijeljeno parkirališno mjesto, ali da su na tom mjestu mogli parkirati i drugi zaposlenici Grada Zagreba pa je nekada i on ostavljao auto na tom mjestu. Poznato mu je da je postojao službeni dron koji su koristili na projektu Žičara-Panjevina, koji dron je prilikom snimanja pao i razbio se, nakon čega nije bio u funkciji.

Naveo je da snimke koje su se pojavile u sedmosatnom filmu pod nazivom "Operacija Žičara" nisu mogle biti napravljene sa spomenutim dronom. Naveo je da je bio dio koordinacijskog tima u projektu Žičara-Sljeme i u projektu Žičara-Panjevina i da je na tim projektimasvakodnevno viđao tužitelja te je naglasio da projekti ne bi bili toliko kvalitetni da ih nije vodio upravo tužitelj. Svjedok je naglasio da su troškovi na Žičari Sljeme, povećani tek nakon što je tužitelj smijenjen, pa da tužitelj nije mogao nikako utjecati na povećanje tih troškova, niti je za njih odgovoran. Izjavio je da ne vjeruje da su tužitelja nazivali mega uhljebom, jer je po njemu tužitelj bio jedan od agilnijih ljudi u tom djelu uprave Grada Zagreba. 16. Svjedok Davor Paradžik je naveo da je od 2018. godine direktor i zakonski zastupnik društva Elektroprojekt, ali da je još prije toga započeo poslovnu suradnju s tužiteljem. Izjavio je sa sigurnošću da tužitelj nikada nije putovao na trošak društva Elektroprojekt.

Izjavio je da ne zna je li tužitelj dolazio redovito na posao, ali da su u više navrata imali sastanke u prostorijama Grada Zagreba i da je tužitelj uglavnomprisustvovao sastancima. Svjedok je naveo da je u listopadu 2019. godine po traženju Grada Zagreba prekinuta poslovna suradnja s Elektroprojektom u pogledu projekta Žičara. Svjedok nema saznanja da su kolege nazivale tužitelja uhljebom, te je naveo da ga je prilikom suradnje doživio kao osobu s puno energije i kao tim lidera, te se sjeća da je tužitelj bio vrlo zahtjevan prema njima kao projektantima. Na upit je li zbog tužiteljeve loše koordinacije projekta došlo do štete za Grad Zagreb, svjedok je odgovorio da to nije točno. Naveo je da smatra da je za vođenje projekta bio financijski odgovoran pročelnik Dinko Bilić koji je slao zahtjev za dogovaranje dodatnih usluga na izradi glavnih i izvedbenih projekata nove žičare Sljeme.

17. Svjedok Krešimir Kompesak je naveo da je predsjednik gradske četvrti Podsljeme i da se sjeća kada je objavljen sporni članak jer je u koverti, putem pošte, dobio novine u kojima je objavljen tekst u kojem se na negativan način pisalo o tužitelju. Naveo je da su i drugi predsjednici gradskih četvrti dobili tu istu publikaciju, što su zajedno komentirali jer nikada prije nisu dobivali nikakve novine niti publikacije. Svjedok je naveo da ne zna tko ju je uputio navedene novine, a čitajući tekst shvatio je da je to napisano u cilju da se tužitelja ocrni i da se pomakne fokus od pravih problema koji su se pojavili u realizaciji projekta Žičara i izgradnji parkinga oko žičare. Naveo je da je tužitelj bio vrlo često prisutan na sastancima koje su sazivali predstavnici gradske četvrti i da je uvijek bio dostupan i uvijek se javljao na telefonske pozive.

Svjedok tvrdi da tužitelj nije imao ovlasti samostalnog odlučivanja u projektu žičara sljeme, već je jedino mogao na sastancima prenijeti probleme i upite i koordinirati. Svjedok tvrdi da tužitelj nije mogao ništa odlučiti bez odluke pročelnika niti gradonačelnika Bandića i da se sve odlučivalo preko skupštine grada jer se radilo o visokim novčanim iznosima. Naveo je da je, kada je zaprimio novine s predmetnim člankom, o tome obavijestio tužitelja. 18. Svjedok Igor Žiljak je naveo da je u vrijeme objave ovih članaka radio u ustanovi za upravljanje sportskim objektima, koja je direktno pod Gradom Zagrebom. Naveo je da je poznavao tužitelja i prije projekta Žičara, ali kada je ovaj projekt krenuo da je surađivao s tužiteljem i kontaktirao s njim na dnevnoj bazi. Nije stekao dojam da se radi o osobi koja se ne pojavljuje na radnom mjestu, jer je tužitelj stalno dolazio na Sljeme i bio je aktivan u rješavanju problema.

U vezi navoda da je tužitelj kao voditelj koordinator dao zeleno svjetlo rastu cijena i dozvolio izmjenu projekta prije nego što ga je Bandić potpisao, svjedok navodi da nema šanse da se to dogodilo, jer da tužitelj nije bio u poziciji odlučivanja niti o povišenju cijena niti o izmjeni projekta jer je bio zaposlenik u Gradu Zagrebu, imao je svog šefa i ništa se nije moglo bez odluke više instance. Izjavio je da mu nije poznato da su tužitelja u poglavarstvu nazivali mega uhljebom. Naveo je da je projekt žičara vođen angažirano i odgovorno sve dok je tužitelj radio na tom projektu te da su problemi nastali kada je tužitelj maknut s projekta. Izjavio je da je tužitelj imao dron s kojim je snimao novu skijašku stazu za projekt Panjevina, da je dron pao i razbio se u komadiće tijekom 2019. godine te se više nikako nije mogao koristiti, te nije moguće da su te snimke iskorištene za sedmosatni film Žičara.

19. Tužitelj je naveo da ga je Krešimir Kompesak dana 08.12.2020. obavijestio da je u tiskanom izdanju i elektroničkoj publikaciji "7 dnevno" objavljen članak u kojem ga se ocrnjuje, te je zaključio da je nekome bio cilj skrenuti fokus s pravih problema i njega ocrniti. Tužitelj je opisao probleme koje je imao nakon što je pročitao objavljene informacije koje se odnose na njega, navodeći da je bio jako uznemiren, budio se usred noći, imao simptome anksioznosti te da je zatražio liječničku pomoć i dobio terapiju tabletama Xanax. Naveo je da je osjetio promjene u odnosu poznanika i prijatelja, te strah kod svoje majke. Tvrdi da je tijekom svog rada bio ocjenjivan kao i drugi službenici i da je uvijek imao odličnu ocjenu, a uz ostale kriterije se ocjenjivala i prisutnost službenika na radu. Naveo je da je u vrijeme korone dobio uputu, kao i drug službenici, da ima pravo raditi od kuće, što je u jednom razdoblju koristio.

Objasnio je promjenu brave na vratima ureda, jer je izgubio ključ od sobe, a osim toga mu se činilo da netko kopa po povjerljivim stvarima u njegovoj sobi. Tužitelj tvrdi da je omogućio drugim kolegama naročito Zoranu Martinoviću da koristi parkirno mjesto koje je njemu dodijeljeno jer je svoj auto parkirao izvan ograđenog parkinga jer je imao godišnju kartu za parking za sve zone. Tvrdi da mu Elektroprojekt nije plaćao troškove, a da mu je putovanja plaćao Grad Zagreb. Tužitelj tvrdi da nema nikakve veze s poskupljenjem troškova Žičare i da je do toga došlo nakon što je smijenjen s pozicije koordinatora tima za provedbu tog projekta. U pogledu svojeg zapošljavanja, tužitelj tvrdi da se javio na javno objavljeni natječaj, da je najbolje riješio test i prošao usmeni dio, nakon čega je imenovan pomoćnikom pročelnika za komunalne poslove i javne površine. Tvrdi da nije tražio izradu projekta za uređenje parka na Savici.

Osim toga tvrdi da nije točno da je napravio film o Žičari, navodi da je dron za koji je bio zadužen pao još u svibnju ili lipnju 2019. godine. Tužitelj je naveo da nije javna osoba i navodi da ga prije objave ovog članka nitko od novinara "7 dnevno" nije kontaktirao. 20. Prihvaćeni su iskazi saslušanih svjedoka koji su bili tužiteljevi poslovni suradnici i kolege, te su upoznati s načinom rada i okolnostima u kojima je tužitelj radio. Njihovi iskazi su djelovali iskreno i uvjerljivo, a osim toga svi saslušani svjedoci iskazivali su uglavnom podudarno u pogledu informacija koje su objavljene od strane tuženika. Naime, svi svjedoci su iskazivali i predanom radu tužitelja i njegovom zalaganju pri koordiniranju u projektu Žičara. Osim toga, svjedok Igor Žiljak i Krešimir Kompesak su naveli da tužitelj uopće nije bio ovlašten i nije bio u mogućnosti vršiti bilo kakve izmjene u projektu Žičara.

21. Prihvaćen je i iskaz tužitelja koji je izlagao uvjerljivo, decidirano i jasno, obrazlažući okolnosti u vezi rada na predmetnom projektu i naglašavajući kako se na njega odrazila objava spornih članaka u kojima se spominje u negativnom kontekstu. 22. Pregledom spornih članaka, te saslušanjem svjedoka i tužitelja, utvrđeno je da su objavljene informacije o tužitelju koje su ga profesionalno i moralno diskreditirale. 23. Takve informacije su i objektivno podobne prouzročiti neimovinsku štetu tužitelju, jer ukazuju na neprofesionalno ponašanje tužitelja, koji ne dolazi na radno mjesto, koristi veze i poznanstva za zapošljavanje, putuje u inozemstvo na račun i trošak poslovnih partnera. 24. U pravu je tužitelj koji navodi da je objavom spornih informacija tuženik pokazao namjeru diskreditiranja rada tužitelja, te čitanjem predmetnih članaka i objavljenih informacija koje se tiču tužitelja, prosječan čitatelj nedvojbeno zauzima negativan stav o tužitelju, kao zaposleniku i kao osobi.

25. Tuženik je napomenuo da je u nizu medija objavljena slična informacija, pa je osporio uzročnu vezu između objavljivanja spornih članaka kao štetne radnje i štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio. 26. Takav prigovor nije osnovan, jer neovisno o tome je li ista informacija objavljena i od strane nekog drugog medija, tužitelj bez sumnje ima pravo na naknadu štete nastale objavom informacije od strane tuženika, čija odgovornost nije manja samo zato jer je istu informaciju objavio još neki medij. 27. Pogrešan je i stav tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je tužiteljev zahtjev za objavu ispravka informacije bio odbačen kao nepravodoban. Neovisno o tome kako je odlučeno o spomenutom zahtjevu, stav je ovog suda da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za ispravak objavljene informacije ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete, koja pretpostavka je propisana odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o medijima.

28. Naime, prekluzivni rok propisan odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o medijima, koji se odnosi na institut objave ispravka i odgovora, kad se zahtjeva od glavnog urednika, ne primjenjuje se u slučaju iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima odnosno kada se ispravak zahtijeva od nakladnika u svezi s pravom na podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete (tako i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev- 1310/08-2 od 31.03.2010.g.). 29. Tužitelj je ovu tužbu podnio u zakonom propisanom roku od tri mjeseca od saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena, sukladno odredbi čl. 23. Zakona o medijima. 30. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su informacije koje su objavljene istinite. Međutim, tuženik to nije dokazao ni na koji način. S druge pak strane, saslušanjem brojnih svjedoka, a također i uvidom u dokumentaciju koja je priložena u spis (npr. rješenja o ocjeni rada tužitelja kao službenika) utvrđeno je da se ne radi o istinitim informacijama.

Naime, prema rezultatima provedenih dokaza, tužitelj nije izostajao s posla, osim što je u vremenu pandemije Covid 19 i lockdowna koristio mogućnost rada od kuće, kao i ostali zaposlenici Poglavarstva grada Zagreba i brojni drugi građani kojima je priroda posla i odluka poslodavca to omogućavala. Osim toga, iz rješenja Ureda gradonačelnika Grada Zagreba proizlazi da je tužitelj kao službenik za svoj rad za godine 2018., 2019. i 2020. ocijenjen ocjenom "odličan", a jedan od kriterija ocjenjivanja službenika jest i poštivanje radnog vremena. 31. Nadalje,u pogledu navoda da je tužitelj onemogućavao drugim kolegama korištenje parkirnog mjesta koje mu je dodijeljeno, navodi se da su njegovi kolege koji su saslušani u ovom postupku kao svjedoci, a radi se o Saši Rakiću, Zoranu Martinoviću i Ivici Blažunu prilikom saslušanja izjavili da su i oni ponekad parkirali automobile na tužiteljevo parkirno mjesto, u dogovoru s njim.

32. Što se tiče navoda da je zajedno sa arhitekticom Anom Lovinčić s kojom je bio u emotivnoj vezi, tražio od gradonačelnika Milana Bandića preuređenje parka na Savici, radi uređenja trkačke staze, tužitelj tvrdi da nije točno da je tražio izradu projekta za uređenje parka, iako je točno da živi na Savici i da je podržavao uređenje parka. Nadalje, u odnosu na navod da je njegova majka išla u školu s gradonačelnikom Bandićem, radi čega je tužitelj zaposlen, treba reći da iz rješenja o imenovanju koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da tužitelj zadovoljava sve propisane formalne uvjete natječaja, da je zajedno s još jednim kandidatom pristupio provjeri znanja i sposobnosti, da je nakon toga proveden intervju i da je prema rang listi kandidata tužitelj ostvario 49 bodova, te je s obzirom na to gradonačelnik odlučio upravo tužitelja imenovati na radno mjesto pomoćnika pročelnika za komunalne poslove i javne površine.

33. U pogledu informacije koja je objavljena da je putovao s partnericom Anom Lovinčić u Oslo i da je društvo Elektroprojekt snosilo troškove putovanja tužitelja, navodi se da je saslušan svjedok Damir Paradžik koji je direktor trgovačkog društva Elektroprojekt naveo da sa sigurnošću tvrdi da tužitelj nikada nije putovao na trošak Elektroprojekta, što se može provjeriti i iz poslovnih knjiga tog društva. 34. U pogledu navoda da je tužitelj autor videouratka o žičari, jer da je jedini imao pristup dronu za snimanje iz zraka, navodi se da se dron koji je tužitelj preuzeo i koristio za snimanje žičare Panjevina srušio u lipnju 2019. godine te je tom prilikom i uništen, dok je spomenuti sedmosatni videouradak izrađen nakon tog vremena. 35. U pogledu informacije da je tužitelj "dao zeleno svjetlo" rastu cijene projekta Žičara i da je odobrio izmjenu projekta prije nego što je to Bandić potpisao, utvrđeno je da tužitelj nije bio u poziciji odlučivanja niti o povišenju cijena projekta niti o izmjeni projekta, jer je bio samo službenik u Gradu Zagrebu, pa nije mogao odlučiti bez odluke pročelnika niti gradonačelnika, obzirom da se radilo o visokim novčanim iznosima.

Naime, navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka Krešimira Kompesaka i Igora Žiljka koji su o tome sa sigurnošću iskazivali prilikom saslušanja. Što se tiče objavljene informacije da su tužitelja ju poglavarstvu Grada nazivali "megauhljebom", navodi se da nitko od saslušanih svjedoka nije imao saznanja da bi tužitelja kolege i zaposlenici poglavarstva nazivali takvim pogrdnim nadimkom. 36. Jedino je točna informacija da je promijenjena brava na vratima ureda u kojemu je tužitelj radio, a tužitelj je objasnio da je to učinio domar po njegovom nalogu, jer je izgubio ključ od sobe, a osim toga da je imao dojam da mu netko kopa po stvarima u sobi pa da je u sobi bila povjerljiva dokumentacija. 37. Kao što je već navedeno, objavljenim informacijama tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na ugled, profesionalan i privatan, čast i dostojanstvo, kako to predviđa čl. 19.st.3. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj je sam izjavio da je nakon saznanja za objavljanje informacije bio jako uznemiren, da je imao probleme sa spavanjem i budio se usred noći, osjećao je lupanje srca, imao simptome anksioznosti i probleme s probavom. Naveo je da je zatražio liječničku pomoć i da mu je određena terapija tako da je 30 dana pio tablete Xanax i da je bio na bolovanju dva tjedna. Tužitelj tvrdi da je osjetio promjene u odnosu prema poznanicima, prijateljima i obitelji, da su ga mnogi prijeko gledali, a kod majke je primijetio osjećaj straha. 38. U ovom slučaju je potrebno naglasiti da tužitelj nije osoba koja je prisutna u javnosti i da do tada nikada nije bio u fokusu javnosti već se radilo o osobi koja je bila zaposlenik Grada Zagreba, pa je objava ovakvih difamirajućih informacija s razlogom izazvala kod tužitelja osjećaj posramljenosti, neugode i uznemirenosti. 39. Također se navodi da tužitelja nitko od novinara nije kontaktirao prije objave spornih informacija tako da nisu izvršene nikakve provjere istinitosti i točnosti od strane autora članka niti urednika.

40. Iako je autor članka u nekoliko navrata pozivan radi saslušanja u svojstvu svjedoka, nikada se nije pojavio na ročištu, a u nekoliko navrata s opravdanjem da čuva bolesno dijete. Iz tog razloga je sud odustao od provođenja tog dokaza smatrajući da bi se postupak odugovlačio u nedogled radi nedolaženja autora članka, a ujedno smatrajući da su sve relevantne činjenice u potpunosti utvrđene. 41. Po čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (NN59/04, 84/11, 81/13), nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju, prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Sukladno čl. 22. Zakona o medijima, nematerijalna šteta se u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade po općim propisima obveznog prava. 42. U ovom slučaju tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacionih okolnosti, jer nije dokazao da se radi o istinitim informacijama. Osim toga, tuženik nije dokazao da je poduzeo potrebne mjere i radnje za provjeru točnosti informacija.

Naime, autor članka (ni netko drugi iz uredništva) nije provjerio istinitost informacija kod tužitelja, te nije stupio u kontakt s njim bilo usmenim ili pismenim putem. Navedeno pokazuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri. 43. Prema svemu izloženom, utvrđeno je da nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti, već je tuženik shodno čl. 21. st. 1., 2. i 3. Zakona o medijima, dužan naknaditi štetu tužitelju. 44. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je vodio računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenog dobra, jakosti pretrpljene boli, cilju koji se naknadom želi postići, te o nakladi, odnosno broju čitatelja koji su mogli saznati za ovu informaciju. 45. Tuženik je predmetne članke objavio u tiskanom i digitalnom izdanju, pa su postali dostupni velikom broju čitatelja. 46. Radi svih iznesenih navoda, dosuđen je tužitelju iznos od 5.308,91 Eur, s osnova naknade neimovinske štete zbog duševnih boli radi povrede ugleda, časti, dobrog glasa, imena tvrtke, smatrajući da će se time ostvariti svrha naknade štete, dok je u preostalom iznosu od 1.327,23 Eura, tužbeni zahtjev odbijen.

47. Zakonske zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe, dakle od 25. veljače 2021. godine do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2022. godine, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB ...... 48. Naime, čl.1103. Zakona o obveznim odnosima, propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. 49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi. Troškovi se odnose na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima - odvjetnicima.

Troškovi su obračunati prema važećoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. 50. Trošak tužitelja obuhvaća: sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska ...., što je ukupno 925 bodova odnosno 1.850,00 Eura. Tužitelju pripada PDV u iznosu od 462,50 Eura što je ukupno 2.312,50 Eura. 51. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 80 %, ali se uzima u obzir i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pa se radi toga tužitelju uračunava daljnjih 15%, što je ukupno 95%. 52. Dosuđene su zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od 27. veljače 2025.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, ..... 53. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude. U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine.' - piše u presudi sutkinje Nives Šimunović.

Protiv iste nakladnik 7dnevno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu. Preostaje nam vidjeti hoće li vlasnica i direktorica nakladnika 7dnevno odlučiti se na žalbu. Ona je zasad imala raznih iskustava sa sudskim presudama, neke je gubila, neke dobivala a i sama je završila s optužnicom zbog iznude. O svemu tome više možete saznati iz naših prethodnih članaka koji su dostupni OVDJE.