Prije pet godina Telegram je objavio priču s naslovom: 'Ova gospođa je simpatizirala Pavelića i pomagala ustašama pa su je nagradili. Danas se vodi borba za njezinu imovinu'. U podnaslovi su naveli kako 'povrat kuće Marije Hranilović traži njezin nasljednik, no Grad Zagreb ju je prodao'. Iastaknuto je kako borbu za tu vilu u zagrebačkom Podsusedu vodi zagrebački odvjetnik Tomislav Jonjić te je u članku opisana njegova bitka za vrijednu nekretninu. U članku se navodilo kako je Marija Hranilović bila pripadnica ustaškog pokreta, kao i cijela njezina obitelj. istaknuto je kako su Hranilovići bili bliski poglavniku Anti Paveliću te da su Marijina braća sudjelovala  u akcijama pravaške mladeži. Tako je i Marija Hranilović svoj tadašnji dom pronašla na obroncima zagrebačkog Podsuseda u bliskom susjedstvu samog Pavelića. Telegram je objavio kako  Marija Hranilović za vrijeme Nezavisne države Hrvatske nije počinila ratne zločine poput ubijanja, no da su je jugoslavenske vlasti ipak  osudile  za ratni zločin.

Presuda joj je izrečena u srpnju 1945. godine. Tvrdili su da je preko svoje tvornice čarapa u Samoboru surađivala s okupatorom. Kazna joj je bilo lišenje slobode s prinudnim radom od dvije godine, gubitak političkih prava u trajanju od pet godina, te konfiskacija u ratu stečene imovine. Imala je vrijednu imovinu, osim samoborske čaraparne, bio je tu i poslovni prostor u Ilici te zemljište od 1393 metara četvornih u Podsusedu koje je Hranilović kupila 1943. godine. Na njemu je godinu kasnije podigla kuću koja je danas podijeljena u stanove. 'Kada je moderna Hrvatska, sredinom 90-tih, omogućila povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, zahtjev za vraćanjem kuće u Podsusedu podnijela je i gospođa Hranilović. Tijekom procesa, koji još uvijek nije okončan, preminula je, a sada tu njezinu imovinu od države traži njezin nasljednik Tomislav Jonjić, hrvatski odvjetnik, publicist, povjesničar i bivši diplomat.' - objavio je 2020. Telegram.

Jonjić nije u srodstvu s Hranilović ali je godinama pisao na svojoj web stranici o njoj, njezinoj braći te stradanjima koja su doživjeli zbog pripadnosti ustaškom pokretu. Netom je objavljena sudska presuda iz koje je vidljivo kako je Jonjić, kojeg je u postupku zastupao sin odvjetnik, izgubio spor. On je naime tražio poništenje ugovora kojom je Zagrepčanka koja je imala stanarsko pravo stan prenijela na svoju kćer. No, nije uspio u sporu o čemu svjedoči presuda čije ćemo dijelove citirati. Naime, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Ana Lovrinov, odlučivala je o tužbi odvjetnika i nedavnog predsjedničkog kandidata Tomislava Jonjića kojeg je u postupku zastupao njegov sin Trpimir Jonjić, odvjetnik iz Zagreba. Tužena je Zrinka R. iz Zagreba, koju je zastupala zagrebačka odvjetnica Ana Fijember Luketić. Spor se vodio radi 'poništaja ugovora i utvrđenja'. Nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. siječnja 2025. sutkinja je donijela presudu 20. veljače 2025. godine.

Citiramo: 'Odbija se prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Poništava se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen između Ane Virkes, iz Zagreba, .....kao primateljice uzdržavanja i Zrinke R. (u ispravi: Zrinke R.-R.), iz Zagreba, kao davateljice uzdržavanja, datiran 29. ožujka 2000., potpisi ovjereni 3. travnja 2000. pod br. Ov-.... kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba". II. Odbija se prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da nije nastao i da je bez učinka Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen između Ane Virkes, iz Zagreba, ..... kao primateljice uzdržavanja i Zrinke R. (u ispravi: Zrinke R.-R.), iz Zagreba, ....) kao davateljice uzdržavanja, datiran 29. ožujka 2000., potpisi ovjereni 3. travnja 2000. pod br. Ov- .. kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba."

III. Odbija se drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:."Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen između Ane Virkes, iz Zagreba, ..... kao primateljice.uzdržavanja i Zrinke R. (u ispravi: Zrinke R.-R.), iz Zagreba, ...kao davateljice uzdržavanja, datiran 29. ožujka 2000., potpisi ovjereni 3. travnja 2000. pod br. Ov-... kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba." Ujedno je sutkinja odbacila i tužbu tužitelja u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje da je tužitelj Tomislav Jonjić, ...., Zagreb,.....vlasnik posebnog dijela nekretnine opisane kao: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan u prizemlju - vrata ravno (gledajući od ulaza u zgradu), koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 48.03 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u nekretnini : zk.č. br. ...

Vilharova ulica površine 1393 m2 (DVORIŠTE površine 1230 m2, KUĆA br. 8 površine 138 m2, GARAŽA površine 25 m2), ukupne površine 1393 m2, upisana u zk.ul. br.... k.o. GORNJI STENJEVEC pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, i uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane s posebnim dijelom nekretnine temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima...' - piše u presudi. Tako tuženica ne mora u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju Tomislavu Jonjiću 'nekretninu iz toč. I. ove presude, slobodnu od stvari i osoba'. Tužitelj Jonjić odbijen je i sa zahtjevom 'za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.701,62 EUR, kao neosnovan.' Ujedno je naloženo tužitelju Tomislavu Jonjiću da naknadi tuženici Zrinki R. 'trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate.... u roku od 15 dana.'

Tuženica je odbijena sa zahtjevom 'za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250 eura'. Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužitelj Tomislav Jonjić podnio 20. svibnja 2003. tužbu 'protiv tuženice i prednice tuženice Ane Virkes kao II. tuženice navodeći kako je tužiteljeva prednica, pok. Marija Hranilović bila vlasnica i posjednica vile u Zagrebu, Vilharova 8 koja joj je rješenjem Vojnog suda komande grada Zagreba br. 1096/45 od 31. srpnja 1945. izrečena joj je bezuvjetna zatvorska kazna te joj je konfiscirana i vila s okućnicom, ukupne površine 428 čhv, upisana kao "oranica" ... Gornji Stenjevec. Bivša vlasnica je sukladno Uredbi o evidenciji bivših vlasnika uredno i pravodobno prijavila svoju bivšu imovinu i najavila zahtjev za njezino vraćanje, koji je i podnijela 2. travnja 1997. sukladno Zakonu o naknadi. Tijekom tog postupka ista je doznala da je prednica tuženice Ana Virkes otkupila dio nekretnine, u naravi stan u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe ukupne površine 48,03 m2.

Radi poništenja tog ugovora je prednica tužitelja podnijela tužbu koja se pred ovim sudom vodi pod brojem P-10159/99. Tužitelj je oporučni nasljednik tužiteljice te je tijekom upravnog postupka saznao za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i Ane Virkes pa predlaže da sud poništi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i pok. Ane Virkes te da se utvrdi pravo vlasništva tužitelja na posebnom dijelu nekretnine - stan uprizemlju ravno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 48,03 m2 u stambenoj zgradi u Vilharovoj 8, izgrađenoj na č. ---- k.o. Gornji Stenjevec po novoj izmjeri čest. br. .... z.k.ul. ... podul....., k.o. Podsused, uz naknadu parničnog troška tužitelju. Tuženica i njezina prednica Ana Virkes u odgovoru na tužbu osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja, ističu da tužitelj ne raspolaže pravomoćnim rješenjem o povratu konfiscirane nekretnine pokojne Marije Hranilović.

Osporavaju da bi Marija Hranilović bila vlasnik i posjednik stambene zgrade Vilharova 8 jer je Ana Virkes knjižni vlasnik koja je sa svojom kćeri, tuženicom, s kojom živi u zajedničkom domaćinstvu sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Predmetni stan je Ana Virkes valjano stekla temeljem ugovora o kupoprodaji koji je zaključen sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. U dopuni odgovora na tužbu ističe da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 3.4.2000. i da je Ana Virkes kao vlasnica bila slobodna raspolagati svojom imovinom te su protekli svi rokovi za njegovo pobijanje pa predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženicama. Rješenjem od 20. travnja 2004. prekinut je postupak do okončanja parničnog postupka koji se vodio pod brojem P-10159/99, a koje je postalo pravomoćno 5. lipnja 2007.

Rješenjem od 17. srpnja 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem od 20. travnja 2004., utvrđen je prekid postupka u odnosu na II. tuženicu Anu Virkes te je postupak nastavljen u odnosu na njezinu nasljednicu – tuženicu Zrinku R.. Podneskom od 4. rujna 2023. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev tako da je postavio dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva - utvrđenje da navedeni ugovor nije ni nastao niti proizvodi pravne učinke te utvrđenje da je navedeni ugovor ništetan. Rješenjem od 13. veljače 2024. navedena preinaka nije dopuštena jer je ovaj sud smatrao kako navedena preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Ovaj spor je pokrenut prije više od 20 godina, te tužitelj nakon 20 godina dostavio nove dokaze, isticao nove činjenice i preinačio tužbu tako da postavlja još dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, a temeljem odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (....daljnjem tekstu: ZPP), sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

Budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi temeljem čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (... u daljnjem tekstu: ZOO) to je ovaj sud smatrao da za tužitelja ne može nastati nikakva štetna posljedica jer isti može pokrenuti novu parnicu u kojoj će istaknuti takav zahtjev, a budući je između stranaka u tijeku još nekoliko parničnih postupaka pa ni odluka o preinačenoj tužbi ne bi dovela do konačnog rješenja odnosa među strankama, a niti je ekonomično raspravljati o novim činjenicama više od 20 godina nakon pokretanja postupka. Navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-982/2024 od 5. travnja 2024. Tužitelj je podneskom od 18. prosinca 2024. specificirao tužbene zahtjeve s obzirom na izmijenjeno zemljišnoknjižno stanje te je sud na ročištu 16. siječnja 2025. dopustio preinaku tužbe sukladno podnescima tužitelja od 4. rujna 2023. i 18. prosinca 2025.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između Ane Virkes i tuženice na kojem su ovjereni potpisi stranaka po javnom bilježniku Jadranki Knego-Rogina, izdavak iz zemljišnih knjiga, djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, prijedlog za zabilježbu spora, rješenje o nasljeđivanju iza pok. Ane Virkes, zapisnik Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 18.4.2003., dopise Grada Zagreba od 17.6.2015. i 10.6.2015., upit tužitelja, obavijest od 25.1.1999, dokumentaciju vezanu uz zahtjev za kupnju stana Mladena Anđelića, dopis Arhiva Hrvatske od 10.5.1993. , preslike zemljišnih knjiga, potvrde GSKG d.o.o., dopis Gradskog ureda za izgradnju grada, dopis GSKG d.o.o. od 31.10.1997., dokumentaciju vezanu uz zahtjev za kupnju stana Nevenke Momčilović, dokumentaciju vezanu uz zahtjev za kupnju stana Dragutina Talana, rješenje Županijskog suda u Zagrebu, izvadak iz zemljišne knjige, prigovor te druge relevantne dokumente.

'Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju neosnovan, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se utvrdi da taj ugovor nije ni nastao i ne proizvodi pravne učinke odnosno da je isti ništav, dok je odbačena tužba u dijelu u kojem tužitelj predlaže utvrđenje prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka i da mu tuženica istu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari. U odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed: Što se tiče zahtjeva tužitelja da se utvrdi pravo vlasništva na nekretnini opisanoj kao: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan u prizemlju - vrata ravno (gledajući od ulaza uzgradu), koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 48.03 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u nekretnini : zk.č. br. ....

Vilharova ulica površine 1393 m2 (dvorište površine 1230 m2, kuća br. 8 površine 138 m2, garaža površine 25 m2), ukupne površine 1393 m2, upisana u zk.ul. br. 101647 k.o. Gornji Stenjevec pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, i uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane s posebnim dijelom nekretnine temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (a koji opis nekretnine je uskladio sa sadašnjim zemljišnoknjižnim stanjem podneskom od 18. prosinca 2024.) te da se naloži tuženici da predmetnu nekretninu preda u posjed tužitelju, ističe se da sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Uvidom u ovosudni spis Ps-251/2020 (ranije P-10159/99, Ps-158/08, P- 811/2008 i Ps-90/13) utvrđeno je donesena presuda od 18. travnja 2019. koja je ispravljena rješenjem od 29. svibnja 2020.

Točkom II. izreke navedene presude odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tužitelja Tomislava Jonjića u odnosu na ovdje tuženicu Zrinku R.(u presudi navedenoj kao Zrinka V., isti OIB: ....) i tuženika Grad Zagreb da se utvrdi da je ništav Ugovor o kupoprodaji stana br. SU-018191/93 sklopljen između Grada Zagreba kao prodavatelja i Ane V. kao kupca dana 3. ožujka 1993., dopunjen aneksom od 21. svibnja 1993. kao i da u dijelu da se utvrdi da je tužitelj vlasnik stana koji je u Ugovoru o kupoprodaji stana br. SU-018191/93 od 3. ožujka 1993. označen šifrom 02945711, a koji je u zemljišnim knjigama – knjizi položenih ugovora upisan u ppoduložak ..., z.k.ul. .. k.o. Gornji Stenjevec te je opisan kao stan u prizemlju ravno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 48,03 čm, a nalazi se u stambenoj zgradi u Zagrebu, Vilharova 8, koja je u gornjem ugovoru označena šifrom 0109533 te je sagrađena na čest. br. .... po novoj izmjeri čest. br. ...k.o.

Podsused te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od I. i II. tuženika traži predaju u posjed predmetne nekretnine slobodnu od osoba i stvari. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 2788/2019 od 22. rujna 2020. pod točkom II. izreke navedene presude. 12. .Budući se nedvojbeno radi o istoj nekretnini koja nakon provedbe zemljišnoknjižnog postupka u predmetu Z-29835/12 u zemljišnim knjigama upisana kako je opisano u točci 10. obrazloženja to postoji kako subjektivni identitet spora (stranke postupka u predmetu Ps-251/2020 su bili i tužitelj i tuženica), a i objektivni identitet spora (predmet spora je bilo utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine za koju tužitelj predlaže da sud u ovom postupku utvrdi njegovo pravo vlasništva i predaja u posjed predmetne nekretnine) to je o navedenom zahtjevu tužitelja već pravomoćno odlučeno pa je temeljem čl. 333. st. 2. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.

U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između Ane Virkes i tuženice: 13.Tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da se poništi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen između Ane Virkes, iz Zagreba, Vilharova 8, ... kao primateljice uzdržavanja i Zrinke R.(u ispravi: Zrinke R.-R.), iz Zagreba, ...(OIB: ..) kao davateljice uzdržavanja, datiran 29. ožujka 2000., potpisi ovjereni 3. travnja 2000. pod br. OV-2593/2000 kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba. 14.Temeljem čl. 111. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO-99) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje strana te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno. Odredbama ZOO-99 su još propisani kao ugovori čije se poništenje može tražiti oni ugovori u kojima postoji očiti nerazmjer uzajamnih davanja (čl. 139. st. 1.) te ugovori kojima je poduzeta pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika (čl. 180.).

15. Tužitelj se u tužbi niti ne poziva na niti jedan zakonski razlog za poništaj ugovora. Nadalje, temeljem čl. 112. st. 1. ZOO-99 ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi, a temeljem čl. 117. st. 1. i 2. ZOO-99 pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. 16. Tužitelj nije jedna od stranaka navedenog ugovora pa stoga temeljem čl. 112. st. 1. ZOO-99 nema aktivnu legitimaciju zahtijevati poništaj navedenog ugovora, a i predmetni ugovor je sklopljen 29. ožujka 2000., dok je tužba za poništaj podnesena 20. svibnja 2003., dakle protekom svih propisanih rokova iz čl. 117. st. 1. i 2. ZOO-99 te je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtijeva poništaj ugovora odbijen kao neosnovan i zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i zbog proteka zakonom propisanih prekluzivnih rokova. U odnosu na prvi i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između Ane Virkes i tuženice:

17. Tužitelj navedenim zahtjevima predlaže da sud utvrdi da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen između tuženice i njezine majke, nije niti nastao i nema pravnog učinka odnosno da utvrdi da je isti ništetan. 18. Isti navodi da je ugovor sklopljen kada je u tijeku bila parnica koja se vodila pod brojem P-10159/99 i od čijeg je ishoda Ana Virkes imala razloga strahovati jer je svim ostalim stanarima zahtjev za otkup odbijen pa je sklopljen iz nedopuštene pobude Ane Virkes. Sklopljen je s ciljem prijenosa imovine, a ne osiguravanja uzdržavanja, a što proizlazi i iz same izjave Ane Virkes u zapisniku u upravnom postupku gdje je ista izjavila da je darovala taj stan tuženici. Ista se naknadno odrekla prava služnosti doživotnog uživanja pa je taj ugovor sklopljen i protivno moralu jer je prednica tuženica raspolagala s njim iako je znala da na to nema pravo, na ugovoru su potpisi samo ovjereni pa nije sklopljen niti u valjanom obliku i zapravo se radi o simuliranom ugovoru sklopljenog samo kako bi se izigrao tužitelj i njegovo pravo na povrat nekretnine.

19. Uvidom u sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti sklopljen između Ane Virkes i tuženice dana 29. ožujka 2000., a kojim Ana Virkes kao primateljica uzdržavanja ustupa tuženici (svojoj kćeri) nekretninu stan u prizemlju ravno površine 48,03 m2 u stambenoj zgradi Vilharova 8 kojeg je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog između Ane Virkes i Grada Zagreba pod brojem SU-018191/93 dana 3. ožujka 1999., dok se davateljica uzdržavanja obvezuje dosmrtno uzdržavati primateljicu uzdržavanja. Potpisi stranaka ugovora ovjereni su kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina pod brojem OV-2593/00 dana 3. travnja 2000. Izjavom od 15. travnja 2002. Ana Virkes se odrekla prava služnosti doživotnog uživanja na predmetnoj nekretnini. 20. Temeljem odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-99 ugovor je ništav ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. U odnosu na navode tužitelja o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora, kao i da je isti sklopljen protivno moralu društva jer je Ana Virkes sklopila navedeni ugovor kako bi "izigrala tužitelja i njegovo pravo na povrat imovine" jer je "imala razloga strahovati od ishoda parnice koja se vodila pod brojem P- 10159/99 jer je svim ostalim stanarima zahtjev za otkup odbijen" ističe se prvenstveno da je tužitelj pravomoćno izgubio navedeni spor u kojem je tražio utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji temeljem koje je uknjiženo pravo vlasništva Ane Virkes na predmetnoj nekretnini, kao i da je pravomoćno izgubio spor u dijelu u kojem je predlagao da se utvrdi njegovo pravo vlasništva predmetne nekretnine i da mu tuženica i Grad Zagreba predaju istu u posjed slobodnu od osoba i stvari. 22. Takvi navodi tužitelja o pobudama sklapanja navedenog ugovora, a koje isti navodi u podnesku od 18. prosinca 2023. (dakle nakon što je pravomoćno izgubio naprijed opisani spor prema tuženici) predstavljaju paušalne navode usmjerene isključivo ka osporavanju valjanosti navedenog ugovora kad već nije uspio u ranije pokrenutoj parnici.

Točno je da je prednica tuženice Ana Virkes u upravnom postupku izjavila da je tuženici darovala predmetnu nekretninu, međutim, ovaj sud smatra da je takvom izjavom navela da je tom nekretninom raspolagala u korist tuženice, a što je sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i učinila. Nije realno ni životno očekivati da se osobe u svakodnevnom životu izražavaju stručnim pravnim terminima. 23. Temeljem odredbe čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (.... u daljnjem tekstu: ZVDSP) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U tim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. 24. Ana Virkes je kao punopravni vlasnik nekretnine imala pravo njome raspolagati kako god je htjela i ista je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom kćeri i na taj način istim raspolagala.

Nadalje, Ana Virkes je majka tuženice i temeljem rješenja o nasljeđivanju je razvidno da je tuženica njezina jedina zakonska nasljednica pa sklapanjem takvog ugovora u korist tuženice nije oštećen niti jedan drugi zakonski nasljednik pa da bi pobuda za sklapanje ugovora bila eventualno onemogućavanje drugim nasljednicima za nasljeđivanje predmetne nekretnine. Dakle, tužiteljica je predmetnom nekretninom raspolagala na način da je prenijela vlasništvo iste na svoju kćer, koja se obvezala uzdržavati je. Ističe se da je sukladno čl. 217. st. 1. tada važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 162/98) bilo propisano da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Pritom ovaj sud ističe da i kad nisu ispunjeni navedeni uvjeti je uobičajeno da punoljetno dijete pomaže roditelja pa i da za potrebe uzdržavanja roditelja sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Tako da ovaj sud ne nalazi da bi predmetni ugovor bio sklopljen iz nedopuštene pobude ili protivno moralu te nije ispunjen uvjet iz čl. 103. st. 1. ZOO-99 da bi predmetni ugovor bio ništav.

25. U odnosu na nedostatak forme ugovora, temeljem čl. 67. ZOO-99 sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno. 26. Sukladno čl. 122. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71, 47/78 i 56/00, u daljnjem tekstu: ZN) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora, bila je propisana samo posebna forma za ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je morao biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca. Odredbe ZOO-99 niti odredbe ZN-a nisu poznavale ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kao poseban ugovor niti je za istog bila propisana posebna forma, a navedeni ugovor je u hrvatskom pravnom poretku prvi put uređen donošenjem ZOO-a (čl. 586. do 589. ZOO-a) i to kao ugovor obveznog prava. 27. Temeljem čl. 115. st. 3. ZVSDP-a pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Sukladno čl. 52. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama važećim na dan sklapanja ugovora ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98 i 137/99) zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu na temelju privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

Predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je imao za cilj prijenos prava vlasništva primateljice uzdržavanja na davateljicu uzdržavanja i to u trenutku njegovog sklapanja, ispunjava navedene propisane uvjete pa isti nije ništav zbog nedostatka forme u smislu čl. 70. ZOO-99 jer isti ima propisanu formu sukladno propisima važećim na dan sklapanja tog ugovora. 28. Što se tiče navoda tužitelja da se radi o prividnom ugovoru, temeljem odredbe čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-99 prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Navodi tužitelja da tuženica nije izvršavala svoje obaveze po ugovoru i pomagala svojoj majci s kojom je živjela u zajedničkom kućanstvu su također paušalne i usmjerene isključivo ka pokušaju uspjeha u ovoj parnici. 29. Stoga su prvo i drugo eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje da navedeni ugovor nije nastao i nema pravnog učinka odnosno da je ništetan, odbijeni kao neosnovani.

30. Za istaknuti je da temeljem čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a temeljem st. 2. istog čl. takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. 31. Iz navedene odredbe proizlazi da pri zahtjevu za pružanje deklaratorne pravne zaštite tužitelj mora učiniti vjerojatnim da će, ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti. U slučaju da se presudom utvrdi da je navedeni ugovor ništav ili da nije niti nastao, postavlja se pitanje da li bi tužitelj takvom presudom ostvario bilo kakvu pravnu korist.

Naime, predmetna nekretnina bi nevaljanošću tog ugovora postala dio ostavinske imovine pok. Ane Virkes čija je jedina zakonska nasljednica upravo tuženica te bi ista vlasništvo predmetne nekretnine stekla po drugom pravnom osnovu - nasljeđivanjem, a ne temeljem pravnog posla, ali u konačnici i dalje bi uspješno ishodila upis svog prava vlasništva na toj nekretnini. 32. Sud unatoč tome nije odbacio tužbu tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa, budući je sukladno uputi višeg suda dopustio preinaku tužbe, pa je u tom slučaju svrsishodno meritorno odlučiti o postavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima, a radi konačnog rješenja spora između stranaka.33. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka. 34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

35. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu. 36. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (13.405,00 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ... koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka......' - piše u presudi sutkinje Ane Lovrinov. Protiv te presude je dopuštena žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.