Dva dana prije Božića prošle godine objavili smo ČLANAK pod naslovom: 'PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra Fuchsa ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za dječju pornografiju'. U podnaslovu tog članka naveli smo: 'Tko zna kad će biti presuđeno ministru Banožiću zbog pogibije vozača, no u slučaju Rikarda Fuchsa dogodilo se najbrže suđenje u povijesti Hrvatske. Održano je samo 1 ročište, ujedno pripremno i glavno, a nakon samo 2 radna dana sutkinja Ela Mišura Stopfer objavila je presudu; no to nije sve, samo 5 dana nakon žalbe na tu presudu Županijski sud u Zagrebu predmet je dodijelio sutkinji Sandri Artuković Kunšt'.

U uvodnom dijelu tog članka navedeno je: 'Hrvatska je zemlja u kojoj su neki ljudi kojima su oštećena pravda uzalud čekali desetljećima na pravdu, a neki su umrli prije nego što su čuli pravorijek. Javnost je često šokirana kada sazna kako su se neki krucijalni predmeti godinama vukli po raznim sudovima, da bi suđenje nakon beskonačnih procesnih radnji, krenulo ispočetka. Nekim bivšim ministrima i ministricama suđenja nisu niti otpočela. Pitanje je kad će i mogu li uopće ikakvu zadovoljavajuću pravdu dočekati roditelji malenog anđela, 7-godišnjeg učenika ubijenog nožem u zagrebačkoj OŠ Prečko. Mogu li pravdu i kakvu dočekati ranjena učiteljica i heroina iste škole, troje ozlijeđenih učenika i svi oni koje je pogodila tragedija u toj školi počinjena od strane psihički bolesnog 19-godišnjaka. Koji je, kao što je to nakon tragedije rekao ministar Fuchs, ušao normalno u školu jer je bila otključana'.

No, konačno je nestala sporost hrvatskog pravosuđa ako sudimo po ekspresnom iskustvu suđenju koje je imao čast doživjeti zagrebački milijunaš i sin ministra Radovana Fuchsa - Rikard Fuchs. Njemu se doduše sudi za prijevaru na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu ali to će suđenje zacijelo potrajati uobičajeno dugo koliko i raznim drugim moćnicima ili djeci moćnika. No, kada je ministrov sin u ulozi tužitelja i to protiv medija zbog objave članka koji je utemeljen isključivo na službenim dokumentima službenih tijela Hrvatske - i kada traži brisanje članka sa stranica portala - tu se stvari stubokom mijenjaju. Tu se odjednom radi o najekspresnijem suđenju 'od stoljeća sedmog', odnosno otkako su Hrvati stigli na ovu stranu Jadranu. Konkretno, Rikard Fuchs podnio je tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu zbog objave članka na portalu imperijal.net iz kojeg se vidi kako je policija bila podnijela kaznenu prijavu protiv sina ministra Radovana Fuchsa zbog sumnji na dječju pornografiju.

Članak je inače počivao na službenom dokumentu - optužnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz koje se vidjelo kako je prvotno on bio prvookrivljeni ali da je taj predmet doživio neku drugu procesnu sudbinu te da se sudi dvojici drugih sudionika WhatsApp grupe naziva 'Forberovi dečki' a kojoj je i sam pripadao. Mjesec dana od objave članka tužba je zaprimljena na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a samo 4 dana kasnije sud je već postupao po tom predmetu. Tužena glavna urednica portala imperijal.net dobila je poziv na ročište, istodobno pripremno i glavno, što je skoro nezabilježena praksa u RH, i to zakazano za 17. studenog o.g., dakle nešto više od mjesec dana nakon podizanja Fuchsove tužbe. Prethodno se putem odvjetnika morala očitovati, dostaviti odgovor na tužbu što je i učinjeno 10 dana prije ročišta. Ročište je održano u srijedu, 17. studenog i na njemu su iskaze dali i tužena i tužitelj, a sutkinja Ela Mišura Stopfer odmah je najavila presudu za idući tjedan što je i učinila.

Naime, presuda je već u ponedjeljak 2. prosinca bila objavljena na sudskoj e-oglasnoj ploči, dakle, od ročišta do presude protekla su samo dva radna dana. Presudom je sutkinja zapravo uvela cenzuru na mala vrata u RH, kao što je to elaborirano u žalbi koja je otišla na Županijski sud u Zagreb jer je presudila točno kako je tužitelj tražio, među ostalim i da se naloži portalu imperijal.net trajno uklanjanje članka. Inače, Ustav RH zabranjuje cenzuru te propisuje da novinari imaju pravo objaviti informacije pribavljene od službenih tijela RH, a ovdje se radilo o objavi upravo legalnog pribavljenog, sa sudske e-oglasne ploče dokumenta - optužnice Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz koje se vidjelo kako se dvojici sudionika WhatsApp grupe iz Zagreba sudi zbog kaznenog djela - distribucije dječje pornografije.

No, ekspresnost postupanja sudova u korist sina ministra Radovana Fuchsa tu ne prestaje. Kako se vidi iz e-predmeta sutkinja Ela Mišura Stopfer, inače supruga odvjetnika koji je poslovni partner i suvlasnik tvrtki hrvatskih kraljeva vjetroelektrana, s neprijavljenom tvrtkom svog muža u imovinskoj kartici već je 9. prosinca poslala popratno izvješće na viši sud, dakle Županijski te upisala kako je isti taj dan dobila odluku višeg suda. No, kada se pregleda spis preko e-predmeta na Županijskom sudu u Zagrebu iz istog je vidljivo kako je predmet, dakle po žalbi glavne urednice portala imperijal.net, na tom sudu pokrenut 10. prosinca a da je predmet dodijeljen sutkinji Sandri Artuković Kunšt odmah sutradan. Kad bi svi tražitelji pravde u RH i ljudi koji vode razne sporove imali prigodu da od dana pokretanja njihovih tužbi do prve presude prođu tek 53 dana mi bismo bili učinkovitiji od Japana i precizniji od švicarske urice.

No, nažalost presuda koju donosimo u nastavku ilustrira pravo stanje pravosuđa i slobode medija u Hrvatskoj u kojoj moćnici imaju pravo biti zaštićeni kao lički medvjedi unatoč svemu dok se protiv novinara i medija postupa drakonskije i drastičnije nego protiv aktera djela sa smrtnim posljedicama od kojih neki čak dočekaju i oslobođajuće presude nakon godina suđenja. No, sin ministra Fucsha zbog objave istinitih članaka koji počivaju na službenim dokumentima pokrenuo je čitav niz i drugih postupaka, uključujući i zahtjev za naknadu štete težak 5.000 eura uz plaćanje troškova ali i kazneni postupak zbog objave optužnice na sudskoj ploči i to sve nakon što je odbačena optužnica protiv njega a protiv druge dvojice sudionika iste grupe podignuta optužnica i započeto suđenje.'- objavili smo uoči Božića 2024. godine. U tužbi je sina ministra Fuchsa zastupao odvjetnik Željko Albini koji je netom 2 puta obranio takisista Nepalca policijske optužbe za prebrzu vožnju u Zagrebu a iz presude je isplivao niz šokantnih detalja vezanih uz taj predmet što možete vidjeti u objavljenom ČLANKU.

Inače, sutkinja Ela Mišura Stopfer je sudila u brojnim parničnim predmetima pa tako i u sporu zagrebačke odvjetnice Tamare Abel koja je skupa s bratom Tomislavom Abelom te sada pokojnom majkom tužila Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević iz Zagreba, i to radi naknade štete. Sutkinja Mišura Stopfer 21. rujna 2023. odbila je tužbu nasljednika pokojnog zagrebačkog odvjetnika Krešimira Abela, znanog i kao nekadašnjeg predsjednika HOK-a. Oni su naime tužili Infektivnu jer je njihov otac, odnosno muž, preminuo u toj bolnici. Tužitelji su tražili na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu - duševne boli uslijed smrti oca 51.761,89.eura / 390.000 kn i to sve sa kamatama... od dana podnošenja tužbe 3. veljače 2007. godine. Taj se spor vukao godinama a pokrenula ga je i prednica tužitelja Irena Mottl Abel koja je preminula u siječnju 2014. ne dočekavši pravdu.

Tužitelji su inače podnijeli tužbu u kojoj su naveli kako je 23. veljače 2004. 'sada pok. suprug prednice tužitelja te otac tužitelja zatražio liječničku pomoć u ambulanti Kliničkog bolničkog centra za bolesti uha, grla i nosa i kirurgiju glave i vrata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zato što se toga jutra probudio sa simptomima akutne upale grla'. Nažalost, odvjetnik Krešimir Abel preminuo je usljed komplikacija u Infektivnoj bolnici a presuda sutkinje Ela Mišure Stopfer njegovim nasljednicima nije donijela satisfakciju već je kao pobjednik iz spora izašao tuženik - zagrebačka Infektivna klinika. Sutkinja Ela Mišura Stopfer ima još jednu važnu funkciju. Tu funkciju možemo pronaći u Priopćenju na web stranici Vlade RH od 23. veljače 2023. godine. Tamo piše: 'Novom predsjednicom Službeničkog suda imenovana je Mirjana Rigljan, a članovima Ela Mišura Stopfer, Marijan Glavaš, Ida Vrančić i Mateja Cvitić'. Netom je na sudskoj ploči objavljena presuda iste sutkinje u korist Milijana Brkića koju donosimo u cijelosti. No, prethodno istaknimo kako se već u uvodu sutkinje Mišure Stopfer potkrala pogreška u samom datumu pa presuda izgleda kao da je napisana u dalekoj budućnosti. Naime, kao godina je umjesto 2025. navedena 20222025. godina što možete vidjeti u nastavku kao i u samom prilogu. Citiramo:

'Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer u pravnoj stvari tužitelja Milijana Brkića iz Zagreba, ...., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 24 sata d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6H/I, OIB: 78093047651, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 20222025 u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. veljače 2025. p r e su d i o j e I. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. isplatiti tužitelju Milijanu Brkiću iznos od 2.654,46 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. listopada 2018. do isplate po stopi određenoj do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja seodređuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. naknaditi tužitelju Milijanu Brkiću troškove postupka u iznosu od 1.474,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2025. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje 1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je na internetskom portalu tuženika www.24sata.hr objavljen članak autorice Ire Kralj pod naslovom: "Kako je Vaso dizao milijunske kredite pa ih brzinski vraćao" te s istaknutim podnaslovom "Uvid u financijsku situaciju Milijana Brkića odaje nevjerojatne iznose i količine kredita koje je Brkić munjevitom brzinom vraćao te neobjašnjivo uspješne poteze na burzi, otkriva Index". Navodi da je u tom članku tužitelj oklevetan na način da se u tekstu spornog članka navodi da "financijska situacija Milijana Brkića, odnosno njegovo naglo bogaćenje u periodu od 2005. do 2012. postalo je sumnjivo i Poreznoj upravi, koja je 2014. istraživala njegove financije" te "ako je Brkić, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika odjela SOA-e za unutarnju kontrolu znao da treba toliko riskirati i sve uložiti u dionice Plive ostaje pitanje, kao i kako je mogao dobiti tako velik kredit" te "ostaje pitanje koliko je Brkić u to vrijeme bio upoznat s planovima oko prodaje Plive. Na vrtoglavom rastu dionica mnogi su zaradili, a sada se zna da je među njima i čovjek koji je imao pristup povjerljivim informacijama i bio blizak sa Sanaderom, koji je dogovarao prodaju Plive".

Tužitelj ističe kako citirani navodi iz predmetnog članka predstavljaju senzacionalističke neistine te da su kod tužitelja proizveli teške duševne boli iz razloga što je na grubi i ponižavajući način oklevetan zbog toga što je napisano da kao tadašnji rukovoditelj SOA-e za unutarnju kontrolu je znao da treba sve riskirati i sve uložiti u dionice Plive te da je imao pristup povjerljivim informacijama u pogledu prodaje Plive i cijene dionica Plive. Navodi da autor nije provjerio točnost i istinitost napisanoga već se radilo isključivo o tome da se tužitelja povrijedi i ponizi. Zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ime, ugled i čast kao i zbog pretrpljenog straha, zbog ozbiljne zabrinutosti zbog javnog poniženja, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 40.000,00 kn, kao i zatezne kamate koje na taj iznos teku od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da tužitelj nije prije podnošenja tužbe postupio na način propisan odredbama Zakona o medijima te predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Podredno, protivi se svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužba nepotpuna, dok je tužbeni zahtjev neosnovan, jer da tužitelju nije nastala šteta koja bi bila takvog karaktera da bi opravdavala dosudu novčane naknade. Navodi kako se sporni članak ne bavi privatnošću osobe tužitelja, niti njegovim obiteljskim životom, već njegovom javnom funkcijom i činjenicama koje proizlaze iz ataka tijela javne vlasti, stanja sudskih spisa i izjava osoba koje predstavljaju tijela javnih vlasti, pa i samih radnji i postupaka tužitelja. Navodi kako se radi o očiglednom primjeru obijesnog parničenja i pokušaja utjecaja na medije uz opciju lukrativnosti. Ističe ekskulpacijske razloga propisane čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, kao i okolnosti relevantne u smislu odredbi čl. 1100 i 1107 Zakona o obveznim odnosima. Predlaže stoga prvenstveno odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, sve uz dosudu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom prethodnog ispitivanja tužbe sud je, suprotno navodima tuženika, utvrdio da ista sadržava sve sastojke propisane odredbom čl. 186. u vezi s čl. 106. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) te da je podobna za daljnje postupanje. 4. Također, uvidom u spis utvrđeno je da tužbi prileži odštetni zahtjev kojega je tužitelj dostavio tuženiku 31. listopada 2018., iz čega proizlazi da su protivno navodima odgovora na tužbu ispunjene i pretpostavke za postupanje u ovome predmetu propisane odredbom čl. 22. st. 2. i čl. 23. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM). 5. U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužitelja podnesen radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na dostojanstvo, ime, ugled i čast zbog objave na portalu tuženika u članku s naslovom "Kako je Vaso dizao milijunske kredite pa ih brzinski vraćao".

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik objavio predmetni članak. Sporno je da li je takvom objavom nastala za tužitelja šteta i to u opsegu koji opravdava dosuđenje novčane naknade te postoje li na strani tuženika ekskulpacijski razlozi koji su propisani odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a, kao i postoji li uzročna veza između štetne radnje i štete nastale tužitelju. 7. U dokaznom postupku izvedeni su sljedeći predloženi dokazi: izvršen je uvid u članak naslova "Kako je Vaso dizao milijunske kredite pa ih brzinski vraćao" (list 5-8 spisa), uvid u članak objavljen na portalu Index.hr (list 22-31 spisa), saslušana je u svojstvu svjedoka autorica članka Ira Kralj (list 48-49 spisa), saslušan je svjedok Ilko Čimić (list 64 spisa) i tužitelj (list 66 spisa).

8. Prvostupanjskom presudom donesenom u ovome postupku 3. veljače 2022. pod poslovnim brojem Pn-3379/18-25 djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 31. listopada 2018., dok je u preostalom dijelu za isti iznos tužbeni zahtjev odbijen, a tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu 5.125,00 kuna sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9. Drugostupanjskom presudom Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 276/2022-3 od 16. ožujka 2023. prihvaćena je žalba tuženika podnesena protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja presude drugostupanjskoga suda proizlazi kako je iz stanja spisa te preslike samog članka (list 22 – 28 spisa) vidljivo da postoje podatci o transakcijama odnosno kreditima tužitelja, a i sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je točno da je on kupio dionice Plive, da je tuženik sudu dostavio brojeve predmeta čiji priklop predlaže; kako tuženik ima pravo štititi osobu koja mu je dala informacije, pa ne može biti otežavajuća okolnost pred sudom činjenica da nije htio odati identitet te osobe. Nadalje, drugostupanjski sud navodi kako prvostupanjski sud nije provodio dokaze predložene po tuženiku u pogledu postojanja brojnih sudskih predmeta pred istim sudom, a između istih parničnih stranaka što je po ocjeni drugostupanjskog suda bitno u pogledu tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete, kao i ujednačavanja sudske prakse sudova, kako unutar istog suda tako i u odnosu na druge sudove, uvažavajući činjenicu da je sud pri odlučivanju vezan odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Stoga je prvostupanjskome sudu dana uputa da u ponovljenom postupku otkloni navedene nedostatke, provede dokaze na okolnosti utvrđenja postojanja znatnog broja istovrsnih predmeta između tužitelja i tuženika te utvrđenja da li tužitelj osnovano potražuje i to iste novčane iznose kao naknadu štete radi objavljivanja članaka od strane tuženika, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj javna osoba, a u skladu sa odlukama Europskog suda za ljudska prava te da nakon potpuno i istinito utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese novu odluku kako o glavnoj stvari, tako i o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka. 11. U ponovljenom postupku sud je, osim dokaza koji su već izvedeni, izveo i daljnje dokaze u skladu s uputom drugostupanjskoga suda te je na ročištu održanom 9. svibnja 2024. tuženiku dodijeljen rok od 30 dana radi dostave podataka o broj spisa i sudu pred kojim se vodi postupak među istim strankama te da, ukoliko se radi o pravomoćno okončanim postupcima, dostavi preslike pravomoćnih odluka u spis.

12. Tužitelj je uz podnesak od 3. lipnja 2024. dostavio sudu preslike pravomoćnih odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gž-1306/20 od 27.05.2020., Županijskog suda u Šibeniku, Gž-1110/20 od 30.12.2020., Županijskog suda u Zagrebu, Gž-991/2021 od 01.06.2021., Županijskog suda u Osijeku, Gž-398/2019 od 16.05.2019. i Županijskog suda u Velikoj Gorici, Gž-74/2021 od 28.09.2022., u koje je sud izvršio uvid i utvrdio da se radi o odlukama donesenim u postupcima koji se ne temelje na istoj činjeničnoj osnovi kao u ovom predmetu te kako se niti jedna od navedenih odluka (od kojih se radi o istim strankama u dvije odluke) ne odnosi na objavu informacije koja je predmet ovoga postupka. 13. Tuženik je dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 4402/2021-2 od 5. ožujka 2024. kojim je odbačena revizija u predmetu vođenog među istim strankama povodom objave različite informacije od one koja je predmet ovoga postupka (članak objavljen 4. listopada 2018. pod naslovom "Tajne bilježnice iz Pančina bordela") te je predložio izvršiti uvid i u presude ovoga suda poslovni broj Pn-3377/18 i Pn-3282/18.

14. Na ročištu održanom 20. siječnja 2025. sud je izvršio uvid u presudu ovoga suda poslovni broj Pn-3282/18 od 30. rujna 2022. utvrđeno je da se radi o postupku među istim strankama radi naknade štete zbog objave članka 4.10.2018. pod naslovom: "ISTRAGA PROTIV VASE STALA, MUP PERE RUKE, DORH ŠUTI", te s istaknutim podnaslovom: "MARIKA: BRKIĆA NE POZNAJEM, ŽELIM NORMALAN ŽIVOT", zbog navoda "Tko je kriv što nije provedena nikakva istraga protiv Milijana Brkića iako ga je riječki policijski USKOK prije sedam godina prozvao da je odavao informacije i kompromitirao tajnu istragu o elitnoj prostituciji?". 15. Izvršen je uvid i u presudu ovoga suda poslovni broj Pn-3377/2018 od 22. travnja 2020. te je utvrđeno da se radi o postupku među istim strankama, koji je pravomoćno okončan te je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog objave članka 5.10.2018. pod naslovom „Kako je Vaso prebacio milijun kuna gotovine preko granice?“.

16. Na temelju uvida u sve navedene odluke, ovaj sud je utvrdio kako nije u tijeku niti je pravomoćno okončan postupak među istim strankama i radi naknade štete zbog objave iste informacije, s obzirom da je u članku koji je predmet ovoga postupka objavljena informacija kako je tužitelj imao zbog svoga javnog položaja u svojstvu zamjenika načelnika SOA-e i zbog bliskosti sa Sanaderom, koji je dogovarao prodaju Plive, pristup povjerljivim informacijama na temelju kojih je zaradio velik iznos kupnjom i prodajom Plivinih dionica, a koja je objavljena na internetskom portalu tuženika www.24sata.hr pod naslovom: "Kako je Vaso dizao milijunske kredite pa ih brzinski vraćao" te s istaknutim podnaslovom "Uvid u financijsku situaciju Milijana Brkića odaje nevjerojatne iznose i količine kredita koje je Brkić munjevitom brzinom vraćao te neobjašnjivo uspješne poteze na burzi, otkriva Index". 17. Vezano uz navode tuženika kako se radi o tzv. SLAPP tužbi, valja navesti kako strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja (SLAPP) predstavljaju tužbe u znak odmazde kojima se želi spriječiti sloboda izražavanja u pitanjima od javnog interesa.

Jedno od osnovnih obilježja SLAPP-a jest da je riječ o tužbama koje su neosnovane te da je podnositelj takve tužbe već prilikom njezina podnošenja svjestan da nema pravo na pravnu zaštitu koju traži, ali je ipak traži, jer na taj način želi postići druge ciljeve, a ne one kojima podnošenje tužbe u parničnom postupku služi. Utvrđeno je kako se u ovome postupku ne radi o takvoj tužbi, s obzirom da tužitelj u ovome postupku nastoji dokazati štetu koja mu je nastala objavom predmetnog članka te nisu vidljivi (niti tuženik na njih upućuje), drugi ciljevi koje tužitelj želi postići podnošenjem tužbe u ovome predmetu. Na navedeno ne utječe ni činjenica doista velikog broja tužbi koje je tužitelj općenito podnio protiv raznih nakladnika, s obzirom da se radi o velikom broju objavljenih članaka koji obrađuju različitu tematikuvezanu uz tužitelja te se u svakome od tih postupaka, uvažavajući pravo na pristup sudu, treba odlučiti je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, dok sama činjenica broja postupaka, a koja je vezana uz broj različitih informacija objavljenih od različitih nakladnika, ne može sama za sebe dovesti do zaključka da je tužbeni zahtjev neosnovan niti može biti od značaja za odlučivanje u konkretnom predmetu.

18. Uvidom u članak objavljen na portalu tuženika pod naslovom "Kako je Vaso dizao milijunske kredite pa ih brzinski vraćao" utvrđeno je da isti sadrži navode koje tužitelj navodi u tužbi, odnosno navode: "Uvid u financijsku situaciju Milijana Brkića odaje nevjerojatne iznose i količine kredita koje je Brkić munjevitom brzinom vraćao te neobjašnjivo uspješne poteze na burzi, otkriva Index", "financijska situacija Milijana Brkića, odnosno njegovo naglo bogaćenje u periodu od 2005. do 2012. postalo je sumnjivo i Poreznoj upravi, koja je 2014. istraživala njegove financije" te "kako je Brkić, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika odjela SOA-e za unutarnju kontrolu znao da treba toliko riskirati i sve uložiti u dionice Plive ostaje pitanje, kao i kako je mogao dobiti tako velik kredit" te "ostaje pitanje koliko je Brkić u to vrijeme bio upoznat s planovima oko prodaje Plive. Na vrtoglavom rastu dionica mnogi su zaradili, a sada se zna da je među njima i čovjek koji je imao pristup povjerljivim informacijama i bio blizak sa Sanaderom, koji je dogovarao prodaju Plive".

19. Na okolnost postojanja ekskulpacijskih razloga na koje se poziva tuženi, saslušani su svjedoci Ira Kralj i Ilko Čimić. 20. Iz iskaza svjedoka Ire Kralj proizlazi da je ona autorica predmetnoga članka i da je članak prenesen s portala Index.hr, a da su u članku objavljeni i isječci porezne kartice tužitelja u koju je izvršila uvid na portalu Index.hr. Iskazala je da je informacije iznesene u članku dobila od izvora čije ime ne želi navesti te da nije kontaktirala tužitelja u povodu objave informacija, kao i da sve što je u članku proizlazi iz poreznih kartica. Iskazala je da nigdje u članku nije navela da bi tužitelj zbog svoga položaja imao uvid u informacije o kretanju vrijednosti dionica, već je isto postavila u formi pitanja. Također, i informacija da kako je tužitelj mogao dobiti tako veliki kredit, također je postavljena u obliku pitanja. Smatrala je da se radi o pitanjima od javnog interesa budući da se radi o saborskom zastupniku. Nije provjeravala na koji način je u banci podignut kredit. Ono što je znala o dionicama Plive u trenutku pisanja članka jest da ih je tužitelj kupio po nižoj cijeni od one za koju ju je prodao. Nije čula da bi bilo kakvih posljedica ili utvrđenja o sumnjivom postupanju tužitelja te nema saznanja da bi pred bilo kojom institucijom protiv njega bio pokrenut ikakav postupak.

21. Iz iskaza svjedoka Ilka Čimića proizlazi da je on autor članka objavljenog na portalu Index.hr, a sadržaj kojega su bile transakcije tužitelja, među ostalim vezano i uz kupnju dionica Plive i imovinu tužitelja i da je do tih informacija došao na temelju dokumenata Porezne uprave kao i na temelju imovinske kartice tužitelja. Nije napisao da se tužitelj okoristio svojim položajem kada je kupio dionice Plive, već je samo iznio sumnju u navedeno, s obzirom da je tužitelj tada radio u SOA-i, a Pliva je tada bila predmet interesa u toj službi i tužitelj je sigurno raspolagao sa informacijama vezano uz kretanja vrijednosti dionica. Tužitelja je zvao prije pisanja članka, no on mu se nije javio. Ne može govoriti o 6 Poslovni broj Pn-771/23-47 izvoru koji mu je dostavio podatke iz Porezne uprave. Pokrenuti su neki postupci pred HANFA-om i većina optužbi je odbačeno, no misli da je nešto i ostalo. Na pitanje da li se radi o njegovoj pretpostavci da je tužitelj imao informacije vezano uz kretanje dionica Plive ili se radi o informaciji, svjedok je iskazao da ako tužitelj o tome nije imao informacije, onda nije radio svoj posao, jer su dionice Plive bile pitanje sigurnosti države i tužitelj je sigurno imao informacije koje ostali građani nisu imali, nego su ih saznali tek godinama kasnije.

22. Na okolnost istinitosti objavljenih informacija tužitelj je u svom iskazu naveo da je točno da je kupio dionice Plive, no da ih je kupio po savjetu njegovog prijatelja Marijana Pavića koji radi kao broker i čiji stav je bio da ih treba kupiti. Tužitelj je tada bio zaposlen u SOA-i no na poziciji pomoćnika ravnatelja za unutarnji nadzor u čijoj nadležnosti je zaštita institucije i provjera zakonitosti rada njezinih djelatnika. Nije znao niti je mogao znati za bilo kakva pitanja od interesa za RH i nije niti mogao doći do takvih informacija, budući da jenjegov rad bio vezan uz unutarnji rad toga tijela. Gospodina Sanadera vidio je prije toga samo jedanput u životu, tako da nije od njega dobio nikakve informacije, niti je to mogao dobiti. Porezna uprava upravo je zbog ovakvih objava vršila provjeru njegove imovine, no utvrđeno je da nema nikakve osnove za postupanje. Ne sjeća se da bi ga itko pokušao kontaktirati vezano uz objavu toga članka. Ispravak je tražen, ali nije objavljen.

23. Citirane iskaze sud prihvaća, s obzirom da ne sadrže nesuglasja. Naime, radi se o različitim viđenjima objavljenog teksta. Dok svjedoci smatraju da se radi o formi pitanja, a ne o iznesenoj informaciji, tužitelj smatra da je objavljena informacija kojom se tužitelju imputira da bi korištenjem svoga položaja u SOA-i u kojoj je tada bio zaposlen, kao i korištenjem svoga poznanstva s Ivom Sanaderom, došao do informacija o budućem kretanju dionica Plive i time si priskrbio imovinsku korist. 24. Čitajući predmetni članak, ovaj sud je stava da svaki prosječan čitatelj, čitajući u njemu objavljene informacije, stječe dojam o koruptivnom djelovanju tužitelja, odnosno njegovom zlouporabom položaja, na način da sebi priskrbi znatnu imovinsku korist. Navedeno osobito proizlazi iz rečenica: "kako je Brkić, koji je u to vrijeme bio zamjenik načelnika odjela SOA-e za unutarnju kontrolu znao da treba toliko riskirati i sve uložiti u dionice Plive ostaje pitanje, kao i kako je mogao dobiti tako velik kredit" te "ostaje pitanje koliko je Brkić u to vrijeme bio upoznat s planovima oko prodaje Plive. Na vrtoglavom rastu dionica mnogi su zaradili, a sada se zna da je među njima i čovjek koji je imao pristup povjerljivim informacijama i bio blizak sa Sanaderom, koji je dogovarao prodaju Plive".

25. Pojam informacije definiran je u odredbi čl. 2. ZM kao podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju. Dakle, činjenica što je u tekstu napisano da "ostaje pitanje koliko je Brkić u to vrijeme bio upoznat s planovima oko prodaje Plive", dovodeći navedeno pitanje u vezu s tužiteljevim položajem u SOA-i i s njegovim poznanstvom s Ivom Sanaderom, koji je dogovarao prodaju Plive, ne dovodi do ekskulpacije tuženika, s obzirom da navedeno i dalje predstavlja informaciju objavljenu u mediju i to informaciju iz koje svaki prosječni čitatelj može izvesti zaključak o bogaćenju tužitelja po osnovi njegova službenog položaja i poznanstva s Ivom Sanaderom. 26. Vezano uz prigovor tuženika da se radi o istinitim informacijama, tužitelj je, što proizlazi iz odredbe čl. 21. st. 6. ZM, bio dužan dokazati njihovu istinitost, budući da je tom odredbom jasno propisano kako postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. toga članka dokazuje tuženik. Tuženik ničime nije dokazao istinitost objavljenih informacija niti je predložio kakav daljnji dokaz za utvrđenje njihove istinitosti.

27. Naime, u ovome postupku tužitelj niti ne spori da je kupio i prodao dionice Plive i da je na toj transakciji zaradio. Tužitelj navodi da je netočno kako je zlouporabom svojega položaja i ovlasti došao do povjerljivih informacija i na taj način se financijski okoristio. Navodi da to nije točno i da je dionice Plive kupio, jer mu je tako preporučio njegov broker i prijatelj Marijan Pavić. 28. Tuženik, s druge strane, na kojemu je teret dokazivanja takve činjenice – da je tužitelj zlouporabio položaj i ovlast i na taj način se financijski okoristio – ničime ne dokazuje, s obzirom da iz iskaza autorice članka Ire Kralj proizlazi kako ona smatra da iz članka isto ne proizlazi, dok iz iskaza autora istoga članka s portala Indeks.hr proizlazi kako on smatra da je tužitelj sigurno imao informacije koje ostali građani nisu imali, nego su ih saznali tek godinama kasnije. 29. Iz toga razloga, sud smatra kako tuženik nije dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 21. ZM, iz koje proizlazi da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

30. Naime, svaki interes javnosti ne predstavlja i opravdan interes javnosti, s obzirom da ukoliko se radi o netočnoj informaciji, takav interes ne može biti opravdan, budući da javnost ima pravo biti informirana o točnim i provjerenim informacijama; a teret dokaza da se radi o točnoj informaciji leži na tuženiku kao nakladniku na temelju prethodno citiranog zakonskog propisa. 31. Tuženik ističe i da je tužitelj u vrijeme pisanja članka bio javna osoba i vršitelj najviših državnih dužnosti, a da se objavljene informacije odnose na njegov javni i poslovni život te da iz toga razloga ne može zahtijevati istu razinu zaštite kao i osobe koje ne sudjeluju u javnom životu, na što upućuje i praksa Europskog suda. 32. Nesporna je činjenica u ovome postupku da je tužitelj u vrijeme bio vršitelj dužnosti saborskog zastupnika i u tom smislu javna osoba te da je posljedično dužan otrpjeti i veću razinu kritike od prosječnog čovjeka, vezano uz informacije objavljene u medijima.

Također je nesporna i sloboda izražavanja zajamčena odredbom čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97 - 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 - 124/00 pročišćeni tekst, 28/01 - 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10 - 85/10 pročišćeni tekst) i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8799, 14/02 i 1/06, dalje - Konvencija). Međutim, sloboda izražavanja ne obuhvaća u sebi i slobodno iznošenje neistinitih informacija pa niti u odnosu na javne osobe kada za to postoji opravdani javni interes. Naime, sloboda izražavanja ograničena je načelima istinitosti, objektivnosti i potpunosti, kao i okvirima profesionalne etike i u tom okviru, sadržava slobodu objavljivanja istinitih informacija, kao i vrijednosnih sudova čija istinitost se ne može ispitivati, ali moraju imati istinitu činjeničnu podlogu na temelju kojih su izvedeni. Naposljetku, niti u interesu javnosti nije iznošenje informacija koje nisu istinite.

Također, informacije u ovome članku ne odnose se na kritiku obavljanja dužnosti tužitelja, kako to tvrdi tuženik, već na njegove nemoralne i koruptivne radnje, kojima je, iskorištavajući svoj položaj i ovlasti, došao do informacija koje su mu priskrbile značajnu imovinsku korist, a istinitost objavljenih informacija tuženik u ovome postupku nije dokazao, kako je već ranije obrazloženo. 33. Nadalje, sloboda izražavanja ograničena je i pravom čovjeka na dostojanstvo, čast i ugled, što su također prava čije poštovanje je nužno u demokratskom društvu. U tom smislu postojanja dvaju „sukobljenih“ prava, presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Axel Springer AG protiv Njemačke“ opisan je način provođenja testa razmjernosti odnosno ocjene je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, a to je ispitivanje sljedećih okolnosti:

a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect). 34. U konkretnom slučaju radi se o osobi poznatoj javnosti i to osobi koja je obnašala funkciju državnog dužnosnika – saborskog zastupnika iz čega proizlazi da bi, u slučaju da se doista radi o točnim informacijama, postojao opravdan interes javnosti, vezano uz zlouporabu službenih informacija koje ta osoba koristi za privatne interese. Međutim, metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost u ovom konkretnom slučaju nije prezentirana, odnosno, tuženik niti jednim predloženim i izvedenim dokazom nije pružio sudu činjenice da je tuženik prije objave informacija provjerio njihovu istinitost niti na koji način, a nije dokazao niti njihovu istinitost, koju tužitelj osporava, a pritom je na tuženiku teret dokazivanja istoga.

Autorica spornog objavljenog teksta u svome iskazu navela je i kako nije kontaktirala tužitelja prije objave spornih informacija te da je prenijela tekst s portala Index.hr, što ju ne oslobađa dužnosti da takav tekst provjeri, osobito imajući u vidu da se radi o teškim optužbama koje čine i kazneno djelo, a pritom je i u članku navedeno da institucije prilikom provjere nisu utvrdile nikakvih nepravilnosti. 35. S obzirom na navedeno, utvrđeno je u ovom postupku da se ne radi o postupanju tuženika u dobroj vjeri, budući da za tako teške optužbe tuženik nije izvršio niti minimalnu provjeru njihove istinitosti, odnosno, čak nije niti prije njihove objave kontaktirao tužitelja. Također, sud smatra da ovakav zaključak ne dovodi do obeshrabrujućeg učinka na djelovanje tuženika u daljnjem radu, s obzirom da se miješanje u slobodu izražavanja u konkretnom slučaju vrši iz razloga objavljenih neistinitih informacija, odnosno, informacija koje tuženik nije niti provjerio prije objave niti je sudu pružio dokaze na okolnost njihove istinitosti.

36. S obzirom na sve navedeno, pravo tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled preteže nad pravom na slobodu izražavanja, budući da su u spornom članku iznesene neistinite informacije da je tužitelj od Ive Sanadera i prilikom obavljanja svoga posla u SOA-i došla do insajderskih informacija o kretanju dionica Plive, što mu je priskrbilo veliku imovinsku korist, a koje informacije su podobne nanijeti štetu tužiteljevom pravu osobnosti, budući da kod prosječnog čitatelja izazivaju dojam da je tužitelj nepoštena osoba sklona koruptivnom ponašanju u obavljanju javne službe. Na navedeni zaključak upućuju i komentari vidljivi ispod objavljenog članka. 37. Tuženikov prigovor nedostatka uzročne veze ocijenjen je neosnovanim, s obzirom da je tužitelj iskazivao o stanju u kakvom je bio nakon što je pročitao upravo predmetni članak te kakve su zbog toga članka bile reakcije drugih ljudi i gubitak povjerenja te povreda ugleda i časti, dok objava drugih članaka vezanih uz istu temu, nije predmet ovoga postupka.

38. Šteta za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala, predstavlja povredu prava osobnosti, kao jedan od oblika štete (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 9 Poslovni broj Pn-771/23-47 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a koji je definiran u odredbi čl. 19. st. 1. ZOO-a, a pod kojim se, među ostalima, razumijeva i pravo na ugled, čast i dostojanstvo. 39. Čast i dostojanstvo su neimovinska dobra pripadajuća svakoj osobi, a izražena su kroz poštovanje prema činjenici postojanja ili društvenoj funkciji, dok je ugled priznanje na čast i dostojanstvo, koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinu životnom okruženju. 40. Iz iskaza tužitelja, kojega sud prihvaća kako je prethodno navedeno, proizlazi da je za predmetni članak saznao iz Press clippinga Hrvatskog sabora te da je u tom članku prikazan kao osoba koja se bavi kriminalnim aktivnostima, što mu je nanijelo duševne boli, iznervirao se i povrijedilo ga. Svima je morao objašnjavati da ono što je objavljeno nije točno.

Objavljena informacija stvorila je ozračje da je on nemoralna osoba, dok nije postojala nikakva osnova za to. 41. Ocjenom iskaza tužitelja, kao i čitanjem objavljenog članka, sud je ocijenio da se radi o informaciji koja je sama po sebi podobna povrijediti tužiteljevo pravo na dostojanstvo, čast i ugled, s obzirom da se radi o dovođenju tužitelja u vezu s kriminalnim, nepoštenim i nemoralnim aktivnostima, a za čiju podlogu tuženik nije sudu pružio nikakve dokaze. Također, ocjenom iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je nastala šteta povredom prava osobnosti, budući da se zbog takve objave nervirao, bio povrijeđen i morao se opravdavatiu svome životnom i poslovnom okruženju. 42. Na navedeno nije od utjecaja okolnost što je tužitelj nakon objave predmetnog članka odlazio na posao i obavljao svoju dužnost u Hrvatskom saboru, s obzirom da on niti ne tvrdi da ga je to onemogućilo u svakodnevnom životu i radu, već tvrdi da mu je narušilo čast i ugled, iznerviralo ga i povrijedilo, s obzirom da je prikazan kao osoba sklona korupciji i kriminalu.

43. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. 44. Sud je, s obzirom na prethodna utvrđenja, ocijenio da težina povrede prava osobnosti tužitelja zbog objave sporne informacije opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 2.654,46 Eur, primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a, sve kao u izreci ove presude. 45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP. Tužitelju je, u skladu s postavljenim zahtjevom, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), trošak sastava podneska od 5.3.2019. i 28.11.2019. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife) te trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanima 10.6.2019., 14.11.2019. i 19.1.2022. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr 9 točka 1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanima 8.2.2021. i 20.2.2021. u visini od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno, uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.750,00 Eur i plaćene pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu 199,08 Eur iznosi 1.949,08 Eur.

S obzirom da je tužitelj u toj fazi postupka u pogledu osnovanosti zahtjeva uspio sa 100%, a s visinom zahtjeva 50%, to je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj fazi postupka 75% te mu je tuženik, po odbijanju omjera u kojemu je tuženik uspio (25%), u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, dužan naknaditi 50% nastalih mu troškova postupka u toj fazi, što ukupno iznosi 974,54 Eur. Tužitelju, kao nepotreban za vođenje parnice, nije dosuđen trošak sastava podneska od 15.7.2019., dok podnesak od 24.12.2019. ne prileži spisu, a trošak zastupanja na ročištima 8.2.2021. i 20.5.2021. nije mu dosuđen u punom iznosu, s obzirom da se na njima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. 46. U ponovljenom postupku tužitelju je priznat kao potreban trošak zastupanja na ročištima 9.5.2024. i 20.1.2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr 9. točka 1. Tarife), dok trošak odgovora na žalbu, kao ni trošak podnesaka od 3.6.2024. i 4.7.2024. nisu bili potrebni za vođenje parnice, jer odluke dostavljene uz te podneske nisu od utjecaja na vođenje parnice.

Stoga je u ovoj fazi postupka, u kojoj je tužitelj uspio sa 100% zahtjeva, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju dosuđena naknada troškova u visini 500,00 Eur. 47. Sveukupno tužitelju stoga pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu 1.474,54 Eur. 48. Na dosuđeni trošak postupka tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. U Zagrebu, 6. veljače 2025. Sutkinja: Ela Mišura Stopfer' - piše u presudi koja je netom objavljena na sudskoj oglasnoj ploči. Protiv iste dopuštena je žalba u roku 14 dana koja se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu. Inače,ovaj je predmet sutkinji dodijeljen 23. ožujka 2023. godine. Dakle, presudila je nešto manje od dvije godine. Tako Milijan Brkić kao tužitelj nije imao ekspresno suđenje za razliku od Rikarda Fucsha, sina ministra Radovana Fuchsa.