Mediji su više puta pisali o fenomenu Pevecovih i njihovoj ljubavi koja traje već 45 godina. Naime, par se upoznao kad je Višnja imala 17 a Zdravko 24 godine. Nisu se razdvojili ni kada su završili u pritvoru, a prije više od dvije godine krenuli su u novi poslovni pothvat s mlađim sinom Davorinom. No, samo prije 5 godina Peveci su bili očajni. Zdravko je javno zavapio kako moli hrvatske građane da mu posude po jednu kunu kako bi mogao platiti kaznu. Naime, tada je Vrhovni sud potvrdio presudu Županijskog suda u Bjelovaru prema kojoj su Zdravko i Višnja Pevec proglašeni krivima za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju po kojoj su, u siječnju 2015. godine,osuđeni na zatvorske kazne. Zdravko je tad rekao 'Ako moram Pevecu vratiti gotovo četiri milijuna kuna, ja bih molio svakog građanina Hrvatske da mi posudi po jednu kunu. Vratit ću im' – komentirao je  tako Pevec odluku Vrhovnog suda kojom je presuda Županijskog suda u Bjelovaru iz 2015. godine postala pravomoćna pa je morao u zatvor na 11 mjeseci. Njegovoj supruzi Višnji zatvorska kazna zamijenjena je radom za opće dobro.

Nakon presude pola je Zdravkove mirovine otišlo pod ovrhu pa je radio u sinovljevoj tvrtki Pevec oprema i na svom gruntu proizvodio vrhunsko vino. Podsjetimo, do 2009. kad je tvrtka Pevec otišala u stečaj, Višnja i Zdravko Pevec živjeli su u Hrvatskoj američki san. S posuđenih 20 tisuća njemačkih maraka počeli su graditi Pevec, ekstremnom su brzinom jedan za drugim otvarali dućane “prvog narodnog trgovačkog lanca”. Na vrhuncu poslovnog uspjeha u tvrtki je bilo 4000 zaposlenih, 500 milijuna kuna ulagalo se u razvoj, a godišnji promet bio je 3,5 milijardi kuna. No, sve je to pratila i enormna zaduženost kod banaka. Nakon sloma Peveca i odsluženja kazni u prizemlju njihove bjelovarske vile, koju su vlasnički uknjižili njihovi sinovi, Danijel i Davorin, otvorena je ta trgovina sa skladištem u Vrbovcu. Podsjetimo Peveci su u istražnom zatvoru proveli šest mjeseci, a zatim su bili proglašeni krivima zbog "zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju".

Peveci su cijelo vrijeme suđenja govorili kako ništa nisu krivi, a Višnja je zbog svog Zdravka pisala čak i predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, moleći da joj pomiluje supruga. U intervjuima je Višnja isticala kakvu je agoniju prošla kad je Zdravko bio u zatvoru. Tvrdila je kako je to bio pakao za nju, došla je i korona, nije ni mogla doći do njega, morala je sa sinovima preživjeti i stvoriti podlogu za novu egzistenciju. Da ne bi završila u zatvoru volontirala je u Bjelovaru s djecom s posebnim potrebama te radila u proizvodnji povrća – objašnjavala je Višnja Pevec. Javnost je kroz njene izjave upoznata i kako je, dok je Zdravko bio u zatvoru, živjela na velikom imanju svojih roditelja a ljudi su je ispitavali kako se usudi sama živjeti na golemom imanju. 'Prijateljice me nisu ni nazvale, ni pitale da dođem k njima na ručak niti pitale kako sam. Čovjek vidi tko mu je prijatelj kad mu je najteže' - izjavila je u jednom intervju.

No, sve su te oluje prošle, Zdravko je izašao iz zatvora, Višnja odradila rad za opće dobro, snimila je i rado slušani hit 'Crna višnja'. Malo tko nije primijetio kako Višnja ne stari a da i Zdravku godine dobro pristaju. Sve je u životu Pevecovih poput bogatstva i poslovnog uspjeha postojalo pa nestalo ali čini se da ih je sve te godine održala nesporna ljubav ali i mladenački duh. To ih je zacijelo spasilo od mentalnog pada u trenucima kad su shvatili da su doživjeli poslovni slom kakav je rijetko tko od supružnika prošao. No, kad smo snimili Višnju i Zdravka Peveca, u Bakačevoj ulici u Zagrebu, prije nekoliko dana, bilo je jasno kako su pregrmili sve bure i oluje i ležerno kroče dalje kroz život. Ona je nosila vrećicu s natpisom Image Haddad, dakle modnog dućana iz Ilice, a on vrećicu s natpisom Roberto. Dakle, Višnja se ponovila za odjecu, 'obleku' a Zdravko za cipele. Premda nije isključeno da Zdravko kao džentlmen nosi obuću, možda štiklice, koje je kupila Višnja.

No, kako je život supružnika Pevec satkan ne samo od šopinga i ugodne šetnje, već je u njihovim glavama još živo sjećanje na sudske i zatvorske dane, o kojima je, ne tako davno, Zdravko pred kamerama komunicirao kao o velikoj nepravdi koja ih je sustigla i koju će ići ispraviti tražeći pravdu najprije na Ustavnom sudu a potom u Strasbourgu, što je potvrđivao i njegov odvjetnik Veljko Miljević, potrudili smo se istražiti što je bilo s tim procesima. Tako smo došli u posjed presude Ustavnog suda iz koje je bilo vidljivo i zašto se Peveci i njihova obrana nisu odlučili ići dalje, na Europski sud za ljudska prava u Strasbourg. Naime, 10. srpnja 2019. Ustavni sud RH odbio je žalbu Višnje i Zdravka Peveca. Zdravka je pred Ustavnim sudom zastupao  zagrebački odvjetnik Veljko Miljević a Višnju zagrebački odvjetnik Davor Cahun. Ustavnu tužbu podnijeli su u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2019. kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnositelja te potvrđena presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 2015. g.

Podnositelji su tako pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju a Zdravko Pevec je također proglašen krivim i za počinjenje kaznenog djela utaje poreza. U odluci Ustavnog suda piše: 'Podnositelj je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije (2) godine i deset (10) mjeseci, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda za izrečenu kaznu zatvora od jedne (1) godine i pet (5) mjeseci, s rokom kušnje od tri (3) godine. Podnositeljica je osuđena na kaznu zatvora od jedne (1) godine koja je zamijenjena radom za opće dobro na način da je jedna dan zatvora zamijenjen za dva sata rada. Također je naloženo podnositeljima da oštećenom Pevec d. o. o. solidarno isplate na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 3.909,456,72 kune'. Iz Ustavne tužbe koja je Pevecovima odbijena piše i sljedeće:

'... Uvidom u spis predmeta utvrđene su sljedeće činjenice od značaja za prigovore podnositelja iz ustavne tužbe. Istražnim zahtjevom od 4. lipnja 2010. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru zatražilo je provođenje istrage protiv podnositelja radi osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela protiv službene dužnosti, protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja te protiv vjerodostojnosti isprava. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH) zatražilo je, između ostalog, da se u istrazi ispita kao svjedok R. S. iz Villacha, Austrija. Županijski sud u Bjelovaru je 7. lipnja 2010. udovoljilo istražnom zahtjevu. Istražna sutkinja je 9. srpnja 2010. uputila zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć nadležnom pravosudnom tijelu Republike Austrije za ispitivanjem svjedoka R. S. Državno odvjetništvo Klagenfurt je 4. kolovoza 2010. ispitalo svjedoka R. S. Obrana nije bila pozvana da nazoči tom ispitivanju. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je 30. kolovoza 2010. podiglo optužnicu protiv podnositelja zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo.

Na raspravi održanoj 8. prosinca 2014. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka R. S. u originalu i prijevodu. Stranke nisu stavile nikakvih primjedbi na pročitano. Obrana nije istakla nikakve dokazne prijedloge u pogledu ispitivanja svjedoka R. S. Na raspravi održanoj 19. siječnja 2015. podnositelji su iznijeli svoju obranu. Branitelj podnositelja je najprije "ukazao da je potrebno kao svjedoke ... neposredno ispitati R. S.", a zatim istakao da on formalno ne predlaže ispitivanje svjedoka R. S. U završnim govorima obrana nije prigovorila čitanju iskaza svjedoka R. S., niti predložila njegovo neposredno ispitivanje. Branitelj podnositeljice suglasio se s braniteljem podnositelja' - piše u Odluci Ustavnog suda kojom je odbijena tužba Pevecovih.

U istom dokumentu piše i sljedeće: 'Podnositelji su oslobođeni optužbe da su "trgovačke i poslovne knjige koje su po zakonu obvezni voditi vodili na način da je bila otežana preglednost poslovanja". Podnositeljica je također oslobođena optužbe da je "kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunu uskratila sredstva koja joj propadaju pribavivši znatnu imovinsku korist". U presudi je navedeno da je u dokaznom postupku izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka R. S. u originalu i prijevodu. Podnositelj je izjavilo žalbu po izabranom branitelju 4. svibnja 2015., pozivajući se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza, povrede Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i na pogrešnu odluku o sankciji. U odnosu na iskaz svjedoka R. S. u žalbi je navedeno: "Za toč.1. izreke presude ukazano je da je činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno pogotovo sa stajališta tzv. konfrontacijskog načela izjava R. S. nije zakonit dokaz ...".

Podnositeljica je izjavila dvije žalbe po izabranim braniteljima 4. i 8. svibnja 2015. Opširno se žalila na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza, te na povredu KZ-a/11 koju vidi u okolnosti da nije dokazano da je počinila kazneno djelo pod točkom 1. prvostupanjske presude. Podnositeljica se u žalbi ni na koji način nije žalila na okolnost da je iskaz svjedoka R. S., dan pred Državnim odvjetništvom u Klagenfurtu, Republika Austrija, pročitan na raspravi pred prvostupanjskim sudom. DORH je podnio žalbu 28. travnja 2015. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji. Vrhovni sud je 30 siječnja 2019. preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način da su podnositelj i podnositeljica radnjama opisanim pod točkom 1. osuđujućeg dijela prvostupanjske presude počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ-a/11. U odnosu na žalbene navode koji su se ticali ispitivanja svjedoka R. S., Vrhovni sud je istaknuo:

"Optuženik Zdravko Pevec neosnovano u žalbi (str. 10., 7. odlomak) ističe prigovor nezakonitog dokaza u smislu povrede konfrontacijskog prava u odnosu na iskaz svjedoka R. S. koji je ispitan zamolbenim putem u Republici Austriji. Međutim, iako je točno da je ovaj svjedok putem međunarodne pravne pomoći ispitan od strane nadležnih pravosudnih tijela Republike Austrije, a da tom ispitivanju nisu nazočili optuženici, odnosno njihovi branitelji jer nisu niti bili o tome obaviješteni, iz činjenice da su se optuženici suglasili s čitanjem zapisnika o iskazu ovog svjedoka, dapače, opt. Zdravko Pevec je na raspravi održanoj 19. siječnja 2015. (list 773) izričito izjavio da ne traži da se ovaj svjedok neposredno ispita, slijedi da se ne radi o povredi konfrontacijskog prava, niti o nezakonitom dokazu." Peveci su se Ustavnom sudu žalili po više osnova a posebno su istaknuli

'postupovnu povredu da se osuda temelji na iskazu svjedoka R. S. koji je ispitan zamolbenim putem u Republici Austriji i kojeg obrana nije imala mogućnosti ispitati, a što je protivno članku 431. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku ... jer se radi o odlučujućem dokazu.....Podnositeljica također ističe da presude sudova nisu dostatno obrazložene jer Vrhovni sud ne navodi je li proveo "test odlučujućeg dokaza" u odnosu na nekonfrontirani iskaz svjedoka R. S.'. Citirat ćemo ocjenu Ustavnog suda: '... U odnosu na prigovor povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud ponavlja da nije njegova zadaća utvrđivati činjenice i tumačiti pravo u konkretnim sudskim predmetima, već je to prvenstveno zadaća redovnih sudova. Kad bi bilo tako, Ustavni sud djelovao bi kao sud trećeg ili četvrtog stupnja i ne bi poštivao ustavna ograničenja koja su nametnuta njegovu djelovanju. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje je li postupak, kao cjelina, uzevši u obzir i način na koji su dokazi pribavljeni, bio vođen na način koji je podnositeljima osigurao pravično suđenje. U odnosu na prigovore:

- netočno utvrđenog činjeničnog stanja; - arbitrarne ocjene dokaza; - nedovoljno obrazloženih sudskih odluka; - da je izreka drugostupanjske presude nerazumljiva i proturječna razlozima; - da je povrijeđena pretpostavka nedužnosti podnositeljice jer se odluka o njenoj krivnji temelji na zatvorenom krugu indicija, a ne na temelju dokaza, te da stoga optužba nije dokazala njenu krivnju; Ustavni sud primjećuje da je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, te se to obrazloženje ni po čemu ne može smatrati arbitrarnim na način da bi to moglo dovesti do povrede prava podnositelja na pravično suđenje. Isto tako, Vrhovni sud adresirao je sve relevantne navode podnositelja iz žalbe na prvostupanjsku presudu, te u pogledu utvrđenja činjenica i ocjene dokaza prihvatio zaključke prvostupanjskog suda. Sudovi su također dali dostatna obrazloženja za svoja utvrđenja o krivnji podnositelja za pojedina kaznena djela i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu u osuđujućem dijelu dostatni i prihvatljivi.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da su gore navedeni prigovori podnositelja neosnovani. B. PRAVO OBRANE NA ISPITIVANJE SVJEDOKA OPTUŽBE I. Načelna stajališta Ustavni sud ponavlja da članak 29. stavak 2. alineja 6. Ustava podrazumijeva da, prije nego što optuženi može biti osuđen, svi dokazi protiv njega moraju u pravilu biti izvedeni u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi u svrhu kontradiktornog raspravljanja (....). 6.2. Pored toga važno je naglasiti da se stranka u postupku, uključujući i okrivljenog u kaznenom postupku, može odreći nekog svog prava, bilo izričito, bilo prešutno. To odricanje mora biti dobrovoljno i nedvojbeno, ali može biti implicitno, to jest proizlaziti iz određenog ponašanja stranke u postupku. Također, mora biti utvrđeno na nedvosmislen način i ne smije biti suprotno bilo kojem važnom javnom interesu (....). II. Primjena tih načelnih stajališta na predmetni postupak

7. Ustavni sud najprije opaža da podnositeljica u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude nije ni na koji način istakla navod da svjedok R. S. nije ispitan na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Takav prigovor istako je samo podnositelj. Imajući u vidu članak 479. ZKP-a/08 prema kojem će drugostupanjski sud kada navodi žalbe samo jednog suoptuženika mogu koristiti i nekom od ostalih suoptuženika smatrati da postoji žalba i u korist tih ostalih suoptuženika, Ustavni sud će ispitati ovaj prigovor u odnosu na oba podnositelja. 7.1. Podnositelj je po prvi put u žalbi na prvostupanjsku presudu istakao da "je činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno pogotovo sa stajališta tzv. konfrontacijskog načela izjava R. S. nije zakonit dokaz". Vrhovni sud odgovorio je na te žalbene navode te istakao da je podnositelj na raspravi održanoj 19. siječnja 2015. izričito izjavio da ne traži da se ovaj svjedok neposredno ispita, te da stoga proizlazi da se ne radi o povredi konfrontacijskog prava, niti o nezakonitom dokazu.

7.2. Ustavni sud nadalje opaža da je svjedok R. S. svoj iskaz dao tijekom istrage državnom odvjetništvom u Klagenfurtu, Republika Austrija, bez nazočnosti obrane......7.3. Na raspravi održanoj 19. siječnja 2015. branitelj podnositelja je najprije "ukazao da je potrebno kao svjedoke ... neposredno ispitati R. S.", a zatim istakao da on formalno ne predlaže ispitivanje svjedoka R. S. Niti u završnim govorima obrana nije prigovorila čitanju iskaza svjedoka R. S., niti predložila njegovo neposredno ispitivanje. 7.4. K tome, podnositeljica se u žalbi uopće nije osvrnula na okolnost da je svjedok R. S. dao svoj iskaz izvan rasprave, dok je podnositelj svoje navode o iskazu svjedoka R. S. povezao s tvrdnjama o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te samo naznačio konfrontacijsko pravo i da se radi o nezakonitom dokazu, bez da je te tvrdnje dalje obrazložio.

7.5. Iz gore navedenog ponašanja podnositelja i njihovih branitelja, a osobito iz okolnosti da obrana nije stavila nikakvih primjedbi na čitanje iskaza svjedoka R. S., te da je branitelj podnositelja izričito izjavio da formalno ne predlaže ispitivanje svjedoka R. S., dok se branitelj podnositeljice suglasio s braniteljem podnositelja, Ustavni sud zaključuje da su se podnositelji kao okrivljenici u kaznenom postupku nedvojbeno odrekli prava da se svjedok R. S. ispita na raspravi. III. Zaključak 8. Imajući u vidu gore navedeno, Ustavni sud zaključuje da podnositeljima ustavne tužbe nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti u svom općem značenju u smislu stavka 1. članka 29. Ustava, a niti s obzirom na pojedina prava iz stavaka 2. i 4. istog članka. 9. Ustavni sud primjećuje da se podnositelji u svojim ustavnim tužbama također pozivaju na povrede članka 3., 5. stavak 2. i 26. Ustava, te članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

Međutim Ustavni sud također primjećuje da podnositelji za navodne povrede tih odredbi nisu dali nikakva obrazloženja. Stoga je pozivanje podnositelja na povrede tih odredbi očito neosnovano...' - piše u odluci Ustavnog suda koju je potpisao predsjednik Vijeća Branko Brkić. Iz same Odluke Ustavnog suda tako je vidljivo kako su se Peveci dobrim dijelom žalili na iskaz svjedoka R.S. iz austrijskog Villacha. Zanimljivo je kako je odvjetnik Zdravka Peveca sam tražio ispitivanje tog svjedoka da bi poslije oboje supružnika Pevec tražilo da se njegov iskaz proglasi nezakonitim. Tu se samim tim nameće gaf obrane koja je Ustavnu tužbu u ime Pevecovih temeljila na stavu o nezakonitosti iskaza tog svjedoka R.S. a da tijekom postupka uopće nisu prigovarali njegovom iskazu. Na kraju se može zaključiti kako je izgledno da nakon takvog odbijanja njihove tužbe Ustavnom sudu da su Pevecovi kao i Zdravkov odvjetnik Veljko Miljević shvatili kako je bespredmetno da se idu žaliti sudu u Strasbourgu a što je sam Miljević najavljivao nakon pravomoćne presude koju je potvrdio Vrhovni sud RH.