'VJEČNO SAM JOJ ZAHVALNA'

Martina Tomčić citirala na Instagramu poruku učiteljice kojoj se ispisao cijeli razred zbog nasilnog učenika, bila je učiteljica njenoj kćeri i Martini je dopustila da sjedi u učionici

Nakon što je eskalirao više godina neriješeni problem s 9-godišnjakom s poremećajem ponašanja zbog kojeg trpe svi, a koji je iznjedrio sve devijacije neučinkovitog sustava, mnogi se pitaju i tko mu je bila učiteljica koja je ostala bez razreda ali ne i bez posla

Objavljeno: 25.10.2024 11:10

Martina Tomčić citirala na Instagramu poruku učiteljice kojoj se ispisao cijeli razred zbog nasilnog učenika, bila je učiteljica njenoj kćeri i Martini je dopustila da sjedi u učionici - Foto: IMPERIJAL I.M. / FOTO: INSTAGRAM, Naslov: Martina Tomčić

Svi su više ili manje osjetljivi na svoju djecu, većina roditelja dok su u manjoj dobi žele svojim sinovima ili kćerima 'skinuti zvijezde od neba', mnogi pritom prave pogreške i svjesno ili nesvjesno povređuju druge, slučaj koji je kulminirao pokazao je kakve su posljedice sustava koji privilegira pojedince a ne prakticira jednakopravnost. Netom je i portal srednja.hr objavio članak u kojem su iznijeli informacije koje su dobili od njima poznatog izvora a koji je javnosti predočio situaciju u osnovnoj školi koju je pohađao učenik prije nego što se prepisao u školu u Novom Zagrebu. U članku su naveli kako se radi o Osnovnoj školi Miroslava Krleže, naveli su i ime ravnateljice Silvane Galinović ali i činjenicu kako učiteljica koja je ostala bez razreda neće dobiti otkaz već će preuzeti vođenje prvog razreda tako da će učiteljica koja je vodila taj razred ostati bez posla. Naveli su i kako su iz škole lopticu odgovornosti prebacili na Grad Zagreb. Istaknuli su kako cijeli taj rasplet stvara dojam da nitko ne vodi računa o interesima učenika koji su se tek bili naviknuli i prihvatili svoju mladu učiteljicu. U slučaju koji je digao javnost na noge a koji je, na najbolji način, pokazao točku do koje smo i kao društvo stigli, nisu postali samo vidljivi propusti u radu odgovornih i to ne samo u jednoj školi već i u sustavu kroz koji se godinama vukao ovaj neriješeni a sada kulminirani problem. Tek je naknadno, nakon što se ispisao čitav razred osim jednog učenika, izašlo na vidjelo kako je učenik s poremećajima u ponašanju prvi razred završio u jednoj osnovnoj školi u središtu Zagreba ali da je iz nje otišao nakon što je učenica zadobila prijelom ruke usljed njegovog guranja kroz stube. Zadnjih dana je isplivalo kako je prethodno promijenio nekoliko vrtića. Osim toga u njegovoj donedavnoj školi, gdje je završio 2. i 3. razred najprije je bio u a. razredu kod učitelja a potom je prebačen učiteljici u b. razred. Već je poznato kako se zbog nasilja koje je poduzimao nad drugim učenicima, ispisao čitav razred osim jednog učenika i to zbog toga što su bili ogorčeni ne samo postupcima odgovornih u školi već i zato što ih je iznevjerio čitav sustav koji nije riješio ništa već prebacivao odgovornost na druge, kako je to artikulirala i odvjetnica roditelja Ana-Marija Vegar. Nakon što je upisan u 4. razred u školu u Novom Zagrebu nastavio je nezaustavljivo po starom, roditelji su se pobunili, djecu ne šalju u školu jer nisu sigurna a osim razreda nastavu su bojkotirali i drugi razredi par dana u znak solidarnosti. Potom je ravnatelj dao neopozivu ostavku, djelatnici škole dali su mu potporu ali po izjavama odvjetnika roditelja u novoj školi još nije riješena mučna situacija. U međuvremenu dogodilo se i potpisivanje online peticije kojom se traži stop nasilju nad učenicima i zahtjev da otkaze dobiju oni koji štite nasilnike u školama te zahtjevi za ostavkama odgovornih. Mnogi se s pravom pitaju kako je moguće da učenik takvog ponašanja ima uzorno vladanje i kakve su okolnosti, odnosno pritisci, prethodili tome ako ih je bilo. U ovoj situaciji mnogi roditelji koji su imali sreću da nijihovi učitelji ili učiteljice budu pravedni i jednaki prema svim učenicima shvate kako hrvatski školski sustav očito nije ostao imun na negativne društvene trendove koje imamo u svim segmentima a što znači privilegiranje moćnih ili poznatih pojedinaca i njihove djece. Sve je više uznemirujućih priča kako su brojni učenici u školama izloženi ne samo nasilju već i prisiljeni od malih nogu gledati kako u razredima postoje djeca privilegiranih roditelja koji uživaju povlastice na koje drugi ne mogu ni pomišljati. Jesu li obični ljudi, bez društvene moći, utjecaja i bogatstva u našem društvu reducirani samo na statiste i nijeme kroničare društvenih anomalija, jesu li njihova djeca ili članovi obitelji predodređeni da već u osnovnim školama steknu spoznaje o dubokim podjelama u društvu na privilegirane ili obične, i hoće li tome doći kraj, pitaju se mnogi. Privilegiranost pojedinih roditelja u nekim školama ne svodi se samo na to da unutar škole imaju nekoga moćnog ili odgovornog tko će pogurati da njihovo dijete ima sve petice i uzorno vladanje, ne svodi se samo na to da će netko od učitelja ili razrednika favorizirati to dijete unutar razredne zajednice i tako ga inauguirati na poziciju da stekne samopouzdanje potrebno za život, privilegiranost se može manifestirati na razne načine. Mnogima je razumljivo samo po sebi da popularni ili poznati roditelj samim tim ima veću afirmaciju unutar razreda od nekog običnog i javnosti nepoznatog roditelja i pritom brojni ne razmišljaju učvršćujemo li takvim stavom društvo privilegiranih pojedinaca i šaljemo li tako već od najmanjih nogu djeci poruku kako žive u društvu NEjednakopravnih. Svima koji su imali prvašiće dobro je poznato s kolikom zebnjom su ispraćali mališane u školsku učionicu dok još nisu savladali tehnike preživljavanja u novoj sredini. Roditelj svoga prvašića može dopratiti do učionice i potom otići. No, neki imaju i drugačija iskustva. Primjerice, Martina Tomčić imala je posebnu mogućnost, ona je sa svojom prvašićkom mogla biti u tom periodu prilagodbe u razredu skupa s učiteljicom i drugim učenicima. Iako nije po mjestu stanovanja pripadala Osnovnoj školi Miroslava Krleže već je za Kaptol i taj dio grada bila vezana preko svoje glazbene škole, naša glazbena diva i članica žirija Supertalenta, upisala je svoju kćer u tu školu. Slučaj je htio da joj učiteljica bude ista kao i učeniku s poremećajima ponašanja zbog kojeg se ispisao cijeli razred. No, tu učiteljicu koja sada izazva dodatnu pažnju javnosti, Martina pamti zacijelo samo po dobrom. O tome svjedoči i njezin Instagram profil na kojem je citirala poruku koju je dobila od učiteljice a koja tek sada dobiva na velikoj važnosti. Slijede detalji.....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Svi su roditelji više ili manje ponosni na svoju djecu. Tako i Martina Tomčić rado korist prigodu da s javnošću podijeli uspjehe svoje kćeri Rebeke. Operna diva i članica žirija Supertalenta ima i razloga biti ponosna na uspjehe svoje kćeri, a poglavito plesne. O njenoj sreći svjedoče brojne medijske objave. Primjerice, krajem studenog 2022. godine Jutarnji je objavio članak pod naslovom: 'SJAJNI REZULTATI Hrvatska pokorila SP u stepu, među najboljima i kći Martine Tomčić: ‘Muž i ja najglasniji smo Rebekini navijači‘ Jedanaestogodišnja Rebeka jedna je od step plesača koji su predstavljali Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u stepu'. Na uspjeh njezine kćeri bili su ponosni već ranije u školi koju je pohađala. O tome svjedoči i naslov od 19. studenog 2019. godine objavljen na web stranici njezine osnovne škole. Naslov glasi: 'Osnovna škola Miroslava Krleže na Christmas Storyju'.

U članku piše: 'Naša škola odabrana je kao kulisa prigodnom filmu prikazanom u Koncertnoj dvorani Lisinski povodom koncerta Christmas Story Zvijezde za djecu, kao najstarija osnovna škola u Zagrebu, koja ove godine slavi 190 godina postojanja. Magazin Story organizirao je 17. studenoga 2019. koncert namijenjen najmlađima i njihovim obiteljima, druženje koje je spojilo sve generacije i uvelo nas u predblagdansko vrijeme. Posebnost Christmas Story koncerta razne su pjevačke točke u kojima zvijezde naše estrade nastupaju uz vrhunske zborove u posebnim točkama. Redateljica koncerta, Petra Radin, ovu je priču umjetnički zaokružila zanimljivim kratkim zabavnim filmovima čija je glavna zvijezda Rebeka Moskaljov, učenica naše škole, pod vodstvom koreografkinje Maje Bakse. Ovaj koncert ima veću poruku i donatorsku priču. Cilj je osvijestiti djecu i roditelje, te sve koji su u doticaju s mladima da je važno živjeti stvarne živote i razvijati stvarne talente.....'.

U potpisu te vijesti piše: Osnovna škola Miroslava Krleže Zagreb. Svi koji imaju djecu znaju koliko im je važno za daljnji razvoj samopouzdanja i njihovih vještina i znanja potrebnih za život da već u osnovnoj školi dobiju poticaje za svoj razvoj. Naravno, da nekoj djeci već u osnovnoj školi bude uskraćena ta dimenzija jer školski sustav ne prepozna njihove potencijale ili talente a vidi samo njihove poteškoće u nekim segmentima ili deficite. Dobra škola kao i dobra učiteljica ili učitelj od onog prosječnog ili lošeg razlikuju se po tome da naglasak neće staviti na ono u čemu je dijete deficitarno već će pokušati naći potencijal u onome u čemu se može razviti. Vrhunski je učitelj onaj koji jednako potiče svu djecu u razredu na razvoj njihovih vještina i znanja, koji primjećuje ako dijete trpi neki oblik šikaniranja, segregacije ili čak zlostavljanja a ne žmiri pred istima.

Vrhunskog učitelja od običnog ili ispodprosječnog učitelja razlikuje to što će roditelja ohrabriti na tom razvojnom putu, da će roditelja tretirati kao partnera u zajedničkom projektu odgoja i obrazovanja a ne kao osobu kojoj u komunikaciji samo treba istaći ono što nije dobro ili što nije na razini kod djeteta. Neki roditelji, nažalost, iz tih školskih dana, ponesu samo teške uspomene, jer. nažalost, postoji i takvi učitelji / učiteljice koji za njihovo dijete baš i nemaju riječi pohvala. Postoje čak i neki drastični slučajevi učitelja koji su čak krivo valorizirali djetetove mogućnosti pa bi roditeljima predlagali individualizirane tretmane djeteta da bi se na kraju ispostavilo kako su sve krivo procijenili, odnosno da se radi o djetetu iznadprosječnih a ne ispodprosječnih mogućnosti. Tako je redakciji poznat slučaj gdje je učiteljica jedno dijete upravo tako tretirala dok je drugu djecu favorizirala. Na kraju se ispostavilo da je to dijete u drugoj školi procvjetalo, osvojilo i 2. mjesto na državnom natjecanju u osnovnoj školi iz zahtjevnog predmeta a taj uspjeh isto ponovilo i kasnije u srednjoj školi.

Smisao iznošenja ovog primjera bio je da javnost uvidi koliki je značaj učitelja, neko dijete mogu podići da ima krila do kraja života a nekom djetetu mogu odrezati ta krila ne samo dok su u školi već i do kraja života hendikepirati ga za puni razvoj njegovih potencijala. Odnos učitelja prema nekom djetetu, nažalost, često je uvjetovan zapravo odnosom prema njegovim roditeljima, odnosno time jesu li u roditeljima prepoznali nekog iz društvene hijerarhije tko 'zaslužuje' njihov angažman ili ne. Naravno da to nije slučaj u svim školama ali zacijelo je mnogima poznato kako takve situacije egzistiraju u našim brojnim školama. No, ako neki roditelj iz neke osnovne škole izađe skupa sa svojim djetetom s traumama ili čak ogorčenjem to ne znači da će svaki iz te iste škole izaći s ožiljcima ili negativnim iskustvima. Kod nas je tako nažalost bilo i bit će sve dok kao društvo ne evoluiramo i ne shvatimo da je svaki oblik privilegiranja, bilo da se radi o sitnom ili pak krupnom naštimavanju ocjena ili vladanja, što predstavlja krivotvorenje dokumentacije, jednako važan jer time ukidamo jednakopravnost sve djece u školama.

Neke se situacije zacijelo čine benignijima od drugih. No, sve su one kockice u mozaiku načina na koji šaljemo kao odrasli poruku djecu. Ako im još od malih nogu, od prvog razreda usadimo svijest da je nekima dopušteno ono što drugima nije imamo skalu koja evoluira u svim, pa i deformativnim formama. Proteklih dana pažnju javnosti privukla je i izjava glumca Asima Ugljanina koji je opisao kako se on na tradicionalni, neki bi rekli i balkanski, način obračunao s nasiljem u školi koju je pohađao njegov sin Dino. Iako je to bio istup koji sadržajno prkosi svim onim protokolima kojima nas uče o tome da takve situacije ne rješavaju roditelji već školsko osoblje, a s obzirom da je javnost na djelu vidjela kako to rješava, odnosno ne rješava ni škola ni sustav, ne čudi da je dobio potporu od mnogih. I inače brojni su komentatori proteklih dana na društvenim mrežama osuđivali sistem apsolutne inkluzije svih učenika u škole jer taj isti sustav na kraju dovede do toga da su svi u razredu dužni trpjeti jednog ili više nasilnika a da se u konačnici nitko neće ozbiljno pozabaviti nasilnikom nego će od žrtava napraviti dvostruke žrtve.

Prvo, ili će u školama negurati da se nasilje dogodilo čime se žrtvi daje dvostruka pljuska, prvo od nasilnika a potom od odgovornih u školi koji to isto negiraju, ili pak ako se i prizna nasilje sustav će nuditi žrtvi psihologa kao da on ima psiholoških problema a ne akter nasilja. Situacija se onda, kao što je nažalost znano iz prakse, da kod nas postoje ravnateljice koje onda onog koji je prijavio nasilje tretiraju kao zločinca i poduzmu sve što je u njihovoj moći da takve stave pod nož sustava. U nekim slučajevima se znalo dogoditi da se ide dotle da se roditelja ispituje o njegovim kompetencijama roditeljstva jer ga se nastoji prikazati kao osobu koja ne skrbi za dijete jer ga ne vodi psihilogu nakon što pretrpi nasilje u školi a da istodobno nitko ne riješi uzročnika problema i pozabavi se nasiljem. Eto zbog svega navedenog trebali bismo kao pojedinci i društvo ocijeniti kako svi zakoni i propisi koje imamo često služe samo kao mrtvo slovo na papiru jer svi oni koji konzumiraju bilo kakav oblik privilegija od strane učiteljica, profesora, ravnatelja, članova stručnih timova škola poput pedagoga, psihologa, defektologa... zapravo grade sustav nejednakosti i sustav privilegiranih pozicija.

No, tu svijest često nadglasa glas roditelja koji instinktivno želi zaštititi svoje mladunče poglavito dok je maleno i tek kreće u školski sustav. Rijetku i iznimnu privilegiju u tom smislu imala je i naša operna diva i članica žirija Supertalenta Martina Tomčić. Ona je svoju Rebeku mogla bodriti iz samih školskih klupa sjedeći uz nju u prvom razredu dok nije potpuno prošla prilagodba njene prvašićke. Naravno, postavlja se pitanje bi li mogla neka Marica, Barica ili Olga sjediti kraj svoga prvašića. Teško da bi ali zacijelo je ta topla gesta mame Martine i blagoslov učiteljice njezine kćeri pomogao da Rebeka Moskaljov izraste u jednu samopouzdanu djevojčicu, sutra djevojku pa ženu i vrhunsku step plesačicu. Možda taj primjer može biti poticajan i drugima da budu potpora svojoj djeci u školskim klupama ali znamo da bi za to trebalo mijenjati zakone jer tako nešto nigdje ne piše.

No, Martina Tomčić imala je očito dodatni bonus kod učiteljice što ne čudi s obzirom da je ona nesporno poznata i utjecajna javna osoba. No, osim onoga što je sama postigla nesporno je kako je ona kći i bivšeg političkog moćnika, bivšeg predsjednika HSS-a i bivšeg šefa hrvatskog Sabora. Martina Tomčić tako u svom liku u djelu utjelovljuje ono što bi bilo nova hrvatska elita. U svijesti prosječnog građanina Hrvatske pripadnici te elite na neki način i predisponirani su da konzumiraju razne povlastice koje im se ukažu. Dio tih povlastica je na specifičan način konzumirao i njezin svekar. Naime, njemu je pošlo za rukom ne samo da izbjegne zatvorsku kaznu i europski uhidbeni nalog nego čak i da dočeka da zbog zastare ne izvrši zatvorsku kaznu u Hrvatskoj. O tome možete pročitati ovdje. Milovan Moskaljov, otac Ženje Moskaljova, muža Martine Tomčić, imao je povlasticu i da bude jedan od rijetkih građana Hrvatske kojem je pošlo za rukom da izbjegne ovrhu što možete vidjeti ovdje. I to baš zbog toga što je fizički bio u bijegu, odnosno živio mirno i poslovao u Prištini dok nije prošla opasnost od zatvora o čemu smo pisali.

I muž Martine Tomčić, Ženja Moskaljov, zamalo da je bio srećković kao njegov otac. Naime, on je zatražio provedbu osobnog bankrota u trenutku kad su njegovi privatni dugovi iznosili blizu 25 milijuna kn što možete vidjeti iz našeg ranijeg članka. On bi, kao i mnogi drugi koji su se našli u sličnoj situaciji a pripadaju hrvatskoj eliti, zacijelo i uspio da se oslobodi tereta tih strašnih dugova da nije bilo nezgodnog slučaja da se na sudu nije otkrilo kako ima zatajenu nekretninu. Kad netko zataji sudu imovinu to stvara podlogu da ga se proglasi nepoštenim potrošačem te se tako obustavi postupak osobnog stečaja nad imovinom takvog potrošača. To se dogodilo mužu Martine Tomčić što je vidljivo iz našeg ranijeg članka. No, Martina Tomčić je, kao što smo zaključili u ovom članki, hrabro nosila svih proteklih godina teret takvih životnih nedaća i nikad o njima nije govorila pred javnošću. Ona je s javnošću dijelila uspješne priče iz svog života, odnosno obitelji, o čemu svjedoče njezine brojne izjave na temu uspjeha njezine kćeri koje je podijelila u medijima ili preko društvenih mreža.

Uspjeh se gradi godinama, da bi se do njega došlo ključna je volja, htijenje, naporni trening ili učenje ali i samopouzdanje. Ako vam doma netko i gradi samopouzdanje teško da ćete ga imati u dovoljnoj mjeri za životne uspjehe ako vam i škola i školsko okruženje nije poticajno. Zato je naglasak u ovoj priči u tome da netko u osnovnoj školi, već kod učiteljice može dobiti dodatna krila a netko može ostati bez tih istih krila. I dok se o učiteljici iz Osnovne škole Miroslav Krleža zadnjih dana priča i piše samo u kontekstu da je ostala bez cijelog razreda, odnosno bez svih učenika koji su sada trebali biti 4. razred, odnosno s jednim koji se nije stigao ispisati i drugog, onog s poremećajima u ponašanju, zbog kojeg sada trpe u njegovoj trećoj osnovnoj školi, vrijedi spomenuti da je ta ista učiteljica ulila neka znanja, vještine ili spoznaje i brojnoj drugoj djeci tijekom svoje karijere. Među njezinim učenicima bilo je puno djece običnih roditelja ali i puno djece slavnih roditelja.

Svi koji poznaju učiteljicu, bilo da su roditelji ili učenici, sami najbolje znaju je li njihova učiteljica bila ta koja je djeci davala ili rezala krila. No, oni koji poznaju učiteljicu mogu se sjetiti njezine izreke 'djecu ne možete prevariti'. Dakle, djeca te učiteljice, od kojih su sada mnogi i odrasli ljudi, najbolje znaju jesu li kod svoje učiteljice naučili da smo svi jednaki ili da su neki od nas jednakiji od drugih. Najbolje znaju je li njihova učiteljica zaslužila da se njezino ime povlači sada po medijima i društvenim mrežama samo u kontekstu jednog problematičnog učenika ili bi o učiteljici, objektivnost radi, trebali govoriti i oni koji su je upoznali kroz njezin rad. Ponekad odlučuju krupne stvari ponekad ostaju nijanse. Za objektivnu valorizaciju rada te iste učiteljice krupna stvar bi bila ocjena je li učiteljica bila kompetentna procijeniti sve učenike koji su joj povjereni prema njihovim trenutačnim sposobnostima ali i potencijalima koje nose unatoč nekim deficitima na određenim područjima i to posve neovisno o tome tko su im roditelji.

S druge strane nijansa, a nekad se nijanse najdulje pamte i ostaju kao znamen za cijeli život, nalaze se u detaljima. Kakvim detaljima? Navest ćemo banalni primjer. U zagrebačkim školama dodjeljuju se besplatni udžbenici. Neki imaju sreću da dobiju uredne udžbenike koje nitko nije prethodno uništavao niti šarao po njima, ispisivao primjerice svoje ime ili čak neke neprimjerene sadržaje. Neki imaju sreću dobiti čak nove udžbenike. Ako je vaše dijete išlo u razred u kojem najočuvanije udžbenike dobivaju djeca čiji su roditelji poznati javnosti a vaše dobije potrgane udžbenike nije li to prvi signal nejednakosti vašeg djeteta u tom razredu. Nije li to možda bezazleni znak koji bi trebao signalizirati oprez. Da će možda u vašem razredu vaše dijete biti neprimijećeno, odnosno da će ga se tretirati samo kao osobu koja nešto nije napravila kako treba ali da možda neće dobiti pohvalu kad to zasluži. Ako imate nezgodu da ste dijete odveli u takav razred, odnosno školu, jer ne znate jesu li posebni udžbenici odluka učitelja ili odgovorne osobe škole koja pregleda unaprijed popis učenika / roditelja, možda ćete jednog dana čitati kako je slučaj eskalirao.

Možda duboka nejednakost u našem društvu počne s tako malim stvarima. Možda počne s tim da vaše dijete dobije uništene udžbenike, nastavi s time da vaše dijete netko proglasi glupim u razredu, da se požalite ali vaš glas kao roditelja se ne čuje, možda spoznate jednog dana da je nekoj djeci dopušteno bez posljedica govoriti drugoj da su glupa jer njihovi roditelji imaju neke interesne odnose s odgovornima u toj školi, možda dijete ispišete iz te škole i shvatite da vam je dijete procvjetalo tamo gdje ga ne tretiraju tako, možda jednog dana s ponosom možete reći kako imate dijete koje je osvojilo nagradu na državnom natjecanju a da su vas u prethodnoj djetetovoj školi uvjeravali kako dijete treba individualizirani tretman. Možda jednog dana shvatite da ste imali sreću da odete iz osnovne škole u kojoj su kod vašeg djeteta uočavali samo mane a niti jednu potencijalno veliku mogućnost a da su istoj toj školi drugi imali privilegij biti favorizirani već od prvog dana.

Možda naučite lekciju skupa sa svojim djetetom a to je da na kraju sve dođe na svoje, da su čudni putevi kojima se dolazi do pravde i načini na koje pravo stanje stvari iscuri van. Učiteljice su nekima majke a nekima maćehe kao i same škole. No, na kraju ne čudi da je Martina Tomčić u svojoj Instagram objavi koja je privukla pažnju medija ranije objavila i ono što je dobila od učiteljice svoje kćeri. Citirat ćemo što je Story objavio u travnju 2023. u članku pod naslovom: 'Celebrity 'NAJBOLJE DA NAM OTVORE OBAVEZNE INTERNATE': Martina Tomčić Moskaljov kritizirala hrvatsko školstvo, nije se štedjela Domaća glazbenica Martina Tomčić Moskaljov na svom je Instagram profilu komentirala hrvatsko školstvo'. U tom članku tako piše: 'Kasnije se javila oduševljena pozitivnim reakcijama svojih pratitelja, a posebno je istaknula jednu poruku koju je dobila.

'Ne sjećam se da je ikada neka moja objava imala toliko pozitivnih reakcija! Hvala vam na svakoj poruci podrške, ali posebno me dirnula poruka Rebekine učiteljice u 4. razred i učvrstila u stavu da je naša obaveza zauzeti se i zaštititi našu djecu. Kao da nisu dovoljno propatili i izvukli (naj)deblji kraj u koroni pa 'ajmo još jednom po njihovim leđima', napisala je Martina pa otkrila poruku učiteljice.

'Martina, hvala na ovome. Svi smo željni kvalitetnih promjena, i ja sam prva spremna i više raditi. Ali ako nam ostane isti sadržaji i metode rada, nismo ništa napravili. Djecu treba motivirati i 'zaljubiti' u učenje. Kod njih treba postići onaj wow efekt kao kod plesa, sviranja, sporta. Mislim da je to moguće, ali ne na ovaj način. Uzalud nam sve promjene, ako ne mijenjamo svoj pristup djeci i metode. Duljim boravkom u školi nećemo im sigurno uliti znanje u glavu. Da su barem nas učitelje pitali za mišljenje. Ovo nije u potpunosti loša ideja, ali roditeljima i djeci treba dati mogućnost izbora', poslala joj je, a isto je osim u Storyju objavljeno i u Gloriji, Showbizzu te brojnim drugim medijima. Tada još nismo znali kakva se drama 'iza brda valja' i kako male sitne kockice u jednom složenom mozaiku mogu jednog dana doći do ovih neslućenih razmjera.

Tko bi mogao zamisliti da će ista učiteljica u jednoj generaciji imati učenicu koja će na državnom natjecanju iz zahtjevnog predmeta svojiti 2. mjesto, i isto potvrditi u srednjoj školi, da će u idućoj generaciji imati kćer Martine Tomčić a nakon nje dobiti razred u kojem će dobiti učenika toliko problematičnog ponašanja da će zbog istog ostati bez razreda..... I o kojoj će javnost raspravljati kako je moguće da isti iz prethodne škole izađe s uzornim vladanjem, je li to odluka učiteljice ili pritisak na učiteljicu. Kakav ako ga je bilo i hoće li to itko istražiti? No, na kraju ostaje gorki dojam kako je kod nas problem mentalno stanje na svim razinama pa zbog toga ne mogu funkcionirati ni pojedinac ni sustav. Dok se svi ne senzibiliziraju na tu razinu druge svijesti i odgovornosti stvari se neće ni pomjeriti s mrtve točke.

Ukoliko ste roditelj koji misli kako svi učenici zaslužuju dobiti krila od svojih ulitelja / učiteljica kako bi razvili svoje potencijale, ako želite da vaša djeca pohađuju škole bez toleriranja nasilnika i ako mislite da trebaju biti sankcionirani svi koji toleriraju nasilje u školama pročitajte ONLINE PETICIJU o kojoj smo pisali u ranijem članku i to OVDJE.