U svijetu tzv. 'old money' bogataša biznis se u pravilu prenosio s oca na sina. I u hrvatskoj dinastiji Tedeschi poslovne kontakte i trgovinsko / menadžersko umijeće pokojni Korčulanin Svetozar Emil Tedeschi uspio je prenijeti na svog sina jedinca, sada hrvatskog tajkuna Emila. No, 57-godišnji Emil na svog istoimenog sina nije uspio prenijeti dar za biznis niti je u sinu prepoznao osobu kojoj bi povjerio vođenje ijedne od brojnih tvrtki koje je osnovao, čiji je većinski vlasnik ili kojima upravlja. Biznis u obitelji Tedeschi očito je stvar Emila seniora i njegove sestre Lade Fiorio Tedeschi. No, sve do ženidbe za Niku Perenčević sada Tedeschi a ranije Cizel, Emil junior živio je s mamom i tatom u Visokoj ulici u Zagrebu. Iako je to za hrvatske pojmove rezidencija Emil junior tu nije mogao useliti sa svojom suprugom Nikom kad je ona navikla biti gazdarica u brojnim vilama koje sama posjeduje i to na elitnim lokacijama u Zagrebu i Malom Lošinju. U toj jadranskoj destinaciji Nika posjeduje vilu koju je nazvala Morska princeza Nika kako i doliči jednoj takvoj bogatašici. Više o toj senzacionalnoj vili s pet zvjezdica možete pročitati u ranijem članku.
Snaha Emila Tedeschija seniora zapravo u hrvatskoj metropoli posjeduje toliko luksuznih kvadrata da joj je možda najveći problem koju od tih skupih nekretnina konzumirati u privatnom životu. No, to i ne čudi kad se radi o nasljednici dinastije Perenčević koja nije slučajno označena u svjetskoj istraživačkoj aferi Pandorini papiri kao jedna od glavnih aktera. O tome smo već ranije pisali u članku u kojem je navedena procjena Perenčevićeva bogatstva od 650 milijuna dolara. Teško je razmjere bogatstva dinastije Perenčević uopće oblikovati u članke za portal kad se radi o osobi koja je sa svojim ortakom preko njihove zajedničke tvrtke zakupila čak Putinov dvorac na obali Crnog Mora o čemu smo već pisali. Naime, ta bi priča mogla realnije biti prikazana tek u nekoj opsežnoj knjizi s više izdanja. No, iako Tedeschijevi stilom života nastoje slijediti svjetsku elitu i njihove manirizme ipak se očito Tedeschi senior nije mogao oduprijeti i onome što se kolokvijalno naziva balkanština. Jer kako drugačije protumačiti njegovu galantnu gestu da sinu Emilu daruje velebnu novoizgrađenu vilu. Tko god je gledao putopisne dokumentarce Gorana Milića mogao je zamijetiti kako on rado ističe razlike između sjevernjačkog i južnjačkog mentaliteta, protestantskog u odnosu na katolički i slično.
Tako uvijek na sjeveru Europe ili u Švicarskoj pronađe bogate sugovornike koji kategorički istaknu kako kod njih nije običaj djeci darivati niti skupi auto a kamoli nekretnine. Milićevi sugovornici istaknu kako djeci omoguće dobro školovanje ali da se za statusne simbole, kuću ili auto sami moraju pobrinuti. Gledano iz tog kuta Emil Tedeschi senior je čisti južnjak, nimalo Skandinavac ili Švicarac iako je poznato kako on i supruga preferiraju nordijski dizajn i stil života ali i novu nordijsku kuhinju. No, zacijelo je morao parirati prebogatom puncu svoga sina - Mihajlu / Mihailu Perenčeviću i nije mogao dopustiti da njegov sin jedinac bude beskućnik, odnosno osoba bez traga u katastru ili zemljišnim knjigama. Zato ne čudi da je prvo na sebe uknjižio velebnu novoizgrađenu katnicu na Tuškancu a onda ju darovnim ugovorom početkom travnja o.g. prenio na sina. Zanimljivo je kako je u povijesnom vlasničkom listu ostao trag kako je ta katastarska čestica, zemljište s manjim objektom, konfiscirana 1945. Franji Schneideru i to u korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije, vlasniku tvornice za izradu glazbala prije II. svjetskog rata po kojem je nazvan i Muzej Franje Schneidera. U vlasničkom listu piše kako se radi nekretnini ukupne površine 445 m2 od čega na dvorište opada 260 m2 a stambenom objektu pripada 185 m2.