Na Općinskom građanskom sud u Zagrebu sutkinja Marija Šipek presudila je u tužbi Ivane Brkljačić koju je zastupao zagrebački odvjetnik Roman Bihar protiv tuženika Hanza Media. Velikog hrvatskog nakladnika zastupao je zagrebački odvjetnik Vedran Vusić. Spor se vodio radi naknade štete. Glavna i javna rasprava zaključena je 21. rujna 2023., u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te punomoćnika tuženika a presuđeno je 6. studenog 2023. godine. Brkljačić bi prema presudi trebala dobiti  iznos od 4.000 eura / 30.138  kn sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate.  Odbijena je u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 1.308,91 eura / 9.862  kn sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate. Hanza Media je dužna nadoknaditi našoj nekadašnjoj atletičarki i rekoredrki u bacanju kladiva i troškove parničnog postupka u iznosu od 759,07 eura / 5.719,21 kn sa zateznim kamatama od 6. studenog 2023. do isplate i to u roku 15 dana.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je Brkljačić tužila 14. prosinca 2021. jer su 18. rujna 2021. Sportske novosti na stranici 22. objavile članak autora Vedrana Božićevića pod naslovom „Blanka Vlašić želi preuzeti vođenje hrvatske atletike” te s istaknutim podnaslovom „Dolaze li promjene? Jedna od najvećih hrvatskih sportašica svih vremena okupila je na ručku predstavnike klubova i objavila im želju da postane predsjednica Hrvatskog atletskog saveza”, a sve s istaknutom fotografijom tužiteljice i hrvatske sportašice Blanke Vlašić. Ističe da je autor teksta grubo oklevetao tužiteljicu, a na način da se u tekstu spornog članka navodi: "Da ne okolišamo previše, gotovo svi su nam spomenuli ime Blankine prijateljice Ivane Brkljačić, bivše direktorice Hanžekovićeva memorijala, oko koje imaju velike rezerve”, "Ne slažu se s njezinim načinom rada, ističu da je napravila dosta štete kad je prošli put bila u HAS-u, zamjeraju joj i problematične političke veze" te se nadalje navodi "ako cijenim Blanku, uvjerio sam se u razgovoru s njom da se dobro razumije u sve, no isto tako znam da iza nje stoji Ivana Brkljačić koje smo se jedva riješili u Savezu.

Ostavila je dugove iza sebe, a mislim da je sada žele vratiti - kaže čelnik nekog kluba koji se odbio Blankin poziv na sastanak". Nadalje navodi da se u spornom članku u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu navodi "Neki strahuju da iza nje (Blanke Vlašić) stoji Ivana koju ljudi ne žele u vrhu hrvatske atletike. Ako je tako, onda cijela ova priča nema previše smisla, većina tako misli. Ako Blanka nije svjesna da joj je Ivana uteg, to nije dobro. Mora jasno i glasno reći imali li što Brkljačić s njezinom kandidaturom ili ne. Uspije li to riješiti, onda ima šanse, inače ne", "Jasno je da Blanka treba imati svoj tim, a glasači će prepoznati jesu li to ljudi iskrenih namjera, za koje se zna da mogu ili ljudi iz njezinog okruženja koji brinu samo o vlastitom probitku, žele zadovoljiti svoje ambicije i domoći se pozicije". U tužbi se isticalo kako je 'na opisani način iznesen niz netočnih informacija i teških objeda na račun tužiteljice koje su joj izazvale teške duševne boli i to stoga što je oklevetana da je nanijela veliku štetu atletici, da je nepoželjna i koje se Blanka Vlašić mora riješiti, da ima problematične političke veze, da je ostavila dugove iza sebe, da Blanka Vlašić mora ograditi od tužiteljice ako se kandidira te da se u članku aludira da tužiteljica brine samo o vlastitom probitku.

Tužiteljica nadalje navodi da se nju na opisani način pokušava ocrniti i javno diskreditirati, a da je ona uspješno vodila Hanžekovićev memorijal uzastupno dvanaest godina te je također uključena u rad međunarodnih organizacija. Ističe da iza nje nisu ostala nikakva dugovanja, da se ona nije bavila financijskim poslovanjem Saveza s obzirom nije bila niti direktor, niti tajnik Saveza. Ističe da autor nije provjerio točnost i istinitost navedenog teksta te da nije kontaktirao tužiteljicu prije istog. Ističe da se obratila tuženiku s pozivom da objavi ispravak u svezi objavljivanjem predmetnog teksta, koji ispravak je i objavljen, no ne na isti i jednako vrijedan način kao i sporni tekst i bez njezine istaknute fotografije. Tužiteljica ističe da je imala velike neugodnosti u svom svakodnevnom životu i radu, da je trpjela propitkivanja obitelji, prijatelja i poznanika u pogledu objašnjenja predmetnog članka te da je sada, s obzirom da je privatni poduzetnik, s podozrenjem promatraju u poslovnom okruženju. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.308,91 eura / 40.000kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate' - piše u sudskom dokumentu.

U odgovoru na tužbu Hanza media osporavala je  osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Isticali su 'da utuženi članak nije pisan s namjerom nanošenja štete tužiteljici i da je jedini cilj bio prenijeti informaciju o najavljenoj kandidaturi Blanke Vlašić za predsjednicu Hrvatskog atletskog saveza (dalje: HAS) te provjeriti kako "diše" atletska zajednica u Hrvatskoj, odnosno oni koji će odlučivati o eventualnoj promjeni na čelu HAS-a'. Naveli su kako su 'sve informacije iz teksta o tužiteljici dobivene od strane trećih osoba s kojima je autor razgovarao. Ističe da se pojedine informacije na koje se tužiteljica poziva u tužbi uopće ne odnose na nju, dok su pojedine informacije u tužbi navedene bez šireg konteksta s ciljem da se prikažu što štetnije za tužiteljicu. Ističe da informacija "... jasno je da Blanka treba imati svoj tim, a glasači će prepoznati jesu li to ljudi iskrenih namjera, za koje se zna da mogu ili ljudi iz njenog okruženja koji brinu samo o vlastitom probitku, žele zadovoljiti svoje ambicije i domoći se pozicije" nikako ne šteti tužiteljici te da se može odnositi na svaku osobu u timu Blanke Vlašić, a ne jedino i isključivo na tužiteljicu. Ističe da je druga polovica te informacije da "Ivana ima određenih organizacijskih sposobnosti i možda joj se može pronaći neko mjesto. Ali, treba tu dosta kockica posložiti...".

Nadalje navodi da su u članku navedene informacije o tužiteljici s kojima je javnost već otprije upoznata jer je prijašnje vodstvoHAS-a, čiji je član bila i tužiteljica, ostvarili velike rashode o čemu su izvještavali i mediji 2015. godine. Ističe kako su sugovornici autora članka upoznati sa situacijom u atletskoj zajednici te da njihova stajališta vezana uz tužiteljicu nisu utemeljena samo na subjektivnim dojmovima o osobi tužiteljice. Ističe da je opće poznato kako je tužiteljica surađivala s bivšim gradonačelnikom grada Zagreba, Milanom Bandićem, a da su njezine političke veze imenovane u članku "problematičnim" iz razloga što se tužiteljica najčešće u javnosti povezuje s bivšim gradonačelnikom Zagreba, Milanom Bandićem kojeg veliki dio javnosti povezuje sa korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom. Tuženik ističe da tužiteljica nije glavna tema članka u kojem se iznose mišljenja trenera i ostalih osoba iz svijeta atletike koja su kritična u odnosu na tužiteljicu, ali da samo zbog objavljene kritike koja dolazi od osoba koje su upućene u atletiku tužiteljica nema pravo na naknadu štete. Ističe da su mišljenja sugovornika autora članka o tužiteljici očito utemeljena na stvarnim okolnostima i događajima.

Ističe da su autori ostali anonimni jer strahuju od utjecaja tužiteljice na atletsku zajednicu, a bojali su se i da će ih tužiteljica fizički napasti. Smatra da su ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 21. st. 4. alineji 3. Zakona o medijima. Ističe da je navodna šteta tužiteljici u potpunosti reparirana objavom ispravaka 26. listopada 2021. u tiskanom izdanju "Sportskih Novosti", dakle u istom mediju koji je kao takav vidljiv jednakom broju ljudi kao što je to bio i utuženi članak. Ističe da informacije nisu objavljene senzacionalistički niti s namjerom da se tužiteljica diskreditira nego s ciljem da se javnost informira o predmetnoj sportsko/političkoj temi koja je od javnog značaja. Ističe da tužiteljica kao osoba koja se bavila profesionalnim sportom, koja je dugi niz bila direktorica Hanžekovićeva memorijala, koju su u javnosti otprije povezivali s tzv. sportskom politikom, te kao osoba koja svojim ponašanjem nerijetko privlači pozornost javnosti ne može tražiti zaštitu prava osobnosti u odnosu na ovdje utuženu informaciju koja se uopće ne odnosi na privatan život iste već na profesionalno djelovanje tužiteljice koje je nesporno javno. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate' - branili su se iz Hanza Medije.

Sud je, među ostalim, saslušao svjedoka, autora članka Vedrana Božićevića, te utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Sutkinja je utvrdila što je sve bilo nesporno među strankama a potom utvrdila da je tema članka bila 'mogućnost promjene predsjednika Hrvatskog atletskog saveza (dalje HAS) Ivana Veštića jer je Blanka Vlašić objavila želju da postane predsjednica Hrvatskog atletskog saveza. Članak se bavi nagađanjem hoće li to Blanka Vlašić napraviti redovnim putem ili će tražiti izvanredne izbore te procjenom ishoda najavljenog pokušaja. U članku je autor sumirao mišljenje svojih sugovornika, koji su prema navodima iz članka željeli ostati anonimni, da bi uključivanje Blanke Vlašić u vođenje hrvatske atletike bila sjajna stvar, ali da imaju velike rezerve vezano uz tužiteljicu (za koju vjeruju da bi s Blankom ušla u HAS) s čijim se načinom rada ne slažu, ističu da je napravila dostava štete kad je prošli put bila u HAS-u i kojoj zamjeraju problematične političke veze. U članku je citirana izjava jednog sugovornika, koji je dio aktualnog vodstva i koji izražava podršku istom, iz koje proizlazi da zna da iza Blanke Vlašić stoji tužiteljica koje su se jedva riješili u Savezu, i koja je ostavila dugove iza sebe.

Citirana je i izjava drugog sugovornika iz koje proizlazi da neki strahuju da iza Blanke Vlašić stoji tužiteljica koju ljudi ne žele u vrhu hrvatske atletike, da nije dobro ako Blanka Vlašić nije svjesna da joj je tužiteljica uteg i da mora javno i jasno reći ima li tužiteljica što s njezinom kandidaturom. U članku je citirana izjava još jednog sugovornika iz koje proizlazi da tužiteljica ima određenih organizatorskih sposobnosti i da joj je možda može pronaći neko mjesto za što se mora dosta kockica posložiti, dok je u nastavku taj isti sugovornik naveo "Jasno je da Blanka treba imati svoj tim, a glasači će prepoznati jesu li to ljudi iskrenih namjera, za koje se zna da mogu ili ljudi iz njezinog okruženja koji brinu samo o vlastitom probitku, žele zadovoljiti svoje ambicije i domoći se pozicije. U atletici se zna to je tko, nema nas toliko puno, zna se tko bi mogao što raditi, Blanka mora pomno birati ekipu s kojom želi raditi" - piše u sudskom dokumentu.

Sutkinja je zaključila kako su 'opisane objavljene informacije podobne prouzročiti tužiteljici štetu i nedvojbeno se odnose na tužiteljicu. Tužiteljica je prikazana kao osoba koja je HAS ostavila u dugovima, koje su se jedva riješili iz Saveza i koja tamo nije poželjna, koja ima problematične političke veze te je ocijenjena kao uteg kandidaturi Blanke Vlašić te je izražen stav da se Blanka Vlašić treba javno izjasniti ima li tužiteljica što s njezinom kandidaturom. Nadalje, tužiteljica je svrstana u ljude iz okruženja Blanke Vlašić koji brinu samo o vlastitom probitku, koji žele zadovoljiti svoje ambicije i domoći se pozicije. Naime, s obzirom da je toj informaciji prethodio tekst koji se izričito odnosi na tužiteljicu, a u članku se ne imenuje nitko drugi iz tima Blanke Vlašić, kod prosječnog se čitatelja stvara dojam da je upravo tužiteljica ta koja brine samo o vlastitom probitku, koja želi zadovoljiti svoje ambicije i domoći se pozicije.

Podobnost ove izjave da prouzroči tužiteljici štetu ni na koji način nije umanjena naoko pozitivnom uvertirom istog sugovornika koji navodi da tužiteljica ima "određene" organizatorske sposobnosti i da joj se "možda" može pronaći "neko" mjesto, ali da se i za to mora posložiti dosta kockica. Naime, takav uvod zapečaćen je vrlo snažnim i jasnim svrstavanjem tužiteljice u kategoriju osobe koja brine samo o svojim interesima, ambicijama i poziciji. Objavljenim informacijama tužiteljici je prouzročena šteta što je utvrđeno njezinim saslušanjem koja je u bitnom iskazala je predmetni članak doživjela kao veliki udar na svoju osobnost, da je u tom članku pred čitavom sportskom zajednicom, svojim kolegama i suradnicima, prikazana kao nepoželjna osoba skrivenih namjera, kojoj se ne može vjerovati i koja predstavlja teret svojoj prijateljici i kolegici Blanki Vlašić. Pogodilo ju je što to učinio medij s kojim je surađivala od svoje šesnaeste godine, što ju nitko nije kontaktirao vezano uz isti, a s lakoćom je to mogao učiniti.

Osjećala se i još se uvijek osjeća osramoćeno te je tražila i psihijatrijsku pomoć jer je razvila anksiozni poremećaj. Morala se opravdavati svojim suradnicima, poslovnim partnerima i sponzorima jer su počeli osjećati nesigurnost u njezino poslovanje, a trebala im je i objašnjavati da nema nikakvu namjeru raditi u HAS-u neovisno o izboru Blanke Vlašić i da je u potpunosti predana njihovim projektima. Iskazala je da je proživjela poslovnu, financijsku i emotivnu štetu te da je narušen njezin ugled. Također je iskazala da je dodatni kredibilitet članku davala činjenica da je Robert Šola (glavni urednik Sportskih novosti) u to vrijeme bio sportski direktor Hanžekovićevog memorijala. Sud je njezin iskaz u opisanom dijelu prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici objavom gore opisanih informacija od strane tuženika prouzročena šteta na način da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na ugled i dobar glas, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima .... za koju postoji odgovornost nakladnika, tuženika, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima ..... 

Pogrešno tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost za štetu jer su sve informacije iz teksta o tužiteljici dobivene od strane trećih osoba s kojima je autor razgovarao. Naime, ne radi se autoriziranim izjavama tih trećih osoba pa stoga ne postoji ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. alineja 2. ZOM.  Nadalje, po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga iz odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. ZOM. Takvo što ne proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka Vedrana Božičevića. Naime, to što su u HAS-u postojali dugovi s osnove neplaćenog poreza ne znači da je za iste odgovorna tužiteljica i da ih je ona "ostavila", unatoč tome što je bila sportska direktorica Hanžekovićevog memorijala (da je bila sportska direktorica zadužena za organiziranje i provedbu sportskog dijela natjecanja proizlazi iz njezinog iskaza). Po ocjeni ovog suda autor članka trebao je i mogao je prije objave spornog članka provjeriti je li tužiteljica bila zadužena i ovlaštena za financijski aspekt poslovanja Hanžekovićevog memorijala jer se radi o javno dostupnim podacima, što on nesporno nije učinio (kako to proizlazi iz njegovog iskaza), a niti u ovom postupku tuženik ne dokazuje tu okolnost.

Po mišljenju ovog suda, ta se okolnost ne može dokazati saslušanjem svjedoka Ivana Veštića (predsjednika HAS-a) pa sud taj dokaz kao neodlučan nije izveo, nego samo odgovarajućom pisanom dokumentacijom o pravnom položaju tužiteljice u HAS-u i njezinim ovlaštenjima. Nadalje, tuženik ničim nije dokazao istinitost informacije da se HAS tužiteljice "jedva riješio" i da je tužiteljica napravila dosta štete HAS-u kao niti da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Autor članka čak nije niti kontaktirao tužiteljicu prije objave spornog članka kako bi njoj dao priliku izjasniti se o prikupljenim informacijama (kako to proizlazi iz njegovog iskaza), olako smatrajući da za to nema nikakve potrebe, što također ukazuje na nedostatak postupanja u dobroj vjeri. Tuženik nije dokazao niti istinitost informacije da tužiteljica ima problematične političke veze. Sama činjenica da je tužiteljica bila član stranke koju je osnovao Milan Bandić ne znači da su njezine političke veze problematične. Suprotno mišljenju tuženika, ne radi se o notornoj činjenici, a ista niti je dokazana iskazom svjedoka Vedrana Božičevića .... niti se može utvrditi na temelju dva novinska članka koje je tuženik dostavio u spis .....

To što nešto piše u novinskom članku ne znači da je to istina (a svakako se ne radi o činjenici koju bi tužiteljica učinila nespornom). To što autor članka u svom iskazu navodi da su u članku objavljeni vrijednosni sudovi njegovih sugovornika, a ne njegovo osobno mišljenje, ne predstavlja ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. alineja 6. ZOM. Naime, ta odredba predviđa postojanje vrijednosnih sudova autora. Uz to, potrebno je i da se radi oobjavljivanju u javnom interesu te da je informacija dana u dobroj vjeri. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao sve ove pretpostavke. Postoji razlika između vrijednosnog suda i vrijeđanja, a to što je o tužiteljici izneseno u spornom članku nadilazi pojam vrijednosnog suda. Po mišljenju ovog suda, to što je tužiteljica poznata u javnom prostoru, prvenstveno kao vrhunska sportašica kroz dugi niz godina, što je nakon tog bila sportska direktorica Hanžekovićevog memorijala i što je bila politički aktivna, ne znači da nije pretrpjela štetu niti da nema pravo na naknadu štete koja joj je nastala predmetnim člankom. 

Tuženik je 26. listopada 2021. objavio ispravak u kojem je navedeno da tužiteljica nije ostavila HAS u dugovima te da su u spornom članku objavljene netočne informacije o tužiteljici uslijed kojih se traži objava ispravka. Navedeno je da tužiteljica nije ostavila HAS u dugovima, da nije bila osoba odgovorna za financijsko poslovanje HAS-a, da nisu ostale neriješene financijske obveze, da HAS nije bio ugovorno vezan na suradnju s tužiteljicom pa da je netočno da bi je se HAS jedva riješio. Po ocjeni ovog suda, objavljivanjem ovakvog ispravka, pri čemu se napominje da se nakladnik nije ispričao, tužiteljici nije u cijelosti reparirana šteta koju je pretrpjela. Naime, sukladno čl. 22. st. 1. ZOM šteta se naknađuje objavljivanjem informacije, isprikom nakladnika te isplatom naknade. Dakle, jedan vid naknade ne isključuje druge. 

Kako tuženik nije dokazao da bi bila ostvarena i jedna pretpostavka koja isključuje njegovu odgovornost, a objavljene informacije objektivno su podobne za nanošenje štete koja je tužiteljici u ovom slučaju i nastala tuženik je odgovoran nadoknaditi joj štetu na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZOM. Objavljene informacije (pobliže opisane u toč. 6. obrazloženja) sadrže očite uvrede za tužiteljicu. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Činjenice koje se odnose na težinu povrede časti i ugleda te postojanje okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu utvrđene su saslušanjem tužitelja čiji je iskaz životan i uvjerljiv u dijelu da ga je ovaj članak uznemirio, da su ga ljudi čudno gledali i ispitivali vezano uz to te da je osjećao nelagodu.

Sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzeo u obzir činjenicu da je članak koji je predmet ovog spora objavljen u Sportskim novostima, mediju koji je od posebnog značaja za tužiteljicu i krug njezinog profesionalnog djelovanja, da su isti čitali njezini kolege i suradnici, da je ona zbog tog morala objašnjavati i uvjeravati svoje poslovne suradnike da je predana njihovim projektima, da je njezina poslovna reputacija dovedena u pitanje, da je osjećala sramotu, da se svim svojim suradnicima, poslovnim partnerima i sponzorima morala opravdavati jer su osjećali nesigurnost u njezino poslovanje i zajedničke projekte te da se i dan danas uzruja kad se prisjeti tog članka, a o svemutome je iskazivala izrazito emotivno i uvjerljivo. Stoga po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 eura / 30.138,00 kn kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga....' - piše u presudi zagrebačke sutkinje Marije Šipek. Protiv te presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.