Nitko na planeti ne bi mogao osporiti nevjerojatnu sličnost vinkovačkog magistra prava Denisa Belje i Vatrene zvijezde u usponu Diona Drene Belje. Denis Beljo je na slici iz 2014. godine koju ima u foto galeriji na svom Facebook profilu samo starija verzija svoga sina, igrača Augsburga kojem je Zlatko Dalić dao povjerenje u zadnje dvije kvalifikacijske utakmice za Euro 2024. Iako nismo izašli kao pobjednici ni iz jedne od te dvije tekme ipak i najveći kritičari moraju zamijetiti kako smo igrački živnuli svaki put kad je u igru ušao Dion Drena Beljo. Naš 195 cm visoki napadač imao je pogreški u igri protiv netom izgubljenog meča s reprezentacijom Walesa, nije uspio ubaciti niti loptu u mrežu ali dokazao je kako ima neki faktor X koji je potreban našoj reprezentaciji da se trgnemo iz mrtvila u kojem smo bili zapeli u obje posljednje kvalifikacijske utakmice. Belju je Dalić ubacio u drugom poluvremenu protiv Turske i odmah je prostrujala neka vibra na terenu. Za Belju bi vjerojatno pokojni trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević mogao izvući neku od svojih rečeničkih formulacija tipa: 'predisponiran je svojim kapacitetima da naslijedi nekad nenadmašnog đilkoša Mandžukića na terenu'.
Podsjetimo, Ćiro je Mandžu nazvao đilkošem. Iako na jezikoslovcu piše kako je đilkoš 'obijestan mlad čovjek, pun snage, vjetrogonja, kicoš, danguba' Ćiro je zacijelo mislio kako tim terminom komplimentira Mandžu. Među Ćirinim sinovima đilkoš u tom smislu mogao je biti Igor Štimac. U hrvatskoj repki uvijek ima mjesta za punokrvnog Slavonca koji u sebi objedinjuje snagu ali i bećarski duh. Bio je to Mandžo, Vida koji je ipak bliže kraju nego sredini karijere, pa je nesporno kako dolazi Beljino napadačko i golgetersko vrijeme. Dalić će tom bivšem igraču vinkovačke Cibalije, Osijeka, Istre 1961 a sadašnjem Augsburga morati davati sve više prostora i u prvom poluvremenu jer zapravo niti nema neku alternativu. Budućnost će pokazati hoće li Beljo uspjeti razviti svoje napadačke i golgeterske kapacitete u dinamici i opsegu koji su potrebni Hrvatskoj želi li uspjeti u kvalifikacijama za Euro 2024. No, očito će tu geni bećarski i mangupski i pokojnog djeda Drage Drene Belje ali i živopisnog oca Denisa Belje pomoći Vatrenom Dionu Dreni u profiliranju točno onakvom kakav je trenutačno infuzijski potreban hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
Ukoliko Dion Beljo, koji je dakle i sam rekao kako je ime dobio do Dionizu, grčkom bogu Vina ali i strasti i razuzdanosti, uspije razuzdati ono u sebi u sportskom smislu najbolje, onda će cijela ta obiteljska tradicija koju je očito začeo pokojni djed Drago a nastavio njegov sin Denis donijeti i nacionalnoj vrsti benefite. Naime, hrvatska repka od Ćire pa do Dalića uvijek je postizala najveće uspjehe i plasmane kada bi se aktivirao magični faktor X kao spoj ne samo fizičke snage, taktike i vještina već i lucidnosti i improvizacije. Dakle, kada bi dečki uspjeli potencijom i, kako bi to rekao Ćiro Blažević, 'akrobacijom s legitimacijom' paralizirati protivnika. Tome zacijelo neće pridonijeti hiperrealizam Zlatka Dalića koji on prenosi i na ostatak momčadi i koji je bio očit u izjavi Josip Juranovića koju je dao netom nakon poraza od 2:1 od Walesa. Juranović je iskazivao ono što je prethodno iskazivao i Dalić nakon Turske a to je da smo loši, poraženi, da se moramo ispričati i slično. Sad je potreban neki drugi duh reprezentaciji od onoga koji je izašao iz boce i koji ukazuje na nemoć i fule naše momčadi.
Sad je vjerojatnije reprezentaciji potrebniji neki motivacijski duh i govor kakav bi se zacijelo mogao rekonstruirati iz obilja fantazijskih rečeničkih sklopova koje je smišljao pokojni Ćiro Blažević kada je pobjedi htio dati još fascinantnije ozračje i kada je htio ublažiti traumatske efekte svakog poraza koji se i njemu događao na surov način. No, ostavimo doktrinu po strani i pogledajmo što bi to u metafizičkom smislu moglo poslužiti kao baza za novi fenomen koji se rađa među Vatrenima a koji je već obilježen intrigom koja dolazi s njegovim imenom. Nisu bez veze drevni Latini govorili 'nomen est omen' - 'ime je znak'. Znači obiteljski izbor imena Dionu Dreni namijenio je dvostruku sudbinu, da bude strastven i razuzdan ali i zdrav kao dren. Zdrav kao dren ne samo na fizičkom već i mentalnom planu. Beljo ako sagledamo psihološko nasljeđe iz kojeg dolazi ima samo jednu hipoteku - a to je onaj patološki strah koji svi negdje više ili manje imamo od nekog fatalnog trenutka koji će nas koštati života.
Ako je Dionov djed Drago Dreno imao strah da će umrijeti u čarapama pa je zato taj trenutak odgađao puna tri desetljeća, i ako je nešto od tog fatalističkog vjerovanja, možda i podsvjesno pečatirao i prenio na svog unuka, onda bi neki postmodernistički proricatelj mogao zaključiti kako će Dion Dreno Beljo uspjeti na terenu pobijedi li u sebi to fatalno zrno sumnje da postoji neki fatalni faktor X od kojeg treba iracionalno strepiti. Pojednostavljeno, pobijedi li Dion Dreno utisnuti strah od proročanskih negativnih ishoda, povjeruje li u svoje kapacitete, onda će uspjeti donijeti pobjede našoj repki. Uostalom, prisjetimo se i kako je naš kapetan Luka Modrić procvao kad je posegnuo za tretmanima koji su imali za cilj izbalansirati euforiju kod pobjeda i depresiju kod poraza. Iracionalno bi bilo reći da očekivanja milijuna navijača u ovom trenutku ovise o tome hoće li u Dionu Dreni Belji pobijediti duh djeda 'mangupa koji je u jednom danu proživio nečijih pet života', kako je to napisano za Dragu Drenu Beljo, na vinkovačkom lokalnom portal. Ili će prevladati duh osobe koja strepi od proročice koja pitanja života i smrti vidi u kategoriji nošenja ili nenošenja čarapa.
U svakom slučaju, u trenucima kada je hrvatska nogometna repka zapela u ozračju poraza i nesigurnosti, moguće čak i osjeta impotencije, optimalno bi bilo da kroz Diona Dragu Beljo na terenu pobijedi neustrašivi, 'zdrav ko dren djed', i duh njegovog oca Denisa, magistra prava koji je bio nositelj liste Domovinskog pokreta za mjesne odbore u Vinkovcima krajem travnja ove godine a ujedno je i predsjednik Izbornog povjerenstva Domovinskog pokreta za Vinkovce. I tako na kraju ispada da je sudbina mladom Vatrenom Dionu Dreni namijenila ne samo da nosi teret imena po Dionisu, fatalističke vjere u riječi proročice već i da sada iznese na svojim plećima teret posustale reprezentacije kojoj treba snažna krv pastuha i potencija da iznese teret kvalifikacija za Euro 2024.