Sudsko vijeće Vrhovnog suda sastavljeno od suca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te sudaca Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova donijelo je presudu u kaznenom predmetu protiv osuđene Anice Jurilj zbog kaznenog djela iz čl. 228 st. 1. u vezi s čl. 52 Kaznenog zakona. Odlučivali su o zahtjevu glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj - Šipek o zaštiti zakonitosti od 6. srpnja 2022. godine 'podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. listopada 2019. i presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. travnja 2020. Vijeće Vrhovnog suda je na sjednici 24. kolovoza 2022. presudilo sljedeće: 'Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosi osnovan i da je drugostupanjskom presduom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. travnja 2020. ... u korist osuđene Anice Jurilj povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku.... u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11' - piše u presudi.
Iz obrazloženja je vidljivo kako je 'Pravomoćnom presudom koju čine u uvodu citirane presude osuđene Anica Jurilj zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 na temelju čl. 228. st. 1 KZ/11 osuđena na kaznu zatvoru u trajanju od jedne godine i tri mjeseca s tim da joj je izvršenje izrečene kazne zatvora izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od četiri godine. Protiv te pravomoćne presude državni odvjetnik je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe čl. 469. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku.... u vezi čl. 281. st. 1. KZ/11 predlažući da se donese presuda kojom se utvrđuje da je drugostupanjski sud navedenu povredu učinio u korist osuđenice. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
U pravu je državni odvjetnik kad tvrdi da je uvodno citiranom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, kojim je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena u odluci o kazni uvodno citirana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na način da je osuđenici kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je bila osuđena zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, a čije je izvršenje izrečenom uvjetnom osudom iz čl. 56 KZ/11 odgođeno kroz period kušnje u trajanju od tri godine, zamijenjen kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, s tim da je izvršenje izrečene kazne zatvora izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ /11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od četiri godine, drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08 prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.
Naime, odredbom čl. 56. st. 2 KZ/11 je izričito propisano da se uvjetna osuda može izreći počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine ili na novčanu kaznu, kada sud ocijeni da počinitelj i bez izvršenja neće ubuduće činiti kaznena djela. Prema tome, u situaciji kada je osuđenica drugostupanjskom presudom na temelju čl. 228. st. 1 KZ/11 osuđena na kaznu zatvora duljim od jedne godine, nije bilo zakonskih uvjeta za izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11. iz naprijed navedenih razloga, jer je na opisani način drugostupanjski sud pri izricanju uvjetne osude u korist osuđenice počinio povredu iz čk. 469. toč. 5. ZKP/08-19 u vezi čl. 228. st. 1 KZ/11, na što osnovano ukazuje državni odvjetnik, trebalo je konstatirati počinjenje navedene povrede zakona, ne dirajući pravomoćnu presudu' - piše u dokumentu Vrhovnog suda koji potpisuje sudac Ratko Šćekić.