U vlasničku strukturu zagrebačkog Aquarius Music Publishing Goran Bregović ušao je 12. travnja 2017. godine. U tom trenutku vlasnici te glazbeno-producentske tvrtke bili su: Tomislav Škulić, Zagrepčanin Boris Horvat, lihtenštajnski IMC Entertainmnet Trust te zagrebački Maytar, tvrtka u vlasništvu Tome Johannesa In Der Muhlena. Lihtenštajnska tvrtka sada je vlasnik Menarta pa se ona vlasnički dovodi u vezu s Boštjanom Menartom, glazbenim producentom iz Ljubljane. Nakon što je Bregović postati suvlasnik Aquarius Music Publishinga Tomislav Škulić je preuzeo preostale udjele od Horvata, lihtenštajnske tvrtke te Tominog Maytarra. Tako su otvorena širom vrata da Škulić i Bregović budu jedini partneri u tvrtci koja skrbi za izvođačka i autorska prava brojnih svjetskih zvijezda ali i hrvatskih izvođača. Na službenim stranicama piše kako je zagrebački:
'Aquarius Music Publishing licencni zastupnik najvećeg stranog autorskog kataloga na svijetu za Hrvatsku i Albaniju, Universal Music Publishing Grupe koja štiti i predstavlja neke od najpoznatijih svjetskih bendova (U2, Metallica, ABBA, The Killers, Beatsie Boys, Franz Ferdinand, The Cure, Royksopp...), izvođačica i izvođača (Mary J.Blige, 50 Cent, Dave Grohl, Mariah Carey, Bon Jovi, Diana Krall, Prince, Paul Simon, Van Morrisson, Mark Knopfler, Morrisey, Bjork...) te filmskih kompozitora i producenata (Henri Mancini, Angelo Badalamenti, David Lynch, Mark Batson, Dre & Vidal, Sturken & Rogers...). Osim najvećeg stranog kataloga, Aquarius Music Publishing predstavlja i drugi po veličini domaći katalog za Hrvatsku i Svijet koji uključuje eminentne izvođače/autore kao što su: Goran Bregović, Nina Badrić, Kaliopi Bukle, Željko Banić, Detour, Aleksandra Milutinović (Toše, Nina Badrić, Vanna...), Krešimir Tomec, Shorty, Sett, 3Ki, Stampedo, Afion, Mandrill, Kopito, Igor Geržina, Suzana Horvat, Kristijan Beluhan, Ivana i Marija Husar, Olja Dešić i brojni drugi...'
Dakle, logično je da Bregović koji je osim što je vrhunski glazbenik još veći poduzetnik poduzeo sve da i vlansički kontrolira tvrtku kojoj je povjerio zastupanja njegovih glazbenih prava. Uostalom, da Bregović nije podjednako i poduzetnički kao i glazbeni genij zar bi posjedovao tridesetak nekretnina od Pariza, preko BiH, Srbije i Crne Gore. Naime, toliko su mediji u regiji izračunali aproksmativno njegov nekretninski imperij. Na trgovačkom sudu u Zagrebu Bregović je upisan s adresom u Kosirnikovoj ulici. To je adresa vile koju je Bregović svojedobno kupio od pokojnog i bivšeg hrvatskog premijera Hrvoja Šarinića. Vilu je prodao hercegovačkim tajkunima o čemu smo već pisali a zbog te vile nekoliko su mu puta prijetile ovrhe zbog neplaćenih računa čemu smo posvetili zasebni članak. Bregović je i u drugim državama u kojima živi i radi vlansik brojnih tvrtki.
Tako je u parizu povezan s nekretninskim tvrtkama znakovitih imena Tetak i Tetka, dok njegova supruga Dženana i kćeri Ema, Una i Lula posluju preko nekretninske tvrtke koja se zove Tuke. Za neupućene tuka je purica u krajevima istočnijeg dijela Zapadnog Balkana pa ne znamo je li naziv uzet upravo iz tih nekih šaljivih pobuda. No, iako su imena pariških tvrtki prozaična na njihove se račune slijevao golem novac od Bregovićevih glazbenih i poslovnih aktivnosti pa ne čudi da sje preko njih investirano u luksuzne kvadrate u francuskoj metropoli. Bregović je u zemljama nastalim na razvalinama Jugoslavije tradicinalno poslovao preko tvrtki koje su se redom zvale Kamarad. Tako se zvala i nekadašnja tvrtka koju su u doba Jugoslavije osnovali on i Zdravko Čolić u Sloveniji. Godinama je Bregović medijima tumačio kako je porez u bivšoj Jugi bio 90 posto pa je o zato malo radio kako ne bi puno plaćao poreza.
Time je tumačio i pozadinu osnivanja privatne tvrtke u Sloveniji preko koje su Čola i on pokušali kontrolirati poslovanje tako da što manje toga ode neželjenim poreznicima. No, početkom rata u BiH Bregović je napustio Sarajevo te se preselio u Pariz gdje je imao mali stan kupljen još u doba jugo slave. Tamo je započeo novi život a kako se razvijala negova glazbena karijera i kako je pristizao sve veći novac onda to više nije mogao kanalizirati samo na svoju parišku Kamarad Production u Rue Servan u u jedanaestom pariškom arondismanu već je krenuo s osnivanjem navedenih nekretninskih tvrtki i to SCI Tetak koji sada posluje u Rue Rene Boulanger u desetom pariškom arondismanu te SCI Tetka koju sada vodi njegova supruga Dženana i koja ima 1,044 temeljni kapital što bi otprilike bila protuvrijednost nekrentine u posjedu te tvrtke. Inače, nije slučajno da je Bregović posegnuo za nazivom Tetak i Tetka.
On je naime govorio kako mu je tetka radila u Parizu a u jednom intrevjuu i tumačio je kako je u inozemstvu drugačije jer kada si na ulici i nemaš novaca ne možeš otići k nekoj tetki ili tetku na ručak. Poznato je i kako je u Bregovićevim turbulentnim danima rane mladosti jegov ujak, brat njegove majke Borke Perišić, odigrao ključnu ulogu u trenutku kada je bio zagazio u zabranjene vode eksperimentiranja s opijatima. Tako nazivi Bregovićevih tvrtki na simbličan način ujedinjuju sve što mu je u životu bilo važno, dakle prijatelji i obitelj, odnosno kamaradi, tetak i tetka. Što se pak tiče SCI Tuke ta tvrtka posluje u Rue Lancry s 860.000 eura temeljnog kapitala u desetom arondismanu, u otmjenoj pariškoj višekatnici, kao i ostale tvrtke. Ta je adresa ujedno i službena Bregovićeva pariška adresa kao i njegove obitelji. U BiH kao i u Beogradu Bregović je osnivao tvrtke koje su počinjale s Kamarad a nastavljale s production.
Preko tih, u banalnom prijevodu drugarskih produkcija, Bregović je vrtio milijune jer se na račune istih slijevala i lova iz njegovih off shore tvrtki koje je imao od Paname pa do kanadskog Montreala. Neki od tih transfera, odnosno afera koje su bile vezane uz plaćanje njegovih koncerata u zemljama tipa Rumunjske postale su afere a neke su tvrtke povezane s njim isplivale i u Panama Papersu. O tome smo pisali ranije u članku u kojem je obrađena istraga rumunjske poltičarke koju se sumnjičilo s muljanjem s novcima u preidzbornoj kampanji. No, u toj priči glavni kit bio je Rumunjskoj koji je otišao nanfunkciju zamjenika glavnog tajnika NATO-a a kako je u pruču uletila i njegova offshore tvrtka registrirana pod istom švicarsko-kanadskom odvjetničkom produkcijom, stvar nije otišla u ozbiljnije vode. No, vratimo se sada zgarebačkoj psolovnoj uspješnici Gorana Bregovića i njegovog ortaka Tomislava Škulića koji je ujedno na službenoj Goranovoj stranici naveden i kao kontaktni menadžer.
Za Aquarius Music Publishing sudeći po poslovnim rezultatima nema zime, pardon korone. Naime, poslovni prihodi prole godine iznosili6.392.310 kuna a ove godine 5.365.693 kuna. Iz bilance za poduzetnike proizlazi kako je novac u banci i blagajni prošle godine iznosio 2.100.053 kuna a tekuće 1.777.476 kuna. Vrijednost imovine u iznosu od 230.050,00 kuna na dan 31.12.2020. čini: Classic Records čiji je 100-postotni vlasnik Aquarius Music Publishing a direktor Škulić, tvrtke Polak media Igora Polaka te MixerMedia čija je osnivačica i direktorica Ivona Čulo, bivša direktorica Adria Medie, nakladničke tvrtke koja je izdavač brojnih magazina u rasponu od Storyja, Sense, Elle, Nationa Geographica Hrvatska ... Čulo je ujedno s Bregovićevim partnerom Tomislavom Škulićem osnivačica Black Carpet Consultingom u kojem je i direktorica. Ta tvrtka posluje u Petrovoj 138 u Zagrebu gdje je i sjedište Aquarius Music Production.
Tvrtka se bavi medijskim konzultingom, osobnim odnosima s javnošću, glazbenim menadžmentom i organizacijom konferencija i evenata. Ivona Čulo je diplomirana novinarka i predaje Osobne odnose s javnošću na Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays u Zagrebu. To je visoko učilište dio poslovnog carstva piarovca Bože Skoke i njegovog kompanjona Marija Petrovića koji je ujedno i član NO-a lošinjske Jadranke koja je u posjedu Mihajla Perenčevića i njegovog ortaka Krešimira Filipovića o čemu smo već ranije pisali.Tomislav Škulić ove godine potpisao je dokument iz kojeg proizlazi kako je dobit poslovne godine iznosila 136.512 kn. koja je pridodana zadržanoj dobiti iz prethodnih razdoblja koja je iznosila 800.206 kn. Ime Tomsilava Škulića spominjano je u kontekstu presude koju je Visoki trgovački sud u Hrvatskoj potvrdio 19. listopada 2019. godine.
Radilo se tada o presudu u devet godina staroj tužbi kojom jecGoran Bregović tražio naknadu štete od Karlovačke pivovare, odnosno Heinekena, zbog neovlaštenog korištenja njegovih glazbenih djela u promociji svoje trgovačke marke tijekom turneje Karlovačko live 2007. godine. Sud je utvrdio da je Heineken, koji je vlasnik Karlovačke pivovare, neovlašteno, bez odobrenja autora, koristio autorsko djelo Gorana Bregovića 'Bitanga i princeza'. Naime, koristili su glazbu u sklopu marketinške kampanje, a pjesmu su preradili, odnosno sinkronizirali u TV i radijski spot te postavili reklamni sadržaj na svoju službenu web stranicu. Na taj način su, zaključio je sud, povrijedili imovinsko pravo autora. No Bregović nije nije dobio odštetu koju zaslužuje, a kamoli 600.000 kuna koliko se spominje u medijima, nego zapravo nije dobio ništa. Tada je Škulić medijima izjavio kako je Heineken pristao isplatiti Bregoviću iznos od 200.000 kuna što je bilo premalo jer su se odvjetnički troškovi tijekom godina suđenja popeli na 178.000 kuna pa je zato najavio kako će spor završiti na Ustavnom sudu.