Goran Bregović kupio je 2006. vilu u Kosirnikovoj ulici u Zagrebu od bivšeg hrvatskog premjera, sada već pokojnog Hrvoja Šarinića. Platio ju je prema medijskim natpisima 450.000 eura. Nekoliko je puta javno spominjao investiciju u kuću u hrvatskoj metropoli. Uvijek je govorio kako je prostor bivše Jugoslavije njegov emocionalni teritorij te da zato i ima kuće i stanove u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Naravno, opće je poznato kako u srbijanskoj metropoli Bregović posjeduje više luksuznih nekretnina, u Sarajevu ima stan u centru, na Mejtašu te vikendicu na Jahorini a u Zagrebu je imao tu vilu - doduše pomalo ostarjelu krasoticu okruženu zelenilom na kraju Kosirnikove ulice, nadomak park šume Jelenovac. Lokacija zagrebačke vile je ekskluzivna jer je jedina na toj lokaciji koja je okružena većom zemljišnom parcelom.
Na toj je adresi, u vrijeme dok je u njoj živio Hrvoje Šarinić, poslovala tvrtka Mass Air njegov sina. Kada je kupio tu vilu Bregović na istoj adresi registrirao sebe kao samostalnog umjetnika. Istu adresu prijavio je i kada je registrirao Bijelo dugme kao patent na Hrvatskom zavodu za intelektualno vlasništvo. Nakon kupnje tu vilu s bazenom, dva kamina te namještenom kuhinjom, Bregović je iznajmljivao za 5.500 eura. Inače, on je i svoj stan u Sarajevu iznajmljivao jednom diplomatskom predstavništvu u toj zemlji kao i jednu vilu u Beogradu.
No, prema sadašnjim podacima iz vlasničkog lista na bivšu Šarinićevu, odnosno bivšu Bregovićevu vilu prošle godine uknjižilo če četvero članova obitelji Slezak pa tako redom: Dragana i Marino Slezak s adresom u Mostaru, Sandra Slezak sa adresom u Ulici Vjenceslava Richtera u Zagrebu te Vesna Slezak koja je prijavljena s adresom kupljenog stana u Kosirnikovoj u Zagrebu. Iz vlasničkog lista potom slijede: Dubrovčani Tibor Mladinić i Mato Bračić, Ivan Pažin iz Vinkovaca te Ivan Brač iz Zagreba. U vlasničkom listu inače uz Bregovićevo ime upisana je adresa selo Bukovčica, Križevci, što je vjerojatno povezano s nekom adresom njegovog pokojnog oca Franje koji je umro u svom rodnom selu Sveti Petar Čvrstec u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Rekonstruirali smo kako su novi vlasnici članovi obitelji jednog od najmoćnijih hercegovačkih tajkuna Dinka Slezaka. Vesna Slezak je Dinkova supruga, Marino je njegov sin a Sandra, koja se do udaje prezivala Ćubela, Marinova supruga. Dragana Slezak je očito druga Dinkova snaha. Naime, u rujnu ove godine umrla je majka hercegovačkog tajkuna Milka Slezak i na popisu njezinih unuka nije se nalazilo ime Dragane Slezak. Ona bi po tome bila supruga Dinkovog sina Nine. Inače, tajkun Dinko Slezak je predratni vozač šlepera koji se, među ostalim obogatio i na kladionici Derby te Bet shopu i Intersportu a u BiH slovi kao veliki porezni dužnik. Kupac Ivan Brač javnosti je poznat kao bivši dečko glumice Ecije Ivušić. O toj se vezi pisalo 2014. u kontekstu kako glumica ljubi zgodnog Vinkovčana Ivana Brača. Spomenuti na LinkedIn navodi kako je do 2014. radio u Sladorani a od tada je napredovao u Hrvatskoj gospodarskoj komori do mjesta asistenta šefa HGK-a Slavonca Luke Burilovića.
Ostali suvlasnici bivše Šarinićeve pa Bregovićeve vile vrlo su zanimljivi likovi. Spominjani su u medijima u travnju 2017. kao partneri osobe koja je poginula u pomorskoj havariji u Koločepskom kanalu. Tada je naime, njihov partner Alen Perišić upravljao plovilom kao jedan od trojice suvlasnika Bowe, restorana čiji su djelatnici i poginuli u tom gumenjaku. Za Perišića je tada napisano kako je već kažnjavan te da je suvlasnik dubrovačkog caffe bara Whats up i jedan od uhićenih u operativnoj policijskoj akciji Gladius. Uhićen je zbog krijumčarenja narkotika. 'Njegovi poslovni partneri iz restorana Bowa, Tibor Mladinić i Mato Bračić, jučer nisu smogli snage za razgovor s novinarima. - Shvatite me, molim vas, ne mogu ništa reći. Još sam u šoku zbog svega što se dogodilo - kratko je rekao Bračić' - a prenijeli mediji u travnju 2017.
Nino Slezak, sin tajkuna Dinka Slezaka, partner je s Tiborom Mladinićem u tvrtci Laus nekretnine. Ta se tvrtka bav prodajom i najmom stanova a trenutačno prodaju stanove u stambenom kompleksu Gravosa Residence u Dubrovnku te apartmane u Štikovici. Inače, zbog gradnje apartmana koji sada prodaju Mladinić i Slezak mlađi preko Laus nekretnina podigla se prilična medijska prašina u studenom prošle godine.Tada je na portalu Net.hr objavljeno kako 'Najveće otvoreno gradilište u Dubrovniku je zgurano u centru, uz stadion Juga, ispod ulice koju Dubrovčani nazivaju Bourbon, a službeno se zove Ulica bana Josipa Jelačića: zbog radova na stambeno-poslovnom kompleksu privatnih investitora ulica je zatvorena već mjesecima, zbog njezina urušavanja već više puta su pozivani inspektori, na lokalnim portalima objavljuju se foto i video svjedočanstva o „zabranjenim“ ili „štetnim“ građevinskim radovima, pa i u sitnim noćnim satima, prošlo ljeto bilo je i propitivanja – tko to može graditi i raditi usred turističke sezone?
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković (HDZ) teatralno je pozivao inspekciju, ali eto, „privatni investitori“, kao da su jači od njega i od cjelokupne gradske vlasti. Dubrovčani ih jednostavni nazivaju „građevinski lobi“. Nevidljivi, a izgleda da rade što hoće. Na tabli na gradilištu podno Bourbona kao investitor navedena je tvrtka Oštrice d.o.o., a izvođač radova je Projekt Gruž d.o.o., tvrtka koja je ujedno i suvlasnik tvrtke Oštrice d.o.o. Drugi vlasnik tvrtke je moćan odvjetnik iz Varaždina, dubrovačkog porijekla, Oleg Uskoković. Direktor je Petar Luburić, gospodin kojeg će se stariji čitatelji sjetiti kao jednog od aktera u legendarnoj Aferi Dubrovačka banka. Luburić je tada bio šef SZUP-a, tajne policije, blizak Iviću Pašaliću, utjecajnom suradniku pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.
Vlasnici tvrtke Projekt Gruž d.o.o. su Mario i Nino Slezak, sinovi mostarskog tajkuna Dina Slezaka, vlasnika lanca kladionica koji je blizak i s predsjednikom HDZ-a BiH, Draganom Čovićem. Uz mlade Slezake, kao vlasnici tvrtke Projekt Gruž upisani su i zagrebački odvjetnik Josip Pažin (iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri) te Mato Bračić i Tibor Mladinić, poznati i kao ugostitelji, vlasnici restorana Bowa na otoku Šipanu. No, lokalni poznavatelji građevinskog pothvata smatraju da su u građevinskom dijelu projekta „glavni“ – braća Slezak, a za kontakt s politikom i „cijelim svijetom“ – odvjetnik Oleg Uskoković. Fantastično zemljište ugrabljeno za svega 27 tisuća njemačkih maraka.' - pisao je Net.hr.
O Laus centru Slezakovih te Mladinića i Bračića pisao je u srpnju ove godine i Dubrovački tjednik u članku pod naslovom 'Braća Slezak planiraju gradnju na zelenoj površini Zaklade Mihanović'. O Laus centru Dinkovih sinova, Maria i Nine Slezaka te, Tibora Mladinića i Mato Braćića. te o investicijama preko tvrtke Projekt Gruž. pisali su sljedeće: 'Riječ je podsjetimo o tvrtki investitoru gradnje ispod Bourbona, koja posljednje dvije godine puni medijske stupce, posebno zbog toga što je gradnja ove stambeno-poslovne građevine ugrozila stabilnost ceste u Ulici bana Josipa Jelačića. Taj projekt naziva Gravosa Residences čine dva objekta s ukupnom korisnom površinom od 19.543 m2, a DuList je nedavno pisao kako je investitor, dakle Projekt Gruž, podnio zahtjev za prenamjenu samostojeće poslovne građevine u hotel s četiri zvjezdice.
Zanimljivo je spomenuti i kako su Mario i Nino Slezak s Mladinićem i Braćićem i u tvrtki Laus nekretnine, a na čijim se stranicama između ostalog prodaju stanovi iz projekta Gravosa Residences, ali i apartmani u stambenoj poslovnoj zgradi u Štikovici, a posljednjih dana upravo su zbog Štikovice ponovno dospjeli u medije. Točnije zbog betoniranja pomorskog dobra! Braća Slezak povezani su i s tvrtkom Inventus za djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, turistička agencija' - pisao je Dubrovački vjesnik.
Iz svega navedenog jasno je ako obitelj Slezak te njihovi dubrovački i vinkovački ortaci nisu kupili vilu s velikim zemljištem od Gorana Bregovića u Kosirnikovoj te istu uknjižili u listopadu prošle godine kako bi u njoj svi skupa živjeli. Očito će tražiti prenamjenu objekta te na parceli izgraditi luksuzni stambeni kompleks koji će dijelom naimjeniti i za prodaju. Tako i ovaj članak dokazuje kako ne treba vjerovati Bregoviću na riječ kada govori o emocionalnoj domovini. Za njega je očito lova iznad svake teorije krvi i tla, pardon emocija.