Na popisu tvrtki koje je ministar Radovan Fuchs dostavio i koje su vidljive kako na službenoj web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, tako i na web stranici HAMAG-Bicro, državne agencije u čijem je Upravnom odboru, na prvom se mjestu nalazi tvrtka Naše voće d.o.o. iz Zagreba. Dakle, te su tvrtke popisane  u izjavi kako bi se znalo s kojima Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao javni naručitelj ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi u smislu 'odredbi glave III., poglavlja 8. ZJN 2016'. Ostale tvrtke Rikarda Fuchsa koje je ministar Fuchs naveo su redom: Oportunitas, Portos Adriatic, Ergasia, ULOLA, Across Corporate Advisory, Proprerties Inventive Design, Pharma Hemp, Oportunitas Gropup Ltd, Projecta Lux i Arena Tower.

Već smo uvodno istaknuli kako se popis tvrtki koje je supruga ministrovog sina, istodobno dostavila nadležnima - Stomatološkoj poliklinici Zagreb te KBC Sestara milosrdnica - razlikuje od tog popisa, odnosno nije istovjetan. No, o tome ćemo drugom prigodom. Inače, imovinska kartica ravnateljice Petre Nole Fuchs svjedoči o golemoj imovini njezina supruga Rikarda Fuchsa što je vidljivo na LINKU Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa ali i iz našeg prethodnog ČLANKA. Sad ćemo se fokusirati na tvrtku Naše voće Rikarda Fuchsa za koju je presudom Trgovačkog suda u Osijeku potvrđeno kako je uzurpator državnih poljoprivrednih parcela. Zanimljiva je povijest tvrtke Naše voće i prije nego što ju je preuzeo ministrov sin.

Naime, inicijalni osnivači su bili tvrtka Prosciutto Pannonico Osječanina Ivana Pandurevića te dvojica državljana Šri Lanke. Njihova su imena Sandiya Samali Kularathna Kulasuriya Appuhamilage i Roshan Madusanka Bandara Bissanayaka Bissanayaka Mudiyanselage. Obojica tih stranih državljana u naš su registar upisali adresu u šrilankanskom gradu Kurunegala. Tvrtka se te 2014. kad je osnovana zvala Hiripitiya, što je zapravo regija u Šri Lanki. Pandurević je inače poznati poduzetnik, sad je predsjednik Uprave Agro Invest Grupe, predsjednik NO-a Poljoprivrednog poduzeća Orahovica, član Uprave Solarne elektrane Kraljevci, direktor Panona Energije, predsjednik PPK Valpovo EKO, suvlasnik Ureda za podršku a bio je i član Uprave Hrvatske industrije šećera.

U tvrtci Hiripitiya, kako se prethodno zvalo Naše voće Rikarda Fuchsa, bio je direktor dakle od osnutka, prosinca 2014. pa do travnja 2015. godine. Istodobno su s njim direktori bili ta dvojica spomenutih Šrilankčana. U službenom registru tvrtke Naše voće zabilježeno je: 'Osnivački akt: Društveni ugovor o osnivanju od 15.12.2014. godine Odlukom o izmjeni društvenog ugovora od 12.07.2017. godine mijenja se Društveni ugovor od 15.12.2014. godine i to članak 2. koji se odnosi na tvrtku društva, članak 3. koji se odnosi na sjedište i poslovnu adresu društva, te članak 6. koji se odnosi na člana društva. Odlukom jedinog člana društva od 7. prosinca 2018.g. izmijenjen je čl. 3. - odredbe o sjedištu i čl. 31. - odredbe o nadležnosti suda, Društvenog ugovora od 12. srpnja 2017. godine, te je u potpunom tekstu dostavljen Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Odlukom jedinog člana društva od 14.06.2023. godine izmijenjen je u cijelosti Društveni ugovor od 07. prosinca 2018. godine te je u novom tekstu dostavljen sudu Društveni ugovor od 14.06.2023. godine. Promjene temeljnog kapitala: Odlukom jedinog člana društva od 14.06.2023. godine usklađen je temeljni kapital s eurima.'. Zapravo iza tih se formulacija skriva preuzimanje te tvrtke, osnovane na Trgovačkom sudu u Osijeku, od strane Oportunitas Group ltd. ministrovog sina, preseljenje sjedišta tvrtke iz Čepina u Zagreb te promjena vlasničke strukture tako da je tvrtku u konačnici preuzeo Rikard Fuchs kao fizička osoba. Tvrtka Hiripitiya je Fuchsu očito bila zanimljiva zbog toga što je imala pravo zakupa poljoprivrednih parcela u Slavoniji.

Laički gledano cijene zakupa su nevjerojatno niske kao što će se vidjeti iz teksta presude kojom je postalo vidljivo da tvrtka bespravno koristi državne parcele RH. Citirat ćemo tekst sa Sudrega koji se zove 'Poduzetnički ugovor: sklapanje'. U njemu piše: 'Ugovor o zakupu nekretnine i opreme, sklopljen između IMPULSCOMMERCE d.o.o., Zagreb, Novačka 158, OIB: 09605010588 kao Zakupodavca i HIRIPITIYA d.o.o., Čepin, Kralja Tomislava 151, OIB: 96115198364, kao Zakupnika, dana 27.02.2015. godine i Aneks 1 Ugovora o zakupu nekretnina i opreme sklopljen između IMPULSCOMMERCE d.o.o., Zagreb, Novačka 158, OIB: 09605010588, kao Zakupodavca i HIRIPITIYA d.o.o., Čepin, Kralja Tomislava 151, OIB: 96115198364, kao Zakupnika, dana 11.07.2017. godine. Na navedene ugovore dana je suglasnost Odlukom skupštine društva HIRIPITIYA d.o.o., Čepin od 12.07.2017. godine i Odlukom Skupštine društva IMPULSCOMMERCE d.o.o., Zagreb od 11.07.2017. godine.'

Statusne promjene: subjektu upisa pripojen drugi. Ovom društvu pripojeno je društvo BAZA BRANIMIROVA d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu (Grad Zagreb), Ulica kneza Branimira 71A, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu na ...., na temelju Ugovora o pripajanju od 14. lipnja 2023. godine, odluke skupštine pripojenog društva i odluke skupštine društva preuzimatelja o odobrenju Ugovora o pripajanju od 14. lipnja 2023 godine.' - piše u sudskom registru. Inače, tvrtka Baza Branimirova bila je vlasništvo Zagrečanke Ivane Regvar koja je bila i direktorica. Tu je tvrtku preuzela tvrtka Ergasia u vlasništvu Rikarda Fuchsa a potom je pripojena tvrtci Naše voće.

Što se pak tiče tvrtke Ugovor o zakupu nekretnine i opreme, sklopljen između Impulscommerce koja se spominje u Ugovora o zakupu nekretnina i opreme koji je sklopljn s Hiripitayom, prethodnikom Našeg voća 12.07.2017. godine pojasnit ćemo kako je ta tvrtka u međuvremenu izbrisana iz registra ali u vrijeme sklapanja ugovora bila je vlasništvo Zagrepčanina Marina Kraljeva, poduzetnika povezanog s nizom tvrtki. Radi se o tvrtkama: Dolci-voće, Punta Cesarica, Peritum, Sensi-Esco, Campsline.com.... Za ovu priču je važno kad je ministrov sin preuzeo tu nekadašnju Hiripitiyu d.o.o. Vidljivo je to iz objave Trgovačkog suda u Osijeku. Tamo je upis promjene člana društva te promjene člana uprave proveden 26. srpnja 2017. godine.

Tada je tvrtku Hiripitiya umjesto tvrtke Prosciutto Pannonico Ivana Pandurevića, koji je prethodno postao jedini vlasnik, preuzeo Oportunitas Group ltd. iz Jerseya. Umjesto Pave Stanića iz Bukovlja koji je bio imenovan 9. travnja 2015. jedini direktor 12. srpnja 2017. postaje ministrov sin Rikard Fuchs. Netom poslije Trgovački sud u Osijeku - stalna služba u Slavonskom Brodu objavljuje upis promjenu naziva tvrtke, promjenu sjedišta, promjenu poslovne adrese i promjenu odredbi društvenog ugovora. Naime, 3. kolovoza 2017. godine Hiripitiya postaje Naše voće i seli se iz Čepina najprije u Trnjane u Općini Garčin, u Brodsko-posavskoj županiji. Nakon toga tvrtka seli sjedište u Jurišićevu ulicu u Zagreb, a 20. rujna 2023. godine tvrtku preuzima osobno, kao fizička osoba Rikard Fuchs od svoje tvrtke iz porezne oaze Jersey - Oportunitas Group.

Također, Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u sudski registar upisuje pripajanja subjekta upisa. Tako se tvrtci Naše voće 9. studenog 2023. pripaja društvo Baza Branimirova d.o.o.. Također, tvrtka iz Jurišićeve ulice 2A seli u Gajevu ulicu 7 gdje joj je i sada sjedište. No, sve to vrijeme odvija se bespravno korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji. Više o tome možemo saznati iz presude Trgovačkog suda u Osijeku. Presudu ćemo jednostavno citirati. Naime, Rikard Fuchs je u nekoliko mjeseci podigao zbog medijskih objava čak 6 tužbi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koje su po svom karakteru SLAPP tužbe. Po definiciji radi se o tužbama koje su prepoznate kao problem u cijeloj Europskoj uniji. SLAPP tužbe su neutemeljene tužbe koje pokreću moćni pojedinci /subjekti u društvu usmjerene zastrašivanju i utišavanju kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa, koja su protivna interesima tužitelja.

Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u slučaju njegovih tužbi dogodio se fenomen. Naime, sud je u rekordnom roku postupao u tim tužbama a u jednoj se dogodila ekspresna PRESUDA u samo 53 dana od dana podizanja tužbe. Inače, predsjednica suda Petra Kušević Fraculj supruga je Marija Fraculja, predavača na Algebri, sada Sveučilištu Algebra - Barneys. Muž predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu polovični je vlasnik tvrtke Digital Talents a drugi polovični vlasnik je Algebra. No, nadležnom predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Zdenku Konjiću to nije relevantan podatak za problematiku sukoba interesa.

S obzirom na intenzitet tužbi Rikarda Fuchsa poduzeli smo dubinsko novinarsko istraživanje i otkrili niz presuda u kojima su se on, ili njegove tvrtke, pojavljivale kao tužitelj tražeći goleme odštete ili ističući vjernovnička potraživanja, a da je sud presudio kako nije imao temelja za ista. Samim tim, s obzirom da se dogodilo u više procesa, da se zaključiti kako su suci, na temelju relevatne dokumentacije, zaključili o neutemeljenosti njegovih potraživanja i podizanja tužbi. Zbog toga će biti zanimljivo vidjeti ima li sin ministra Radovana Fuchsa posebni tretman na Općinskog građanskog sudu u Zagrebu kojeg vodi predsjednica čiji je muž partner s Algebrom. Inače, proveli smo istraživanje i utvrdili kako potpise za studijske i stručne programe Algebri, kao i drugim takvim ustanovama, osobno potpisuje ministar Radova Fuchs.

U zemljama transparentnijeg i razvijenijeg pravosudnog sustava to bi zacijelo bilo sasvim drugačije tretirano nego kod nas. No, na sreću kod nas se polako događa digitalizacija pa tako možemo primijetiti izlazak iz pravosudnog mraka. U kojem su ljudi imali utemeljene spoznaje kako su brojne presude nastale u 'palačama krivde' a ne 'palačama pravde'. No, sad kad su brojne presude dostupne lako možemo uočiti ima li netko privilegiran status na nekom sudu ili kod nekog suca/ sutkinje. Naime, kada se pretraži sudska baza i kad se vidi kako je pojedini sudac ili sutkinja u većini predmeta zakazivao raspave s odmakom od pola godine, ili se pak čekalo na prvu raspravu poprilično, i kad se pogleda s kojom se hitrošću izlazi u susret tužitelju Rikardu Fuchsu sa 6 njegovih SLAPP tužbi, onda nitko razuman ne može povjerovati u tvrdnje kako se radi o tzv. 'elektroničkoj dodjeli' predmeta.

To bi ujedno značilo kako postoji neki paralelni algoritam zvan 'najbrži prst'. Jer kako to da se u roku keks rasprave u SLAPP tužbama Rikarda Fuchsa zakazuju u tzv. zagrebačkoj 'Palači pravde' kad svjedočimo kako u našoj zemlji brojni tužitelji dobiju odštete zbog povrede prava na razumno suđenje. Poznata nam je presuda u kojoj je to pravo dodijeljeno osobi koja se žalila na presporo suđenje te je u presudi navedeno ime aktualne predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Zato ćemo i nadalje, javnost izvješćivati o fenomenu 'NAJBRŽI PRST' ali i svim drugim ekspresnim presuđivanjima ili zakazivanjima rasprava u SLAPP predmetima koje je pokrenuo Rikard Fuchs. No, istodobno ćemo pokrenuti pozornost objavi svih brojnih tužbi kroz koje je isplivalo kako se ministrov sin pojavljuje kao tražitelj golemih novčanih iznosa a za koje sudovi utvrde kako su nepripadni, sve kako bi javnost stekla potpuni uvid u modus operandi.

U nastavku, kao što smo naveli, citiramo presudu iz koje se vidi na koji način ministrov sin uzurpira državno zemljiše: Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede OIB: 52634238587,  koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, A. Starčevića 40, protiv tuženika Naše voće d.o.o., OIB: 96115198364, Jurišićeva ulica 2A, Zagreb, koga zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa 8, nakon glavne javne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 15. prosinca 2022. p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Naše voće d.o.o. Jurišićeva ulica 2A, Zagreb, OIB: 96115198364 da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede OIB: 52634238587, na ime naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, da plati ukupni iznos od 1.738,64 kuna (slovima: tisuću sedamsto trideset osam kuna i šezdeset četiri lipe) / 230,76 eura (slovima: dvjesto trideset eura isedamdeset šest centi) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje i dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dananefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna (slovima: tisuću sto dvadeset pet kuna) /149,31 eura (slovima: sto četrdeset devet eura i trideset jedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje 1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je vlasnica nekretnina označenih u zemljišnim knjigama pod: k.č.br. 121/2 livada Dolci sa 3813 m2 upisana u z.k.ul. broj 913 k.o. Zadubravlje, k.č.br. 127/2 voćnjak Dolci sa 2444 m2 upisan u z.k.ul. broj 898 k.o. Zadubravlje i k.č.br. 771/1 voćnjak Salajice sa 20140 m2 upisan u z.k.ul. broj 296 k.o. Trnjani. Tvrdi da je tuženik u posjedu navedenih nekretnina bez valjane pravne osnove od 1. siječnja 2021., a da po podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora od 8. travnja 2022., koji je tuženik zaprimio 12. travnja 2022., nije sklopljena nagodba.

Tuženik je sklopio sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede izvansudsku nagodbu 22. siječnja 2019. prema kojoj je, sukladno članku 4., imao pravo korištenja predmetnih nekretnina do 31. prosinca 2020. Nakon isteka roka iz sklopljene nagodbe tuženik nije predao u posjed zemljište Republici Hrvatskoj putem Općine Garčin već je isto nastavio koristiti bez valjane pravne osnove u 2021. godini. 2. Nadalje navodi da tuženik predmetne nekretnine upotrebljava u svoju korist, stoga je dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje u visini dvostruke početne godišnje zakupnine jer, prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, ponuđena zakupnina na javnom natječaju za zakup ne može prelaziti dvostruki iznos početne cijene, a koja sukladno Uredbi o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture („Narodne novine“, broj 89/2018) ukupno iznosi 1.738,64 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2021. do isplate.

Prema gore navedenoj Uredbi početna zakupnina za k.č.br. 121/2 livada Dolci sa 3813 m2 upisane u z.k.ul. broj 913 k.o. Zadubravlje iznosi 76,64 kn godišnje odnosno dvostruki iznos početne godišnje zakupnine iznosi 153,28 kn. Početna zakupnina za k.č.br. 127/2 voćnjak Dolci sa 2444 m2 upisane u z.k.ul. broj 898 k.o. Zadubravlje iznosi 85,76 kn godišnje odnosno dvostruki iznos početne godišnje zakupnine iznosi 171,52 kn Početna zakupnina za k.č.br. 771/1 voćnjak Salajice sa 20140 m2 upisan u z.k.ul. broj 296 k.o. Trnjani iznosi 706,92 kn godišnje odnosno dvostruki iznos početne godišnje zakupnine iznosi 1.413,84 kn.

3. Budući da tuženik odbija platiti naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, tužitelj zahtjeva od tuženika da mu, sukladno članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, plati naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta te naknadi trošak ovog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Osporava da je bespravni korisnik predmetnih nekretnina. Naime, stranke su sklopile Sporazum/Izvansudsku nagodbu, prema kojoj tuženik ima pravo korištenja predmetnih nekretnina, zbog čega niti ne može biti bespravni korisnik nekretnine. Poziva se na odredbu članka 546. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) i smatra da je predmetna izvansudska nagodba po svojoj pravnoj prirodi ugovor o zakupu jer sadrži sve bitne elemente ugovora o zakupu. Ističe da je rok na koji je bila sklopljena istekao 31. prosinca 2020., odnosno prije gotovo 2 godine.

Tuženika nitko nikada do podnošenja ove tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, nije tražio predaju nekretnine u posjed, slijedom čega se ima primijeniti odredba članka 546. ZOO-a, na temelju koje se ugovor o zakupu automatski produžuje nakon isteka roka na koji je zakup sklopljen. Zbog naprijed navedenog smatra pogrešnim pravno stajalište tužiteljice da je tuženik bio bespravni korisnik predmetnih nekretnina.

5. Na raspravi održanoj 1. prosinca 2022. sud je, prije početka raspravljanja, utvrdio da je istog dana zaprimio podnesak tuženika kojim ispričava svoj nedolazak, predlaže održati ročište te ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je stoga održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

Punomoćnica tužiteljice je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te je istakla da su pravno neutemeljeni navodi tuženika da bi se izvansudska nagodba zaključena između tužiteljice i tuženika po svojoj prirodi imala smatrati ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta i to iz razloga što su predmetnom izvansudskom nagodbom stranke regulirale svoje međusobne odnose, odnosno, potraživanje tužiteljice prema tuženiku s osnova korištenja poljoprivrednog zemljišta bez pravnog temelja. Potpisom predmetne nagodbe tuženik je priznao da predmetno zemljište koristi bez valjanog pravnog temelja te je priznao i potraživanje tužiteljice na ime naknade za korištenje istog za razdoblje od 2016. – 2019. godine.

Također, predmetnom nagodbom stranke su ugovorile kako tuženik ima pravo korištenja predmetnog poljoprivrednog zemljišta na rok od dvije godine odnosno do 31. prosinca 2020., a iz čega proizlazi kako je tuženik nakon navedenog roka nastavio koristiti poljoprivredno zemljište upravo bez valjanog pravnog osnova.

6. Sud je također odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje stranaka kao i dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka te za vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku, budući da smatra da su odlučne činjenice dovoljno utvrđene da bi sud mogao donijeti odluku te imajući u vidu da je riječ o sporu male vrijednosti, pa time postupajući sukladno odredbama članaka 10. stavka 1. i 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, .....dalje - ZPP).

7. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-8 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 9-14 spisa) i izvansudsku nagodbu (list 15-20 spisa). 8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka

8. ZPP-a te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Među parničnim strankama nesporno je da su Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede i Naše voće d.o.o. 22. siječnja 2019. sklopili Izvansudsku nagodbu kojom su, člankom 1. suglasno utvrdili da tuženik drži u posjedu bez pravne osnove predmetno poljoprivredno zemljište od 1. ožujka 2015. te da ima dospjeli dug prema tužitelj u iznosu od 6.664,82 kn, a koji se tuženik člankom 2. Nagodbe obvezuje platiti tužiteljici.

Prema odredbi članka 5. Nagodbe, tuženik se obvezuje za predmetne nekretnine plaćati godišnju naknadu u visini iznosa dvostruke početne zakupnine i to za k.č.br. 121/2 livada Dolci sa 3813 m2 upisane u z.k.ul. broj 913 k.o. Zadubravlje od 153,28 kn, za k.č.br. 127/2 voćnjak Dolci sa 2444 m2 upisane u z.k.ul. broj 898 k.o. Zadubravlje iznos od 171,52 kn te za k.č.br. 771/1 voćnjak Salajice sa 20140 m2 upisan u z.k.ul. broj 296 k.o. Trnjani iznos od 1.413,84 kn. Dakle, riječ je o identičnim iznosima koje tužiteljica i u ovom postupku potražuje.

10. Prema odredbi članka 4. Nagodbe, ovdje tuženik ima pravo korištenja predmetnog poljoprivrednog zemljišta na rok od dvije godine, odnosno do 31. prosinca 2020., do poziva Općine Garčin ili drugog ovlaštenog tijela za predaju posjeda.

11. Nesporno je i da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, a koji je tuženik zaprimio 12. travnja 2022. i prema kojem nije sklopljena nagodba.

12. Prema odredbi članka 229. ZOO-a, tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Tužitelj potražuje zakupninu za predmetne nekretnine koje tuženik bez plaćene naknade koristi od 1. srpnja 2021.

13. Tuženik ne osporava da predmetno poljoprivredno zemljište drži u posjedu i koristi ga, no poziva se na odredbu članka 546. stavka 1. ZOO prema kojoj, kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni.

14. Međutim, kako je već gore navedeno, prema odredbi članka 5. Izvansudske nagodbe, tuženik se obvezuje za predmetne nekretnine plaćati godišnju naknadu u visini iznosa dvostruke početne zakupnine, odnosno upravo u iznosu koji tužiteljica i u ovom postupku potražuje.

Godišnja naknada obračunata je prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Uredbe o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture.

15. Obzirom da tuženik nije osporavao korištenje predmetne nekretnine, a niti je utemeljeno osporio visinu određene naknade, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.

16. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

17. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., 154. st. 1., 155., 163. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT).

19. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.125,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 7. t. 1. OT), tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu (Tbr. 9. t. 1. OT), za svaku radnju po 375,00 kn. 20. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci. U Osijeku 15. prosinca 2022. Zapisničar Gordana Harc UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.' - piše u presudi tvrtci Naše voće, čiji je direktor i vlasnik ministrov sina Rikard Fuchs.

VEZANE TEME - LINK