Na Općinskom kaznenomi sudu u Zagrebu sudac Tibor Kovačić odlučivao je u kaznenom predmetu protiv I. optuženog Gordana Brljevića i dr., zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. Kaznenog zakona ....povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: K-DO-648/10 od 11. veljače 2011. s izmjenama od 6. travnja 2017. godine. Nakon održane javne rasprave 19. rujna 2024., u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu Mislava Matića, z.z. branitelja I. optuženika odvjetnika Tihomira Rubeše, z.z. branitelja II. optuženika odvjetnicu Noru Kišur, braniteljice III. optuženika odvjetnice Jelene Nujić, z.z. branitelja IV. optuženika odvjetnice Saše Brođanac i branitelja V. optuženika odvjetnika Antonija Zujića, dana 23. rujna 2024. objavio je, a 19. rujna 2024. donio je oslobađajuću presudu u slučaju koji je poznat kao napad huligana na navijače grčkog PAOK-a. Iz presude je vidljivo kako je prvooptuženi Gordan Brljević rođen 1. rujna 1990. u Zagrebu s prebivalištem u Zagrebu, da je 'trgovac, zaposlen u noćnom klubu Ex s.... neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak'.
Drugooptuženi je njegov brat Mario Brljević rođen 15. kolovoza 1989. u Zagrebu .... 'grafički tehničar, zaposlen u auto Benussi ... samozaposlen u svom obrtu Sicario detaling ...'neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak'. Trećeoptuženi je Dario Cepić, rođen 14. ožujka 1987. u Zagrebu 'strojarski tehničar, ... nezaposlen, bez imovine, prima naknadu u Njemačkoj .... neoženjen, bez djece, čina razvodnika, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak'. Četvrtooptuženi je Matija Kucek rođen 22. listopada 1989. u Zagrebu, ..... 'kuhar, zaposlen u Cro fish .... bez imovine, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od godinu i tri mjeseca, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak'. Petooptuženi je Arnold Matijaš rođen 16. siječnja 1993. u Zagrebu s prebivalištem u Zagrebu, boravištem u Španjolskoj koji trenutno boravi u Donjem Desincu 'nezaposlen, bez imovine,.... oženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak'. Svi se nalaze na slobodi.
Njih petorica oslobođeni su optužbe: 'da bi 14. prosinca 2010. oko 13,15 sati u Zagrebu, na raskrižju ulice Savezne Republike Njemačke sa Avenijom Dubrovnik, I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, Damir Demirović, Boris Đerefović, III. optuženi Dario Cepić, Marko Lonjak, IV. optuženi Matija Kucek, Antun Tomić i V. optuženi Arnold Matijaš, zajedno s oko tridesetak NN osoba, tijekom zaustavljanja autobusa marke "Neoplan", reg. oznake i broja ZG 2345-D, vlasništvo trgovačkog društva "Multiconsult leasing" d.o.o. u predmetnom raskrižju zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu, u kojem se uz vozača Antu Kovačevića i vođu puta Martina Muheka, nalazilo i trideset i devet putnika navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK" iz Soluna, u cilju da ugroze tjelesni integritet ljudi u autobusu, uslijed snažno izražene netrpeljivosti prema navijačkoj skupini koja prati NK "PAOK", na dojavu NN osobe da je autobus stigao i da krenu, istrčali iz pješačkog pothodnika u kojem su se prethodno skrivali zajedno s više NN osoba, prišli autobusu te
I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, Damir Demirović, Boris Đerefović, III. optuženi Dario Cepić, Marko Lonjak, IV. optuženi Matija Kucek, Antun Tomić i V. optuženi Arnold Matijaš, zajedno s više NN osoba, bacili na istu više komada kamenja, odlomljenog betona i drvenih letvi različitih veličina, razbivši na navedeni način više stakla na autobusu nakon čega su u autobus ubačene najmanje tri zapaljene baklje tzv. "bengalke" koje su ispunile unutrašnjost autobusa gustim dimom, a potom i izazvale požar u istome čije daljnje širenje je spriječeno intervencijom vatrogasaca vatrogasnih postrojbi Grada Zagreba koji su požar ugasili, a kojom prilikom su tjelesne ozljede zadobila putnice iz autobusa ZG 2345-DL, i to Anastasia Pagoni u vidu više ogrebotina dlanova obje šake, Stella Stylianou u vidu ogrebotine kože korijena nosa i laceracije sluznice gornje usnice, Dimitros Trigonis u vidu oguljotina desnog lakta , ogrebotine lijevog obraza, kontuzionog žarišta hrpta lijeve šake, oguljotine jagodice srednjeg prsta lijeve šake,
Symeonidov Agapi u vidu rane prstenjaka desne ruke, površinske ozljede lijeve potkoljenice, pri čemu je autobus ZG 2345-DL, vlasništvo trgovačkog društva "Multiconsult leasing" d.o.o. kao i osobnom automobilu marke "Ford Mondeo" ref. oznake i broja ZG 9347-DZ, vlasništvo trgovačkog društva "Boston medical" d.o.o., kojim je upravljao Krunoslav Vasari krećući se iza navedenog autobusa, nastupila materijalna šteta u ukupnom iznosu od 487.283,16 kuna, dakle, I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, III. optuženi Dario Cepić, IV. optuženi Matija Kucek i V. optuženi Arnold Matijaš, iz mržnje prema osobama zbog njihovog nacionalnog podrijetla, požarom i općeopasnim sredstvom izazvali opasnost za život i tijelo ljudi i imovinu većeg opsega, pa da bi time I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, III. optuženi Dario Cepić, IV. optuženi Matija Kucek i V. optuženi Arnold Matijaš, počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano u članku 215. stavku 1. u svezi sa člankom 87. stavkom 21. KZ/11, a kažnjivo po članku 215. stavku 1. KZ/11.II.
Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeno Croatia osiguranje d.d., ...s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom, se upućuju u parnicu. III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.' - piše u presudi. Iz obrazloženja je vidljivo sljedeće: 'Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 11. veljače 2011. optužnicu, poslovnog broja: K-DO-648/2010, s izmjenama od 6. travnja 2017. protiv I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, Damira Demirovića, Borisa Đeferovića, III. optuženi Dario Cepić, Marka Lonjaka, IV. optuženi Matija Kucek, Antuna Tomića i V. optuženi Arnold Matijaš zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. u vezi sa člankom 87. stavkom 21. KZ/11.1.1. Raspravnim rješenjem ovoga suda od 20. listopada 2017., razdvojen je postupak u odnosu na Damira Demirovića, Borisa Đeferovića, Marka Lonjaka i Antuna Tomića, u odnosu na koje je ovaj sud donio presudu posl.br. K-1714/2015-65 od 20. listopada 2017. 2.
Pozvani na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi, I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, III. optuženi Dario Cepić, IV. optuženi Matija Kucek i V. optuženi Arnold Matijaš očitovali su se da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela za koja se tereti optužnicom i izmjenama.3. Tijekom postupka pročitan je imovinskopravni zahtjev Croatia osiguranja d.d. ...4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao: izvješće o uhićenju i dovođenju za I-okrivljenog od 14.12.2010. (list 13-14 spisa), za II-okrivljenog od 14.12.2010. (list 15-16), za V. okrivljenog od 14.12.2010. (list 17-18), zapisnik oočevidu od 14.12.2010. (list 21-30), izvješća interventne jedinice PUZ-a od 14.12.2010. (list 35-37), službena zabilješka o dojavi od 14.12.2010. (list 38-39), izvješće osiguranja mjesta događaja od 14.12.2010. (list 40-41), službena zabilješka o dojavi od 14.12.2010. u 13,10 sati, uz priležeće izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju (list 42-43), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta za I-okrivljenog Brljević Gordana (list 44), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta za
II- okrivljenog Brljević Maria (45), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta za V okrivljenog (list 46), medicinska dokumentacija za oštećene - povijest bolesti (list 47- 48), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 14. prosinca 2010. (list 49), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 14. prosinca 2010. (list 50), medicinska dokumentacija za oštećenog (list 51), izvješće od 15. prosinca 2010. o analizi pribavljenih izlista ostvarenog telekomunikacijskog prometa (list 59-62), izvješće o uhićenju za III. okrivljenog od 16. prosinca 2010. (list 105-106), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. prosinca 2010. (list 118), potvrda od 16.prosinca 2010. (list 122), izvješće o analizi pribavljenih izlista ostvarenog telekomunikacijskog prometa od 17. prosinca 2010. (list 128-133), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija kod III. okrivljenog (list 142-143), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 16. prosinca 2010. (list 144-145), izvješće o uhićenju i dovođenju IV. okrivljenog Matije Kucek od 21. prosinca 2010. (list 215-216),
izvješće o analizi pribavljenih izlista ostvarenog telekomunikacijskog prometa od 22. prosinca 2010. (list 237-242), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija kod IV. okrivljenog od 21. prosinca 2010. (list 247-248), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2010. (list 249-251), izvješće odjela organiziranog kriminaliteta od 14. prosinca 2010. (list 455-457), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 458-460), zapisnik o pretrazi strana i drugih prostorija za I. okrivljenog od 15. prosinca 2010. (list 495-496), zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva za II. okrivljenog od 15. prosinca 2010. (list 499-500), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 15. prosinca 2010. (list 501), zapisnik o pretrazi strana i drugih prostorija za V. okrivljenog od 15. prosinca 2010. (list 504-505), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Škarića (list 686-689), zapisnik o pretrazi pokretne stvari za II. okrivljenog od 4. siječnja 2011. (list 692-698), zapisnik o pretrazi pokretne stvari za V. okrivljenog od 4. siječnja 2011. (list 700-709), zapisnik o pretrazi pokretnestvari za I. okrivljenog od 4. siječnja 2011. (list 711-714), ), zapisnik o pretrazi pokretne stvari za III. okrivljenog od 5. siječnja 2011. (list 733), povrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 734), medicinska dokumentacija za oštećenog Trieonis (list 748-751), izvješće
CSS Zagreb za I. okrivljenog (list 757- 759), izvješće CSS Zagreb za V.okrivljenog Arnolda Matijaša (list 775-779), dopis Čazmatrans od 30. prosinca 2010. o procjene štete s prilozima (list 854-863), prijava KBC Sestre Milosrdnice od 14. prosinca 2010. za oštećene (list 865-867), analitička obavijest odsjeka kriminalističke analitike od 25. siječnja 2011. (list 870-883), zapisnik o biološkom vještačenju od 20. prosinca 2010. (list 1171-1176), podnesak Croatia osiguranje s prilozima i fotografijama (list 1193, 1232), zapisnik o provođenju očevida od 5. srpnja 2012. s fotografijama (list 1304-1312). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za I. optuženika (list 1883-1884), II. optuženika (list 1885-1886), III. optuženika (list 1887-1888), IV. optuženika (list 1889-1890) i V. optuženika (list 1891-1892) te Prekršajne evidencije za I. optuženika (list 1866-1867), II. optuženika (list 1868-1862), III. optuženika (list 1872-1873), IV. optuženika (list 1870-1871) i V. optuženika (list 1874-1875)'. - piše u presudi. .
Pročitani su iskazi niza svjedoka čije identitete ne možemo iz zakonskh razloga navoditi. U presudi piše: 'Nije sporno da se 14. prosinca 2010. oko 13,15 sati u Zagrebu, na raskrižju ulice Savezne Republike Njemačke sa Avenijom Dubrovnik, zaustavio autobus marke "Neoplan", reg. oznake i broja ZG 2345-D, vlasništvo trgovačkog društva "Multiconsult leasing" d.o.o. u predmetnom raskrižju zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu, u kojem se uz vozača Antu Kovačevića i vođu puta Martina Muheka, nalazilo i trideset i devet putnika navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK" iz Soluna. Također, nije sporno da je više desetaka ljudi istrčalo iz pješačkog pothodnika u kojem su se prethodno skrivali, prišli autobusu te bacili na istu više komada kamenja, odlomljenog betona i drvenih letvi različitih veličina, razbivši na navedeni način više stakla na autobusu nakon čega su u autobus ubačene najmanje tri zapaljene baklje tzv. "bengalke" koje su ispunile unutrašnjost autobusa gustim dimom, a potom i izazvale požar u istome čije daljnje širenje je spriječeno intervencijom vatrogasaca vatrogasnih postrojbi Grada Zagreba koji su požar ugasile.
Također, nesporno je utvrđeno da u navedenom događaju su neki putnici zadobili ozljede, dakle putnica iz autobusa ZG 2345-DL Anastasia Pagoni u vidu više ogrebotina dlanova obje šake, Stella Stylianou u vidu ogrebotine kože korijena nosa i laceracije sluznice gornje usnice, Dimitros Trigonis u vidu oguljotina desnog lakta,ogrebotine lijevog obraza, kontuzionog žarišta hrpta lijeve šake, oguljotine jagodice srednjeg prsta lijeve šake, Symeonidov Agapi u vidu rane prstenjaka desne ruke, površinske ozljede lijeve potkoljenice. Također, nije sporno da je u navedenom događaju nastala šteta na autobusu ZG 2345-DL, vlasništvo trgovačkog društva "Multiconsult leasing" d.o.o. kao i osobnom automobilu marke "Ford Mondeo" ref. oznake i broja ZG 9347-DZ, vlasništvo trgovačkog društva "Boston medical" d.o.o., kojim je upravljao Krunoslav Vasari te da je nastupila materijalna šteta u ukupnom iznosu od 487.283,16 kuna. Također, nesporno je utvrđeno da su I. i II. optuženik navedenog dana nalazili na inkriminiranomu mjestu. Spornim se ukazuje, jesu li upravo svi optuženici, dakle I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi
Mario Brljević, III. optuženi Dario Cepić, IV. optuženi Matija Kucek i V. optuženi Arnold Matijaš, zajedno s još 30-ak ljudi, sudjelovali u neredima, na način da su upravo oni prišli autobusu te bacili na isto više komada kamenja, odlomljenog betona i drvenih letvi različitih veličina, razbivši na navedeni način više stakla na autobusu nakon čega su u autobus ubačene najmanje tri zapaljene baklje tzv. "bengalke" koje su ispunile unutrašnjost autobusa gustim dimom, a potom i izazvale požar u istome. Spornim se ukazuje, jesu li III. optuženik, IV. optuženik i V. optuženik uopće bili na mjestu događaja te jesu li svi optuženici postupali na navedeni način, uslijed snažno izražene netrpeljivosti prema navijačkoj skupini koja prati NK "PAOK". I. optuženi Gordan Brljević iznio je obranu na kraju dokaznog postupka, pri tome navodeći da ostaj pri obrani danoj 12. rujna 2021., uz dopunu da on nije sudjelovao u organiziranju ovoga događaja, već je došao zajedno sa svojim bratom, jer je kružila priča da se tamo nalaze navijači. Namjera mu je bila potući se s tim drugim navijačima, jer je imao prije takvih iskustava, obzirom su bili sličnih svjetonazora i godina.
Sa sobom je uzeo rukavice i baklju, a kada je došao na tu lokaciju, vidio je da neće doći do tučnjave, prestrašio se i pobjegao, s time da nije dobacio tu baklju, koja je pronađena kod njega. Njega i brata je poslije zatekla policija. Ne sjeća se je li brat bio cijelo vrijeme s njime, svi su bili zamaskirani. Prepao se svega toga, jer je krenulo razbijanje stakla. Ne poznaje ostale okrivljenike, nije ih vidio tamo, jer su svi bili zamaskirani. Bilo ih je tamo 70-80 do 100, netko je povikao „hajmo“ i izašli su iz pothodnika te je on onda vidio kako su počeli bacati kamenje, zapalili baklju i razbili autobus, zbog čega je počeo bježati prema tržnici Utrine. Kaje se zbog svega. U obrani od 12. rujna 2012. je naveo kako je predmetnog dana zajedno s bratom Marijom došao do lokacije koja se spominje u optužnom aktu, te su obojica došli u prostor parka koji se nalazi između Gimnazije i Ugostiteljske škole. Ondje su zatekli više osoba, svi su bili zamaskirani, u potkapama i šalovima, tako da nikoga nije prepoznao, te su ovdje čekali dolazak autobusa.
U jednom trenutku netko je rekao da krenu prema pothodniku, što su svi skupa i učinili, te im je tada rečeno da kada oni dođu, "da ko koga", što je optuženik shvatio da će biti tučnjava. U jednom trenutku 20-ak osoba je izletjelo iz pothodnika, te je izašao i on, a tada je vidio kako su prema autobusu letjele baklje, letve, kamenje, a kada je to vidio, prestrašio se ipobjegao. Ubrzo se sastao s bratom, a nedugo potom obojicu ih je zatekla policija. Ondje na onom mjestu, je moglo biti oko 50-ak osoba, a prilikom istrčavanja iz pothodnika 20-ak ljudi je istrčalo prije njega. Cijeli je događaj nakon istrčavanja iz pothodnika mogao trajati 10-15 sekundi, on je u rukama imao baklju, no nije ju bacio i to je upravo ona baklja koju je kasnije policija kod njega našla i oduzela. Naveo je također kako je prilikom dolaska u park netko rekao da se čekaju navijači PAOK-a, niti u parku, niti u pothodniku nije vidio da bi se tamo nalazile kakve baklje, letve, komadi betona ili kamenja. Osim u pothodniku, neke su osobe bile i izvan pothodnika, ne zna koliki broj ljudi bi bio izvan pothodnika, a na pitanje da li su neke od osoba samo stajale i gledale, naveo je kako to ne zna, ne može procijeniti.
Iskazao je također kako mu je žao da se uopće našao na mjestu događaja, no dolazak na to mjesto nije bilo inspirirano nikakvom mržnjom, on nema mržnju prema nikome, ovo je bio dio navijačkog folklora, unaprijed nije znao što će se tamo događati. 7.2. Prilikom ispitivanja pred policijom i istražnim sucem, koristio je zakonsko pravo i nije iznosio obranu.. II. optuženi Mario Brljević je iznio na kraju dokaznog postupka obranu, navodeći da ostaje kod obrane dane 12. rujna 2012., s time da je naveo da je na tu lokaciju došao kako bi sudjelovao u navijačkom svijetu i dokazivanju. Tamo je bilo 80-ak ljudi, ali nije dugo bio tamo, jer je shvatio da to ne vodi ka tučnjavi, već da je eskaliralo, počelo je bacanje kamenja, baklji po autobusu. Tamo je došao sa svojim bratom, I. optuženikom, jer je po gradu kružila priča da će se tamo naći navijači protivničke ekipe, a našli su se svi u pothodniku. Ne poznaje nikoga od optuženika (izuzev brata), niti ih je vidio tamo, jer su svi bili zamaskirani. Ispitan pred policijom u nazočnosti izabranog branitelja dana 15. prosinca 2010. naveo je kako je iz priča koje su kružile gradom otprilike 2 dana prije predmetnog događaja doznao da će se na igralištu između
Ugostiteljske škole i 6. Gimnazije dana 14. prosinca 2010. oko 12,00 sati naći navijači nogometnog kluba "Dinamo" u namjeri da se dočekaju navijači nogometnog kluba "PAOK". Odlučio je zajedno s bratom Gordanom otići na navedenu lokaciju, te nikakve posebne namjere nisu imali no moglo se razaznati da će doći do sukoba poznavajući njihovu reputaciju da ne bježe od sukoba. Osim brata trebala su doći još njegova dva prijatelja, no nisu došli zbog spriječenosti, a te prijatelje poznaje s nogometnih utakmica koje je posjećivao kada igra nogometni klub Dinamo. On i brat došli su na dogovorenu lokaciju automobilom, kojega je parkirao na parkiralištu u blizini, te je brat od pirotehničkih sredstava ponio baklju, dok je on sam imao jedan kamen. Kada su došli na dogovorenu lokaciju, ondje su se već nalazile osobe koje osobno ne poznaje, ali je čuo njihova imena, radilo bi se o osobi imena Cepić, za kojega zna da je otprilike njegove dobi, visine i građe, osoba imenom Nikola, potom Maslac ili Maslać, jedan kojega zovu "Mrvica", te još osoba, njih oko 50-ak.
Osoba kojoj ne zna ime čekala je na vrhu pothodnika dolazak autobusa u kojem su se nalazili navijači NK "PAOK" i kada je vidio dolazak autobusa, viknuo je da ide bus. On se nalazio otprilike u sredini mase koja je dočekivala bus, ne zna gdje je tada bio njegov brat Gordan, no kada je naišao autobus istrčali su iz pothodnika i krenuli prema autobusu koji je ispred imao vozilo s policijskim oznakama ranije su se, naime, sakrili u pothodnik da ih ne vidi policija ili drugi građani. On, kada je ugledao autobus, bacio je kamen koji je držao u ruci i krenuo se povlačiti trčećim korakom. Autobus je pogodio u limeni dio koji se nalazi između stakla i kotača s desne strane autobusa. Sjeća se da je jedan dečko, koji je stajao kraj njega, vikao osobama u autobusu da izađu van, a prilikom sukoba nije mogao razaznati tko se od putnika nalazio u autobusu, jer su bila zatamnjena stakla. Čuo je samo pucanje stakala kada se udaljavao od autobusa. Prilikom udaljavanja ugledao je brata Gordana, te su njih dvojica zajedno krenuli prema baki koja živi u Ulici Božidara Magovca.... Nakon 5-10 minuta hoda zaustavili su ih policijski službenici i odveli u policijsku postaju.
Za brata Gordana zna da nije bacio baklju koju je imao uz sebe, jer su ju pronašli policajci koji su ih zatekli. Ispitan kod istražnog suca dana 16. prosinca 2010., II. optuženik je naveo kako ga nitko nije nagovarao da dođe na ovo mjesto gdje se događaj odvijao, on ne mrzi nikoga, pa niti Grke i teško mu je objasniti zašto se tako ponašao, jer se niti ikada ranije nije tako ponašao prilikom dolaska stranih klubova. Na autobus je bacio samo jedan kamen, a taj je kamen pronašao u jednoj vrećici koja je bila ostavljena na igralištu između Ugostiteljske škole i Gimnazije, ne zna tko je tu vrećicu ostavio, a nakon što je on uzeo kamen u vrećici je ostalo još kamenja. Nakon što je bacio taj kamen i pobjegao, iza njega je ostala skupina koja je i dalje bacala predmete prema autobusu. Iskazao je svoje kajanje zbog počinjenog, a iz grupe koja je napala autobus, ne poznaje nikoga osim svoga brata. Nije imao saznanja što će se dešavati ondje na licu mjesta, prije no što je ondje došao. Na raspravi od 12. rujna 2012., III. optuženik je u obrani pojasnio kako se po gradu pričalo da će onuda prolaziti navijači „PAOKA“, no ne može točno reći tko je to pričao, no nije pričao nitko od prisutnih optuženika.
Zaključio je da bi moglo doći do sukoba jer je to dio navijačkog folkolora. Naveo je kako do trenutka kada je policija bratu oduzela bengalku, nije niti vidio da on tu benglalku ima uz sebe. Vezano uz ime Cepić, koje je spomenuo prilikom ispitivanja kod policije, naveo je kako je on to ime Cepić čuo u razgovoru, odnosno netko je nekoga dozivao tim imenom, pa je on policiji dao opis osobe koja se tada okrenula. Među optuženicima nema niti osobe koju je kod policije imenovao nadimkom "Mrvica". III. optuženi Dario Cepić, iako se očitovao da se ne smatra krivim, zatražio je da obranu iznese na početku dokaznog postupka, navodeći pri tome da ostaje kod obrane dane 12. rujna 2012., kojom prilikom je tada naveo kako nije sudjelovao u ovome za što ga se tereti, te se ne smatra ni zbog čega krivim. Prilikom ispitivanja pred policijom i istražnim sucem, koristio je zakonsko pravo i nije iznosio obranu. IV. optuženi Matija Kucek, iako se očitovao da se ne smatra krivim, zatražio je da obranu iznese na početku dokaznog postupka, navodeći pri tome da ostaje kod obrane dane 12. rujna 2012.
U obrani od 12. rujna 2012. naveo je da ostaje kod ranije obrane, te da ga inače policija zove i ispita, kada se dogode ovakve stvari, jer od ranije ima evidenciju, a to je bio i razlog privođenja. Prilikom iznošenja obrane kod istražnog suca dana 22. prosinca 2010. naveo je kako se tog 14. prosinca 2010. nalazio kod kuće s ocem s kojim je stan i napustio negdje između 10 i 10,30 sati s namjerom da odu u Zapruđe, kako bi otac za njega uplatio auto školu. Inače žive u naselju Vrbani, gdje su otac i on ušli u tramvaj broj 17, vozili se do Trga bana Jelačića, gdje su sišli sa tramvaja, te neko vrijeme boravili u centru grada, gdje su prošetali. Nakon toga ušli su u tramvaj broj 6, vozili se do Glavnog kolodvora gdje su došli do autobusnog terminala i sjeli u autobus koji vozi za Dugave. Izašli su na stajalištu prije Zapruđa, te su pješice krenuli prema Zapruđu. Vidio je da je na jednom križanju neka strka i gužva, vidio je puno ljudi i policajaca uuniformama, vidio je i neki dim, no uplašio se cijele te strke, htio se maknuti, pa se s ocem dogovorio da se vrate natrag u pravcu centra grada. Nije vidio da bi tko bacao kamenje, drvene letve ili baklje.
Na kraju nisu niti platili auto školu koju su namjeravali platiti. Negirao je da ima ikakve veze s predmetnim događajem, ondje se našao slučajno s ocem, a smatra da ga je policija kasnije privela, jer je odranije imao evidenciju, zbog sličnih stvari je već imao problema. Simpatizer je nogometnog kluba Dinamo, no na utakmice odlazi rijetko, a kada ide onda je na istočnoj tribini. Od optuženika poznaje Damira Demirovića, no ne izlaze zajedno, već jedino ako se slučajno sretnu. V. optuženi Arnold Matijaš je iznio obranu 12. rujna 2012., koju je sud pročitao, obzirom je imenovani na raspravi 18. siječnja 2024. upozoren sukladno članku 404. stavku 5. ZKP/08, a na preostale rasprave nije dolazio. U obrani od 12. rujna 2012. je naveo kako sa cijelim događajem nema nikakve veze, da se ondje našao slučajno, jer se trebao naći sa prijateljem Jureković Vladimirom koji je pohađao Gimnaziju. S Jurekovićem se dogovorio da će mu ovaj posuditi novac. Kada je došao do škole nazvao ga je Jureković, koji mu je rekao da ga čeka ispred Ugostiteljske škole, a dok je tamo čekao vidio je grupu ljudi kako ide prema pothodniku, a potom i nekakvo komešanje.
Obzirom da je tog dana ondje došao s Demirovićem, odmah ga je nazvao, no ovaj se nije javljao. Dok je tako stajaoondje ispred Ugostiteljske škole, vidio je kako prema njemu trče dvojica policajaca, a nakon čega je i sam počeo trčati, jer nije želio da ga povezuju sa cijelom ovom stvari, međutim policajci su ga ipak sustigli. Nakon toga su gapriveli.Prilikom ispitivanja pred policijom i istražnim sucem, koristio je zakonsko pravo i nije iznosio obranu. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti sud je pročitao cjelokupno materijalnu dokumentaciju, pročitao iskaze svjedoka te ispitao svjedoke Demirovića i Tomića te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranom I. - V. optuženika utvrdio da nije dokazano da bi I. do V. optuženika u inkriminirano vrijeme počinili utuženo kazneno djelo te, sukladno članku 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe. Iz zabilješke o dojavi od 14. prosinca 2010. razvidno je kako je putem sredstava veze djelatnika
PUZ-a zaprimljena dojava u 13,10 sati da je na križanju Avenije Dubrovnik i Avenije V.Holjevca (što je očito pogrešno), došlo do napada na autobus s navijačima „PAOK“-a. Na mjesto dojave djelatnici policije došli su u 13,15 sati gdje su na Aveniji Dubrovnik kod naselja Središće na autobusnom ugibalštu iz smjera istoka zatekli djelatnike prometne policije, interventne policije, JVP-a Grada Zagreba kako gase požar u unutrašnjosti autobusa marke Neoplan, reg oznaka ZG 2345-DL u kojem se nalazilo 40-ak državljana Republike Grčke. Obzirom da su neki od putnika bili ozlijeđeni, to su na mjesto događaja došle dvije ekipe SHMP. Na lice mjesta izašli su i djelatnici odjela kriminalističke tehnike PUZ-a koji su izvršili očevid, te o istome sastavili zapisnik u koji je sud izvršio uvid. Predmetnim zapisnikom fiksirani su dokazi zatečeni na licu mjesta, te osim utvrđenja mjesta događaja, stanje u kojem je zatečen predmetni autobus, fiksirani su i dokazi fotografiranjem te je sud izvršio uvid i u foto-elaborat očevida.
Tako je nedvojbeno da je na kolniku Ulice SR Njemačke, sve do raskrižja s Avenijom Dubrovnik, do juga, uočeno više krhotina razbijenog stakla, 50-ak komada kamenja i odlomljenog betona, letve, drveni kolci, kao i tri ostatka dimnih baklji tzv. "bengalki". U parku uz zapadno pročelje 1. i 4. Gimnazije pronađe je crvena najlonska vrećica u kojoj je 8 drvenih letvi, a pronađu se u parku još dvije najlonske vrećice s kamenjem i komadima odlomljenog betona. Dio očevida obavljen je i u Hotelu Dubrovnik Zagreb, kada su pregledani i fotografirani putnici iz predmetnoga autobusa. Sud je naknadno izašao na očevid gimnazije koja se nalazi na adresi u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 36, gdje su zapisnički konstatirana mjesta gdje se nalaze pojedine nadzorne kamere. Iz izvješća policijskog djelatnika Gorana Cara proizlazi kako su neposredno nakon događaja u Ukrajinskoj ulici zatečeni Gordan i Marijo Brljević. Istima je potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta oduzeto više predmeta i to Gordanu rukavice s plastičnim ojačanjima i baklja, a Mariju sprej suzavac.Iz izvješća djelatnika policije L, G. i F. razvidno je kako je u ulici
Strohalov Prilaz 16 zatečen Matijaš Arnold. Izvršen uvid u izvid štete odgovornosti po kasko osiguranju osiguravatelja "Croatia osiguranje" za predmetni autobus, kao i u fotoelaborat sačinjenog prilikom izvida štete na autobusu. Uvidom u dopis "Croatia osiguranja" utvrđeno je kako je izvršena isplata na ime naknade štete u iznosu od 487.283,16 kuna, u kojem iznosu je trgovačko društvo i postavilo imovinskopravni zahtjev u ovome postupku 1 Iz nalaza i mišljenja po sudsko-medicinskom vještaku dr. Josipu Škaviću, proizlazi da je isti sačinjen u odnosu na četiri oštećenika, kod kojih su utvrđene ozljede. Tako je kod oštećene Stelle Stylianou utvrđena tjelesna ozljeda u vidu ogrebotine kože korjena nosa te laceracija sluznice gornje usnice, a što je moglo nastati bilo ogrebom tupotvrdog sredstva po koži nosa, bilo okrznućem nosa o prepreku pri padu (u odnosu na ogrebotinu kože hrpta nosa), dok je laceracija sluznice gornje usnice nastala bilo djelovanjem sile s vanjske strane usnice i pritiskom sluzničkog dijela usnice o gornje zube, bilo ugrizom vlastitim zubima.
Kod oštećene Pagoni Anastasie utvrđene su brojne ogrebotine i laceracije na dlanovima obje ruke, koje predstavljaju tjelesnu ozljedu, a nastale su povlačenjem nekog oštrog ili hrapavog sredstva po dlanovima ruku, što može biti i hvatanje razbijenog stakla dlanovima ruku. Oštećeni Dimitrios Trieonis dovezen je kolima hitne medicinske pomoći, a kod njega je utvrđena ekskorijacija u području lijevog obraza, kontuzijsko žarište uz otok u području estenzorne strane lijeve šake te manja eksorijacima u području jagodice trećeg prsta. Mišljenje je vještaka da se radi o tjelesnim ozljedama. Oguljotina desnog lakta mogla je nastati djelovanjem sile slabog intenziteta, što može biti udarac laktom o prepreku kao što je staklo. Ogrebotine lijevog obraza mogle su nastati kosim djelovanjem sile bilo kakvog tupotvrdog sredstva. Kontuzijsko žarište hrpta lijeve šake moglo je nastati djelovanjem sile slabog intenziteta što može biti i udarac nabačenog kamena. Oguljotina u predjelu jagodice srednjeg prsta lijeve šake mogla je nastati okrznućem bilo kakvim tupotvrdim sredstvom, hvatanje za sredstvo ili udarcem prsta o sredstvo.
Kod oštećenog Symeonidov Agapia utvrđena je rana prstenjaka desne ruke te površinska ozljeda lijeve potkoljenice. Ozljede predstavljaju tjelesne ozljede, koje su mogle nastati ili djelovanjem bilo kakvog oštrog brodovitog tupotvrdog sredstva ili udarcem sredstva po prstu. U tijeku istražnoga postupka optuženicima su oduzeti mobilni telefoni koje su koristili, a kako to proizlazi iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koji prileže sudskome spisu, uz nalog istražnog suca vršene su pretrage telefona, a o utvrđenim činjenicama sačinjeni su zapisnici u koje je sud izvršio uvid, a na koje zapisnike od strane stranaka primjedbi nije bilo. U tijeku policijske obrade vršena je analitička obrada utvrđenja povezanosti pojedinih telefonskih priključaka koje su koristili okrivljenici u odnosu na GSM bazne stanice u blizini mjesta događaja. Tako je utvrđeno da su bazne stanice koje pokrivaju mjesto na kojem je došlo do napada na autobus – raskrižje ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik GSM bazne stanice Zagreb Sopot Porezna uprava Avenija Dubrovnik 32, ZG Zapruđe, Zagreb Utrina Maretićeva 4 i Zagreb Utrina HT Kombolova 2.
Utvrđeno je kako je za dan 14. 12. 2010. u vremenu od 10,00 do 15,00 sati ostvaren promet mobitela okrivljenog Brljević Gordana, Brljević Maria, Matijaš Arnolda, Demirović Damira, Cepić Daria i Tomić Antuna koristeći predmetne GSM bazne stanice. Obradom je također utvrđeno kako su utvrđeni neposredni međusobni telefonski kontakti Gordana Brljevića s Mariom Brljevićem, Arnolda Matijaša s Damirom Demirovićem i Matije Kuceka s Damirom Demirovićem i Borisom Đeferovićem. Dio telefonskih kontakata odvijao se upravo na mjestima koja su pokrivena gore navedenim baznim stanicama. Iz nalaza i mišljenja Odjela bioloških i kontaktnih vještačenja utvrđeno je na uzorku potkape DNA osobe muškoga spola, koji DNA se podudara s DNA I. optuženika i V. optuženika, na tri oduzete baklje (bengalke) nisu nađeni vidljivi tragovi humanog porijekla. Svjedok A., vozač predmetnog autobusa, naveo je kako je predmetnog dana trebao prevesti VIP navijače, sponzore kluba u razgledavanje grada, a nakon toga odvesti ih u Hotel Dubrovnik na spavanje.
Toga dana na aerodromu Pleso su stajala tri autobusa tvrtke Čazmatrans, u prva dva autobusa su se prevozili igrači NK PAOK i njihova oprema, a ta su dva autobusa otišla 10-15 minuta ranije. Upravo radi izbjegavanja incidenta s autobusa su maknute oznake, tako da se ne može prepoznati koga prevoze, nego je stavljena tabla s natpisom "slobodna vožnja". Zna da je u autobusu bio 41 putnik, s njima i vodič koji je trebao pričati o znamenitostima grada. Što se tiče samog događaja naveo je kako su stali na crvenom svjetlu na križanju ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik, ispred njih je u pratnji bilo policijsko vozilo, a iza još i kombi. U jednom trenutku je vidio skupinu od oko 30-ak mladića koji su izašli iz pothodnika, dolazili prema autobusu s desne strane. Sve se dogodilo u 30-ak sekundi, prva baklja proletjela je ispod policijskog vozila ispred, a potom je autobus zasut kamenjem i bakljama. Čuo je kako ljudi u autobusu viču. Obzirom da su bili na crvenom svjetlu i da se događaj zbio u trenu, policijsko vozilo iz pratnje skrenulo je ulijevo kroz crveno i on je autobusom išao za njim, a nakon čega su se zaustavili na 20-ak metara udaljenom autobusnom ugibalištu.
U autobusu je bilo i dosta dima, od svih prozora su samo tri ostala čitava, a i cijela unutrašnjost autobusa potpuno je uništena. U samom autobusu je na drugom sjedalu iza njega izbio veliki plamen, vjerojatno od ubačene baklje, no sam je to uspio ugasiti, jer je imao protupožarni aparat. Vrlo brzo nakon događaja stigli su vatrogasci i hitna. Obzirom da se sve događalo jako brzo, nikoga od napadača ne bi mogao prepoznati. Naveo je kako na predmetnom autobusu nije bilo nikakvih navijačkih obilježja, takva je bila striktna uputa, a stakla autobusa su bila zatamnjena te se u autobus ništa nije vidjelo. U unutrašnjosti autobusa je našao četiri komada betona, druge predmete, kao što su letve, šipke ili slično nije našao. Svjedok Ž, predstavnik "Čazmatransa" i u vrijeme predmetnoga događaja bio tehnički direktor, je naveo kako se nakon događaja sastavljala specifikacija kako štete, tako i troškova, a naknadno je vozilo pregledano po osiguravatelju koje je sačinilo procjenu. Iskazivao je o oštećenjima koja su u samom autobusu nastala, te o vrsti popravaka koje se trebalo izvršiti.
Svjedok M., tada turistički pratitelj koji je bio angažiran od strane organizatora za pratnju simpatizera i sponzora grčkog kluba "PAOK" je naveo da je njegov zadatak je bio da prati te ljude u autobusu od zagrebačke zračne luke pa do hotela, kao i da ih vodi u turistički obilazak grada. U autobusu je bilo oko 40-ak putnika, grčkih državljana, a on je kao pratitelj bio na prednjem sjedalu, desno od vozača te je tijekom vožnje na mikrofon govorio o turističkim znamenitostima. Autobus se kretao kolnikom ulice SR Njemačke, a dolaskom do raskrižja s Avenijom Dubrovnik autobus se zaustavio zbog crvenog svjetla na semaforu. Stajali su na srednjoj kolovoznoj traci, a ispred i iza njih je bila policijska pratnja. Čim su se zaustavili začuo je povike na grčkom "spalit će nas, ubit će nas", pa kada je pogledao kroz staklo vidio je 30-ak ljudi kako trči i baca nešto na autobus. Odmah se bacio na pod, nakon čega je čuo udarce po staklu, pucanje stakla, a nakon toga su se zapalila sjedala i s lijeve i s desne strane, nakon čega je u autobusu nastao gusti dim. Ljudi su vikali da se otvore vrata autobusa, jer da će se ugušiti.
On sam je na podu bio par sekundi, a kada je čuo da više ništa ne udara po staklima, rekao je vozaču da skrene u lijevo, na ugibalište što je ovaj i učinio. Nije vidio kuda je ona masa ljudi bila otišla, a nije vidio niti što bi oni točno bacali. Kada su ondje stali, vidio je da dosta ljudi ima porezotine, da im je odjeća spaljena, vidio je kako je gorjelo i u prednjem i u stražnjem dijelu autobusa. Pozvana je hitna pomoć te je nekima pomoć bila pružena već na licu mjesta, dok su neki odvezeni u bolnicu. Na samom autobusu nije bilo nikakvih obilježja, tek poneke osobe u autobusu su imale šal, zastava nije bilo. Prosječna dob u autobusu je bila oko 45 godina, a bilo je čak više žena nego muškaraca. Svjedok K. je naveo da se osobnim vozilom marke "Ford Mondeo" vozio kolnikom ulice Savezne Republike Njemačke iza autobusa koje je imalo policijsku pratnju. Na kakvih 15 metara od raskrižja vidio je kako s njegove desne strane trči više osoba, njih najmanje 30-ak, a te su osobe na sebi imale crne kape i šalove.
Trojica do četvorica njih banuli su pred njegov auto, od čega je on naglo zakočio i stao, a onda je neki predmet razbio njegovo prednje vjetrobransko staklo. Nešto je bubnulo i na krov te je imao dojam da je nešto eksplodiralo. Istovremeno je ova grupa bacala razne predmete na autobus, a o kakvim se točno predmetima radilo ne zna, no vidio je kako je jedan upalio "bengalku". Sve skupa je trajalo otprilike 30-ak sekundi, nakon čega se grupa razbježala i to zrakasto, na način da je svaki otišao na svoju stranu. Čim je napad prestao, produžio je desnom trakom, skrenuo desno gdje se parkirao i pričekao dolazak policije. Šteta koja je nastala na automobilu nadoknađena je iz kasko osiguranja. U trenutku napada, autobus se nalazio njemu lijevo iza, tako da nije mogao vidjeti što je sve bačeno na autobus. Naveo je također kako je cijela grupa stajala na dijelu kolnika između krajnje desne trake i trake koja skreće u desno, na pitanje da li je vidio koga iz skupine da nije ništa bacao, naveo je kako tako nešto ne zna, no nije vidio nikoga da bi mirno stajao sa rukama u džepovima.
Svjedok G, djelatnik Odjela osiguranja PUZ-a je naveo kako je zajedno s kolegom Borisom Borisom bio upućen radi prijema i osiguranja navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK". Navijači su autobusom trebali biti prebačeni od aerodroma u centar grada. Ispred autobusa išlo je vozilo prometne policije, iza autobusa kombi u kojem su bili pripadnici interventne policije, dok su se on i kolega B. nalazili u službenom vozilu iza kombija. Približavajući se raskrižju ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik, vidio je da s njegove desne strane, iza jednog jumbo plakata izlazi masa ljudi odjevenih u tamnu odjeću, s kapuljačama ili šilt kapama na glavama, a neki su imali i šalove oko lica. Po njegovoj procjeni, radilo se o 40 do 50 ljudi, a po konstituciji je zaključio da se radi o mladim osobama. Obzirom da je na semaforu bilo crveno svjetlo, autobus se zaustavio i čim se zaustavio masa je prišla autobusu i počela na autobus bacati razne predmete, letve, veliko kamenje, a bačeno je i par baklji. Čuo se lom stakla, a potom i vika iz autobusa, dim, a kako se upalilo zeleno svjetlo autobus je krenuo dok se ova masa ljudi trčeći udaljila iz pravca otkud su došli, odnosno prema jednoj gimnaziji.
Sve skupa je moglo trajati oko 20-ak sekundi, a oni, policajci zbog kratkoće vremena nisu uspjeli ništa učiniti, a i stoga što nisu imali adekvatnu zaštitnu opremu. Kolega B. i on krenuli su u obilazak te su, vozeći Ukrajinskom ulicom ugledali dva mladića odjevena u tamnu odjeću kako su bili obučeni i napadači na autobus, pa su im prišli i legitimirali ih. Radilo se o braći Brljević. Tražio je da izvade sve predmete koje imaju kod sebe, s time da predmete odvoje, i sjeća se da je jedan od mladića stavio suzavac, a drugi baklju i rukavice sa plastičnim pojačanjima. Svaki od njih je na predmete koje je izvadio stavio svoju osobnu iskaznicu. Mladiće su prevezli u VI. policijsku postaju, gdje su ih predali na daljnju obradu, a ove mladiće zatekli su u Ukrajinskoj ulici otprilike 5 minuta nakon samog događaja. Predmetni autobus, u čijoj pratnji su bili, najprije na aerodromu imao s prednje strane natpis koji bi upućivao da se unutra nalaze navijači NK "PAOK". Međutim, vođu puta uputili su da se ta tablica skine, što je i učinjeno.
Uputili su organizatore i da putnike upozore da ne ostavljaju navijačka obilježja, pa iako ne zna da li je netko nešto izvjesio na stakla autobusa tijekom vožnje, suprotno mu nije nitko rekao. Naime, ovakva je uputa da se maknu navijačka obilježja bila u skladu s ranijom procjenom i iskustvima koja su imali od prije, a to je da bi domaće navijačke skupine napadale skupine drugih klubova koji dolaze u Zagreb, pa se čak znalo dešavati da se napadnu i neki turisti koji uopće nemaju veze s utakmicama koje su se trenutno odigravale. Uputili su vođe puta da osobe koje dolaze na utakmicu kao navijači upozore da ne šeću sami gradom sa vidljivim obilježjima, odnosno da se i sami samozaštitno ponašaju. U ovom konkretnom slučaju s aerodroma su krenula triautobusa, u prvom igrači i stručni stožer, u drugome je bila prtljaga, a u ovom trećem, na kojem je izvršen napad, nalazili su se vip navijači. Već od ranije je bio dogovor između klubova da nema organiziranog dolaska navijača na utakmicu u Zagreb, da nema prodaje karata, jer je poznato da su navijači grčkih klubova, pa i "PAOK"-a, u prijateljskim odnosima s navijačima iz Srbije, pa je to još više bilo procijenjeno kao problematično, tako da u Zagreb zapravo nisu niti došli klasični navijači, nego prijatelji sponzori kluba, za koje je procijenjeno da ne bi radili nikakve navijačke izgrede. Prije no što su krenuli s aerodroma, neki od navijača su u parkiću preko puta ulaska u aerodromsku zgradu pjevali i slikali se s navijačkim obilježjima, a nije vidio da bi netko od njih pokazivao znak "tri prsta"..Svjedok B. djelatnik VI. policijske postaje Zagreb, PUZ-a koji je zajedno s kolegom Gordanom Carom upućen radi prijema i osiguranja navijača grčkog kluba "PAOK", u cijelosti je potvrdio navode kolege Cara. Zna da je ispred autobusa, koji je od aerodroma trebao ići do centra grada bilo vozilo prometne policije, iza autobusa je išao kombi s pripadnicima interventne policije, iza kojega su se vozilom kretali oni.
Na predmetnom raskrižju, kada su se zaustavili radi crvenog svjetla na semaforu s desne strane istrčalo je 40-ak osoba koji su na glavama imali kapuljače ili omotane šalove, te koji su na autobus bacali kamenje i letve, od čega su razbijena stakla, a vidio je i kako su bačene dvije ili tri baklje. Vidio je kako je netko bacio baklju koja izbacuje plamene kugle, a te su plamene kugle padale u autobus kroz razbijena stakla, pa se u autobusu pojavio dim. Te plamene kugle promjera su otprilike pola metra, samo pirotehničko sredstvo ima betoniziranu, sigurnu ručku, a kugle mogu letjeti i do 100 metara po betonu. Sve skupa je moglo trajati 15-ak sekundi nakon čega su se napadači razbježali. On i kolega Car krenuli su automobilom u obilazak te su u Ukrajinskoj ulici uočili dvije osobe, radilo se o braći, od kojih su oduzeli više predmeta koje su im ovi sami predali. Na aerodromu su upozorili navijače "PAOK"-a na kritično ponašanje naših navijača, te su ih upozorili da na autobus ne stavljaju vidljiva navijačka obilježja. Nije mu poznato da li bi netko od navijača izvjesio kakav šal ili drugo navijačko obilježje tijekom vožnje u autobusu.
Naveo je kako je sami napad trajao izuzetno kratko te ne može procijeniti da li se napad zaustavio iz razloga što su napadači pobacali sve što su namjeravali ili stoga što su oni izašli iz automobila. Na pitanje da li je taj napad podsjećao na ranije dogovorenu tučnjavu, naveo je kako se radi očito o ranijem dogovoru unutar navijačke skupine obzirom da je sudjelovalo 40-ak ljudi koji su munjevito napali, a potom se razišli i pobjegli. Svjedok N., koji je u predmetno vrijeme bio pomoćnik zapovjednika Interventne jedinice PUZ-a, je naveo kako on osobno sam napad nije vidio, obzirom da se u vrijeme napada nalazio na Oranicama te je do mjesta događaja došao otprilike 20-ak minuta nakon napada. Zna kako su djelatniciinterventne jedinice predmetnoga dana imale zadatak pratnje navijača i igrača grčkog kluba "PAOK", koje su trebali prepratiti iz zračne luke do hotela. U pratnji svakog od autobusa, a bilo ih je tri, bila je po jedna interventna grupa u sastavu od po četiri djelatnika, plus patrola prometne policije u sastavu od po dva djelatnika. U pratnji autobusa u kojem su bili navijači od djelatnika interventne policije bili su T., P., Z. i J..
Tijekom cijelog puta u sjedištu jedinice pratio je događaje putem veze. Negdje između 13,00 do 13,05 sati čuo je da djelatnici OKC javljaju da je autobus napadnut bakljama, kamenjem i ostalim predmetima te da se radi o napadu 50-ak mlađih osoba. Čuo je da javljaju da se autobus zapalio. Odmah je krenuo te je na mjesto događaja došao za otprilike 20-ak minuta te je u tom trenutku autobus već bio pomaknut. On je s kolegama u neobilježenom autu krenuo u obilazak obližnjih ulica te je iz vozila primijetio jednog mladića na autobusnoj stanici koji je bio odjeven u crnu jaknu i trenirku, a nogavice hlača imao je zaprljane kao da se negdje provlačio. Obzirom da on sam već dugo radi kao voditelj osiguranja na sjevernoj tribini stadiona Maksimir, gdje dolazi Bad Blue Boys već ranije je vidio toga mladića, pa ga je legitimirao i utvrdio da se radi o Tomić Antunu. Prilikom legitimiranja ovaj se sav tresao, djelovao je uznemireno i uplašeno, a pošto upitan gdje je bio, Tomić mu je rekao da je bio u školi i to u ugostiteljsko-turističkoj gdje je bio na ispitu. Pošto nije bilo razloga za uhićenje, pustili su ga.
Kada su kasnije pregledavali snimke video nadzora iz gimnazije, uočio je i ovog Tomić Antuna, sjeća se da je na fotografiji koja je sačinjena pisalo vrijeme 13,11 sati, a od kolega je čuo da su nakon napada napadači pobjegli u smjeru upravo te gimnazije. Mjesto na kojem je zatečen Tomić Antun nalazi se niti 5 minuta hoda od mjesta napada. Navedeni svjedok naveo je također kako djelatnici u pratnji nisu očekivali da će se desiti događaj poput ovoga, jer nikada ranije nisu imali sličan slučaj. Procijenio je kako djelatnici interventne policije na licu mjesta nisu baš najbolje reagirali, da je on bio ondje trčao bi za napadačima, a ne bi išao spašavati Grke, jer oni od dvije baklje ne bi izgorjeli. Svjedok I., voditelj interventne grupe, naveo je kako su predmetnoga dana imali zadatak pratnje navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK" od zračne luke Zagreb do hotela. Pratnja je krenula u 12,50 sati, ispred autobusa išlo je policijsko vozilo s djelatnicima prometne policije, a iza autobusa kombi u kojem se nalazilo njih četvorica. Na autobusu nisu bile nikakve oznake, autobus je imao zatamnjena stakla te se unutra nije moglo ništa vidjeti.
Kretali su se srednjom kolnom trakom SR Njemačke prema centru i kada su se približili raskrižju s Avenijom Dubrovnik, stali su zbog crvenog svjetla i tada je vidio kako s njegove desne strane iz pothodnika istrčava velika grupa, od njih 100-ak, svi su bili obučeni u crno, na glavama su imali kapuljače ili šilt kape te su bili zamaskiranih lica tako da nije mogao nikoga prepoznati. Trčeći su bacali ogromne komade kamenja na autobus, metalne šipke, drvene palice, baklje, uslijed čega su razbijena stakla na autobusu. Sve skupa je trajalo oko 15-ak sekundi, a oni su odmah izašli iz vozila, a po njihovom izlasku ova je masa počela bježati i to većinom prema gimnaziji koja se nalazi s desne strane. U međuvremenu prometna policija i autobus skrenuli su u lijevo, u Aveniju Dubrovnik gdje su stali na prvom ugibalištu, a kada su došli do njih vidio je da iz autobusa suklja gusti crni dim. Kako bi pomogli putnicima, razbili su četiri stakla na autobusu, tri s lijeva i jedno s desne kako bi ušli u autobus i pomogli putnicima.
Bilo ih je 10 ili 11 povrijeđenih koji su kasnije prevezeni u bolnicu, dok je ostalima HPM pružila pomoć već na licu mjesta. Sam napad nije bio ničim izazvan, a zna da su kasnije u pothodniku pronađene velike količine kamenja. Bilo je komada betona i metalnih šipki. Smatra da su svi bacali kamenje, a ove poslove obavlja 13 godina te nikada nije vidio ništa slično. Svjedok M., djelatnik interventne grupe čiji je vođa predmetnog dana bio T., u cijelosti je potvrdio navode iskaza T.. Potvrdio je kako rutu kretanja predmetnog autobusa, tako i pratnju koju je autobus imao. O samom događaju je iskazao kako je kod raskrižja SR Njemačke i Avenije Dubrovnik vidio kako s desne strane istrčava veća grupa osoba odjevenih u tamnu odjeću s kapuljačama i šiltericama, neki su imali i fantomke, a kada su se autobus i pratnja zaustavili zbog crvenog svjetla na semaforu, ova masa je došla u blizinu autobusa te su bacali na autobus velike komade kamenja, metalne šipke te baklje. Napad je trajao 15-20 sekundi i kada su policajci izašli iz kombija, ta masa se razbježala, većina u pravcu gimnazije, a dio i na druge strane.
Autobus i prometna policija je po paljenju semafora krenula na obližnje ugibalište, a oni, iz interventne, otišli su za njima da im pomognu, jer je iz autobusa sukljao dim. Kako bi ušli u autobus, palicama su razbili stakla na autobusu. Osim što je dio stakala na autobusu bilo razbijeno od velikih gromada kamenja koje su bačene na autobus, vidio je da su i neki putnici imali povrede upravo od kamenja. Predmetni autobus nije imao nikakva obilježja, stakla su bila zatamnjena te se nije moglo vidjeti tko se u autobusu vozi. Naveo je također i kako je prema njegovoj procjeni ondje moglo biti 50 pa do 100 ljudi, neki su istrčali iz parkića, a neki iz pothodnika, ta dva mjesta nalaze se na istojstrani prometnice. Svjedok I., vođa ekipe koja je bila u pratnji igrača grčkog kluba "PAOK" naveo je kako je autobus s igračima krenuo sa aerodroma otprilike 5 ili 10 minuta prije ovog autobusa, na koji je izvršen napad te su išli istom trasom, osim što su na raskrižju s Avenijom Dubrovnik skrenuli u desno. U vrijeme dok su prolazili tim raskrižjem nije primijetio ništa neobično na prostoru parka ili gimnazije.
Na autobusu, gdje su se nalazili igrači, na prednjem je staklu bila tablica na kojoj je pisalo "PAOK" na ćirilici, drugih obilježja nije bilo. Da je došlo do napada na ovaj autobus s navijačima, doznao je putem veze kada su se oni, po obavljenoj pratnji, vraćali u postaju prometne policije. Odmah su se vratili do mjesta događaja i bili su udaljeni kojih 100 metara kada se događaj na raskrižju odvijao. Kada su se približili, vidio je da masa osoba bježi prema Zapruđu, dok je autobus s navijačima prepraćen na sjeverni kolnik Avenije Dubrovnik. Vozilom su se odmah uputili u obilazak kako bi pronašli eventualne napadače, a vožnjom ulicama u Marjanovićevom prilazu vidjeli su da trči jedan mladić koji je imao crnu kapuljaču na glavi, crnu jaknu i crne rukavice, to ga je zaustavio i legitimirao i utvrdio da se radi o Ivanu Zečeviću. Njega je odvezao do automobila, a u međuvremenu kolege su u vozilo doveli još jednogmladića koji je bio odjeven u tamnu jaknu, obojica su mirisali na barut odnosno paljevinu, a taj drugi mladić bio je Arnold Matijaš. Na okolnost provjere navoda obrane V. optuženika, ispitan je svjedok V., koji je u svome iskazu u cijelosti potvrdio navode obrane V. optuženika.
Naveo je kako je prijatelj s Matijom Kucekom i Arnoldom Matijašem i to stoga što sva trojica žive u istom kvartu. 2010. polazio je I. Gimnaziju, čija se zgrada nalazi u Utrinama, te se sjeća kako ga je nešto prije Božića te godine Arnold zamolio da mu posudi par sto kuna da si kupi odjeću, te da plati karte za proslavu Nove godine. Dogovorili su se da ga Arnold čeka kod Gimnazije, jer je taj dan imao školu do 12 ili 13 sati. Kroz prozor razreda vidio je Arnolda kako sjedi na klupi i čeka ga, no kada je završila škola Arnolda tamo više nije bilo, pa je pomislio da je možda išao kupiti cigarete ili sok. Nazvao ga je no ovaj se tada nije javljao, a kada ga je ponovno pokušao dobiti mobitel je već bio ugašen. Vidio je kako je tamo na raskrižju neka buka i galama, vidio je kako pojačano kruže policijske patrole. Kasnije je čitao što se događalo te je pročitao da je i Arnold priveden kao najmlađi osumnjičenik. Svjedok I., koji je zajedno s L. bio u pratnji autobusa igrača "PAOK"-a, naveo je kako su se nakon izvršene pratnje vraćali te su dobili dojavu da je napadnut autobus.
Obzirom da su bili u neposrednoj blizini, vidjeli su autobus da gori, iz njega je išao crveni dim. Vozilom su krenuli prema licu mjesta, te su putem vidjeli tri osobe u tamnoplavim jaknama kako pretrčavaju kolnik Kombolove ulice prema Marjanovićevom prilazu, pa je kolega L. skrenuo u Marjanovićev prilaz, zaustavio vozilo te izašao iz vozila i krenuo na jednu stranu. Drugi kolega i on također su izašli van te su vidjeli jednog mladića koji je u tom trenutku hodao prema istoku. Čim je spazio policajce u odorama, počeo je trčati, a svjedok je trčao za njim i vikao mu da stane, no ovaj se nije zaustavljao. Trčao je prema obližnjem vrtiću, svjedok za njim, a drugi kolega je trčao sa druge strane. Tog mladića uspjeli su zaustaviti u ulici Strohalov prilaz gdje je ovaj zvonio na ulazna vrata i čučnuo, a jedan čovjek mu je vrata otvorio, no kad je vidio policajca, odmah je vrata i zatvorio tako da taj mladić nije imao kuda pobjeći. Legitimirali su ga, radilo se o Matijaš Arnoldu koji je na sebi imao tamnoplavu jaknu, ispod koje je imao vestu sa simbolima BBB.
Odveli su ga do vozila gdje je bio kolega Lučić s još jednim mladićem, dok su se vozili u automobilu obojica su mladića smrdjeli po dimu. Svjedok E., koji je zajedno bio u pratnji s kolegama . i L., u cijelosti je potvrdio sve navode svjedoka koji su bili s njim. Naveo je kako je iz daljine vidio mnoštvo koje baca kamenje i različite predmete na autobus, potom da je autobus skrenuo u lijevo, nakon čega se mnoštvo razbježalo u pravcu Zapruđa. Prema njegovoj procjeni, ondje ih je moglo biti 20-30. Oni su krenuli vozilom u pravcu gdje su se ovi razbježali i kada su došli u jednu slijepu ulicu vidjeli su kako niz istu trči jedan mladić koji je na sebi imao tamnoplavu majicu s kapuljačom. Kolega G. i on izašli su iz vozila, s time da je G.vikao "policija, stani", no ovaj se samo okrenuo i nastavio bježati. Trčali su za njim i tu su ga zatekli kraj jedne zgrade otkuda nije imao kamo pobjeći. Kolega G. ga je legitimirao, zvao se Matijaš, odveli su ga do policijskog vozila gdje je već bio kolega L. sa kojim je bio još jedan nepoznati mladić, kojega je L. uhitio. Obojica mladića su jako smrdjela po barutu. Na glavnoj raspravi dodao je kako niti na jednom od autobusa koji su išli sa aerodroma nije bilo navijačkih obilježja.
Svjedok I. je naveo da se ne sjeća predmetnog događaja, ali cijeli dan kada se to dogodilo, proveo je sa sinom.Svjedok D. u svom iskazu je naveo da je već pravomoćno osuđen za navedeni događaj, da se to dogodilo u neka druga vremena, što želi zaboraviti. Za taj dan je čuo da će biti autobus, otišao je u Novi Zagreb i tamo je već bilo 50ak ljudi, a svi su bili u kapuljačama, fantomkama i potkapama. Ne sjeća se da je vidio Arnolda Matijaša. Poznavao je Arnolda Matijaša, ali je priznao da je samo on bio tamo, drugoga nije teretio, ali Arnolada Matijaša tamo nije vidio. Od prisutnih optuženika, tamo nikoga nije vidio.Dopunski ispitan je naveo da je bio ispitivan u svojstvu okrivljenika, bez branitelja, koji je onda došao naknadno i rekao da sve potpiše. Taj policijski zapisnik nije istinit. Navedeno nije potvrđeno iskazom svjedoka .B. , koji je tada zastupao kao branitelj imenovanog. Svjedok M. je naveo da se sjeća događaja, za to je odradio rad za opće dobro, ali se detalja više ne sjeća. Nikoga od optuženika nije poznavao, niti kontaktirao.
Svjedok A. je naveo da je u ovom postupku već pravomoćno osuđen, a vezano uz napad na autobus navijača „PAOK“-a 2010. Tom događaju je bilo prisutno više ljudi oko 70ak, s time da sve ove optuženike iz ovoga postupka ne poznaje od ranije, te osobe toga dana tamo nije vidio. Zaista je bacio kamen prema autobusu, činilo je to više ljudi u toj skupini, po snimkama je vidio da su se bacale i baklje, on to nije. Nije mu poznata osoba nadimka Kič. Na temelju analize svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza te povezujući iste s obranom I. do V. optuženika, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi optuženici počinila kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. KZ/11, kako im je stavljeno na teret optužnicom, zbog čega ih je oslobodio od optužbe.Naime, svjedok A., vozač predmetnog autobusa, iskazivao je o predmetnom inkriminiranom događaju, navodeći da je u jednom trenutku vidio skupinu od oko 30-ak mladića koji su izašli iz pothodnika, dolazili prema autobusu s desne strane. Sve se dogodilo u 30-ak sekundi, prva baklja proletjela je ispod policijskog vozila ispred, a potom je autobus zasut kamenjem i bakljama, međutim, imenovani nije vidio ponaosob nekog od optuženika da bi bacio kamen, baklju i slično.
Svjedok M., tada turistički pratitelj koji je bio angažiran od strane organizatora za pratnju simpatizera i sponzora grčkog kluba "PAOK" je naveo da je njegov zadatak je bio da prati te ljude u autobusu od zagrebačke zračne luke pa do hotela, kao i da ih vodi u turistički obilazak grada. Čim su se zaustavili začuo je povike na grčkom "spalit će nas, ubit će nas", pa kada je pogledao kroz staklo vidio je 30-ak ljudi kako trči i baca nešto na autobus. Odmah se bacio na pod, nakon čega je čuo udarce po staklu, pucanje stakla, a nakon toga su se zapalila sjedala i s lijeve i s desne strane, nakon čega je u autobusu nastao gusti dim. Također, nije vidio tko bi razbijao autobus ili bacao kamenje i/ili baklje. Nadalje, svjedok K. je naveo da je vozio kolnikom ulice Savezne Republike Njemačke iza autobusa koje je imalo policijsku pratnju. Na kakvih 15 metara od raskrižja vidio je kako s njegove desne strane trči više osoba, njih najmanje 30-ak, a te su osobe na sebi imale crne kape i šalove, vidio je kako je jedan upalio "bengalku". Sve skupa je trajalo otprilike 30-ak sekundi, nakon čega se grupa razbježala i to zrakasto, na način da je svaki otišao na svoju stranu.
Svjedok, iako je bio neposredni očevidac, također, nije vidio da bi koji od optuženika upravo razbio staklo autobusa, odnosno upalio i bacio „bengalku“ u autobus. Svjedok G., djelatnik Odjela osiguranja PUZ-a je naveo kako je zajedno s kolegom B. bio upućen radi prijema i osiguranja navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK". Približavajući se raskrižju ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik, vidio je da s njegove desne strane, iza jednog jambo plakata izlazi masa ljudi odjevenih u tamnu odjeću, s kapuljačama ili šilt kapama na glavama, a neki su imali i šalove oko lica. Po njegovoj procjeni, radilo se o 40 do 50 ljudi, a po konstituciji je zaključio da se radi o mladim osobama. Obzirom da je na semaforu bilo crveno svjetlo, autobus se zaustavio i čim se zaustavio masa je prišla autobusu i počela na autobus bacati razne predmete, letve, veliko kamenje, a bačeno je i par baklji. Čuo se lom stakla, a potom i vika iz autobusa, dim, a kako se upalilo zeleno svjetlo autobus je krenuo dok se ova masa ljudi trčeći udaljila iz pravca otkud su došli, odnosno prema jednoj gimnaziji.
Sve skupa je moglo trajati oko 20-ak sekundi, a oni, policajci zbog kratkoće vremena nisu uspjeli ništa učiniti, a i stoga što nisu imali adekvatnu zaštitnu opremu. Kolega B. i on krenuli su u obilazak te su, vozeći Ukrajinskom ulicom ugledali dva mladića odjevena u tamnu odjeću kako su bili obučeni i napadači na autobus, pa su im prišli i legitimirali ih. Radilo se o braći Brljević. Tražio je da izvade sve predmete koje imaju kod sebe, s time da predmete odvoje, i sjeća se da je jedan od mladića stavio suzavac, a drugi baklju i rukavice sa plastičnim pojačanjima. Svaki od njih je na predmete koje je izvadio stavio svoju osobnu iskaznicu. Mladiće su prevezli u VI. policijsku postaju, gdje su ih predali na daljnju obradu, a ove mladiće zatekli su u Ukrajinskoj ulici otprilike 5 minuta nakon samog događaja. Predmetni autobus, u čijoj pratnji su bili, najprije na aerodromu imao s prednje strane natpis koji bi upućivao da se unutra nalaze navijači NK "PAOK".
Dakle, navedeni svjedok, koji je na identičan način iskazivao i kao svjedok B., nije vidio da bi koji od optuženika bacili kamen i/ili baklju prema autobusu, već su samo zaustavili I. i II. optuženika i ste priveli u policijsku postaju, a pri tome i od njih oduzeli suzavac i neiskorištenu baklju (što je potvrđeno i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta). Navedeno nit ne spore I. i II. optuženik, koji su potvrdili da su se nalazili na inkriminiranom mjestu u inkriminirano vrijeme, ali u cilju fizičkog sukoba s navijačima „POAK“-a, te da nisu upotrijebili niti suzavac, niti baklje, niti bacali baklje i kamenje. Svjedok N., koji je u predmetno vrijeme bio pomoćnik zapovjednika Interventne jedinice PUZ-a, je naveo kako on osobno sam napad nije vidio, obzirom da se u vrijeme napada nalazio na Oranicama te je do mjesta događaja došao otprilike 20-ak minuta nakon napada. Negdje između 13,00 do 13,05 sati čuo je da djelatnici OKC javljaju da je autobus napadnut bakljama, kamenjem i ostalim predmetima te da se radi o napadu 50-ak mlađih osoba.
Čuo je da javljaju da se autobus zapalio. Odmah je krenuo te je na mjesto događaja došao za otprilike 20-ak minuta te je u tom trenutku autobus već bio pomaknut. On je s kolegama u neobilježenom autu krenuo u obilazak obližnjih ulica te je iz vozila primijetio jednog mladića na autobusnoj stanici koji je bio odjeven u crnu jaknu i trenirku, a nogavice hlača imao je zaprljane kao da se negdje provlačio, a riječ je bilo o Antunu Tomiću. Navedeni svjedok je priznao da je bio na navedenom mjestu, da je bacio kamen na autobus, ali da tada nije zamijetio niti jednog od optuženika da se nalazi tamo. I svjedok I., voditelj interventne grupe, naveo je kako su predmetnoga dana imali zadatak pratnje navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK" od zračne luke Zagreb do hotela. Kretali su se srednjom kolnom trakom SR Njemačke prema centru i kada su se približili raskrižju s Avenijom Dubrovnik, stali su zbog crvenog svjetla i tada je vidio kako s njegove desne strane iz pothodnika istrčava velika grupa, od njih 100-ak, svi su bili obučeni u crno, na glavama su imali kapuljače ili šilt kape te su bili zamaskiranih lica tako da nije mogao nikoga prepoznati. Trčeći su bacali ogromne komade kamenja na autobus, metalne šipke, drvene palice, baklje, uslijed čega su razbijena stakla na autobusu.
Na jednak način je iskazivao i svjedok M.. Dakle, oba svjedok su potvrdila da je došlo do nereda, do razbijanja autobusa, kojom prilikom je isti zapaljen i da su ozlijeđene osobe u njemu, međutim, također je naveo da je tamo bilo više osoba, ali pri tome nisu utvrdili da bi koji od optuženika tamo bio. Svjedok Ivica Lučić, vođa ekipe koja je bila u pratnji igrača grčkog kluba "PAOK" naveo je kako je autobus s igračima krenuo s aerodroma otprilike 5 ili 10 minuta prije ovog autobusa, na koji je izvršen napad te su išli istom trasom, osim što su na raskrižju s Avenijom Dubrovnik skrenuli u desno. Kada su se približili, vidio je da masa osoba bježi prema Zapruđu, dok je autobus s navijačima prepraćen na sjeverni kolnik Avenije Dubrovnik. Vozilom su se odmah uputili u obilazak kako bi pronašli eventualne napadače, a vožnjom ulicama u Marjanovićevom prilazu vidjeli su da trči jedan mladić koji je imao crnu kapuljaču na glavi, crnu jaknu i crne rukavice, to ga je zaustavio i legitimirao i utvrdio da se radi o Ivanu Zečeviću. Njega je odvezao do automobila, a u međuvremenu kolege su u vozilo doveli još jednog mladića koji je bio odjeven u tamnu jaknu, obojica su mirisali na barut odnosno paljevinu, a taj drugi mladić bio je Arnold Matijaš.
Na jednak način je iskazivao i svjedok I. te E.. Dakle, svi gore navedeni svjedoci, bili su neposredni očevici predmetnog događaja, neki od samoga početka, neki od trenutka kada se ta masa navijača razbježala, međutim, niti jedan od navedenih svjedoka nije potvrdio navode iz činjeničnog opisa, da bi I. do V. optuženika, uslijed snažno izražene netrpeljivosti prema navijačkoj skupini koja prati NK "PAOK", prišli autobusu te bacili na isti više komada kamenja, odlomljenog betona i drvenih letvi različitih veličina, razbivši na navedeni način više stakla na autobusu nakon čega su u autobus ubacili najmanje tri zapaljene baklje tzv. "bengalke", koje su ispunileunutrašnjost autobusa gustim dimom, a potom i izazvale požar. U prilog navedenog iskazivali su i svjedoci Ivica Kucek, koji je naveo da se ne sjeća predmetnog događaja, ali cijeli dan kada se to dogodilo, proveo je sa sinom Matijom Kucekom, zatim svjedok D. (inače ranije osuđen za navedeni događaj) koji je potvrdio da je tamo već bilo 50ak ljudi, a svi su bili u kapuljačama, fantomkama i potkamapa.
Ne sjeća se da je vidio Arnolda Matijaša, ali niti jednog optuženika. Svjedok M. je naveo da se sjeća događaja, za to je odradio rad za opće dobro, ali se detalja više ne sjeća. Nikoga od optuženika nije poznavao, niti kontaktirao. Svjedok A. je naveo da je u ovom postupku već pravomoćno osuđen, a vezano uz napad na autobus navijača „PAOK“-a 2010. Tom događaju je bilo prisutno više ljudi oko 70ak, s time da sve ove optuženike iz ovoga postupka ne poznaje od ranije, te osobe toga dana tamo nije vidio. Zaista je bacio kamen prema autobusu, činilo je to više ljudi u toj skupini, po snimkama je vidio da su se bacale i baklje, on to nije. Nadalje, pored personalnih dokaza, kojim nisu potvrđeni navodi iz činjeničnog opisa, sud je proveo i niz materijalnih dokaza, u vidu čitanja materijalne dokumentacije, mnogobrojnih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, pregledavanjem fotografija te proveo vještačenja i pretrage, kako doma optuženika,tako i njihovih mobilnih uređaja. Iz takve materijalne dokumentacije, također nisu potvrđeni navodi optužnog akta, odnosno nije dokazano da bi upravo optuženici, svojim radnjama počinili utuženo kazneno djelo. Naime, iz postupanja policijskih službenika, u vidu sačinjavanja službenih bilježaka o dojavi, zapisnika o očevidu,
izvješća o postupanju i legitimiranju osoba, zaključeno je da se predmetni događaj zaista odigrao 14. prosinca 2010. oko 13,15 sati u Zagrebu, na raskrižju ulice Savezne Republike Njemačke sa Avenijom Dubrovnik, da je na tome mjestu bilo više desetaka osoba (svjedoci iskazuju od 30-70, čak i 100 osoba), da su tijekom zaustavljanja autobusa marke "Neoplan", reg. oznake i broja ZG 2345-D, vlasništvo trgovačkog društva "Multiconsult leasing" d.o.o. u predmetnom raskrižju zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu, u kojem se uz vozača Antu Kovačevića i vođu puta Martina Muheka, nalazilo i trideset i devet putnika navijača grčkog nogometnog kluba "PAOK" iz Soluna, da su te osobe, kada je autobus stigao i da krenu, istrčali iz pješačkog pothodnika u kojem su se prethodno skrivali i da su bacili na autobus više komada kamenja, odlomljenog betona i drvenih letvi različitih veličina, razbivši na navedeni način više stakla na autobusu nakon čega su u autobus ubačene najmanje tri zapaljene baklje tzv. "bengalke" koje su ispunile unutrašnjost autobusa gustim dimom, a potom i izazvale požar u istome čije daljnje širenje je spriječeno intervencijom vatrogasaca vatrogasnih postrojbi Grada Zagreba koji su požar ugasili.
Dakle, sve navedeno je dokumentirano od strane policijskih službenika, zatim prijave štete i odštetnog zahtjeva oštećenog trgovačkog društva, ali i iskaza samih svjedoka očevidaca (kako je to već naprijed navedeno). U tom događaju, neki od putnika je zadobio i ozljede, pa tako putnica iz autobusa ZG 2345- DL Anastasia Pagoni u vidu više ogrebotina dlanova obje šake, Stella Stylianou u vidu ogrebotine kože korijena nosa i laceracije sluznice gornje usnice, Dimitros Trigonis u vidu oguljotina desnog lakta , ogrebotine lijevog obraza, kontuzionog žarišta hrpta lijeve šake, oguljotine jagodice srednjeg prsta lijeve šake, Symeonidov Agapi u vidu rane prstenjaka desne ruke, površinske ozljede lijeve potkoljenice. Sve te ozljede su dokumentirane medicinskim nalazima, a vještačenjem po sudsko- medicinskom vještaku, su utvrđene da iste predstavljaju tjelesne ozljede u kaznenopravnom smislu. Također, provedenim pretragama mobilnih uređaja optuženika, razvidno je da postoji minimalna komunikacija oko navedenog događaja, u vidu poziva za taj dan i pokoje sms poruke, međutim, nigdje se ne spominje poimenice da bi koji od optuženika sudjelovao upravo u samom činu razbijanja i paljenja autobusa, posljedično i pričinjavanja štete na istome i zadavanju tjelesnih ozljeda putnika. Iz analitička obrada utvrđenja povezanosti pojedinih telefonskih priključaka koje su koristili optuženici u odnosu na GSM bazne stanice u blizini mjesta događaja. Tako je utvrđeno da su bazne stanice koje pokrivaju mjesto na kojem je došlo do napada na autobus – raskrižje ulice SR Njemačke i Avenije Dubrovnik GSM bazne stanice Zagreb Sopot Porezna uprava Avenija Dubrovnik 32, ZG Zapruđe, Zagreb Utrina Maretićeva 4 i Zagreb Utrina HT Kombolova 2. Utvrđeno je kako je za dan 14. 12. 2010. u vremenu od 10,00 do 15,00 sati ostvaren promet mobitela okrivljenog
Brljević Gordana, Brljević Maria, Matijaš Arnolda, Demirović Damira, Cepić Daria i Tomić Antuna koristeći predmetne GSM bazne stanice. Obradom je također utvrđeno kako su utvrđeni neposredni međusobni telefonskikontakti Gordana Brljevića s Mariom Brljevićem, Arnolda Matijaša s Damirom Demirovićem i Matije Kuceka s Damirom Demirovićem i Borisom Đeferovićem. Dio telefonskih kontakata odvijao se upravo na mjestima koja su pokrivena gore navedenim baznim stanicama. Dakle, sud je i na temelju ovakve materijalne dokumentacije utvrdio da su I. do V. optuženici zaista bili na mjestu događaja (što niti ne spore u svojim obranama I. optuženik, II. optuženik i III. optuženik), međutim, iz svih tih prikupljenih dokaza, također nije dokazano da bi upravo I. do V. optuženika uništavali autobus i posljedično doveli u opasnost sve putnike u autobusu. Također, valja navesti da sud nije zanemario činjenicu da su kod I. optuženika pronađene rukavice i baklja (bengalka) te da iz nalaza i mišljenja Odjela bioloških i kontaktilnih vještačenja utvrđeno je na uzorku potkape DNA osobe muškoga spola, koji DNA se podudara s DNA I. optuženika i V. optuženika, ali da na tri oduzete baklje (bengalke) nisu nađeni vidljivi tragovi humanog porijekla.
Naime, i sam I. optuženik navodi u obrani da je otišao tamo s bakljom i s rukavicama, međutim, u cilju da bi se potukao, ali da baklju nije zapalio (kod njega je nađena neiskorištena baklja), međutim, kako je već naprijed navedeno, nitko od svjedoka nije potvrdio da bi upravo I. optuženik zapalio baklju, bacio u smjeru autobusa neke predmete. Nadalje, II. optuženik također u svojoj obrani navodi da je otišao tamo s ciljem da se potuče, da je imao kamen kod sebe, ali da ga nije iskoristio, odnosno bacio u autobus. Također, i V. optuženik je zaustavljen od strane policije, imao je na sebi oznake zagrebačkog kluba u vidu BBB, po kazivanju policajaca smrdio na barut, ali niti to nije dozvoljeno, po mišljenju ovoga suda, da se istoga dovede u dirkretan odnos s počinjenjem kaznenog djela. Logično je da V. optuženik, kao tada strastveni navijač zagrebačkog kluba Dinamo je nosio oznake Bad Blue Boys (BBB), da je i smrdio na dim i barut, obzirom da je sudjelovao u predmetnom događaju, gdje su se očito palile baklje.
Sve tako utvrđene činjenice, u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju dovoljno dokaza da bi se s potpunom sigurnošću utvrdilo da bi upravo optuženici počinili ovo kazneno djelo, već se sve ostavlja na mogućnosti i eventualnima pretpostavkama, što definitivno nije dovoljno da bi sud izrekao osuđujuću presudu.14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka A., M., K., G., B., N., I., M., I., I., E., obzirom je riječ o neposrednim očevicima predmetnog događaja, koji su se našli u inkriminirano vrijeme na inkriminiranom mjestu. Njihovi iskazi su logični i životni u većem djelu podudarni i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Nadalje, sud je prihvatio i iskaze svjedoka D., M. i A.u dijelu kojem su svi ispitani svjedoci naveli da je na mjestu događaja bilo više desetaka ljudi, da su svi imali potkape, šalove i da nisu zamijetili na tim mjestu optuženike, niti da bi koji od optuženika razbijao autobus, bacao kamenje i baklje.
Takvi iskazi, po mišljenju ovoga suda, su logični i životni, kada se uzme u obzir da je utvrđeno kao nesporno da je na predmetnom mjestu zaista bilo više desetaka ljudi, da su gotovo svi imali potkape, šalove i bili zamaskirani (to su potvrdili i ispitani policijski službenici), da su neki sudionici toga događaja zaista i zapalili baklje, bacali letve i kamenje na autobus, logično je da u toj gužvi i u kratkom vremenu, da svjedoci nisu zapazili optuženike. Iskaz svjedoka Ž. sud je prihvatio u cijelosti, naime, isti je logičan istinit, u skladu s materijalnom dokumentacijom, a svjedok je svjedočio isključivo u vidu nastanka štete na autobusu i visine štete. Svjedok V., nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju, već je isti ispitan na okolnosti provjere navoda obrane V. optuženika, i koji je tu obranu potvrdio, a sud je prihvatio iskaz svjedok kao životan i logičan. Naime, on se dogovorio s V. optuženikom se naći nakon škole, vidio je V. optuženika pred školom, ali kasnije (nakon što se inkriminirani događaj odigrao), V. optuženika nije vidio niti mogao se s njime čuti, jer je ugasio mobitel.
S duge strane, nije prihvaćen iskaz svjedoka I. koji je naveo da je cijelo vrijeme toga dana bio sa sinom IV. optuženikom, obzirom da je utvrđeno da seIV. optuženik također nalazio na inkriminiranom mjestu. Takav iskaz je nelogičan, kompromitiran činjenicom da je svjedok otac IV. optuženika, pa i logično zainteresiran za pozitivan ishod ovog postupak protiv svoga sina. Nadalje, sud je prihvatio obrane I. i II. optuženika, iste su u skladu s iskazima ispitanih svjedoka, provedenim materijalnim dokazima. Naime, prihvaćena je obrana da su se obojica nalazila predmetnoga dana na inkriminiranom mjestu, da su došla s ciljem fizičkog sukoba s navijačima „PAOK“-a, međutim, da nisu bacali kamenje, letve niti palili baklje te iste bacali na autobus. Takva obrana je logična, svi nabrojenisvjedoci su iskazivali o velikom neredu i razbijanju i paljenju autobusa, međutim, niti jedan nije vidio da bi upravo to napravili I. i II. optuženik. I sama činjenica da su isti zaustavljeni po policijskim službenicima i da su od njih oduzeti predmeti, govore u prilog njihovim obranama, gdje to uopće niti ne spore. S druge strane, obrana III. optuženika negira počinjenje kaznenog djela, na način da uopće nije sudjelovao u tom događaju.
Takvu obranu sud djelomično prihvaća, u djelu u kojem isti navodi da nije kriv, odnosno da nije sudjelovao u uništavanju autobusa, međutim u djelu u kojem navodi da nije bio u tom događaju, isto ne odgovara prikupljenim dokazima. Naime, iz analitičke obavijesti proizlazi da je imenovani bio predmetnog dana nanavedenom mjestu, da je i komunicirao s nekim optuženicima, a iz obrane I. optuženika proizlazi da je čuo da netko dovikuje Cepić. Također, obranu IV. optuženika sud nije prihvatio, naime imenovani navodi da uopće u to vrijeme nije bio na inkriminiranom mjestu, već sa svojim ocem. Da tomu nije tako, potvrđeno je materijalnom dokumentacijom u vidu analitičke obrade, međutim, sud je prihvatio dio obrane, gdje otklanja svoju odgovornost u počinjenju ovog kaznenog djela. Na jednak način je sud cijenio i obranu V. optuženika. Ona je prihvaćena u djelu kojem je isti naveo da nema veze s ovim događajem, jer zaista, sud je mišljenja da nema dokaza da bi isti počinio kazneno djelo (kako je to ranije obrazloženo), ali ne prihvaća dio obrane da isti nije bio na navedenom mjestu.
Naime, analitičkim izvještajem je potvrđeno da se isti nalazio u blizini, ujedno isti je zaustavljen od strane policijskih službenika, kada je na sebi imao majicu s oznakama BBB i smrdio na dim i barut, pa u tom djelu, takva obrana je nelogična i neživotna. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, cijeneći isti profesionalnim, u skladu s pravilima struke, dan je objektivno i potkrijepljen materijalnom dokumentacijom. Prihvaćen je i nalaz i mišljenje Odjela bioloških i kontaktilnih vještačenja, koji je također dan u skladu s pravilima struke, testranke nisu imale primjedbe na iste.Sud je prihvatio i materijalnu dokumentaciju u cijelosti, obzirom da tijekom postupka vjerodostojnost iste nije dovedena u pitanje. Sud je, na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08 odbio prijedlog I., II., III. i V. optuženika, podnijet po braniteljima, da se kao nezakoniti dokaz izdvoje analize teflonskih razgovora (analitička obrada), obzirom da nije postojao nalog istražnog suca, kao neosnovan.
Ovaj sud je stava da navedeni dokaz ne predstavlja nezakoniti dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 1. do 4. ZKP/08. Naime, u vrijeme poduzimanja nevene radnje, koja je poduzeta u okviru zakonitog policijskog postupanja, i kao takva predstavlja zakonit dokaz. Odredba na koju optuženici po braniteljima ukazuju, uvedena je Izmjenama i dopunama ZKP/08 u prosincu 2013., dakle nakon što su navedene radnje poduzete. Također, sud je odbio i prijedlog V. optuženika, podnijet po branitelju, da se kao nezakonit izdvoji zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Damira Demirovića, navodeći da prilikom iznošenja obrane, nije bio prisutan njegov branitelj. Navedeni navod je otklonjen kao netočan, upravo iskazom branitelja Borivoja Radića, tadašnjeg branitelja osumnjičenog Demirovića, dok iz samog zapisnika proizlazi da je isti sačinjen sukladno odredbama ZKP/08 te da je isti potpisan i od strane osumnjičenika. Sud je sukladno članku 421. stavku 1. točki 3. ZKP/08 odbilo provesti dokaz ispitivanjem svjedoka B. kao neprikladan, uzimajući u obzir njegovo teško zdravstveno stanje i činjenicu da nije izvjesno kada bi isti bio sposoban dati svoj iskaz, a stanje stvari u navedenom predmetu je dovoljno razriješeno za donošenje odluke. Analizirajući i ocjenjujući sve provedene, kako personalne, tako i materijalne dokaze, te dovodeći ih u međusobnu vezu i s obranama I. do V. optuženika, ovaj sud je zaključio, da nema dokaza da bi optuženici počinili utuženo kazneno djelo, slijedom navedenoga, činjenični navodi optužnice nisu potkrijepljeni provedenim dokazima, pa su I. optuženi Gordan Brljević, II. optuženi Mario Brljević, III. optuženi Dario Cepić, IV. optuženi Matija Kucek i V. optuženi Arnold Matijaš, sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
Kako su I. do V. optuženici oslobođen od optužbe, to je oštećeno trgovačko društvo Croatia osiguranje d.d., sukladno članku 158. stavku 3. ZKP/08, upućeno s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Kako su I. do V. optuženici oslobođen od optužbe, to sukladno članku 149. stavku 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.' -piše u presudi suca Tibora Kovačića. Na kraju je navedeno kako protiv te presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana primitka presude a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu. Presuda je poslana Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao i optuženimai njihovim odvjetnicima, redom Borisu Jukiću, Marku Puhovcu, Jeleni Nujić, Hrvoju Jukiću i Antoniju Zujiću te Croatia osiguranju.