U zaglavlju poziva okrivljeniku Filipu Mijaliću piše kako je tužitelj USKOK a okrivljenici  Tomislav Sučić i dr. Piše i da ih se tereti zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. i dr. KZ/11, odnosno za zločinačko udruženje. Mijalića i ostale okrivljenike u tom procesu koji je nazvan operacija Tebra poziva se na Županijski sud u Zagrebu i to 'na sjednicu optužnog vijeća' zakazanu za 28. listopada 2024. u zgradi tog suda. Okrivljenom Mijaliću kao i drugima izdano je i upozorenje: 'Ako okrivljenik, uredno pozvan, ne dođe na sjednicu optužnog vijeća, sjednica će se održati u njegovoj odsutnosti (članak 348. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku). Sjednica optužnog vijeća će se održati i u slučaju obvezne obrane, ako se branitelj okrivljenika, iako uredno pozvan, ne odazove pozivu suda ...'. U posjedu smo dokumenta od 23. siječnja 2023. - Rješenja Županijskog suda u Zagrebu koje je donijelo optužno vijeće sastavljeno od sutkinje Irene Kvaternik kao predsjednice optužnog vijeća, te Željke Skomeršić i Renate Pražetina Kaleb, kao članica optužnog vijeća.

One su naime odlučivale u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog Tomislava Sablje i dr., zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. Kaznenog zakona a povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta -  USKOK-a u Zagrebu broj K-US-232/2019 od 2. srpnja 2020. godine. Naime, tada je optužno vijeće odbilo kao neosnovane žalbe okrivljenika pa tako i Filipa Mijalića. U dokumentu piše: 'Prijedlozi I okrivljenika Tomislava Sablje, II okrivljenika Tomislava Sučića, III okrivljenika Đorđa Vuletića, IV okrivljenika Gorana Novaka, V okrivljenika Zdravka Bilića, VI okrivljene Antonele Govorko, VII okrivljenika Tonija Bilića, IX okrivljenika Josipa Nikića, X okrivljenika Gorana Vidovića, XII okrivljenika Siniše Žalca, XIII okrivljenika Hrvoja Farkaša, XIV okrivljenika Karla Picka, XVI okrivljenika Marija Rakidžije, XVII okrivljenika Filipa Mijalića, XVIII okrivljenika Hrvoja Šimića, XIX okrivljenika Božidara Boškovića i XX okrivljenika Tomislava Tomaša, za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza navedenih od 1. do 2138. popisa dokaza u optužnici'. Iz obrazloženja je vidljivo sljedeće:  

'USKOK u Zagrebu podigao je 2. srpnja 2020. optužnicu broj K-US-232/2019 protiv I okr. Tomislava Sablje, II okr. Tomislava Sučića, III okr. Đorđa Vuletića, IV okr. Gorana Novaka, V okr. Zdravka Bilića, VI okr. Antonele Govorko, VII okr, Tonia Bilića, VIII okr. Mirka Sertića, IX okr. Josipa Nikića, X okr. Gorana Vidovića, XI okr. Josipa Devčića, XII okr. Siniše Žalca, XIII okr. Hrvoje Farkaša, XIV okr. Karla Picka, XV okr. Dejana Novaka, XVI okr. Maria Rakidžije, XVII okr. Filipa Mijalića, XVIII okr. Hrvoja Šimića, XIX okr. Božidara Boškovića i XX okr. Tomislava Tomaša, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. KZ i dr....' Istaknimo kako je među optuženima i Josip Nikić, bivši muž Matee Nikić, sestre nekadašnje Miss sporta Hrvatske Stefany Hohnjec. On i bivša supruga Matea osuđeni su zbog predoziranja kćeri prijatelja Zorana Milanovića još od gimnazijskih dana Bogdana Drakulića, a u čijem je stanu aktulani predsjednik RH slavio pobjedu nad bivšom predsjednicom Kolindom Grabar - Kitarović.

O tome smo pisali ranije u članku pod naslovom: 'AGONIJA BIVŠE MANEKENKE U osobnom bankrotu skončava sestra bivše misice u čijem se stanu predozirala 20-godišnja kći prijatelja Zorana Milanovića'. Očito je sin bivšeg saborskog zastupnika duboko zaglibio na stranputice i zagazio u kriminalne vode a isto nije došlo preko noći. Mediji su svojedobno objavili kako je sin Jadranka Mijalića ipak završio u zatvoru iako ga je otac godinama spašavao dok je bio na razini fizičkih obračuna. Također, objavljeno je i kako su se mještani Vrbovca, čiji je ugledni građaninin Jadranko Mijalić u svibnju ove godine od tog grada dobio nagradu za životno djelo, žalili kako Filip i njegova ekipa maltretiraju i siju strah ali da uživaju zašitu i da su privilegirani zbog Mijalićeve pozicije. Nažalost, živimo u društvu u kojoj nerijetko moćni očevi osiguravaju problematičnim sinovima privilegirane tretmane čak i kod počinjenja težih kaznenih djela.

Da je otac Filipa Mijalića, koji je u svojim dvadesetim godinama već osuđivan na zatvorske kazne zbog kaznenih djela, obnašao brojne važne dužnosničke funkcije kroz dugi niz godina vidljivo je iz službenog glasila RH Narodnih novina  - link. I dok je otac očito kolekcionirao funkcije sin je skupljao presude i činio sve teža i teža kaznena djela. Što je sve počinio i za što je osuđen u mladosti vidljivo je iz odluke Ustavnog suda koja nosi daum 10. travnja 2024. godine. Kako bi javnost stekla puni uvid u gradaciju kriminalnih aktivnosti sada 36.-godišnjeg Filipa Mijalića, kojeg očito nitko i ništa nije zaustavilo u ekspanziji kriminalnih djela citiramo taj dokument: 'Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Filip Mijalić iz Vrbovca, kojeg zastupa Davorin Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 10. travnja 2024. jednoglasno je donio ODLUKU

Obrazloženje I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM 1. Filip Mijalić iz Vrbovca (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg u postupku pred Ustavnim sudom zastupa Davorin Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, podnio je ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: III Kr 59/2017-8 od 5. listopada 2017. (u daljnjem tekstu: presuda Vrhovnog suda), presude Županijskog suda u Vukovaru broj: Kž-168/16-7 od 13. ožujka 2017. (u daljnjem tekstu: drugostupanjska presuda) i presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 17 K-77/15 od 10. lipnja 2016. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda). 2. Prvostupanjskom presudom podnositelj je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda. Osuđen je na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca uz uvjet da u roku od pet (5) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u pogledu odluke o sankciji na način da je počinitelj osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca. 3. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su mu osporenim presudama povrijeđena prava zajamčena člancima 25., 29. i 37. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). 4. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-77/2015. Ustavna tužba se odbija. 2 II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA 5. Podnositelj je prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede. Osuđen je na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca uz uvjet da u roku od pet (5) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Prvostupanjski se sud prilikom odmjeravanja kazne pozvao na činjenicu da je podnositelj kažnjavana osoba.

Mjerodavni dio obrazloženja glasi: "(...) Okrivljenici su kažnjavane osobe, tako i specijalni povratnici, ali kako je kod obojice prisutna samokritika te nema podataka o incidentnim ponašanjima nakon inkriminacije, ..., sud je stava da se kod istih još uvijek može odvraćajuće djelovati upozorenjem, ali to se čini u maksimalnom zakonom predviđenom roku, ..." 6. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je počinitelj osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca. Mjerodavni dio obrazloženja glasi: "U odnosu na kaznenu sankciju izrečenu optuženiku Filipu Mijaliću S pravom žalitelj tvrdi da se obzirom na izrečenu uvjetnu osudu ovome optuženiku neće postići svrha kažnjavanja. Iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske klasa: 703-04/12-10/523 Ur. broj: 514-04- 02-02-12-02 od 14. listopada 2012. godine (list 67 spisa) suda prvoga stupnja broj: 17 K-77/15 zaključuje se da je optuženik Filip Mijalić do sada osuđivan i to:

presudom Općinskog suda u Vrbovcu K-282/06 od 20.10.2008., koja je postala pravomoćna 15.06.2009. godine, zbog kaznenog djela tjelesne ozlijede iz nehaja iz članka 101. stavak 1. Kaznenog zakona, na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, s rokom kušnje od dvije godine, presudom Općinskog suda u Vrbovcu K-128/09 od 30.11.2009., koja je postala pravomoćna 14.01.2010. godine, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozlijede u pokušaju, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, presudom Općinskog suda u Vrbovcu K-29/10 od 13.05.2010,. koja je postala pravomoćna 09.08.2010. godine, zbog kaznenog djela krađe iz članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, uvjetno na jednu godinu. Okolnost da je optuženik do sada tri puta osuđivan uvjetnim osudama, od toga dva puta za istovrsna kaznena djela, upućuje na zaključak da iste uvjetne osude nisu polučile rezultate, niti su odvratile optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

Dakle, mjerama upozorenja nije postignuta svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika Filipa Mijalića da ubuduće ne čini kaznena djela, izrečena kaznena sankcija po prvostupanjskom sudu je preblaga za optuženika na što žalitelj uspješno ukazuje, uslijed čega je valjalo imajući u vidu raniju osuđivanost optuženika, pogotovo za istovrsna kaznena djela, prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, bez obzira na optuženikovu smanjenu ubrojivost u vrijeme inkriminacije za kazneno djelo iz članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona/11., preinačiti prvostupanjsku presudu, te optuženika Filipa Mijalića osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, u koju mu se temeljem članka 63. stavak 1. Kaznenog zakona/97 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. rujna 2012. do 21. studenog 2012. godine. Ovaj sud, kao sud drugoga stupnja uvjerenja je da će se ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora, koja je u srazmjeru sa težinom počinjenog kaznenog djela, ličnosti počinitelja i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika postići svrha specijalne i generalne prevencije."

7. Podnositelj je u povodu drugostupanjske presude podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je odbijen presudom Vrhovnog suda sa sljedećim obrazloženjem: "U odnosu na istaknute povrede zakona osuđenog Filipa Mijalića iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, valja naglasiti da se te povrede ističu paušalno, te se ničim ne konkretiziraju, već se sadržajno samo uopćeno tvrdi da mu se u postupku kao otegotno nije mogla cijeniti ranija osuđivanost, jer je za ranija djela rehabilitiran. Iako se u konkretnom slučaju radi o prigovoru činjenične naravi, treba ipak naglasiti da odredba iz čl. 19. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ('Narodne novine', broj 143/12 i 32/17), suprotno shvaćanju osuđenika, sadrži kumulativno dvije pretpostavke za rehabilitaciju, a to su zakonom predviđen protek roka, te ponovna neosuđivanost, pri čemu ovu potonju (višestruka osuđivanost) podnositelj zahtjeva potpuno gubi iz vida.

Stoga, iako se radi o činjeničnim prigovorima, istaknuta povreda zakona nije ostvarena." III. PRIGOVORI PODNOSITELJA 8. U ustavnoj tužbi podnositelj iznosi prigovor da su sudovi, prilikom odmjeravanja kazne kao i odlučivanja o žalbi zbog odluke o kazni, okolnost njegove ranije osuđivanosti cijenili kao otegotnu, iako je prema njegovom mišljenju u vrijeme donošenja prvostupanjske presude za ta kaznena djela nastupila rehabilitacija te se podnositelj imao smatrati neosuđivanom osobom. IV. MJERODAVNO PRAVO 9. Mjerodavni članci 18. i 19. stavci 1. i 4. i 7. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12. i 105/15.) glase: "Glava III. REHABILITACIJA Pravo na rehabilitaciju Članak 18. Počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je oslobođen kazne ima pravo nakon proteka zakonom određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni ovim Zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo.

Nastupanje rehabilitacije Članak 19. (1) Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno plaćene novčane kazne, osuđene osobe imaju sva prava građanina utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim propisima te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. (...) (4) Pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi: (...) - tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do jedne godine, od dana plaćanja novčane kazne, od dana isteka 4 roka provjeravanja kod uvjetne osude, od dana izvršenja rada za opće dobro i od dana pravomoćnosti odluke o oslobođenju od kazne. (5) Protekom rokova određenih u stavku 4. ovoga članka počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a uporaba tih podataka nema pravni učinak.

Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice. (...)" V. OCJENA USTAVNOG SUDA 10. Ustavni sud će, kao gospodar pravne kvalifikacije prigovora iz ustavne tužbe i imajući u vidu svoju raniju praksu (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-4655/2020 od 28. listopada 2021., www.usud.hr), ispitati podnositeljeve prigovore u okviru članka 28. Ustava koji glasi: "Članak 28. Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja." 11. Mjerodavna načelna stajališta sadržana su u odluci Ustavnog suda broj: U-III- 4655/2020, točke 8. - 9.2. 12. Ustavni sud prvenstveno ističe da je rehabilitacija, sukladno stavu hrvatskih pravnih znanstvenika (vidi, primjerice, Novoselec Petar: Opći dio kaznenog prava, Treće, izmijenjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009., str. 507-510), uspostava statusa punopravnog građanina osuđenoj osobi s posljedicom da joj prijašnja osuda u kasnijem redovnom životu ni u čemu pravno ne smeta.

Njome se želi olakšati društvena reintegracija i normalan život počinitelja nakon izdržane kazne. Rehabilitacija je nagrada za dobro vladanje nakon izdržane kazne, ali i jedan od načina sprječavanja recidivizma, pa je ona ne samo u interesu počinitelja nego i društva. 13. U hrvatskom pravnom sustavu prihvaćen je model pune rehabilitacije koji se temelji na fikciji neosuđivanosti, odnosno predviđa da osuđenik ima pravo nakon proteka određenog vremena i pod određenim uvjetima smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo, a njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo (vidi točku 9. ove odluke). Fikcija neosuđivanosti vrijedi i u kaznenom postupku za novo kazneno djelo pa sud, u načelu, ne smije uzeti raniju osudu kao otegotnu okolnost ako je u odnosu na nju nastupila rehabilitacija (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-4655/2020).

14. U konkretnom slučaju, podnositelj se žali upravo na to da fikcija neosuđivanosti nije primijenjena u kaznenom postupku za novo kazneno djelo, odnosno da su njegove ranije osude uzete kao otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne, iako je prema njegovom stajalištu u odnosu na njih nastupila rehabilitacija. Pri tome, podnositelj početak roka za nastupanje rehabilitacije računa od pravomoćne uvjetne osude zbog počinjenja kaznenog djela krađe koja mu je izrečena u posljednjem kaznenom postupku koji je protiv njega vođen prije donošenja osporenih presuda. 5 15. Vrhovni sud je odbio prigovor podnositelja istaknuvši da članak 19. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji sadrži dvije kumulativne pretpostavke za rehabilitaciju - zakonom predviđen protek roka i ponovnu neosuđivanost. U tom je smislu Vrhovni sud ocijenio da podnositelj nije ostvario uvjete za rehabilitaciju jer je, nakon što je pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz nehaja u prvom kaznenom postupku koji se protiv njega vodio, počinio nova kaznena djela dok još nisu protekli zakonski rokovi za nastupanje rehabilitacije u odnosu na prvu osudu.

16. Ustavni sud utvrđuje da je prije okončanja osporenog kaznenog postupka podnositelj tri puta osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela. Podnositelj je osuđen: - presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj: K-282/06 od 20. listopada 2008., koja je postala pravomoćna 15. lipnja 2009. na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca, s rokom kušnje od dvije godine, zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz nehaja; - presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj: K-128/09 od 30. studenoga 2009., koja je postala pravomoćna 14. siječnja 2010. na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine, zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju i - presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj: K-29/10 od 13. svibnja 2010., koja je postala pravomoćna 9. kolovoza 2010., na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca, s rokom kušnje od jedne godine zbog počinjenja kaznenog djela krađe.

Nakon prve osude, podnositelj je prije isteka roka rehabilitacije (tri godine računajući od pravomoćnosti presude) počinio drugo kazneno djelo. Nakon druge osude, prije isteka roka rehabilitacije počinio je treće kazneno djelo. Nakon treće osude, unutar roka rehabilitacije nije počinio novo kazneno djelo jer je osporena presuda postala pravomoćna 13. ožujka 2017., a rehabilitacija je u odnosu na treću osudu nastupila 9. kolovoza 2013. 17. Ustavni sud smatra da se pitanje je li podnositelju povrijeđena pretpostavka nedužnosti treba razmotriti imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i svrhu instituta rehabilitacije. U tom smislu, Ustavni sud primjećuje da podaci o podnositeljevim ranijim osudama nisu korišteni primjerice u okviru postupka zapošljavanja. Dakle, korištenje tih podataka nije imalo za posljedicu onemogućavanje ili otežavanje društvene reintegracije i normalnog života podnositelja nakon proteka roka provjeravanja iz treće presude.

Naprotiv, ti podaci upotrijebljeni su prilikom odmjeravanja kazne u novom, četvrtom kaznenom postupku protiv podnositelja, i to nakon što podnositelju nije nastupila rehabilitacija u odnosu na prve dvije osude za istovrsna kaznena djela jer je unutar rokova rehabilitacije počinio nova kaznena djela. 18. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da bi primjena odredaba o rehabilitaciji na način kako to sugerira podnositelj bila opravdana jedino izvan konteksta novog kaznenog postupka. Međutim, kad se podaci o ranijim osudama koriste u okviru novog kaznenog postupka prilikom odmjeravanja kazne, zanemarivanje činjenice da podnositelj u odnosu na dvije ranije osude nije rehabilitiran zbog počinjenja novog 6 kaznenog djela, bilo bi protivno smislu instituta rehabilitacije koja treba služiti kao poticaj za dobro vladanje nakon izdržane kazne, ali i za sprječavanje recidivizma.

19. Drugim riječima, okolnost da je nakon počinjenja trećeg kaznenog djela protekao zakonski rok rehabilitacije unutar kojeg podnositelj nije počinio novo kazneno djelo ne daje podnositelju mogućnost da se u kontekstu odmjeravanja kazne u okviru novog kaznenog postupka pozove na fikciju neosuđivanosti u situaciji kad u dva ranija navrata nije ostvario pretpostavke za nastupanje rehabilitacije. Ustavni sud stoga nalazi da fikcija neosuđivanosti nije primjenjiva na podnositelja u kontekstu novog kaznenog postupka, posebice s obzirom na činjenicu da je podnositelj u osporenom postupku osuđen za istovrsno kazneno djelo za koje je ranije već dva puta osuđivan i nije rehabilitiran. Kad bi se odredbe o rehabilitaciji u podnositeljevu slučaju primijenile na način na koji on to sugerira, postoji realna opasnost da u odnosu na njega funkcija rehabilitacije koja se sastoji u sprječavanju recidivizma ne bi bila ostvarena.

Odnosno, takva bi primjena mjerodavnog prava u podnositeljevom slučaju mogla imati potpuno suprotan učinak i na njega poticajno djelovati da nastavi s činjenjem kaznenih djela, a što ne bi bilo u njegovom interesu jer se ne bi ostvarila svrha specijalne prevencije, a niti u interesu zajednice za koju se podnositelj kao višestruki recidivist pokazao opasnim subjektom. 20. Ustavni sud smatra da se ni podnositelju ni zajednici ne može poslati poruka da je uzastopno i višestruko činjenje lakših kaznenih djela dozvoljeno bez posljedica prilikom odmjeravanja kazne u novom kaznenom postupku ukoliko računajući od počinjenja zadnjeg kaznenog djela u nizu kratak rok rehabilitacije protekne bez nove osude jer bi u tom slučaju bilo ugroženo i ostvarivanje svrhe generalne prevencije. 21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje da sudovi nisu proizvoljno primijenili mjerodavno pravo kada su prilikom odmjeravanja kazne uzeli u obzir podnositeljeve ranije osude, slijedom čega u konkretnom slučaju nije došlo do povrede članka 28. Ustava.

Ustavni sud zaključno utvrđuje da odluka u konkretnom predmetu predstavlja odstupanje od ranije prakse Ustavnog suda u predmetu broj: U- III-4655/2020. Takvo je odstupanje opravdano iz razloga što je Ustavni sud u podnositeljevom predmetu, cijeneći podnositeljevo višestruko činjenje kaznenih djela u kratkom vremenskom periodu, odlučio ispitati bi li računanje roka za nastupanje rehabilitacije u odnosu na sve osude od pravomoćnosti zadnje osude bilo u skladu sa smislom instituta rehabilitacije, odnosno bi li se takvom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba u okolnostima konkretnog slučaja ostvarila svrhe specijalne i generalne prevencije, što Ustavni sud u odluci broj: U-III-4655/2020 nije analizirao. 22. Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/92. i 49/02. - pročišćeni tekst) odlučeno kao u izreci odluke. PREDSJEDNIK VIJEĆA dr. sc. Branko Brkić, v. r.' - piše u odbijenici koju je Filip Mijalić dobio u travnju ove godine.

Dakle, dok mu se sudi u akciji Tebra, s u međuvremenu likvidiranim Tomislavom Sabljom. O kakvoj se ekipi u tom slučaju radi vidi se i iz našeg prethodno objavljenog članka pod naslovom: 'Likvidirani Tomislav Sabljo iznuđivao je lovu od unuka bivše državne revizorice Šime Krasić - Luke Ivančića, prijetio mu je ubojstvom i kad ga je presreo autom'. U prethodnom članku od 22. travnja 2023. iznijeli smo i druge detalje. Radi se o članku pod naslovom: 'Likvidirani Tomislav Sabljo otišao je u Ritz zadnji put navučen na 'Šeikovu ostavštinu', iz njegove žalbu koju je podnio protiv Uskokove optužnice Tebra vidi se čime se bavio'. I konačno tu je i naš članak iz kojeg se vidi kako osobe takvog formata odu neprežaljeni s ovog svijeta. Ti su detalji dostupni u članku pod naslovom: 'Dirljivi oproštaji od likvidiranog Tomislava Sablje, posljednji pozdrav uputio i splitski razbojnik Klis kao i Goran Novak, obojica su sa Sabljom u optužnici Tebra'. Na kraju nam preostaje vidjeti kako će završiti suđenje u spomenutoj akciji, odnosno optužnici za zločinačko udruženje.