Za priču koja slijedi uvodno ćemo podsjetiti na kronologiju poslovnih i financijskih odnosa nekadašnjeg zagrebačkog građevinskog giganta Viadukt d.d. i slavonskog tajkuna Ivana Ergovića, vlasnika Nexe Grupe. Radi se o članku objavljenom krajem ožujka 2022. pod naslovom: 'LUD, ZBUNJEN, ERGOVIĆ Viadukt Nexe grupi u predstečaju otpisao 112 milijuna kuna, sad je Nexe od Viadukta u stečaju kupio zgradu za 13 milijuna kuna'. U uvodu tog članka napisali smo sljedeće: 'Mediji su svojedobno pisali  da je cijelu operaciju predstečajne nagodbe vodio  tadašnji SDP-ov ministar financija, Slavko Linić, i to preko Ivana Berketa, člana uprave Viadukta, poznatog i po nagodbi u aferi Remorker. Podsjetimo, bivši financijski direktor Viadukta, Ivan Berket, svojedobno je priznao da je sudjelovao u izvlačenju novca iz cestarskih tvrtki, u aferi Remorker, te  da je za pet godina suradnje s javnim cestarskim poduzećima njegova provizija zbog potpisivanja fiktivnog ugovora s tvrtkom koja je "koordinirala kooperante" iznosila oko 780.000 kuna.

Nagodio se sa Uskokom te je dobio godinu dana zatvora. Zatvorska kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro, tako da je Berket mogao nesmetano uživati u svojoj vili na Tuškancu, dok imovinu njegove bivše tvrtke Viadukt koja je otišla u stečaj 2017. danas krčme oni kojima je taj isti Viadukt otpisao preko 120 milijuna kuna duga u predstečaju. Stoga i ne čudi da je  Ergović nakon svega u Jutarnjem listu prije dvije godine slavodobitno izjavio: 'Vidiš, malo je ljudi koji u životu dobiju priliku upravljati jednom ovakvom kompanijom. Još je manje onih koji, kad ih pogodi kriza kakva je nas pogodila, uspiju preživjeti i spasiti se od propasti. A koliko je onih koji nakon toga svega onda imaju mogućnost nastaviti s onim što su započeli? Kad stvari gledam na taj način, čini mi se da sam stvarno sretan čovjek'.

U nastavku slijede detalji sudskog spora koji oslikavaju kako je to izgledalo nakon što je tajkun Ivan Ergović osvojio većinu imovina Viadukta, nakon tog famozog otpisa 112 milijuna kuna u korist Nexe grupe, te kakav je odnos ta tvrtka imala prema dugogodišnjem bivšem direktoru Jošku Mikuliću koji je lobirao za Ergovićeve interese u Viaduktu. Naime, na Trgovačkom sudu u Zagrebu sutkinja Beatrix Crnogorac donijela je presudu u tužbi Viadukta u stečaju a protiv tuženika Joška Mikulića. Tvrtku čiji je sadašnji vlasnik tajkun Ivan Ergović zastupao je zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko a tuženika odvjetnik Mario Perica iz Zagreba. Nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja o.g. presuđeno je 28. lipnja. Presudom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev kojim je tuženik Joško Mikulić trebao isplatiti tužitelju Viadukt d.d. u stečaju 'iznos od 200.840,17 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.10.2017. godine pa do isplate ....u roku od 8 dana'.

U presudi piše: 'Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba članka 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave i društva između tužitelja i tuženika koja u stavku 3. glasi: " Predsjednik uprave će biti obvezan vraćati kredit sve dok obavlja funkciju Predsjednika uprave. U slučaju da bude razriješen sa te funkcije prije isteka mandata ili ne bude ponovno izabran na tu funkciju nakon isteka mandata ili ako mu mandat prestane radi odlaska u mirovinu te ako dođe do smanjenja plaće Predsjednika uprave utvrđene člankom 8. ugovora preostale neotplaćene rate navedenog kredita smatrati će se otpremninom u kom slučaju prestaje obveza predsjednika Uprave na vraćanje istog, a sve poreze i doprinose koje se trebaju uplatiti Društvo". Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu 45.360,00 eura, sve u roku od 15 dana. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 11.340,00 eura'.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je Viadukt u stečaju podnio tužbu 6. kolovoza 2019. u kojoj je naveo' kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu dana 24.04.2012. koji je temeljen na Odluci Nadzornog odbora od dana 23.04.2012., a koja odluka je donesena temeljem članka 29. Zakona o trgovačkim društvima i članka 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama članova Uprave društva'. Navedeno je i  'kako je tuženik imenovan predsjednikom Uprave Društva Odlukom Nadzornog odbora Društva dana 22.11.2011. na mandat od 5 godina od dana imenovanja. Predmetna Odluka izmijenjena je novom Odlukom kojom je mandat tuženika određen do 10.06.2019., a nakon održane sjednice Nadzornog odbora na kojoj je donesena odluka o potrebi proširenja Uprave Društva na još jednog člana. Ugovorom o kreditu od 24.02.2012. tuženiku je odobren kredit u visini od 250.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate. Sukladno članku 3. ugovora o kreditu isti je odobren na rok od 15 godina. Tužitelj smatra kako je tuženik 24.03.2017. podnio ostavku na sve svoje dužnosti kod tužitelja. Obveza tuženika je bila otplaćivati kredit u mjesečnim ratama prema otplatnom planu sukladno članku 4. Ugovora o kreditu.

Tuženik je bez bilo kakvog obrazloženja zadnju uplatu u iznosu od 12.848,41 kn uplatio 22.05.2017. nakon čega je prestao otplaćivati kredit. Tužitelj je nakon otvaranja stečajnog postupka dopisom od 18.10.2017. pozvao tuženika na isplatu neisplaćenog iznosa kredita u iznosu od 1.513.230,26 kuna. Na predmetni dopis tuženi je putem punomoćnika odgovorio 26.10.2017. pozivajući se na odredbu članka 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave od 10.06.2014. i smatrajući kako tuženik upravo zbog navedenog nije više u obvezi vraćati kredit, jer mu se neotplaćene rate kredita smatraju otpremninom. Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 10.06.2014. egzaktno su definirani uvjeti u kojima će se neotplaćene rate kredita smatrati otpremninom odnosno u kojem slučaju prestaje obveza vraćanja kredita. Tužitelj smatra kako tuženik zanemaruje činjenicu da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave jer tuženik: nije razriješen dužnosti funkcije prije isteka mandata, nije ne izabran na funkciju nakon isteka mandata, nije ne izabran na funkciju nakon isteka mandata, nije mu istekao mandat, nije mu prestao mandat radi odlaska u mirovinu, niti mu je došlo do smanjenja plaće. U konkretnom slučaju, tuženik je samoinicijativno i svojevoljno podnio ostavku sa sve svoje dužnosti, dakle nije došlo do razrješenja dužnosti funkcije prije isteka mandata, čime nije ispunjen uvjet iz članka 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 10.06.2014.

Nadalje, u pogledu tuženikovog prigovora iz dopisa od 26.10.2017. kako je došlo do smanjenja plaće pa je to dodatni razlog kojeg se primjenjuje članka 19. stavak 3. tužitelj ističe kako je sukladno članku 8. ugovora na koji se tuženik i sam poziva predviđen iznos plaće u stranoj valuti sa obvezom isplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e. ... Nadalje ističe kako je potraživanje tužitelja prema tuženiku obzirom na otvaranje stečaja sukladno članku 140. Stečajnog zakona dospjelo je na naplatu u cjelokupnom neplaćenom iznosu od 1.513.230,26 kn dana 02.10.2017. godine – dan otvaranja stečaja nad tužiteljem.Neovisno o gore navedenom tužitelj ističe kako predmetni članak podliježe i odredbama o ništetnosti. U konkretnom slučaju upravo članak 19. stavak 3. ugovora od 10.06.2014. godine podliježe zakonskom određenju ništetnosti, jer sukladno članku 126. stavak 3. Zakona o radu ukoliko zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Ovakav slučaj predstavlja jedinstvenu praksu gdje je radnik zaključio da mu pripada pravo na otpremninu u milijunskom iznosu iako je on sam odlučio da prekine svoj radni odnos bez ikakvog obrazloženja ostavivši pri tome tvrtku u vrlo teškoj poslovnoj situaciji.

Stoga smatra da je upitno može li takav radnik zadržati svoje pravo iz ugovora, a pri tome nanoseći štetu društvu od kojeg isto to pravo zahtijeva. Tužitelj smatra da je navedena odredba ugovora suprotna moralu društva, jer pojam "moral društva" obuhvaća i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako, naravno, i one poslovnog i pravnog prometa koji se odvijaju između pojedinca kao članova društvene zajednice. Smatra da je tuženik postupio suprotno svrsi ugovora koji je sklopio, svrsi koju su ugovorne stanke željele postići njegovim sklapanjem te je ujedno onemogućio njezino ostvarenje. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u ovoj pravnoj stvari radi o pravu na otpremninu iz radnog odnosa tuženika kao radnika sa tužiteljem kao poslodavcem što je vidljivo iz čl. 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave i Društva iz lipnja 2014. kojim je ugovoreno da se preostaleneotplaćene rate kredita smatrati će se otpremninom, u kom slučaju prestaje obveza predsjednika Uprave na vraćanje istoga, a sve poreze i doprinose koji se trebaju uplatiti obvezno je uplatiti Društvo.

Navodi kako ugovorena otpremnina iz citiranog ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva iz lipnja 2014. ugovorena je u potpunosti u skladu s pravom koje Zakon o radu daje fizičkim osobama radnicima svog poslodavca, koje prema propisima o trgovačkim društvima istovremeno obavljaju funkciju člana uprave svog poslodavca, a koje osobe primjenom čl. 4. st. (3) i st. (4) Zakona o radu moguugovarati sa svojim poslodavcima uvjete otpremnine, ali bez ograničenja koje za ugovaranje otpremnine Zakon o radu postavlja ostalim radnicima. Tvrdnja o ostavci tuženika na funkciju predsjednika Uprave tužitelja je zasnovana isključivo na nezakonitoj odluci Nadzornog odbora tužitelja sa sjednice NO od 24. ožujka 2017. o primanju na znanje navodne ostavke tužitelja, a takva odluka Nadzornog odbora je nezakonita . Ističe kako tuženik u svom e-mailu ni na koji način ne spominje riječ ostavka u svojoj komunikaciji, niti ima stvarnu namjeru dati ostavku. Upravo suprotno, tuženik svojim e-mailom isključivo odgovara članici NO na njenu obavijest i njezin poziv e-mailom da je u 11,00 sati sjednica NO na koju ga poziva, gdje tuženik odgovara da je bolestan i predlaže da ga se smjeni to jest razriješi dužnosti predsjednika Uprave u redovitoj proceduri, kratkom porukom: "Bolestan sam. Smijenite me."

Smatra kako Odluka Nadzornog odbora o o primanju na znanje ostavke tuženika sa sjednice od 24. ožujka 2017, kao i sve ostale odluke sa navedene sjednice su nezakonite i zbog toga što je navedena sjednica održana suprotno pravilima Statuta Društva tužitelja i Poslovnika o radu Nadzornog odbora tužitelja, jer tuženik, iako pozvan, nije dobio dnevni red niti materijale predmetne sjednice niti je na bilo koji način prethodno obaviješten o dnevnom redu sjednice na koju je pozvan prisustvovati. Takvo sazivanje sjednica je u svojoj biti suprotno odredbama čl. 30. st. 1. Statuta koji propisuju uvjete sazivanja i uvjete valjanosti odluka Nadzornog odbora. Tuženik navodi kako uslijed smanjenja plaće tuženika nastao je poseban razlog za prestanka obveze vraćanja kredita sve sukladno članku 19. st.3. Ugovora o međusobni pravima i obvezama predsjednika uprave i društva iz lipnja 2014. Navodi kako je iznos plaće tuženika definiran u članku 8. st. 1. istog Ugovora, gdje je određeno da osnovna plaća predsjednika Uprave iznosi neto kunsku protuvrijednost od 6.200,00 EUR, po srednjem tečaju HNB na dan isplate, dok je u st. 2. istog članka ugovoreno da se osnova plaća isplaćuje pod uvjetima koji vrijede za isplatu plaća svim zaposlenim radnicima Društva.

Tuženik je za mjesec veljaču 2007. godine temeljem ugovorenog neto iznosa plaće za funkciju predsjednika Uprave od 6.200,00 EUR trebao od tužitelja primiti ugovoreni neto iznos plaće od 46.059,80 HRK, prema primijenjenom srednjem tečaju HNB od 7,4290 HRK za 1 EUR, primjenjivom kako je naznačeno u Obračunu isplaćene plaće za veljaču 2017. (u rubrici Napomene pod. Vr. boda). Unatoč tome, tuženik je za navedeni mjesec primio neto plaću u iznosu od 23.029,90 HRK, što prema navedenom srednjem tečaju HNB-a iznosi protuvrijednost od 3.096,00 EUR, što je cca 50% manji iznos neto plaće u odnosu na ugovorenu. Isto tako, tuženik je za mjesec siječanj 2017. godine, temeljem ugovorenog neto iznosa plaće za funkciju predsjednika Uprave od 6.200,00 EUR trebao od tužitelja primiti ugovoreni neto iznos plaće od 46.402,66 HRK, prema primijenjenom srednjem tečaju HNB od 7,4843 HRK za 1 EUR, primjenjivom kako je naznačeno u Obračunu isplaćene plaće za siječanj 2017. (u rubrici Napomene pod. Vr. boda), a unatoč tome tuženik je primio iznos neto plaće od 37.122,13 HRK, što je cca 20% manji iznos neto plaće u odnosu na ugovorenu.

Iz iznosa isplaćene neto plaće u odnosu na ugovorenu neto plaću jasno je vidljivo da se ne radi samo o tečajnim razlikama, već da je tužitelj suprotno svojim ugovornim obvezama značajno umanjio ugovorenu neto plaću tuženika za vrijeme dok je tuženik još obnašao dužnost predsjednika Uprave, čime su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva iz lipnja 2014. godine o prestanku obveze tuženika na vraćanje kredita i tretiranju neotplaćenih rata kredita otpremninom tuženika. Također smatra da navod tužitelja o ništetnosti odredbe članka 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva iz lipnja 2014. je neosnovan jer se u konkretnom slučaju na tuženiku treba primijeniti odredba čl. 4. st. 3. i st. 4. Zakona o radu koja dopušta da članovi Uprava kao radnici u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca te da se isto tako na te osobe ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku, i otpremnini, što znači da članovi Uprave mogu ugovarati sa svojim poslodavcima uvjete otpremnine bez ograničenja koja za ugovaranje otpremnine Zakon o radu postavlja ostalim radnicima.

Tuženik ističe da je prigovor o nemoralnom ponašanju tuženika neosnovan jer je tuženik je odmah, po svakom pisanom pozivu tužitelja, zastupanom po stečajnom upravitelju, i nakon toga, zastupanom po punomoćniku tužitelja, promptno i obrazloženo, pismeno, po punomoćniku odgovorio zbog kojih razloga smatra da nije u obvezi vraćanja kredita jer preostali iznos smatra otpremninom te zašto smatra da postupa u skladu sa svojim ugovornim pravima iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva. Također se ističe da tuženik kao predsjednik uprave nikada nije tražio za sebe isplatu nagrade temeljene na godišnjim rezultatima poslovanja Društva, sukladno čl. 9. Ugovora, iako je imao pravo na takvu nagradu u slučaju ostvarenja ciljeva utvrđenih godišnjim planom društva' - piše u presudi. Iz iste je vidljivo kako je izvršen 'uvid u relevantnu dokumentaciju',  proveden dokaz knjigovodstveno-financijskog vještačenjem po vještaku Ljupku Omaziću. Saslušani su svjedoci: Silva Devčić, Zvonko Brkičić, Milan Kralj, Davorka Huljev, Renata Škrnjug, Krešimir Mikolić, Damir Kezele, Đuro Dekanović, Ines Čiček, Ivo Jurić, zakonski zastupnik tužitelja - stečajni upravitelj Milorad Zajkovski te tuženik Joško Mikulić.

Predmet postupka, dakle, bilo 'je potraživanje tužitelja u iznosu od 1.513.230,26 kn / 200.840,17 eura s osnove ostatka duga neisplaćenog Ugovora o kreditu sklopljenog sa tuženikom 12.04.2012. kao i utvrđenje ništetnosti članka 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave jer je isti u suprotnosti sa člankom 126. stavak 3. Zakona o radu ... Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima Republike Hrvatske i moralu društva'.  U dokumentu se navodi i sljedeće: 'Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 24.04.2012. kao i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave (list 11. do 16. spisa) od 10.06.2014. već je sporno je li postoji ostavka tuženika odnosno je li e- mail podnesak od 24. ožujka 2017. predstavlja ostavku tuženika pa sukladno navedenom je li se može primijeniti odredba članka 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave te je li ispunjen poseban razlog za prestanak obveze vraćanja kredita iz članka 8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave( smanjenje plaće tuženika). Među strankama nije sporno da je tuženik imenovan predsjednikom Uprave društva tužitelja Odlukom Nadzornog odbora društva 22.11.2011. na mandat od 5 godina od dana imenovanja, kao i da je predmetna Odluka izmijenjena novom Odlukom kojom je mandat tuženika određen do 10.06.2019., nakon održane sjednice nadzornog odbora na kojoj je donesena odluka o potrebi proširenja Uprave društva na još jednog člana ...

Također nije sporno da je tuženik nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (09.06.2017.) pozvan dopisom od 18.10.2017. na isplatu neisplaćenog iznosa kredita u iznosu od 1.513.230,26 te da je tuženik odgovorio na isti dopisom od 26.10.2017. (27. do 30. spisa). Tuženik također navodi da su odluke donesene na sjednici Nadzornog odbora 24. ožujka 2017. nezakonite jer su donesene suprotno Statutu članak 30. stavak 5. i 31. i Poslovniku o radu društva, jer tuženik iako pozvan nije dobio dnevni red niti materijale predmetne sjednice niti je obavješten o dnevnom redu sjednice na koju je bio pozvan. 7.Uvidom u članak 19. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave (list 11. do 16. spisa) od 10.06.2014. razvidno je kako je navedenim člankom propisano da će Predsjednik Uprave biti obvezan vraćati kredit sve dok obavlja funkciju Predsjednika Uprave. U slučaju da bude razriješen sa te funkcije prije isteka mandata ili ne bude ponovno izabran na tu funkciju nakon isteka mandata ili ako mu mandat prestane radi odlaska u mirovnu te ako dođe do smanjenja plaće Predsjednika Uprave utvrđene člankom 8. ugovora preostale neotplaćene rate navedenog kredita smatrat će se otpremninom, u kom slučaju prestaje obveza predsjednika Uprave na vraćanje istoga.

Člankom 25. gore navedenog Ugovora na koji članak se poziva tuženik određeno je da u slučaju razrješenja predsjednika uprave po zahtjevu Društva prije isteka mandata predsjedniku uprave pripada otpremnina u iznosu od 6 osnovnih plaća predsjednika Uprave kao i pravo na životno osiguranje do kraja mandata ukoliko dođe do raskida i radnog odnosa te pravo na otpremninu s osnova kredita iz članka 19. Ugovora. Iz članka 26. Ugovora proizlazi da se u slučaju razrješenja Uprave prije isteka mandata bez obzira da li je do razrješenja predsjednika uprave došlo po zahtjevu Društva ili na zahtjev predsjednika Uprave Društvo će predsjedniku Uprave rasporediti na radno mjesto odgovarajućeg stupnja stručne spreme koju posjeduje uz pravo na osnovnu plaću utvrđenu ovim Ugovorom najmanje slijedećih 6. mjeseci. 8. Uvidom u Ugovor o kreditu (list 8. do 10. spisa) razvidno je kako su isti 24.04.2012. sklopili društvo tužitelja po Nadzornom odboru koji zastupan po predsjedniku Zlatku Šavoru i tuženik te da je Ugovor o kreditu temeljen na Odluci Nadzornog odbora od 23.04. 2012. i članka 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave i Društva. Članu uprave ovdje tuženiku se odobrava kredit u visini od 250.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i to na rok od 15 godina uz godišnju kamatnu stopu određenu Zakonom o porezu na dohodak. Kredit će se vraćati mjesečno zajedno sa obračunom kamata.

Člankom 6. navedenog Ugovora određeno je da otplatni plan, broj mjesečnih obroka i visina pojedinačnog mjesečnog obroka za povrat kredita regulirani su privitkom koji čini sastavni dio Ugovora. 9. Uvidom u Zapisnik sastavljen na IX. sjednici Nadzornog odbora društva VIADUKT d.d., sadržan u spisu (list 24. do 26. spisa) od 24.03.2017. razvidno je kako su na navedenoj sjednici bili prisutni slijedeći članovi Nadzornog odbora: Slavko Duktaj, Silva Devčić, Zvonko Brkičić Krešimir Mikolić, Milan Kralj i kao član uprave Ivo Jurić i Davorka Huljev iz društva Conlex d.o.o. kao pravni savjetnik. Kao dnevni red je naveden: 1. podnošenje ostavke članova Uprave, 2. podnošenje ostavke člana Nadzornog odbora, 3. Imenovanje člana Uprave.Iz Zapisnika je također razvidno da je na temelju članka 21. Statuta društva Viadukt d.d. Nadzorni odbor na svojoj sjednici održanoj 24.03.2017. donio jednoglasno Odluku: "I. Budući da su dosadašnji članovi uprave i to Joško Mikulić iz Zagreba, ...... u svojstvu predsjednika uprave i Ivo Jurić iz Zagreba, ...... u svojstvu člana uprave dali pismene ostavke na svoje dužnosti s danom 24. ožujka 2017., koje Nadzorni odbor prima na znanje, valjalo je pristupiti imenovanju novog direktora, a što ovaj Nadzorni odbor čini jednoglasnom odlukom. 

Dakle, gosp. Krešimir Mikolić, Zagreb, ..., OIB: ... koji je prethodno s danom 24. ožujka 2017. dao ostavku na članstvo u Nadzornom odboru, imenuje se za direktora Društva i to na godinu dana tj. do 24. ožujka 2018. II. Direktor društva zastupa društvo samostalno i pojedinačno. III. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja." 10. Uvidom u e-mali poruku sadržanu u spisu na listu 23. spisa razvidno da je istu Joško Mikulić uputio članici Nadzornog odbora Silvi Devčić dana 24. ožujka 2017. u 9,37 sati , dakle prije održavanja sjednice Nadzornog odbora u 11,00 sati kojom je obavještava da je bolestan te da ga se smijeni ("bolestan sam, smijenite me") .Ovoj e-mail poruci je prethodila poruka Silve Devčić tuženik kojom ista obavještava da je taj dan sjednica u 11,0 sati pa moli tuženika da na istu dođe. 11. Uvidom u opomenu pred tužbu.... razvidno je kako stečajni upravitelj društva obavještava tuženika kako postoji dug prema tužitelju s osnove ugovora o kreditu te da na tadašnji dan dug iznosi 1.513.230,26 kn te da temeljem članka 140. Stečajnog zakona danom otvaranja stečajnog postupka nedospjele tražbine stečajnog dužnika dospijevaju pa stoga potraživanje tužitelja je dospjelo na naplatu u cijelosti pa ga se poziva na uplatu navedenog iznosa.

12. Svjedokinja Silva Devčić na ročištu održanom 25.03.2022. (član Nadzornog odbora društva tužitelja od 2015. godine)navodi kako joj je poznato da je tuženik u ovom postupku podnio ostavku na način da je uputio e-mail predsjedniku Nadzornog odbora i njoj. Navodi kako je na sjednici Nadzornog odbora 24.03.2017. prihvaćena ostavka tuženika te da se na toj sjednici razgovaralo o njegovoj ostavci nisu joj poznati razlozi ostavke tuženika. Tuženik je nije obavijestio o svom zdravstvenom stanju. 13. Svjedok Zvonko Brkičić (član Nadzornog odbora društva tužitelja) na ročištu održanom 25.03.2022. ističe kako mu nisu poznati razlozi nedolaska tuženika na sjednicu Nadzornog odbora 24.03.2017 kao niti razlozi sazivanja iste. Navodi kako Nadzorni odbor tužitelja nikada nije raspravljao o kvaliteti tuženikovog rada, smatrali su ga dobrim predsjednikom Uprave i menadžerom u kolektivu i nisu imali saznanja da je bolestan. Ističe kako za Nadzorni odbor ništa nije bilo sporno odnosno navodi kako je tuženik dao ostavku e-mailom. Koliko mu je poznato tuženik je dao ostavku u pisanom obliku i to kako on smatra samoinicijativno. Smatra da je bio pozvan na sjednicu pisanim putem kao i uvijek i da je dobio pisane materijale za istu.

Njegovo je mišljenje da je tuženik nepravodobno ili netransparentno izvještavao o stanju u društvu posljednjih nekoliko mjeseci i da u uvjetima u kojima je društvo bilo i sa obzirom na druge zaposlenike nije mralno tražiti otpremninu. 14. Svjedok Milan Kralj na ročištu održanom 25.03.2022. ( član Nadzornog odbora 2017., predstavnik radnika) navodi kako je tuženik dao ostavku u pisanom obliku te je nakon toga Nadzorni odbor razriješio tuženika, smatra da je tuženik samoinicijativno dao ostavku i ističe kako njega nitko nije kontaktirao radiizglasavanja nepovjerenja tuženiku.15.  Svjedok Krešimir Mikolić (član Nadzornog odbora od 2016. do 03. mjeseca 2017. godine) ističe da je usmenim putem bio upoznat sa točkama dnevnog reda kao i da je usmenim putem pozvan na sjednicu Nadzornog odbora 24.03.2017. Nije siguran na koji način je tuženik dao ostavku. Niti mu je tuženik osobno rekao da traži da ga se smijeni navedeno je od drugih čuo. 16.  Svjedokinja Davorka Huljev (pravni savjetnik Nadzornog odbora društva tužitelja preko 20-tak godina) iskazuje kako joj je poznato da je tuženik bio član uprave i da je imao sklopljen menadžerski ugovor isti kao što su imali i drugi članovi uprave sklopljeni sa upravom još od privatizacije.

Za prvu upravu koja jeimenovana nakon privatizacije napravljen je prvi menadžerski ugovor, a koliko zna taj ugovor se nudio i drugim članovima uprave. Navodi kako je bila prisutna na sjednici Nadzornog odbora 24.03.2017. te da je predmet sjednice bila ostavka tuženika te je namjera bila da se na istoj imenuje nova uprava. Ističe kako je na samoj sjednici dobila dnevni red sjednice, jer nije bila član Nadzornog odbora već je dolazila po pozivu. Obzirom na to da je Kezele bio predložen za novog člana uprave to je bio njezin fokus. Ističe kako ju je pravnica društva tužitelja kontaktirala prije navedene sjednice te joj je saopćila da je tuženik bolestan te da planira dati ostavku i da je potrebna njezina pomoć oko izbora novog člana uprave. Navodi kako se na navedenoj sjednici više bilo riječi o izboru novog člana uprave odnosno da društvo želi izabrati hitno novog člana prave. 17. Svjedok Ivo Jurić (2014. tehnički direktor tužitelja) iskazuje, kako je tuženikov radni odnos kod tužitelja prestao radi otvaranja stečaja nad tužiteljem te da je tuženik ranije podnio ostavku na mjesto predsjednika Uprave. On osobno je dobio otkaz u 11. mjesecu 2017.

Koliko se sjeća tuženik e-mailom podnio ostavku Nadzornom odboru te da je isti prihvatio njegovu ostavku, ne sjeća se da je bilo nešto sporno vezano za njegovu ostavku te da je nakon ostavke tuženika predsjednik uprave bio Krešimir Mikolić. Nakon ostavke tuženika društvo je bilo u lošem financijskom stanju. Ne sjeća se je li prije sjednice 24.03.2017. dobio neke materijale, ali obično su dobivali, ali isto tako navodi kako nije bio prisutan na navedenoj sjednici jer tada nije bio član Nadzornog odbora. 18. Svjedokinja Renata Škrnjug (rukovoditelj financija u društvu tužitelja do 01.03.2017.) navodi kako nikada nije prisustvovala sjednicama Nadzornog odbora društva tužitelja. U odnosu na upit kakva je bila financijska situacija društva tužitelja za vrijeme dok je tuženik bio predsjednik uprave navodi da društvo Viadukt se dugi niz godina mučio sa likvidnosti ali je bio solventan, djelomično su se podmirivale obveze to znači da je postojao dug prema dobavljačima, nije se u roku plaćao istima. Njezino mišljenje je da se tuženik dobro nosio sa financijskom situacijom u društvu jer se do kraja prosinca 2017. uredno isplaćivala plaća svim zaposlenicima te se isporučivao potreban materijal na gradilištu. Navodi da nikada nije prisustvovala niti na jednoj sjednici Nadzornog odbora, poznato joj je da su i drugi članovi uprave društva imali sklopljene ugovore o kreditima sa društvom.

19. Svjedok Damir Kezele (član uprave društva Viadukt d.d. 20 godina) navodi kako nije bio prisutan na sjednici Nadzornog odbora 24.03.2017. Ističe kako je sve razvidno iz zapisnika te ako u zapisniku piše da je tuženik dao pisanu ostavku onda se o tome radi. Tadašnji direktor Jurić i pred.uprave Mikulić dali su ostavke. Nije mu poznato je li tuženik imao zdravstvenih problema, ali smatra da zasigurno bio pod stresom jer je tada 2.000,00 zaposlenika tražilo isplatu plaća. Smatra da je ostavka bila pitanje časti i morala obzirom napoteškoće u društvu. 20. Svjedok Đuro Dekanović (od 1993. do 2007. zaposlen na mjestu predsjednika Uprave u društvu tužitelja, 2017. je bio u mirovini) iskazuje kako je sa društvom tužitelja imao sklopljen Ugovor kojeg je sastavilo društvo Conlex d.o.o. koje društvo je slagalo ugovore za sve članove uprave društva tužitelja. Smatra da se radilo o tipskim ugovorima. Nije mu poznato da je za njegova mandata od članova uprave koji su imali sklopljen takav ugovor zatraženo vraćanje neotplaćenog iznosa kredita nakon što više nisu bili članovi uprave.

Koristio je kredit i to u dva navrata, koji je uredno i otplatio. 21.Svjedokinja Ines Čiček (zaposlenica tužitelja od kolovoza 2014. do otkaza u studenom 2017. radno mjesto pomoćnik tehničkog direktora) navodi kako nije bila prisutna na navedenoj sjednici 24.03. 2017., navodi kako da ju je Krešimir Mikolić obavijestio i da će tuženika na istoj smijeniti. Poznato joj je da je tuženik imao u navedenom razdoblju prije sjednice određene zdravstvene probleme odnosno ističe kako je tuženiku pozlilo te ga je ona vozila kod liječnika i obzirom na to da je liječnik zabranio tuženiku da vozi auto kao i telefoniranje ona ga je taj dan odvezla kući. Smatra da je njegovo zdravstveno stanje bilo uzrokovanosituacijom na poslu. Ističe da je uprava imala projekte te je ona kao tajnica uprave radila na istima te su ih završavali, navodi kako tuženik nije najavljivao svoju ostavku na mjesto predsjednika uprave. Navodi kako ju je Krešimir Mikolić obavijestio o smjeni tuženika navodi kako su joj Krešimir Mikolić i Zvonko Brkičić rekli da su iz Hrvatskih cesta tražili smjenu tuženika. 22. Zakonski zastupnik tužitelja Milorad Zajkovski, stečajni upravitelj navodi kako je upoznat sa činjenicom da je tuženik samo djelomično vratio kredit tužitelju.

U stečajnom postupku utvrđena je obveza vraćanja kredita tuženika prema društvu Viadukt d.d. pregledom poslovne dokumentacije iz bruto bilance društva Nema saznanja o okolnostima vezanim za prestanak funkcije tuženika. Smatra da Ugovor o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave nije bio u interesu zaposlenika društva Viadukt d.d.. 23. Tuženik Joško Mikulić u iskazu navodi kako je u društvu Viadukt d.d. radio od završetka studija od 1990. pa do 2017. s time da je zadnjih 10-tak godina bio predsjednik Uprave kroz dva mandata. Ističe kako pozicija predsjednika uprave u svakom trgovačkom društvu je prilično stresna, konkretni događaji koji su bili povod njegovog zdravstvenog pogoršanja su krenuli nekoliko dana prije te navedene sjednice Nadzornog odbora. U to vrijeme intenzivno su se izvodili radovi na mostu Čiovo i kroz medije je vršen veliki pritisak na društvo zbog kašnjenja radova. Sazvan je kolegij na kojem su prisustvovali svi članovi Nadzornog odbora i uprave, pravni savjetnici i kolege koje su direktno bile nadležne za regiju Jug kao i agencija tužitelja koja je koordinirala javna nastupanja društva.

Tada je zaključeno da će društvo Viadukt obratiti se javnosti sa jednom konferencijom za medije, a na tom kolegiju je kroz raspravu sastavljena izjava koja će se pročitati za javnost. Ujutro su stizali pozivi iz društva Hrvatske ceste d.o.o. da ne održe tu konferenciju za medije, međutim opći stav je bio da se ne odustaje od navedenog, jer je previše toga krivo navedenog. Nakon što je završila konferencija, on je pročitao izjavu. Navodi kako mu je nakon dva dana kolegica Silva Devčić koja je bila član Nadzornog odbora, nakon jedne sjednice ušla u ured i saopćila da društvo Hrvatske ceste inzistira da se on smijeni ili da će raskinuti Ugovor za most Čiovo. U tom trenutku mu je naglo skočio tlak te mu je pozlilo. Nakon toga je otišao svom liječničku opće prakse, koja je napravila sve pretrage i uputila ga na hitni pregled kod kardiologa i u Centar za krizna stanja na KBC Rebro, dijagnoza je bila teško predinfarktno stanje, kritično stanje.

U odnosu na pitanje kakva je bila njegova namjera kada je na dan sjednice Nadzornog odbora obavijestio člana Nadzornog odbora da je bolestan ističe da je napisao u e-mailu da je bolestan, ali da nije imao namjeru dati ostavku nego je mislio pričekati da se njegovo zdravstveno stanje normalizira. Navodi kako nije dobio nikakve materijale za navedenu sjednicu. U odnosu na „menagerski ugovor“ koji je sklopio sa društvom tužitelja ističe da se radilo o standardnom tekstu Ugovora o međusobnim i obvezama člana uprave navedeni ugovor je izradilo društvo Conlex d.o.o. te nije bilo opcija za pregovaranje, sklapanje takvih ugovora u društvu je bila praksa. Za vrijeme trajanja navedene sjednice nitko ga nije kontaktirao da provjeri je li se radi o ostavci. Nakon smjene još je sedam mjeseci bio zaposlen kod tužitelja, ali je većinu vremena proveo na liječničkim pregledima i pretragama radi saniranja njegovog teškog stanja. Njegovim razrješenjem prestali su otplaćivati rate kredita tako da je on mislio da se drže ugovornih odredbi. Nakon otvaranja stečaja nad društvom tužitelja doznao je da društvo potražuje ostatak kredita od njega.

Navodi kako nikada nije pokrenuo pitanje naknade dobiti na koje ima pravo te nije pokrenuo pravne radnje radi zaštite vlastitih interesa s obzirom na drastično smanjenje plaće nakon što je razriješen. 24. Sud je prihvatio iskaze svjedoka cijeneći iste uvjerljivim i logičnim i vjerodostojnim, međutim iz navedenih iskaza ne može se utvrditi koja je bila stvarna volja tuženika, jer kako su iskazivali tuženik sa većinom članova nije niti kontaktirao već im je na sjednici saopćeno da je pristigao e-mail od tuženika. Iz iskaza tuženika koji je ovaj sud prihvatio, jer je isti vjerodostojan i uvjerljiv proizlazi da njegova namjera nije bila dati ostavku nego da je isti mislio obavijestiti Nadzorni odbor o njegovoj zdravstvenoj situaciji. 25. Ovaj sud je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. U Nalazu mišljenju stalni sudski vještak Ljupko Omazić, dipl.oec. iz društva Omazić d.o.o. za knjigovodstveno financijsko vještačenje iz Zagreba, navodi kako je mišljenja da prema poslovnim knjigama tužitelja odnosno analitičnoj kartici konto Potraživanje od Joško Mikulić za razdoblje od 19.07.2012. do 24.03.2017., proizlazi obveza tuženika za glavnicu po Ugovoru o kreditu na dan 24.03.2017., u ukupnom iznosu od 1.522.284,61 kn (tablica 1. točka 3. nalaza).

Posebno naglašava da tužitelj potraživanje za kamate po ugovoru o kreditu nije evidentirao na knjigovodstvenoj kartici potraživanja od tuženika nego je iste u skladu s otplatnim planom prilikom obustava na plaću tuženika direktno knjižio na prihode od kamata ...., a u skladu s otplatnim planom samo glavnicu je evidentirao na konto potraživanje po ugovoru o kreditu. U razdoblju od imenovanja po Odluci od 22.11.2011. (list 17. spisa) do dana 24.03.2017., tuženiku nije isplaćivana plaća u skladu s ugovorom o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave od 10.06.2014. ...., a sve kako je po mjesecima prikazano u tablici 2. stupac 8. (iznos EUR) i stupac 9 (% manje isplaćeno). Također navodi da prilikom utvrđivanja manje isplaćene plaće u skladu s Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave ... nije uzeo u obzir navod tužitelja da postoji Sporazum Sindikata graditeljstva kojim je dogovoreno smanjenje plaće po mjesecima kako je prikazano u stupcu 10. tablice 2. točka 4. nalaza iz razloga što je navedeno pravno pitanje i sud će odlučiti je li se navedeni sporazum odnosi i na predsjednika uprave odnosno zaključeni navedeni ugovor, a vještak je utvrdio manje isplaćenu plaću sukladno postavljenom zadatku.

26. Člankom 244.a st. (2) Zakona o trgovačkim društvima (....dalje: ZTD) propisano je da predsjednik uprave i član uprave mogu dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete koji društvo zbog toga može imati prema njima iz ugovora kojeg su sklopili s društvom. Za prestanka članstva u upravi nije potrebna odluka Nadzornog odbora. Ne proizlazi li iz izjave kojom je ostavka dana što drugo ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek po proteku 14 dana od tog dana. Ostavka iz stavka 1. članka izjavljuje u pisanom obliku nadzornom odboru društva. O ostavci se mora odmah obavijestiti ostale članove uprave. 27. Položaj u upravi može prestati i ostavkom predsjednika odnosno člana uprave tj. njegovim jednostranim očitovanjem volje danim u pisanom obliku da više ne želi obnašati tu funkciju . Takvu izjavu mora dati nadzornom odboru, a da nije istodobno dužan raskinuti ugovor koji je sklopio sa društvom. Ostavka je moguća iz važnog razloga i mora se omogućiti predsjedniku odnosno članu uprave da je dade, ali i bez takvog razloga.

On može ali i ne mora u ostavci navesti razlog zbog kojega je daje. 28. Iz dokumentacije sadržane u spisu kao i samog tuženika utvrđeno je kako je tuženik e-mailom obavijestio članicu Nadzornog odbora kako je bolestan i da ga se smijeni međutim nije izrijekom naveo da daje ostavku, niti je naveo točan datum od kada bi njegova eventualna ostavka djelovala. 29. Naime,ovaj sud smatra da se ta izjava ne bi se mogla smatrati ostavkom zbog toga što u njoj nije izražena jasna volja za trenutačnim prestankom članstva u upravi društva, smisao izjave tuženika u e-mailu je poduzimanje pravne radnje nadzornog odbora kojom bi prestalo članstvo tuženika u upravi. Ovaj sud smatra da je tuženik ponudio nadzornom odboru prije navedene sjednice da iskoristi svoje pravo opoziva imenovanja u čijoj je nadležnosti je opoziv. Također navedeni e-mail tuženik je podnio samo jednoj članici Nadzornog odbora, a ne Nadzornom odboru u cjelini. Dakle, ovaj sud smatra da se ne radi se o pisanom ostavci sukladno članku 244.a st. 2. ZTD-a. 30.

Međutim, bez obzira na utvrđenje i shvaćanje ovog suda o stvarnoj volji tuženika za istaknuti je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u razdoblju od imenovanja po Odluci od 22.11.2011. (list 17. spisa) do dana 24.03.2017., tuženiku nije isplaćivana plaća u skladu s ugovorom o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave od 10.06.2014. .... Umanjenja se kreću od 10 do 50% .... Obzirom na to da je člankom 19. st. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva iz lipnja 2014. ugovoreno da je jedan od posebnih razloga za prestanak obveze vraćanje kredita i pretvaranja preostalih neotplaćenih rata kredita u otpremninu, i smanjenje plaće tuženiku kao predsjednika Uprave to je za zaključiti da je ispunjena pretpostavka za prestanak obveze vraćanja kredita i pretvaranje preostalih neotplaćenih rata kredita u otpremninu jer je tuženik primao umanjenu plaću u odnosu na ugovorenu. 31. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se odredba članka 19. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika Uprave i društva utvrdi ništetnim, valja istaknuti kako sud ne smatra da se radi o ništetnoj odredbi, naime tijekom postupka je utvrđeno da se radilo o tipskim ugovorima koji su nuđeni i drugim članovima uprave te su neki članovi i imali sklopljene takve ugovore i da tijekom svih godina nitko nije isticao ništetnost.

Sud nije utvrdio da bi navedena odredba bila protivna moralu kao i prisilnim propisima, jer se u ovom slučaju može primijeniti čl. 4. st. 3. i st. 4. Zakona o radu, prema kojem članovi Uprave mogu ugovarati sa svojim poslodavcima uvjete otpremnine bez ograničenja. Protivnost moralu je vrlo širok pojam pri čemu je potrebno ocijeniti je li neko ponašanje moralno ili nemoralno, pri tome se misli o ponašanju u poslovnom prometu. Radi gore navedenih utvrđenja sud ne smatra da bi tuženik kod potpisa Ugovora u međusobnim pravima i obvezama predsjednika nemoralno se ponašao niti da je navedena odredba u trenutku potpisa Ugovora bila protivna moralu društva. 32. U odnosu na tvrdnje tuženika da su odluke donesene na sjednici Nadzornog odbora 24.03.2017. nezakonite i ništetne, jer su protivne članku 30. stavak 5. Statuta društva, valja istaknuti kako je sud utvrdio da su na predmetnoj sjednici bili prisutni svi članovi Nadzornog odbora (potreban kvorum) te da eventualno nedostavljanje materijala i dnevnog reda prije sjednice (a što nije niti utvrđeno u ovom postupku) ne može za posljedicu imati nezakonitost ili ništetnost navedenih odluka, jer isto ne bi utjecalo na donošenje odluka.

Valja istaknuti kako u ovom postupku nije utvrđeno da navedena sjednica Nadzornog odbora nije sazvana sukladno članku 30. stavak 5. Statuta. Stoga je za zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 267 a ZTD-a odnosno odluke donesene na navedenoj sjednici Nadzornog odbora nisu u protivnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, moralu društva ili prisilnim odredbama statuta niti je utvrđeno kako je učinjena povreda postupka ili mana volje ili neki drugi posebni razlog. 33. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke ove presude...' - piše u presudi sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu Beatrix Crnogorac. Protiv te presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka iste, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.