Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Biserki Pavković presudila je u tužbi koju je pokrenuo Branimir Glavaš protiv Davora Bernardića. Glavaša je u postupku zastupao njegov sin, odvjetnik Filip Glavaš a Bernardića Odvjetničko društvo Mihočević i Bajs iz Zagreba. Spor se vodio radi naknade štete. Nakon održane glavne i javne rasprave 20. studenog 2023 godine sutkinja je 3. siječnja 2024. godine odbila Glavašev tužbeni zahtjev. Tužbom je nekadašnji gospodar Slavonije tražio da mu Davor Bernardiću 'na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti' isplati novčanu naknadu u iznosu od 13.272,41 eura (prije 100.001,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2018. pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate a sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude'. Tražio je da mu bivši šef SDP-a a sada saborski zastupnik Socijaldemokrata 'naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate.... sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude'.

Ne samo da nije uspio u sporu već je sutkinja naložila Glavašu da Bernardiću naknadi 'parnični trošak u iznosu od 3.482,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama' koje teku od 3. siječnja 2024. godine pa do isplate u roku od 15 dana. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Glavaš tužio Bernadića zbog izjave koju je dao 31. listopada 2018. Citiramo: 'kao saborski zastupnik i predsjednik najveće oporbene stranke SDP u dvorani Hrvatskog sabora održao konferenciju za novinstvo gdje je iznio sljedeću tvrdnju; "To je čovjek koji je pod optužnicama, koji na sumnjiv način skuplja većinu i tvori glavni stup u ovom trenutku Plenkovićevoj vladi, dok su drugi stup optuženik Saucha, ratni zločinac Glavaš i Ivan lažljivi Vrdoljak." Dana 13. studenog 2018. godine tuženik je ponovno, ničim izazvan, u prostorijama sjedišta SDP-a u Zagrebu, održao konferenciju za novinare gdje je izjavio sljedeće; "Gledajte tko sve podržava ovu Vladu - imate Milana Bandića, čovjeka pod optužnicom, Ivana Vrdoljaka koji je pod istragom i koji je svjesno lagao da se nikada neće ukrcati na "Titanic vladu", osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša....

Divno društvo, sve na istom mjestu." Istoga dana u udarnom terminu RTL dnevnika kao gost RTL televizije u izravnom televizijskom prijenosu tuženik po treći put tužitelja naziva osuđenim ratnim zločincem. Navedene izjave prenijeli su brojni web portali i drugi tiskani mediji, te je tuženikova izjava emitirana više puta u vijestima na nacionalnim tv i radijskim postajama. Izneseni navodi i ovakve činjenične tvrdnje sa evidentnom namjerom obmanjivanja, ujedno vrijeđanja i neistinite kvalifikacije, ne ostavlja drugačiji zaključak kod prosječnog čovjeka, nego da je riječ o tužitelju kao osobi koja je počinila ratni zločin, a za što je u RH mjerodavna potvrda takve kvalifikacije jedino pravomoćna kaznena presuda, koja u odnosu na tužitelja ne postoji. Smisao ovakve kvalifikacije koja je iznijeta je ciljano i sračunato dezavulirati i oblatiti na način koji je i više nego očigledan, građanina RH, izabranog saborskog zastupnika, vršitelja dužnosti jedne parlamentarne političke stranke i to iz Hrvatskog sabora i u svim medijima, znajući da je to neistina.

Radilo se o neistinama koje unaprijed osuđuju tužitelja za jedno od najtežih kaznenih djela. Time je povrijeđeno jedno od najviših načela pravnog poretka i to načelo nedužnosti pojedinca dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Navedenim postupanjem tužitelju je povrijeđen ugled i čast od strane kolege saborskog zastupnika. Tužitelj je od tuženika zatražio ispriku putem javnih medija i društvenih mreža na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da plati tužitelju naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe. Podneskom od 02. siječnja 2021. godine usklađuje tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 100.001,00 kuna.' - piše u presudi.  

Tuženi Bernardić u odgovoru na tužbu osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti. 'Navodi kako tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti tuženika na štetu. Navodi da cilj izjava koje je tuženik dao za medije nije bio ocrniti tužitelja u javnosti. Iz predmetnih članaka proizlazi da je predmet tuženikovog obraćanja medijima i javnosti prvenstveno bilo komentiranje prelaska ranije članice SDP-a Milanke Opačić u Klub zastupnika Milana Bandića. Vezano za navedenu temu konferencije, tuženik je komentirao i druge događaje odnosno odgovara na piranja novinara, a u okviru čega je tužitelj spomenut marginalno. Tuženik je tužitelja spomenuo samo jednom, dok isti nema nikakvog utjecaja na to kako će mediji prenijeti njegove izjave. Tuženikova dužnost kao predsjednika najveće oporbene stranke je da preispituje rad Vlade i izražava svoj stav o koalicijskim restruktuiranjima, pa je tako svojim izjavama za medije prvenstveno analizirao i kritički preispitivao rad vladajuće koalicije.

Izjava kojom je obuhvaćen tužitelj bila je usmjerena na izražavanje sumnje u stabilnost Vlade čije je članstvo opterećeno većim brojem straga i kaznenih postupaka. Politički angažman tuženika usmjeren je na ostvarivanje programskih ciljeva SDP-a te njihovih prava i dužnosti kao zastupnika u Hrvatskom saboru. Jedino se javnim ukazivanjem na pojedine postupke Vlade može osigurati detaljna analiza i nadzor javnosti nad radom Vlade. Tužitelj je političar i medijski eksponirana osoba te isti nastupa vrlo oštro prilikom komentiranja aktualnih zbivanja i postupanja drugih politički angažiranih osoba, te stoga mora biti spreman na veću razinu kritika i oštriji pristup u ocjeni svojih postupaka. Protiv tužitelja je bila donesena kaznena presuda kojom je isti osuđen za ratni zločin te je osuđen na kaznu zatvora od 10 godina.

Tu je presudu u bitnom potvrdio Vrhovni sud RH, a čime je ista stekla svojstvo pravomoćnosti, te je tužitelj i odslužio 2/3 zatvorske kazne odnosno ukupno više od 5 godina zatvora. Presudu Vrhovnog suda ukinuo je Ustavni sud, te je Vrhovni sud RH ukinuo prvostupanjsku presudu. No, kroz višegodišnje razdoblje je u odnosu na tužitelja egzistirala pravomoćna sudska presuda kojom je bio osuđen za ratni zločin, a slijedom čega za tužitelja reći da je osuđeni ratni zločinac nije niti netočna niti klevetnička tvrdnja, dok se postupak protiv njega još uvijek vodi. Tuženik je diplomirani inženjer fizike pa isti nije i ne mora biti upoznat sa svim reperkusijama ukidane presude Ustavnog ili Vrhovnog suda. Eventualni zaključak prosječnog čovjeka da bi tužitelj bio osoba koja je počinila ratni zločin stvoren je temeljem ranije donesene pravomoćne osuđujuće presude te mnogobrojnih medijskih napisa objavljenih tijekom višegodišnjeg razdoblja o tužitelju kao o ratnom zločincu, a s kojim ovdje tuženik nema nikakve veze.

Prema tome, čak i kada bi se uzelo da je izjava tuženika podobna uzrokovati štetu tužitelju, razvidno je da nije moguće razlikovno utvrditi štetu koju bi pretrpio tužitelj zbog postupanja tuženika i štete koju je pretrpio zbog izjava i kritika drugih osoba i medija, a iz čega slijedi da između djelovanja tuženika i navodne povrede prava osobnosti tužitelja uopće nema uzročno – posljedične veze. Navodi da nema protupravnosti obzirom je tuženik kao saborski zastupnik prema praksi Europskog suda za ljudska prava uživa vrlo visoku razinu zaštite svog prava na slobodno izražavanje, ovo osobito iz razloga što se tuženikova kritika isključivo odnosila na tužitelja u svojstvu osobe koja podržava vladajućakoalicija. Osporava visinu tužbenog zahtjeva' - piše u presudi.

Sutkinja je u dokaznom postupku razmotrila niz dokaza. Citiramo dio presude koji se odnosi na stav koji je na sudu tijekom postupka zauzeli Branimir Glavaš i njegov sin odvjetnik  Filip Glavaš. 'Tužitelj tijekom postupka navodi da je u cijelosti neosnovan navod tuženika da je prilikom iznošenja svojih izjava tužitelja spomenuo samo marginalno te da njegove izjave nisu bile usmjerene samo na tužitelja, budući je isti, svjesno i zlonamjerno na štetu tužitelja iznio neistine kvalifikacije čime je povrijedio njegovo dostojanstvo, čast i ugled i povrijedio njegova prava osobnosti. Radi se duboko ciljanom, smišljenom i zlonamjernom oštećenju tužitelja. Nesporno je da su i tužitelj i tuženik dugogodišnji političari koji moraju biti spremni na veću razinu kritike i oštriji pristup no to nikako ne daje za pravo nikome, da bilo koga označava kao osuđenog ratnog zločinca budući su jedino sudovi ovlašteni donositi presude.

Naročito treba imati u vidu da tužitelj nikada u svom javnom dugogodišnjem djelovanju prema tuženom nije nastupio na način koji bi se mogao okarakterizirati niti kao kritika ili oštriji pristup, a da ne govorimo o uvredi, kleveti, povredi prava na njegovu osobnost ili drugi zakonom nedozvoljeni način. Pravo osobnosti tužitelja povrijeđeno je tim više budući tuženik koristi ukinutu protuustavnu i nezakonitu presudu za označavanje tužitelja kao ratnog zločinca, iako mu je poznato da je bio osuđen u postupku u kojem su mu povrijeđena njegova temeljna ljudska prava, a što su utvrdili Ustavni i Vrhovni sud Republike Hrvatske. To što tuženik nije pravnik ga ni na koji način ne abolira odgovornosti za štetu tužitelja. Tuženik tijekom postupka navodi da se radi o temi koja je od interesa za javnost, a osobito ako se uzme da tužitelj doista jest godinama obnašao visoke državne dužnosti.

Činjenica da se protiv osobe koja je zastupnik u Hrvatskom saboru vodi kazneni postupak radi kaznenog djela ratnog zločina, opravdano interesira javnost pa je tužitelj dužan trpjeti da se o njemu vodi javni diskurs i u tom pogledu. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom namjernom 'obmanjivanju' niti o 'ciljanom, smišljenom i zlonamjernom oštećenju tužitelja', već o komentiranju još uvijek vrlo aktualnog sudskog postupka, a koje komentiranje je razmjerno interesu javnosti te je usmjereno na politički aktivnu osobu koja je dužna trpjeti veću razinu kritike' - piše u presudi. Sutkinja je utvrdila da među strankama nisu sporne izjave koje je dao Bernardić već da je sporno 'da li je zbog istoga nastala tužitelju šteta, da li postoji uzročno-posljedična veza, te da li postoji protupravnost u postupanju tuženika, a samim time da li je tuženik štetnik koji je počinio štetnu radnju.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je Odlukom Ustavnog suda od 12. siječnja 2015. ukinuta pravomoćna presuda VSRH kojom je bio pravomoćno osuđen na 8 godina zatvora zbog kaznenog dijela zbog ratnog zločina. VSRH je 7. 6. 2016. ukinuo prvostupanjsku presudu ŽS u Zagrebu od 7.5.2009. i vratio suđenje na početak. Dakle 2018. godine, kao niti danas, ne postoji pravomoćna osuđujuća presuda protiv njega zbog kaznenog dijela ratnog zločina. I tada je kao i danas samo u svojstvu optuženika. Nakon što je tuženik prvi put izgovorio da je tužitelj ratni zločinac, tužitelj ga je na to upozorio, no on je nastavio sa istim izjavama. U to vrijeme on nije bio jedini koje je takve netočne tvrdnje iznosio u javnost to su također iznosili i Zoran Šprajc, Branimir Bunjac te još neki pojedinci a koje je sve tužio i dobio pravomoćne presude. Nakon tih izjava od vladajuće stranke je dobivao signale da se prestane baviti politikom, te da nije podoban kao koalicijski partner a nakon čega se prestao i baviti politikom.

Također nakon izjava koje je tuženik javno iznio danima su ga ljudi zbog toga zvali, kako njega tako i njegovu obitelj, zaustavljali su ga na ulici i bio je izložen neugodnostima, na ulici su mu dovikivali da je ratni zločinac, te je morao i poznatim i nepoznatim ljudima objašnjavati što se dogodilo te je prolazio u to vrijeme kroz određenu patnju. Također od tada redovito koristi lijek helex svakodnevno. Tuženik je tada bio čelnik najveće oporbene stranke te su njegove riječi imale puno veću težinu i značenje od riječi koje su izrekli ostali te stoga smatra da su upravo njegove tvrdnje, a ne tvrdnje ostalih koji su to navodili utjecale na cijelu situaciju koju je gore opisao. ŽS u Zagrebu donio je presudu 7. 5. 2009. a koja je potvrđena od strane VSRH 2. 6. 2010. U zatvoru je proveo ukupno 5 godina i 2,5 mjeseca te je bio u zatvorima u RH i BiH. Istraga protiv njega je pokrenuta u lipnju 2006. a optužnica 2007. g. I prije pokretanja tog postupka, odnosno sve od 2005. g. bio je medijski bombardiran da je ratni zločinac a u biti se radilo o medijskom progonu koji su organizirali Šeks, Sanader i Bajić.

U razdoblju od 2006. do 2015. nije bilo niti jednog ročišta na kojem nije bilo prisutno barem 20 medijskih kuća, znači intenzivno se izvještavalo o svemu. Tada ga u medijima nisu nazivali ratnim zločincem nego optuženikom za ratni zločin. I prije, a i tijekom suđenja podnosio je tužbe protiv medijskih kuća te protiv pojedinih novinara zbog klevete. Od početka odnosno 2005. pa do danas nebrojeno puno medijskih kuća i osoba ga je nazivalo ratnim zločincem, a najviše nakon pravomoćnosti presude. U medijima se o njemu piše kao monstrumu još od 90-tih godina, prvo u srpskom medijskom prostoru a nakon 2000. godine i u hrvatskom prostoru. I prije 2000. godine i u hrvatskim medijima su ga spominjali i to Drago Hedl i još neki pojedinci. Kuljiš je u to vrijeme povremeno o njemu pisao u Jutarnjem listu a Hedl najviše u Feral Tribune. Od 90.-e je bio u Saboru i delegat u Saveznoj skupštini SFRJ, 2 mandata bio je Osječko baranjski župan te je 7 mandata kao zastupnik u Saboru u zastupničkom domu i 2 u Županijskom domu.

Sudjelovao je na desetak lokalnih izbora i oko sedam osam nacionalnih i uvijek pobjeđivao. Iz politike je izašao jer je bio česta meta medijskih napada i na savjet čelnih ljudi HDZ-a da se više ne bavi politikom jer ne može više biti koalicijski partner iz razloga što ganazivaju ratnim zločincem. I prije 2018. godine je imao sličnih neugodnosti kao ove koje je gore opisao i to kada bi se slični natpisi počeli pojavljivati u medijima. Ne želi odgovoriti na pitanje na koji način je komunicirao o svojim političkim oponentima u svojim javnim istupima o jer to nema veze s ovim predmetom. Lijek helex je počeo konzumirati još u zatvoru te ga nastavio konzumirati u pojačanim dozama nakon izlaska iz zatvora, a iz zatvora je izašao početkom 2015. godine. Pojačane doze helexa počeo je koristiti 2017. 2018.godine u jeku tih medijskih napada, a apsolutno mu je doza bila potrebna nakon izjava tuženika. Mediji su bili obavještavali i o činjenicama ukidanja pravomoćnih presuda' - piše u presudi.

Potom se u istoj citira i iskaz Davora Berardića: 'Iz iskaza tuženika proizlazi da je točno da je 2018.godine u tri navrata iznio tvrdnje koje tužitelj spominje u tužbi. Od kada se počeo aktivnije baviti politikom 2000. godine cijelo vrijeme se vukla sumnja da je tužitelj počinio ratni zločin. Tako je 2018. g. znao da je tužitelj bio osuđen i da je služio kaznu zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina. Nije mu bila poznata činjenica da je pravomoćna presuda naknadno ukinuta te je vjerojatno tada smatrao da je tužitelj već odslužio kaznu zatvora. U vrijeme njegovih izjava događalo se preslagivanje vladajuće koalicije te su se spominjali razni "žetončići" koji su držali koaliciju. Htio je upozoriti javnost na nelogičnosti i apsurde koalicijskih partnera te je u toj konotaciji spomenuo tužitelja dok se primarno nije sa njime bavio. Naime tada je u vladajućoj koaliciji bio i Milorad Pupovac kao predstavnik srpske manjine i Branimir Glavaš kao osuđen za ratne zločine, a što je smatrao nelogičnim i sa čime je htio upozoriti javnost.

Osim njih bilo je još nelogičnosti u koaliciji a koje je također spominjao i htio objasniti javnosti. Tada je u medijima također bilo aktualno i pitanje zastupnika Sauhe koji je bio optužen za aferu dnevnice te je smisao njegovih izjava bila upozoriti javnost na pritiske prema zastupnicima ne bi li osigurali vladajuću većinu iskorištavajući činjenicu da se protiv nekih od njih vode kazneni postupci ili su se vodili. Točno je da se u politici često služe slikovitijim i bezobraznijim rječnikom te sam također i tuženik često meta takvog rječnika. No to je u političkom žargonu tako, te koliko zna nitko od saborskih zastupnika nikada nije odgovarao za svoju izgovorenu riječ. U to vrijeme i tužitelj i on bili su aktivni političari. Ne može se sjetiti da li mu se nakon njegove prve izjave u Saboru obratio tužitelj i nešto mu rekao, odnosno ukoliko mu je nešto i rekao vezano za izjavu to je bilo u prolazu odnosno zna da nisu sjeli i razgovarali. U to vrijeme nije postojao nikakav osoban sukob između njega i tužitelja.

No u to vrijeme tuženik je kao čelnik oporbene stranke morao svakodnevno prozivati vladajuću koaliciju tako da je sa saborske klupe više puta spomenuo i Milorada Pupovca, Milanku Opačić, Tomislava Sauchu te ostale članove vladajuće koalicije pogotovo one koji nisu došli iz HDZ-a i to sve u negativnoj konotaciji. Kada je davao izjave nije znao da je pravomoćna presuda protiv tužitelja bila ukinuta, dok danas to zna. Ne sjeća se da li je prilikom podnošenja kandidature za izbor saborskog zastupnika trebao podnijeti izvadak iz kaznene evidencije. Ne sjeća se kada je donesena presuda protiv tužitelja o tome je čuo iz medija. Da tužitelj nije više pravomoćno osuđen krivim misli da je saznao nakon što mu je dostavljena tužba' - piše u presudi. Nadalje je sutkinja citirala  čl. 19 Zakona o obveznim odnosima koji 'određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

St. 2 određuje da se prava osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, časti, dostojanstvo, ime privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. U slučaju povrede ovih prava iz članka 19. ZOO, sud ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, svakoj fizičkoj osobi dosudit će pravičnu novčanu naknadu. Prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud vodi računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je fizička osoba pretrpjela zbog povreda spomenutih prava osobnosti..... Stoga je u ovom predmetu sud cijenio da li je tuženik datim izjavama povrijedio tužiteljevo pravo na čast i ugled odnosno da li je kod tužitelja zbog eventualne povrede došlo do duševnih boli. Čast je, po svojoj neformalnoj definicije, subjektivan osjećaj vrijednosti koji utječe na položaj u društvu, i na osjećaj samog sebe. Ugled je više dojam okoline na pojedinca. Za nastanak obvezno pravnog odnosa izvanugovorne odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki; treba postojati oštećenik, štetnik, šteta, štetna radnja, uzročna veza i protupravnost štetnika. 

Sud prvenstvo smatra kako tužitelj nije dokazao da je upravo zbog radnji tuženika kod tužitelja nastupila šteta, a isto tako da nije dokazana uzročno- posljedična veza. Naime, sud ne spori da izjave koje je o tužitelju iznio tuženik svakako mogu tužitelju počiniti štetu. No tu također treba cijeniti nespornu činjenicu, a to je da su o tužitelju kao o ratnom zločinu, i to u trenutku kada protiv njega nije bila donesena pravomoćna presuda kojom se proglašava krivim za počinjenje tih djela, pisali razni mediji, odnosno tako su ga nazivale i druge osobe. Tako i tužitelj u svom iskazu sam navodi da su ga tako tada nazivali Zoran Šprajc, Branimir Bunjac te još neki pojedinci. Također je iskazao da ga je od početka odnosno 2005. pa do danas nebrojeno puno medijskih kuća i osoba nazivalo ratnim zločincem, a najviše nakon pravomoćnosti presude. I prije 2018. g je imao sličnih neugodnosti kao ove koje je gore opisao i to kada bi se slični natpisi počeli pojavljivati u medijima. U odnosu na lijek helex, naveo da je ga je počeo konzumirati još u zatvoru te ga nastavio konzumirati u pojačanim dozama nakon izlaska iz zatvora, a iz zatvora je izašao početkom 2015. godine.

Pojačane doze helexa počeo je koristiti 2017. ,2018.godine u jeku tih medijskih napada Iz navedenog, po mišljenju suda, jasno proizlazi kako šteta koju tužitelj trpi zbog medijskih i javnih izjava o njemu kao o ratnom zločincu, apsolutno nije isključivo vezana uz izjave tuženika te kako tužitelj takvi izjave o sebi čuje i doživljava sve od 2005. godine, znači i prije 2018. godine, dok lijek helex (notorna je činjenica da se isti pije za liječenje simptoma tjeskobe) pije u pojačanim dozama od 2017. godine, dakle prije nego što je tuženik iznio sporne tvrdnje o njemu. Slijedom navedenog, sud smatra kako se u ovom slučaju ne može razgraničiti šteta koja je tužitelju eventualno počinjena od strane tuženika, odnosno sud smatra da kroz cijelo vrijeme kroz koje se tužitelja naziva ratnim zločincem u vremenu kada isti nije bio pravomoćno osuđen za to kazneno djelo, nastaje šteta, a koja nije posebno nastala izjavama tuženika, a kakav je dojam sud stekao i prilikom ispitivanja tužitelja.

Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju i prije spornih izjava tuženika bila povrijeđeno pravo na čast i ugled. Upravo iz ovog razloga, sud nije našao da bi postojala uzročno posljedična veza između izjava tuženika i eventualne štete koju trpi tužitelj. Također, sud smatra da tužitelj, kao javna osoba, a u koji položaj je sebe svjesno stavio, treba imati veću toleranciju na izjave u kojima se spominje, te nije našao da bi baš izjava tuženika bila prijelomna kod nastanka eventualne štete tužitelju. No, isto tako, sud napominje da, bez obzira na navode tuženika da se radi o oštrijem političkom nastupu, sud smatra da nitko, pa tako niti političari, ne bi trebali iznositi neistinite činjenice o nekoj osobi, pa makar to bio i njihov politički suparnik, jer se na taj način obmanjuje javnost i nanosi šteta toj osobi. Ovdje sud uzima u obzir i političku arenu i komunikaciju među političarima u Republici Hrvatskoj, no to ne znači da sud isto smatra primjerenim, te također ne smatra da bi takav standard trebao biti ustaljen.

Također, sud smatra kako pravo izražavanja nije u suprotnosti s izraženim stavom suda, obzirom uz slobodu izražavanja koja je izražena u čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (...treba uvažavati i pravo i čl. 8 Konvencije koji pak propisuje da svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Također, sud nije poklonio vjeru tuženiku da isti u trenutku davanja predmetnih izjava nije bio upoznat s činjenicom da u tom trenutku protiv njega ne postoji pravomoćna kaznena presuda, obzirom se, po mišljenju suda, radi o notornoj činjenici koju su znali i obični građani, dok je tuženik kao visokopozicionirani političar u to vrijeme, zasigurno o istome bio upoznat. Drugim riječima, sud smatra da je u ponašanju tuženika postojala protupravnost. 

Bez obzira na navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, upravo iz gore navedenih razloga, odnosno jer smatra da tužitelju nije nastala šteta zbog izjava tužitelja, odnosno samo zbog njegovih izjava, odnosno da ne postoji uzročno posljedična veza između izjava tuženika i eventualne štete tužitelja, odnosno da tužitelj nije dokazao da su baš izjave tuženika kod tužitelja uzrokovale štetu, odnosno da mu je baš njegovim izjavama povrijeđena čast i ugled. U odnosu na činjenicu koju tuženik navodi tijekom postupka da je tužitelj nepravomoćno osuđen za kazneno djelo ratnog zločina dana 27. 10. 2023. godine, valjda reći kako isto, sve i da sud tu činjenicu uzme u obzir, a imajući u vidu odredbe čl. 299 ZPP-a, ne bi utjecalo na odluku suda u ovom predmetu. Iz istog razloga sud nije prekinuo ovaj postupak do okončanja kaznenog postupka, a kako je predlagao tuženik..... ' - piše u presudi sutkinje Biserke Pavković Fućak na koju se tužitelj može žaliti Županijskom sudu u Zagrebu u roku od 15 dana od objave presude.