I ovaj  članak kao i uvod započet ćemo usporedbom koja ima za cilj dokazati kako naš premijer živi u oblacima i da do njega ne dopiru neke osnovne stvari. Da naš premijer ne živi u oblacima onda bi zacijelo pozvao na odgovornost ministra Radovana Fuchsa koji je kao munja izletio pred kamere i izjavio kako alkoholiziranom ministru nije mjesto u školi nakon što je izašla u javnost snimka profesora zagrebačke srednje škole koji se sukobio s učenicima. Profesor je odmah, rečeno zagrebački, 'otpeljan' u Remetinec i tamo proveo 5 noći. Dakle, profesora je država odmah sankcionirala, ostao je bez posla nakon 3 desetljeća rada zato što je u jednom trenutku pukao i izgubio kontrolu što je za svaku osudu. Da se nisu potom oglasili neki učenici iz škole s izjavam kako su učenici provocirali profesora danima, da je imao brojne smrtne slučajeve u obitelji koji su prethodili događaju, da se nije oglasila sindikalna povjerenica za prosvjetu, da se nije oglasio sindikalni Željko Stipić rekavši kako profesori više u odgoju učenika nemaju na svojoj strani roditelje - ispalo bi da je profesor monstrum koji je svoj monstruozni lik uspješno skrivao čak 32 godine rada u prosvjeti a da su učenici nevinašca.

Ispalo bi i da je teški alkoholičar a ne da je popio pivu i da nije alkoholiziran u smislu Radovana Fuchsa, kako je on to rekao. Kako je tako bio arogantan Fucs kad je trebao osuditi profesora natovariti mu alkoholizam na leđa a nije bio isto tako glasan da osudi svog donedavnog kolegu ministra Maria Banožića koji je usmrtio sudionika u prometu. I Banožić je u večeri prije tragedije popio zacijelo više od jedne pive ili čaše vina što se dalo naslutiti iz zataškanog nalaza krvi. No, u kakvoj to zemlji živimo ako gore prođe profesor koji udari učenika a ne i ministar koji usmrti čovjeka. U zemlji dvostrukih standarda jasno. U toj zemlji ministar Fuchs može biti nijem kad se resornom ministarstvu pošalju dokazi raznih anomalija moćnika iz prosvjetnog sustava. Neće im faliti dlaka s glave ako takve prijavite jer će oni imati imunitet kao i Banožić. No, zato će netko tko nema protekciju proći kao profesor koji je promptno otpeljan u Remetinec. Ne treba nas ništa čuditi od ministra koji ima sina nad kojim se vodi kazneni postupak o čemu smo pisali u ranijem članku. Zato nas ne treba čuditi da naš premijer živi u oblacima kao i mala u hitu Zdravka Čolića i do njega ne dopire naš glas. No, premijeru bi netko trebao skinuti ružičaste naočale, netko bi trebao nagovoriti našeg premijera da maskiran izađe na ulice i susretne se sa stvarnim ljudima, i vidi kako izgleda zemlja u kojoj nacionalni BDP pumpa jeftina radna snaga iz Azije koja radi teške poslove u građevini, turizmu, dostavi....

Ako naš premijer nema nikoga tko bi mogao skinuti ružičaste naočale i ako je okružen jedino ljudima koji mu sastavljaju pamflete o uspjesima kakve je zadnji put recitirao u Saboru prigodom potvrde novog ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana i koje je popratio izrazom 'Gle čuda' glorificirajući svoju stranku i sebe kao premijera, onda bi mogao uključiti laptop i pogledati sudsku ploču. No, ne znamo bi li preživio službenu statistiku jer bi notorni podaci koje bi tamo vidio bili u potpunom neskladu s onim što on misli o stanju nacije i države. Naime, našem bi premijeru možda trebala usluga hitne službe kad bi shvatio da nismo ni tako uređena niti uspješna ni bogata zemlja poput Švicarske što se njemu često priviđa. Našeg bi premijera na sudskoj oglasnoj ploči, dostupnoj online, dočekao podatak koji ne dobiva od službenog Ureda za statistiku RH a čijeg čelnika uvijek imenuje aktualna vlast. Tamo bi vidio kako je  ukupno broj objava koji se tiču osobnih stečajeva 115.966. To nije konačna cifra jer je to samo broj koji se odnose na one koji nisu osobno podigli svoje službene dokumente i obavijesti pa su isti završili na sudskoj ploči. Tamo bi premijer vidio da je ukupni broj objava koji se odnose na stečajeve trgovačkih društava 595.552.

Kada bi sudsku ploču pretraživao po broju ovrha koje su objavljene u zadnja dva tjedna i to onima koji nisu osobno podigli ovršne obavijesti vidio bi broj od ukupno 8875. Premijeru bi se ukazala neka sasvim drugačija hrvatska stvarnost kada bi na sudskoj ploči pregledao čime se bave upravni sudovi diljem zemlje. Tako bi se pred njegovim očima izlistala nepregledna kolona imena poput: Surdit Mohni, Mustafa Faizi, Maryam Sadeghi, Amir Ali, Shaira Mohamad ...... To su imena nekih nesretnika koji u naletima bespravno ulaze u našu zemlju pa ih sudovi moraju procesuirati i odrediti im je li se vraćaju u neki MUP-ov migracijski kamp za strance ili pak određuju da ih se ima deportirati u zemlju iz koje su došli. Kada bi se naš premijer mogao pozabaviti onom drugom stvarnom Hrvatskom, koju ne vidi od službene statistike svog piarovskog tima, onda bi vidio kako raste broj onih očajnika koji se odlučuju na krađe u dućanima i to ne parfema i druge skupe robe već običnih živežnih namirnica. Na svim tim jadnicima država, pardon, šefica DORH-a trenira strogoću sa svojim timom kad  ne može na nekim posrnulim bahatim ministrima.

Kada bi naš premijer skinuo svoje pink naočale i spustio se s oblaka na zemlju shvatio bi da u ovoj zemlji ima puno ogorčenih ljudi koji ne prodaju floskule već teško rade ali od tog rada ne mogu preživjeti niti podići i školovati djecu koja su ionako u školama izložena teroru i bahatu djece bogatih skorojevića koja su odgajana u duhu kako im novac daje moć i pravo da druge vrijeđaju i smatraju manje vrijednima ako nemaju zadnji model iPhone, ako ne idu u skupa skijališta, ako ne izlaze u klubove prije punoljetstva ne loču alkoholne koktele i ne otkidaju na Pljugicu i The Singericu. Ako ne otkidaju na 'Đuskavac' i na hit 'A mene liboc kura', što je hit The Singerice i Pljugice prije razlaza. Tu je i hit 'Tuckavac' istog dvojca u kojem se slave opijati u sitne sate. Bahate mlade generacije ne bi postojale bez bahate političke garniture koja je urušila društvene vrijednosti. I zato tu je naš predsjednik Milanović koji ima život iz snova. Sjedi u sjajnom uredu na Pantovčaku i od gore može svaki dan smišljati nove kritizerske topovnjače. Predsjednik ne mora preuzimati odgovornost, ne mora izvršiti harakiri kao u Japanu ako ne izvrši časno obećanje, a znamo da je puno toga obećao, predsjednik može imati poziciju prvog kritizera u Hrvata i raditi svoj posao iz snova skupo plaćen iz džepa poreznih obveznika.

Predsjednik Milanović može jedino žaliti da nema više onog famoznog kluba Dragana Kovačevića u Slovenskoj ulici u Zagrebu pa kada ga doma supruga razočara jer je napravila školski korektan zdravi obrok koji šefu Pantovčaka vjerojatno ide na živce, pa ne može otići utješiti se kod bivšeg šefa Janafa i u njegovom klubu 'pojesti ostatke da se ne bace'. Ovaj Božić 2023. došao je s visokim temperaturama od oko 15 Celzija i naviše pa u hrvatskoj metropoli postoji opasnost da se počne širiti smrad iz kanti bio i drugog otpada. Zagreb je nepodnošljivo smrdio ove godine jer je reducirana dinamika odvoza smeća pa se tako bio otpad raspadao na neuobičajeno visokim temperaturama. Zagreb je smrdio, Jakuševac je postao mobilan, radnik Čistoće ostao je bez ruke usljed te iznenadne erozije predimenzioniranog Jakuševca. Sad je valjda i najvećim naivcima jasno kako će aktualna zagrebačka vlast s Tomislavom Tomašević riješiti problem Jakuševca u Limburgu. Činjenica je da su svi veći ali i manji gradovi na Badnjak nešto dijelili ali ne i Tomislav Tomašević zv. Senf. Senf nije podijelio besplatno niti jednu jedinu giricu. Uostalom i gdje bi podijelio kada su svugdje skupi lokali kraljice Adventa nove-stare Martine Bienenfeld s uličnom hranom cijena kao u restoranima. Koju si naravno ni za blagadane ne mogu sebi priuštiti penzioneri koji biraju vladajuću elitu.

No, zato ekipa iz Možemo gleda koliko je onih neodlučnih kojima će se Sandra Benčić pričiniti kao idealna premijerka. Možda je njena najveća značajka osobni rast i razvoj s obzirom da je prije 20 godina vrijeđala policiju kad je ilegalno prodavala petarde u Zagrebu prije Božića pa završila s prijavom i na sudu. Možda je njena najveća druga odlika upornost jer zacijelo bi bilo teško naći drugu vječnu studenticu koja je uspjela diplomirati nakon 18 godina studija prava što je njoj pošlo za rukom. No, i naš premijer koji živi u oblacima mora skinuti svoje pink naočale na trenutak i suočiti se s anketom koja kaže da bi njega htjelo 26,5 posto glasača, Penavu 11,2 posto, Benčić oko 10 posto a da sveukupno ima 40 posto onih koji ne znaju koga bi vidjeli na mjestu premijera. Jedina šansa da naš premijer nakon Božića 2023. i u novoj 2024. ne tresne o zemlju je da se suoči s drugim licem nacije i zemlje koju vodi. Da okrene glavu od statistike koju mu pod nos guraju njegovi plaćenici i pogleda drugu statistiku koju ne primjećuje, i iskaže socijalnu empatiju prema građanima koji ne djele njegovu euforiju i žive unutar sasvim drugih egzistencijalnih gabarita. U protivnom neće imati nikakve šanse da ovoj naciji govori kako nas vodi uzlaznim putem gore. Jer činjenice govore da to nije gore već na gore. Gore od goreg, ma koliko Plenković šutio o tome i ma koliko Milanović ne stigne  kritički progovoriti o tome.