Na Trgovačkom sudu u Zagrebu 2. prosinca 2008. godine registrirana je tvrtka 'Navigator savjetovanje' sa sjedištem na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma 9. Osnovne djelatnosti te tvrtke su bile: savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem; istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja; promidžba (reklama i propaganda); *poslovanje nekretninama; kupnja i prodaja robe....izdavačka djelatnost; *organizacija priredbi i manifestacija, (koncerti, kongresi, poslovne proslave, festivali, smotre, sajmovi, izložbe, prezentacije, seminari). Direktori u tvrtci bili su Marin Vlahović (43) i njegova mama Majda Tafra-Vlahović (73). Ona je ujedno udovica poznatog i cijenjenog novinara Josipa Jože Vlahovića koji je preminuo 20. prosinca 2004. godine. Marin Vlahović je dakle sin tog istaknutog novinara koji je od 1950. bio novinar Novoga lista, Borbe, Politike i NIN-a. Od 1971. bio je beogradski urednik Vjesnika u srijedu, potom Vjesnikov dopisnik iz Beograda.

Po povratku u Zagreb 1975. bio je urednik gradske i unutarnjopolitičke rubrike Vjesnika te pokretač i prvi glavni urednik tjednika Danas (1982.–83.), a potom, osobito zapaženo, komentator u Vjesniku. Pokrenuo i uređivao Dubrovački list (1999.–2000.). Dakle, Marin Vlahović potječe iz obitelji novinara jer je i njegova majka bila dugogodišnja novinarka Vjesnika i Večernjeg lista a potom je i doktorirala na informacijskim znanostima. No, njeno je ime na popisu državnih dužnosnika. Naime, ona je članica Upravnog odbora državne agencije HINA. Na tu je dužnost prvi put imenovana 14. lipnja 2019. a odluku je potpisao predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković. Drugi put njen je mandat počeo u srpnju ove godine. U imovinskoj kartici predanoj u srpnju ove godine Majda Tafra Vlahović navodi kako ostvaruje dodatna primanja od tvrtke Ultralink. U njenoj imovinskoj kartici nije navedena tvrtka Navigator savjetovanje koju su osnovali zajedno ona i sin Marin Vlahović što je i logično budući da je ta tvrtka izbrisana 5. travnja 2019. iz sudskog registra a inače nije imala neko uspješno poslovanje.

Istaknimo i kako je prigodom njenog imenovanja navedeno kako se 'prof. dr. sc. MAJDA TAFRA-VLAHOVIĆ imenuje članicom Upravnog vijeća Hrvatske izvještajne novinske agencije, iz reda stručnjaka za medije' što je potpisao Gordan Jandroković. Tvrtka Ultra link koju je navela u svojoj imovinskoj kartici mama Marina Vlahovića kao dodatni izvor prihoda ujedno je tvrtka koju je osnovao član Gradske skupštine Grada Zagreba iz redova Možemo Gordan Bosanac. On je ujedno bio i čelnik Centra za mirovne studije u kojima je kao voditeljica programa radila Sandra Benčić iz Možemo prije nego što je ušla u Sabor. Znakovito je kako zagrebačka tvrtka Ultra link d.o.o. ostvaruje prihode od komercijalizacije lika i djela Profesora Baltazara što im je odobrio Zagreb film. Inače, sadašnje vlasnice te tvrtke su Renata Brkić i Tatjana Jakšić a njih neki mediji glorificiraju kao direktorice koje su dobile nagradu za društveno odgovorno poslovanje. Njima je Možemovac Bosanac prodao tu tvrtku - link. Inače, u prethodnom članku pisali smo kako je idejni tvorac Profesora Baltazara imao želju počivati kraj svoje voljene supruge na Mirogoju no ona je pokopana u Kanadi.

Radi se o članku objavljenom pod naslovom: 'KAKVA NEPRAVDA Hoće li Tomislav Tomašević i Vinko Brešan ispuniti želju tvorca profesora Baltazara Zlatkao Grgića da na Mirogoju počiva sa svojom voljenom i prelijepom suprugom Herminom'. U podnaslovu tog članka naveli smo: 'Nadgrobna ploča na najpoznatijem zagrebačkom groblju jasno ukazuje na želju bračnog para da počivaju zajedno, no dok je Zlatko ukopan u zajedničku grobnicu Hermina je kremirana u Ontariju a njeni posmrtni ostaci nisu dopremljeni u domovinu'. Dakle, tvrtka koju je osnovao Možemovac Gordan Bosanac kod kojeg je 'zanat ispekla' Sandra Benčić unovčava lik i djelo Profesora Baltazara kojeg je kreirao pokojni Zlatko Grgić. Očito toj tvrtci posao dobro ide dok može honorarno angažirati i aktualnu državnu dužnosnicu, članicu Upravnog odbora HINA-e Majdu Tafru - Vlahović. Na istoj adresi na kojoj je poslovala i ugašena tvrtka majke i sina Vlahović na Trgu žrtava fašizma novinar koji je dobro protresao hrvatsku političku, medijsku i gospodarsku scenu registrirao je sportsku organizaciju.

Radi se o PK "ZAGREB" koja je upisana s djelatnošću sportskih klubova 2006. godine. U njoj je Marin Vlahović predsjednik, dopredsjednik je Luka Zuber a tajnik Mislav Žabarović. Vlahović je registriran 2008. i kao predsjednik udruge UL Ciplići u kojoj je dopredsjednik Hrvoje Kindl a dopredsjednik Krešimir Mikulandra. U medijima Marin Vlahović nije predstavljan samo kao novinar već i kao bivši svjetski prvak u powerliftingu s 25-godišnjim sportskim iskustvom u različitim sportovima. U nekim člancima se navodi da je on Velikogoričan ali to je zato što se sa suprugom Anom i djecom preselio u taj grad gdje ulaže napore u otvaranju vježbališta na otvorenom. Inače, Marin Vlahović ostvario je suradnju i s Hrvatskim tjednikom Ivice Marijačića pod pseudonimom Karlo Kralj. Vidljivo je to iz presude koju su kao tužitelji dobili Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine i njegov sin. Oni su pokrenuli spor na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Spor se vodio kod sutkinje Ivane Markotić.

I-tužitelj je bio Veljko Kajtazi iz Zagreba a II-tužitelj Aleksandar Kajtazi iz Zagreba. Obojicu je zastupala zagrebačka odvjetnica Vanja Jurić. Tuženik je bila tvrtka Tempus iz Zada zastupana po zakonskom zastupniku Ivici Marijačiću. Spor se vodio radi naknade štete. Nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. svibnja 2023. godine sutkinja je 28. kolovoza 2023. presudila u korist tužitelja. Citiramo: 'Nalaže se tuženiku Tempus d.o.o., Zadara... da II- tužitelju Aleksandru Kajtaziju iz Zagreba.... u roku od 15 dana, isplati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 8. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi.....u roku 15 dana. Odbija se II-tužitelj Aleksandar Kajtazi sa zahtjevom za isplatu daljeg iznosa od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 8. listopada 2020. pa do isplate. Nalaže se tuženiku Tempus d.o.o., Zadar.... da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, o svom trošku u tiskanom izdanju dnevnika

„Jutarnji list" te na portalu www.jutarnji.hr u cijelosti objavi ovu presudu. Nalaže se tuženiku naknaditi I i II-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.889,59 EUR / 14,237,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana' - piše u toj presudi. Iz obrazloženja je bilo vidljivo da su I i II-tužitelji su dana 8. 10. 2020. podnijeli tužbu radi naknade štete nastale uslijed objave članka pod naslovom „Cigan među Romima", autora Karla Kralja, objavljenog dana 23.7.2020. u tiskanom izdanju tjednika „Hrvatski tjednik" čiji je nakladnik tuženik. U navedenom je članku u odnosu na I-tužitelja iznesen niz neistinitih i netočnih informacija za koje je ovaj sud presudom poslovni broj

Pn-2622/2020-18 od dana 4.11.2021. utvrdio da autor članka povezuje I-tužitelja sa tzv. ciganskom mafijom, poslovima i aferama iza kojih se kriju njegovi interesi i interesi njegove obitelji, titulirajući ga lažljivim agentom velikosrpske politike, bivšim oficirom okupatorske JNA čija se karijera u okupatorskoj vojsci može povezati sa zloglasnim KOS-om, osobom koja falsificira svoju biografiju, vještim manipulatorom i parazitom na krilima manjinske, protuhrvatske politike, eksponentom velikosrpske politike čiji pravi nalogodavci sjede u Beogradu. Kao zaključak kojim se na plastičan način čitatelju Hrvatskog tjednika želi predočiti sadržaj i stav autora teksta i glavnog urednika tuženika prema životu i radu tužitelja, bira se naslov: "Cigan među Romima". Napomenu glavnog urednika i zakonskog zastupnika tuženika da odabrani naslov nije rasistička kvalifikacija nego oznaka karaktera koji objašnjava prevarantsko ponašanje, lažljivost i nepoštenje, sud nije prihvatio kao uvjerljivu već je ocijenio da je i iz samog naslova vidljiv pogrdan i uvredljiv ton, prisutan dalje u cijelom članku, čija namjera nije predočiti čitateljima jasne i provjerene informacije o životu i radu I-tužitelja već ga isključivo difamirati.

Izabrani naslov dobiva i dodatnu težinu kada se uzme u obzir javno djelovanje i nastojanja I-tužitelja da se za pripadnike romske nacionalne manjine koristi isključivo naziv Rom budući ta riječ znači čovjek. Stoga je ocjena suda bila da je jedini cilj predmetnog novinskog članka bio je poniziti I-tužitelja, izazvati osudu drugih i stvoriti o njemu negativnu sliku u očima javnosti, što predstavlja grubu zloupotrebu moći koju tuženik kao mediji ima. Bezobzirnim i neodgovornim iznošenjem neprovjerenih informacija, što je protivno obvezama propisanim Zakonom o medijima (NN br. 59/04, 84/11 i 81/13, u nastavku ZM-a) i dobrim običajima, tuženik je I-tužitelju Veljku Kajtaziju uzrokovao poniženje i osudu drugih povrijedivši mu pravo osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo zbog čega mu je naloženo naknaditi I-tužitelju prouzročenu štetu isplatom pravične novčane naknade u iznosu od 15.000,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 8.10.2020. pa do isplate. Županijski sud u Varaždinu je presudom poslovni broj Gž-3/2022-2 od dana 3.3.2022. potvrdio opisani dio prvostupanjske presude u cijelosti. 2. II-tužitelj Aleksandar Kajtazi u tužbi navodi da je i u odnosu na njega u članku tuženika pod naslovom „Cigan među Romima" objavljen štetan i neistinit sadržaj:

- "U prvoj polovici svibnja, za vrijeme trajanja svih restriktivnih mjera kretanja, mediji su izvijestili o postavljenoj bombi ispod Porschea njemačkih registracija, koji je nepoznata osoba dovezla u autosalon i servis automobila u Zagrebu. Vlasnik vozila bila je tvrtka za iznajmljivanje vozila, ali usprkos senzacionalističkim naslovima, niti jedan medij nije otkrio identitet čovjeka koji je automobil, ispod kojeg je bio postavljen eksploziv, dovezao u autosalon. Javnost je tek obaviještena kako se radi o poduzetniku iz Dupca, koji se požalio da mu ispod kotača nešto „koči i struže". Zbog cijele situacije, policija je evakuirala kompletan centar, a osoblje su privremeno smjestili na parkiralište. Znakovita je brzina kojom je prestalo zanimanje medija i javnosti za ovaj slučaj. Naime, osim pandemije korona virusa, tih je dana bilo malo događaja u Hrvatskoj, tako da bi nas trebalo čuditi što se novinari nisu potrudili saznati puni identitet osobe koja je dovezla „minirani" Porsche u autosalon pun ljudi.

U krajnjem, ako vozač nije počinitelj pokušaja terorističkog napada, onda bi javnost i medije trebalo zanimati kakvi su to ljudi voljni ugroziti sudbinu civila, samo radi toga da ubiju, ozlijede ili pošalju poruku svojoj meti. Prema informaciji našeg izvora bliskog policijskoj istrazi, osoba koja je vozilo dovela u autosalon sin je Veljka Kajtazija. Njegovo puno ime i prezime, naš izvor nije htio otkriti, ali čini se da je u pitanju pouzdana informacija jer ne postoji niti jedan razlog da policija skriva identitet „poduzetnika", osim eventualnih političkih konotacija i posljedica."; - "U obzir treba uzeti i policijsko-obavještajne veze Veljka Kajtazija, čija se karijera u okupatorskoj vojsci može povezati sa zloglasnim KOS-om." - "Ne možemo bespogovorno tvrditi da obitelj Kajtazi pripada samom vrhu organiziranog kriminala među Romima ili takozvanoj „ciganskoj mafiji", ali ne možemo ignorirati navedeni slučaj postavljene bombe ispod Porschea, kao ni tražiti odgovore čime se drugi članovi obitelji Kajtazi zapravo bave".

Sporni članak sadrži i poseban dio teksta, označen uvećanim crvenim slovima, u kojima se navodi: "Sin Veljka Kajtazija prije dva mjeseca uvezao Porsche ispod kojega je bila postavljena bomba u autosalon prepun ljudi“. 3. Objavljenje neistinite informacije teško vrijeđaju dostojanstvo, čast i ugled II- tužitelja te je njihova jedina svrha sustavno i namjerno nanošenje štete i javna diskreditacija. U članku se II-tužitelja javno i izravno dovodi u vezu s eksplozivnim napravama, pokušajem terorističkog čina, svjesnim ugrožavanjem civila, policijsko - obavještajnim vezama te vezama s "albanskom mafijom". Iznose se optužbe kako je Porscheom njemačkih registracija došao u autosalon u Zagreb, svjesno i znajući da je na navedenom automobilu postavljen eksploziv te svjesno ugrožavajući sudbinu civila, a sve kako bi poslao poruku „svojoj meti", koje su optužbe neistinite i neosnovane. II-tužitelj ističe da on nije poduzetnik iz Dupca, već profesionalni kuhar koji živi u Zagrebu. Nikada nije vozio Porsche niti je takvim vozilom došao u autosalon u Zagrebu, a posebno ne automobilom na kojem je bila postavljena eksplozivna naprava. Ni u kojem smislu nije povezan s policijsko-obavještajnim krugovima, Albanijom ili „albanskom mafijom" i nema baš nikakve veze s događajem koji je opisan u spornom članku - pokušajem terorističkog napada, svjesnim ugrožavanjem civila i policijsko-obavještajnim vezama. Sve navedene tvrdnje su neistinite, izrazito zlonamjerne, uvredljive i/ili netočne te su usmjerene na potpuno javno diskreditiranje II-tužitelja, kao jedinog sina I-tužitelja Veljka Kajtazija te cijele njihove obitelji.

Sporne informacije su objavljene bez ikakve osnove u činjenicama, a tuženik nije poduzeo niti minimum napora da provjeri točnost tvrdnji koje je objavio. Iz navedenih razloga je objavom spornog članka II- tužitelju nanesena značajna neimovinska šteta na način da mu je povrijeđeno ljudsko i profesionalno dostojanstvo, čast i ugled. Radi informacija iznesenih u spornom članku je II- tužitelj trpio i trpi osudu, preispitivanje i verbalne napade građana i poznanika, a i danas je, po toj osnovi, izložen uličnim dobacivanjima, prijetnjama i uvredama zbog čega se mora braniti i opravdavati od tuženikovih tvrdnji za koje nije postojala nikakva valjana osnova. II-tužitelj je od tuženika prije podnošenja tužbe zatražio objavu ispravka informacija koji je zahtjev tuženik odbio. Slijedom navedenog, II-tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete isplatom iznosa od 30.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate. I i II-tužitelji predlažu i da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, o svom trošku, u tiskanom izdanju dnevnika „Jutarnji list" te na portalu www.jutarnji.hr, objavi u cijelosti presudu suda. Potražuje i naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.....' - piše u toj presudi.

U istoj presudi navedeno je sljedeće za autora članka Marina Vlahovića: 'Članak pod naslovom Cigan među Romima potpisuje Karlo Kralj, što je pseudonim novinara Marina Vlahovića kojeg je sud u ovom postupku saslušao kao svjedoka. Iz njegovog iskaza proizlazi da je objavljene informacije saznao od svojih izvora, osoba kojima vjeruje pa i ne preispituje ono što od njih sazna, posebno ako mu se poklopi s onim što od ranije zna. Tako su mu ti povjerljivi izvori rekli i da je tužitelj glavni u tzv. ciganskoj mafiji. Budući svoje izvore smatra pouzdanima, prije objave spornih informacija nije kontaktirao tužitelja. Navodi da Veljka Kajtazija prati od 2017., kada su se pojavile sumnje i optužbe vezane uz udrugu Kali Sara i pranje novca. U spornom članku se, osim na rad te udruge, posebno osvrće na podatke iz tužiteljeve biografije i podatke iz javno objavljenih tekstova.

Tvrdi da su izjava I-tužitelja često bile proturječne pri čemu misli na postojanje navodne Vojne akademije u Sarajevu koju je navodno završio, a takva ustanova uopće ne postoji. Kada navodi da je lažljivi agent velikosrpske politike opet iznosi svoje mišljenje koje je stvorio na osnovu izjava I-tužitelja, a pri navođenju "velikosrpske politike" referira se na par godina unazad jer smatra da se ponovno optužuje Hrvatska za genocid, multipliciraju se žrtve, a izjave koje je davao I-tužitelj podupiru takve stavove. Radnje tužitelja koje povezuje sa KOS-om su nestavljanje na raspolaganje Hrvatskoj vojsci 1991., nedijeljenje internih informacija iz JNA koje je mogao dati. "Mit o Jasenovcu", je preuzimanje službene povijesti iz SFRJ koji se u dobroj mjeri temeljio na visokim odštetnim zahtjevima SFRJ prema Njemačkoj, a koliko su te brojke tada i danas bile realne svjedoči i činjenica da Josip Broz Tito nikada nije posjetio Jasenovac.

Nema saznanja da bi tužitelj vezano uz Jasenovac iznosio bilo koje brojke koje nisu službene brojke žrtava Jasenovca dobivene od Jasenovca. Nema saznanja da se protiv tužitelja vodi bilo kakav prekršajni ili kazneni postupak, no smatra da to ovisi o političkoj volji, zato spominje potencijalnu pravosudnu kompromitaciju manjinskih predstavnika. Navodi i da je I-tužitelj vješti manipulator i parazit pri čemu prvenstveno misli na činjenicu da je on jedina osoba koja se pojavljuje kao predstavnik Roma. Ima osjećaj da se u Republici Hrvatskoj romska manjina getoizira i da to odgovara I-tužitelju koji je za sve to još dobro plaćen. Smatra da njegova politika nije u korist hrvatske politike, a ni romske zajednice. Zna da je Veljko Kajtazi bio osnivač i prvi predsjednik udruge Kali Sara, ne zna koja je adresa Udruge, dok zna da tužitelj danas nema upravljačku ulogu u tom savezu i to unazad 10 godina. 28.Glavni urednik i zakonski zastupnik tuženika Ivica Marijačić u svom iskazu pred sudom navodi kako u spornom članku novinara Vlahovića kojeg ocjenjuje pouzdanim, ne vidi ništa sporno.

Pročitao je cijeli tekst prije objave i nije tražio nikakve dodatne promjene objavljenih informacija, uspoređivao ih je s biografijom tužitelja i vidio da se podudaraju. Nije tražio novinara da kontaktira tužitelja radi provjere informacija. Kada u naslovu koristi riječ "Cigan" to nije rasistička kvalifikacija nego oznaka karaktera koja je uvriježena u kolokvijalnom hrvatskom jeziku, to bi bio izraz koji objašnjava prevarantsko ponašanje, lažljivost i nepoštenje tako da je i predstavnik Roma u Saboru 1990-ih obraćajući se sabornicima rekao "gospodo nemojte biti cigani" i cijela sabornica se nasmijala. Osobno je intervjuirao tužitelja, tema je bila Jasenovac. U tom članku tužitelj ništa nije demantirao, a vezano uz žrtve iznio je lažne podatke iz velikosrpske mitologije za koje nije imao nikakve dokaze. Zahtjev tužitelja, točnije njegova reakcija je objavljena na mjestu "Pisma čitatelja", na stranicama 10, 11, 12, 13, ujedno je ta rubrika najčitanija rubrika u Hrvatskom tjedniku jer drugi vole vidjeti što drugi pišu.

Nikakvu reakciju i nije morao objaviti, no voli izaći u susret svakome tko je nezadovoljan. 29.Tužitelj Veljko Kajtazi u svom iskazu naglašava da ne čitam Hrvatski tjednik, zna da taj tjednik ima lošu reputaciju posebno u odnosu prema manjinama te se ne sjeća da bi zz tuženika osobno dao intervju, a dnevno daje veliki broj intervjua koji se odnose ne samo na romsku zajednicu već i ostalih 11 manjinskih zajednica čiji je predstavnik. Sa spornim člankom ga je upoznala tajnica kluba manjina. Tvrdi da su objavljeni navodi u cijelosti netočni, protivni sadržaju njegove javno dostupne biografije objavljene na stranicama Hrvatskog sabora, kao i javno objavljenoj imovinskoj kartici. Vezano uz svoj rad naglašava da mu je ovo četvrti mandat u Hrvatskom saboru, da je za rezultate svog rada prije dvije godine odlikovan od strane tadašnje predsjednice RH, da se u svim svojim nastupima zalaže za prava manjina i ne dozvoljava da se u odnosu na Rome koristi riječ cigan, već upravo Rom, što znači čovjek.

Ne dozvoljava da ga se, kao niti bilo kojeg pripadnika romske zajednice naziva Ciganinom u bilo kojem kontekstu, to smatra diskriminatornim i uvredljivim. Obilazi Rome po cijeloj Hrvatskoj, autor je prvog Romsko- hrvatskog rječnika i niz drugih publikacija. Njegov službeni ured saborskog zastupnika je na adresi Pavla Hatza 23, kao i udruge Kali Sara, u istom se sklopu uskoro otvara i romski edukativno-kulturni centar. Namjera mu je da sve udruge tamo imaju svoje središte, kao i ostale nacionalne manjine iz grada Zagreba. Stoga naslov članka "Cigan među Romima" doživljava posebnom uvredom obzirom na sva svoja nastojanja. Sve informacije, pa tako i informacije vezane uz Jasenovac, koje navodi u svojim izjavama utemeljene su na javno dostupnim podacima nadležnih institucija. U prikupljanju svega toga pomažu mu suradnici, kako u iznošenju informacija u medije tako i pri raspravama u Saboru. Dakle, ne mogu prikupljene informacije biti neistinite, lažne.

Posebno se osvrnuo na navode da se 1991. nije stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, što je neistina. Bio je aktivni sportaš, bavio se karateom, kao član reprezentacije osvajao natjecanja, a pripremao ga je kojemu se obratio 1991. i upravo ga je Imra Agotić uputio da ostane u sportu riječima :“Veljko, drži se kimona“. 30. Uspornom se članku navodi i da nije završio Vazduhoplovno tehničku akademiju u Sarajevu, dok takva akademija u Sarajevu nije ni postojala već se ista nalazila par kilometara od Sarajeva u mjestu Rajlovac. Nema nikakve veze sa albanskom mafijom, osim što je rođen na Kosovu. Cijelo je vrijeme bio u Hrvatskoj, radio je u Virovitici kao profesor u Tehničkoj školi. Nije povezan sa policijsko obavještajnim krugovima. Istina je da je bio osnivač i prvi predsjednik udruge Kali Sara od 2007. do 2011. Čim je ušao u Sabor odrekao se svih funkcija u toj udruzi kako ne bi bilo sukoba interesa. Kao javna osoba navikao je na prozivanja, ali ovdje je trpjela cijela njegova obitelj i zato se odlučio na tužbu.

Posebno su bili negativni komentari na društvenim mrežama, reakcije naroda, susjeda, šala od kolega iz Hrvatskog sabora. Kada je pročitao objavljeni članak bio je u šoku, nije mogao spavati noću zbog stresa, kako on tako niti supruga, posebno ih je pogodilo iznošenje optužbi vezano za sina, strahovali su da mu se nešto sprema. Bilo mu je teško funkcionirati dulje vrijeme nakon objave članka, tako je napeto stanje trajalo sigurno do kraja godine. Morao se opravdavati susjedima, zvala su ga braća iz inozemstva. Pomagali su mu razgovori jer bi ljudi u konačnici shvatili zašto ga to pogađa. Nije zatražio pomoć psihologa ili psihijatra, dok su i on i supruga uzimali lijekove za smirenje. Nije znao niti mogao shvatiti zašto mu rade takve spaćke i što stoji iza toga. Nakon neprospavanih noći bilo mu je teško idući dan obavljati svoje obveze. Posebno mu je van pameti da bi se takve stvari iznosile na osnovu izjava kakvih doušnika bez ikakvog argumenta.

31. Povezujući iskaze svjedoka Marina Deškovića i zakonskog zastupnik tuženika Ivice Marijačića sud utvrđuje da je sporni članak utemeljen na informacijama koje je novinar prikupio od svojih izvora koje (iako za to postoji mogućnost čitanjem javno dostupne i službene biografije tužitelja) i nema potrebe provjeravati, a u odnosu na koje iznesene i neprovjerene informacije autor članka iznosi svoje vrijednosne sudove prema životu i radu tužitelja povezujući ga sa tzv. ciganskom mafijom, poslovima i aferama iza kojih se kriju njegovi interesi i interesi njegove obitelji, titulirajući ga lažljivim agentom velikosrpske politike, bivšim oficirom okuparotske JNA čija se karijera u okupatorskoj vojsci može povezati sa zloglasnim KOS-om, osobom koja falsificira svoju biografiju, vještim manipulatorom i parazitom na krilima manjinske, protuhrvatske politike, eksponentom velikosrpske politike čiji pravi nalogodavci sjede u Beogradu. Kao zaključak kojim se na plastičan način čitatelju Hrvatskog tjednika želi predočiti sadržaj i izneseni stav autora, a tako i glavnog urednika tuženika, prema životu i radu tužitelju, bira se naslov Cigan među Romima' - piše u toj presudi iz koje je vidljivo kako je Marin Vlahović, novinar zbog kojeg je pao ministar Davor Filipović i njegov posebni savjetnik ujedno i Karlo Kralj, što je njegov pseudonim koji koristi kao suradnik Ivice Marijačića i Hrvatskog tjednika.