U brojnim medijima prije 11 godina objavljene su slike i priča o velebnoj vilu u Osijeku koja je lansirana pod imenom House 04. No, za potrebe ovog članka citirat ćemo prvo ono što je o toj nekretnini napisano na službenoj web stranici tvrtke Sirrah-projekti koja je u polovičnom vlasništu muža sutkinje Županijskog suda u Osijeku Azre Salitrežić. 'Kuća O4 u Osijeku nastala je kao odgovor na dualnost života, namjeru čovjeka da bude siguran i zaštićen u intimnom okruženju, ali da korespondira sa svojom okolinom. Lokacija parcele je u središtu Osijeka, na njegovom zapadnom rubu i određena je ne samo položajem u odnosu na najznačajnije kulturne sadržaje ili društvene zbilje Osijeka, već i položajem u odnosu na najveće osječke oznaka zemljopisnog podrijetla, rijeka Drava. Dizajn Kuće O4 nastoji preuzeti mogućnosti mirnoće života i povezanosti s prirodom, što osigurava introvertiran i samodostatan ruralni život, ali ne na uštrb socijalno intenzivnog urbanog života. Kuća je stoga zamišljena kao sustav prostora oko žive veze koju čine dva stabla oraha, a iako dislocirana od ulice, dio je njenog života, budući da fasada ne predstavlja vizualnu barijeru pogleda. Fasada je samo naglasak sigurnosti i moguće ljepote života.' - piše na web stranici sirrah.hr.

Objekt je kategoriziran kao stambeni prostor, godina gradnje je 2012., ukupna površina je navedena kao 400 m2 a vrijednost investicije je milijun eura. S obzirom na navedeno prvo što se razumno postavlja je pitanje kako je vila koja je vrijedila milijun eura mogla opasti na vrijednost od 700.000 eura kako ju je upisala sutkinja Salitrežić poglavito jer znamo da vrijednosti nekretnina u Hrvatskoj nisu opadale već su samo rasle s godinama. Spomenimo kako nije samo riječ o senzacionalnoj vili u arhitektonskom već i smislu zelenih tehnologija i svega onog što se definira ili kao high-tech gradnja ali i eko koncept. Tako smo na jednom portalu pronašli sljedeću glorifikaciju:

'U obilju kuća i stanova na svjetskim adresa, nema ništa ljepše nego vidjeti primjer hrvatske kuće u elitnom društvu. House 04 projekt nastao je u Osijeku, a pravi je primjer ekološki osviještene kuće koja pokušava uspostaviti posebnu vezu između čovjeka i prirode koristeći životni prostor kao alat. Ovaj moderan dom dizajnirala je Helena Alfirević Arbutina koja je pokušala povezati cjeloživotno ljudsko traženje unutarnjeg mira koje postiže u vlastitom životnom prostoru. House 04 obiluje brojnim simbolima i detaljima koji se vode eco friendly filozofijom.Kuća je podijeljena na tri krila. U prvom se nalazi garaža i spavaće sobe dok su preko puta njega dječje sobe. Centralno krilo otvoreno je za sve goste i služi kao srce same kuće. Osim toga ono je i arhitektonski najzanimljivije. Interijer je prepun transparentnih površina pa imate dojam da ste stopljeni s okolišem oko vas, a bijeli inetrijer s drvenim detaljima odaje dojam udobnosti i opuštenosti. Duž cijele kuće možete naići na “zemljane” detalje u skladu s dizajneričinom željom da stopi prirodu s toplinom vlastitog doma' - objavili su na wall.hr.

No, za potrebe ovog članka zacijelo je intrigantan i način na koji su objavu priče na lokalnom portalu osijek031.com komentirali sami Osječani. Naime, tamo je 29. prosinca 2012. objavljen članak pod naslovom: 'Je li ova skrivena kuća najljepša u Osijeku?'. U članku se navodilo: 'Vjerojatno jedna od najinteresantnijih i prirodi okrenutih kuća koje smo vidjeli u posljednje vrijeme nalazi se u Osijeku. Arhitektica Helena Alfirević Arburinau surradnji s arhitektom Draženom Arbutinompokušala je stvoriti posebnu vezu između čovjeka i prirode. Moderna 'House 04' koju je projektirala arhitektica Helena Alfirević Arbutina pokazuje dvojnost ljudske egzistencije i stalnu potrebu pronalaženja unutarnjeg mira. Kuća neobičnog oblika donosi dosta genijalnih detalja. Kuća se tretira kao skup tri krila od kojih svako ima svoje značajke i osobnost, kako funkcionalne tako i vizualne. Osnovna ideja tako strukturirane kuće bila je grupirati i odvojiti funkcionalne jedinice, ali i očuvati dva iznimna stabla oraha na parceli, čija sjena pruža prirodan hlad i ugodan boravak na južnoj strani parcele u ljetnim mjesecima. Tri krila kuće definirana su funkcijama koje u njima dominiraju. U istočno krilo smještena je garaža pored koje je zeleni vrt te zatvoreni wellness dio s kupaonicom i velikom spavaćom sobom s garderobom. S druge strane krilo je rezervirano za djecu i njihovu kupaonicu. Dva su krila povezana u središnje, zajedničko područje, gdje su u jednom prostoru integrirani kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak. Dvostruka visina stropa u istočnom dijelu srednjeg krila omogućila je galeriju s knjižnicomorijentiranom na uličnu stranu vrta i kroz stakleni zid vizualno povezanu s rijekom Dravom. Najzanimljiviji dio inače lijepo uređenog dnevnog botravka je moderni, viseći kamin, koji dominira sobom. Izgradnja ove kuće u Splavarskoj ulici koštala je oko 1300 EUR-a po m2, površina stambenog prostora iznosi 400 m2, a ukupna površina parcele je 2000 m2'.

Na te su se podatke referirali razni komentatori a među njima i oni koji su iskazivali čuđenje otkud lova za takav projekt. Citirat ćemo dio komentara: 'Kuća je zaista posebna. Zna li se tko je vlasnik?'; tamna strana 'ne bi se baš kladio da je najljepša...jer ipak svakome je njegova kuća najljepša plus što se o ukusima ne raspravlja ... al da je nadasve zanimljiva to je istina..... nego...bilo bi zanimljivo pitati vlasnika kuće...za jedno 30 godina...kad shvati da mu je od cijele te zanimljive kuce...dovoljna jedna soba i kupatilo....što on sam misli...za svoju kuću...'; Znanstveni novak 'Lako ćemo mi za kuću. Mene zanima odakle nekome pare za ovo čudo???!!!'; rodaroda 'Hmda, kaže članak: "Izgradnja ove kuće u Splavarskoj ulici koštala je oko 1300 EUR-a po m2, površina stambenog prostora iznosi 400 m2, a ukupna površina parcele je 2000m2." Dakle, prvo trebaš imati novac za kupnju parcele od 2000 m 2 s pogledom, pa trebaš imati novac za gradnju kuće, pa trebaš imati novac za opremanje iste. Samo ovo srednje košta 1300x400= 520000 €! (sic, i to dupli!) U kojoj se firmi daju tolike plaće da se ovo može izvesti, ili još bolje- tko je toliko kreditno sposoban ako se ovakva kuća može izgraditi na pošten način?'; simo031 'U kojoj se firmi daju tolike plaće da se ovo može izvesti, ili još bolje- tko je toliko kreditno sposoban ako se ovakva kuća može izgraditi na pošten način? '; 'Vi kao da niste čuli za prekovremeni rad?'.....; zla_tratinčica 'Vlasnik je jedan arhitekt, a cijena kompletno svega je oko 25 miljuna kuna. Sitnica.'; clean_ac 'nije arhitekt nego građevinar'....

To je bio dio komentara koji ilustrira kako su i sami Osječani bili iznenađeni da je takva velebna i skupa krasotica niknula u njihovom susjedstvu, odnosno na obali Drave. Pogledajmo kako je sutkinja Azra Salitrežić defnirala tu vrijednu nekretninu u svojoj imovinskoj kartici. Tamo je napisala: Način stjecanja - izgradnja Izvor stjecanja - dobit trgovačkog društva. Inače, u povijesnom e izvatku pronašli smo sljedeće podatke koji preciznije opisuju način stjecanja tako vrijedne nekretnine: Ta je nekretnina najprije bila upisana kao: kuća, dvor i voćnjak i to dva kućna broja u Splavarskoj ulici u Osijeku. Promjena vlasništva dogodila se 22. kolovoza 2007. 'temeljem prijavnog lista i kopije kat.plana od 4. lipnja 2007.temeljem 'pravomoćnog rješenja drž.geodetske uprave od 25. srpnja 2007. kada je dio čestica izbrisan te besteretno otpisan. Potom je 19. listopada 2010. zabilježen prijavni list od 20. siječnja 2010., kopija katastarskog plana od 20. siječnja 2010. i rješenja PPOD Ureda za katastar Osijek od 28. rujna 2010. Inače, prethodni su vlasnici bili Zoran Novaković i Roberta Novaković iz Osijeka.

Kao vlasnik je upisan Tvrtko Salitrežić na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 06. svibnja 2009. g. br. ov. 10221/09. i sporazuma o raskidu Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 06. svibnja 2009. godine. Na nekretnini je prije kupnje bio zalog Privredne banke koji je izbrisan. Također navodi se i podatak zaprimljen 19. veljače 2008. 'Temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 25.10.2007.' uknjižen je zalog na nekretninama za iznos od 130.000 eura u korist tvrtke TD projekt Osijek'. Kao što smo naveli u uvodu članka TD projekt je tvrtka koju je sutkinja Salitrežić navela u svojoj imovinskoj kartici s obzirom da njen muž Tvrtko u istoj posjeduje 50-postotni udio te je u navedenoj i direktor. Naravno da bi se dalo raspravljati o tome kojim je sve gotivinskim sredstvima muž sutkinje Salitrežić financirao gradnju velebne milijunski vrijedne vile Hosue 04 koju ponosno reklamira kao projekt svoje tvrtke Sirrah-projekti. Također, dalo bi se razmatrati i na koji je način reguliran odnos između fizičke osobe Tvrtka Salitrežića koji se uknjižio kao vlasnik te vile i tvrtke Sirrah-projekti koja je pravni subjekt i u kojoj je on polovični vlasnik.

Naime, sutkinja je navela kako je ta nekretnina stečena iz dobiti trgovačkog društva ali nije precizirano kojeg. S obzirom da muž sutkinej Salitrežić ima više tvrtki postavlja se pitanje je li dobit koju je ostvario iz tih tvrtki a koja je prikazana i na koju je plaćen porez u korelaciji s milijun eura koliko je navedeno da vrijedi investicija samo u vilu u Splavarskoj ulici koja je označena kao House 04. K tomu je sutkinja Salitrežić navela i druge nekretnine koje je njen muž stekao kroz dobit trgovačkog društva. Dakle, radi se o dva apartmana u Bašaniji. Jedan je površine 75,95 m2 i procijenila ga je na 105. 000 eura a drugi je površine 69,72 m2 i procijenjen je na 100.000 eura. Za oba je navela da je njen muž stekao kroz dobit iz trgovačkog društva. Zanimljivo je kako sama sutkinja Salitrežić nema na svoje ime upisane nekretnine. Navela je paket od 69 dionica HT-a te prihod od dividendi po tim dionicama i novčanu štednju od 14.999 eura i to isplati po polici životnog osiguranja Uniqa d.d. Također, upisala je i stalni prihod od plaće koju ima kao sutkinja a koja bruto iznosi od 4350 € do 4500 € mjesečno. Nesporno je da obitelj Salitrežić ima iznimno visoke troškove održavanja takve velebne vile iz snova na obali Drave u Osijeku.

Za živjeti na tako visokom stambenom nivou potrebna su enormna primanja koje zacijelo ne bi mogla financirati sutkinja Salitrežić samo od svoje plaće već u tome mora značajno sudjelovati njen muž, vlasnik više tvrtki. Kao što smo u uvodu rekli ime Tvrtka Salitrežića u medijskoj se orbiti našlo onda kada se počelo prigovarati na obnovu kuća na Banovini poslije Domovinskog rata s obzirom da su brojni objekti srušeni tijekom potresa. Tako je na nizu portala i medija vidljivo kako je davao izjave nakon potresa. Na maxportalu pronašli smo članak u kojem ga se citira a koji je nastao na temelju priloga s AlJazeere. Članak je objavljen 8. siječnja 2021. pod naslovom: 'Otkriveno tko je radio obnovu kuća u Petrinji. Evo što kažu danas'. U uvodu se navodilo kako je 'DORH je pokrenuo izvide o spornoj obnovi kuća nakon rata. Istražitelji su posjetili selo Strašnik i razgovarali s vlasnicima obnovljenih kuća koje su nakon potresa postale neupotrebljive. Kuće koje su obnovljene za račun poreznih obveznika. AlJazeera je otkrila tkoje projektirao, tko gradio a tko nadzirao obnovu u Strašniku 1996. godine. Glavne aktere, koje mještani prozivaju, pronašli su u Osijeku.

“Mislim da je kod nas vodio poslove Veljko Savić, sjećam se njega i imena, ali ne znam tko je radioprojekt. Mene samo zanima tko je projektirao kuću dođe mi da odem tamo i da vidim kako je svoju isporjektirao”, kazao je Tomislav Stanić. Projektanti,  iz tvrtke Sirrah iz Osijeka, radili su upute za gradnju i radili su nadzor. A za tvrtku KRS, koja je u međuvremenu ugašena, radio je šef gradilišta Veljko Savić. “Svi ljudi su prvi kontakt imali samnom i ja u tom momentu mogu reći – da, ja sam određivao koja će se kuća raditi a moj status ne može biti najodgovorniji jer je to niz od 5-6 ljudi’, kazao je Savić za AlJazeeru. Savić kaže da je odgovarao građevinskom nadzorniku iz tvrtke Sirrah koja i danas posluje. Još uvijek čuvaju svu dokumentaciju obnove Strašnika. “Ja točno znam što smo i kako smo napravili, imamo to dokumentirano i ponosni smo na to. Pa da ja smatram… Ne bi to inače sačuvao, ali evo tu je”, kazao je Tvrtko Salitrežić, direktor i suvlasnik tvrtke Sirrah.

Salitrežić uvjerava da financijskih propusta nije bilo, a govoreći o kvaliteti gradnje objašnjava teške uvjete u poslijeratnom vremenu. Beton se – kaže – pripremao na licu mjesta vodom iz bunara. “Međutim kad se on ugradi, uzima se uzorak i službeni ovlašteni laboratorij daje atest da je taj beton dobar. E sada, dali je moguće da u jednom ogromnom sistemu možda ima lošije izvedenih radova… ali, naravno da je moguće. Ali, to nije bio niti sistem, niti sustav niti pravilo. – Niste to mogli vidjeti? – U ovom dijelu u kojem smo mi gledali – ne, smatra Salitrežić. O lošim uvjetima, ali i o navodnoj krađi građevinskog materijala Savić kaže da je znalo nestati nešto cementa. “Šljunak je takav kakav je i on je nestao, pomiješao se s blatom i zemljom, kiša je padala”, kazao je Savić. Upitan je li to utjecalo na kvalitetu kazao je da se na to ne može tako gledati. ‘Ne možete to tako gledati vi imate zadatak koji morate napraviti i zna se točko ako u kvadrat zida idu 52 cigle onda ne možete reći da ste ugradili 40 jer se vidi’, pojasnio je.,radili su upute za gradnju i radili su nadzor.

A za tvrtku KRS, koja je u međuvremenu ugašena, radio je šef gradilišta Veljko Savić.“Svi ljudi su prvi kontakt imali samnom i ja u tom momentu mogu reći – da, ja sam određivao koja će se kuća raditi a moj status ne može biti najodgovorniji jer je to niz od 5-6 ljudi’, kazao je Savić za AlJazeeru. Na pitanje jesu li u gradnji tih kuća računali na mogući potres Savić odgovara negativno. “Ne! U to vrijeme nije bilo i nije bilo izračuna statičkog’, istaknuo je Savić. Salitrežić pak odgovara potvrdno i dodaje da je unutra  morala biti po važećim zakonskim propisima. ‘Radili smo po propisu iz 1981. godine koju je Hrvatska preuzela kao normu i to je ispoštovano 100 posto u našim uputama’, ustvrdio je Salitrežić. O USKOK-ovoj istrazi Salitrežić kaže da je “to daleko najteža i najneugodnija optužba, ali dobra je vijest da je to ništa lakše za dokazati.” Savić također ističe da ga nije strah jer su svi papiri uredno napravljen.Ako istraga otkrije nepravilnosti u obnovi, u što vlasnici obnovljenih kuća otvoreno ukazuju, krivcima će se, zbog zastare moći suditi samo ako se utvrdi da je riječ o ratnom profiterstvu' - emitirano je u AlJazeera prilogu a  preneseno na maxportalu.

Istražili smo i profesinalni put sutkinje Salitrežić. Tako smo pronašli podatak da ju je 3. lipnja 1993. za sutkinju Općinskog suda u Osijeku imenovao Stjepan Mesić i to 3. lipnja 1993. godine. Dotad je bila stručna savjetnica na tom sudu. Njezino imenovanje za sutkinju Općinskog suda potvrdio je i bivši predsjednik DSV-a Ante Potrebica 3. listopada 1996. Tada su uz nju izabrani za suce istog suda i Darko Krušlin i Zvonko Vekić, koji će kasnije izgubiti sudačku dužnost nakon što ih je Zdravko Mamić prozvao za mito o čemu smo pisali i u ranijem članku. Azra Salitrežić imenovana je za sutkinju Županisjkog suda u Osijeku 19. travnja 2018. a tu je odluku potpisao tadašnji predsjednik DSV-a Željko Šarić. Kada je u svibnju 2019. određeno da će ona suditi Mamićima u ponovljenom sudskom postupku istaknuto je kako je sutkinja za koju se ne vežu nikakve afere. Drugom optužnicom, uz Zdravka Mamića, obuhvaćeni su njegov sin Mario, brat Zoran, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan. Kao što je poznato u međuvremenu su Krota i Vuksan sve priznali uz prethodnu nagodbu s tužiteljstvom.