Sutkinja Trgovačkog suda u Osijeku Dubravka Kuveždić presudila je u tužbi Drage Tadića iz Osijeka kojeg je zastupao zagrebački odvjetnik Ante Župić iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o.. Tuženik je bio Osijek - Koteks kojeg je zastupao odvjetnik Mojmir Ostermann iz zagrebačkog Ostermann i partneri odvjetničkog društva. Tadić je tužio svoju bivšu firmu zbog isplate iznosa od 251.739,36 €/ 1.896.730,20 kn. Sutkinja je presudila 21. studenog ove godine a presudu je objavila 7. prosinca. Odbacila je Tadićevu tužbu pa je tako ne samo izgubio spor već je dužan Osijek - Koteksu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 38.764,14 € /292.068,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. prosinca 2023. do isplate sve u roku od 8 dana. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Tadić tužbom i tijekom postupka tvrdio da je:
'Temeljem Ugovora o vođenju poslova Osijek - Koteks.d.d. do dana 22. studenoga 2011. bio predsjednik uprave tuženika kada je nadzorni odbor tuženika na sjednici donio odluku o opozivu tužitelja sa mjesta predsjednika uprave iz razloga lošeg financijskog stanja u tvrtki. Temeljem odredbe iz članka 9.2 Ugovora o vođenju poslova Osijek - Koteks d.d. tužitelj ima pravo na isplatu „otpremnine“ u visini 12 mjesečnih plaća, što prema izvatku za 11/2011. iznosi ukupno 1.896.730,20 kn. Budući tuženik neosnovano odbija isplatiti tužitelju pripadajuću naknadu tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 251.739,36 €/ 1.896.730,20 kn sa zakonskim kamatama tekućim od 1. siječnja 2012. do isplate po kamatnoj stopi u smislu članka 29. stav 2. ZOO-a, kao i nadoknaditi parnični trošak' - piše u presudi.
Nadalje se navodi: 'U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj temeljem Ugovora o vođenju poslova od 5. srpnja 2010. bio predsjednik uprave tuženika do 22. studenoga 2011. kada je nadzorni odbor tuženika opozvao tužitelja sa mjesta predsjednika uprave. Tuženik osporava da je odluka donesena iz razloga lošeg financijskog stanja tuženika, nego je tužitelj u razdoblju obnašanja funkcije predsjednika uprave u više navrata grubo povrijedio obveze koje je temeljem Ugovora preuzeo, a što proizlazi iz zapisnika sa sjednice nadzornog odbor tuženika od 22. studenoga 2011. Tužitelj je grubim povredama obveza tuženiku počinio materijalnu štetu velikih razmjera, te tuženik navodi nekoliko slučajeva. Tužitelj je dana 23. ožujka 2010. kao direktor tuženika sklopio štetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela društva OKTAL PLUS d.o.o. za cijenu od najmanje dvostruko veću od tržišne.
Tužitelj je pri tom grubo povrijedio obveze iz statuta tuženika, jer za takvo stjecanje poslovnih udjela nije tražio, niti dobio prethodnu suglasnost nadzornog odbora tuženika. Tužitelj je kao predsjednik uprave 24. rujna 2009. u ime tuženika sklopio štetni Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji kojim se tuženik obvezao trgovačkom društvu BUSIŠTA DVA d.o.o. Zadar plaćati iznos od 900.000,00 EUR godišnje na ime eksploatacije tehničkog građevnog kamena. Osnivač i jedini član trgovačkog društva BUSIŠTA DVA d.o.o. Zadar, je trgovačko društvo BUSIŠTA TRI d.o.o. Zagreb čiji je jedini član tužitelj. Tuženik smatra da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 24. rujna 2009. bio u sukobu interesa, te isti sklopio u vlastitom interesu, a ne u interesu tuženika.
Tužitelj je 19. srpnja 2005. sa trgovačkim društvom GOLD AUTO d.o.o. Novi Sad zaključio Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu tuženika koji se nalazi u Novom Sadu, površine 38,5 m2, te mu je isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 27.057,50 EUR koji iznos je tužitelj zadržao za sebe, te oštetio tuženika. Tijekom financijskog nadzora u razdoblju od 2007. i 2008. godine od strane Ministarstva financija tuženiku je naloženo platiti PDV za 2007. u iznosu od 3.844.370,93 kn, te kamata u iznosu od 1.301.607,71 kn, te PDV za 2008. u iznosu od 6.416.977,67 kn i kamata 1.656.445,62 kn. Tuženik tvrdi da je tužitelj kao predsjednik uprave tuženika odgovoran za gubitak u poslovanju tuženika koji tijekom 2010. godine iznosi 70.796.801,00 kn, a u 2011. godini gubitak iznosi 122.055.102,00 kn. Tuženik tvrdi da je člankom 9.3. Ugovora propisano da ukoliko je opoziv tužitelja uslijedio zbog grube povrede obveza, jer je tuženiku počinjena šteta velikih razmjera tužitelj nema pravo na otpremninu.
Grubom povredom obveza smatra se i postojanje osnovane sumnje da je tužitelj počinio kazneno djelo kojim je tuženiku prouzrokovana neposredna ili posredna šteta. Tuženik tvrdi da je u potvrđenoj USKOK-ovoj optužnici protiv tužitelja oštećen tuženik za 4.993.521,00 kn na ime mjenicama plaćenog i neisporučenog šljunka obrtu SANTIVA vlasnika Ramiza Pandžić. Tuženik tvrdi da tužitelj u ispunjavanju svojih obveza nije postupao s osobitom pažnjom, nego je namjerno tuženiku prouzročio veliku materijalnu štetu, te je zahtjev za isplatom otpremnine neosnovan. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, te smatra da u slučaju da tužitelj ima pravo na otpremninu ista bi u skladu s odredbom članka 9.2. Ugovora u skladu s točkom 3.1. Ugovora iznosila 75.000,00 kn neto mjesečno, a ne kako to tužitelj potražuje u visini plaće za rujan i listopad 2011. Tuženik predlaže da sud odbije tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan i tuženiku nadoknadi parnični trošak.' - piše u presudi. Sutkinja je izvršila uvid u niz dokaza tijeom postupka.
U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitana je odluka Nadzornog odbora tuženika od 22. studenoga 2011., zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine, Ugovor o vođenju poslova tvrtke Osijek - Koteks d.d. od 5. srpnja 2010., plaća tužitelja za rujan i listopada 2011., zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora tuženika od 22. studenoga 2011. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OKTAL PLUS d.o.o. od 23. ožujka 2010., Statut tuženika od 17. lipnja 2010., Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji između BUSIŠTA DVA d.o.o. Zadar i tuženika od 24. rujna 2009., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru za tvrtku BUSIŠTA DVA d.o.o., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku BUSIŠTA TRI d.o.o., Ugovor o kupoprodaji između tuženika i GOLD AUTO d.o.o. od 19. srpnja 2005., rješenja Ministarstva financijske policije Središnji ured Zagreb od 30. lipnja 2010., godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2010., te za 2011. godinu, preslike stranice Večernjeg lista....
U ovoj pravnoj stvari je donesena presuda P-762/2012 od 12. ožujka 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-4537/2013 od 4. svibnja 2016. odbijena je žalba tužitelja, te potvrđena prvostupanjska presuda. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revt-538/2016 od 14. ožujka 2022. je prihvaćena revizija tužitelja, te su ukinute presuda Visokog trgovačkog suda i prvostupanjska presuda ovoga suda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Tuženik je uz podnesak od 29. rujna 2023. dostavio presude Županijskog suda u Osijeku broj K-Us 6/2012 i presudu Vrhovnog suda RH broj Kž-Us 28/2015 .... kojima je tužitelj pravomoćno presuđen za primanje mita u gospodarskom poslovanju i zlouporabu položaja i ovlasti, a kojima je tuženiku prouzročio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 5.093.521,20 kn. Također je dostavio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku Pn-303/2018, kojom je tužitelju naloženo platiti tuženiku iznos od 2.770.521,20 kn.
Ovim presudama je dokazano da je tužitelj tuženiku počinio materijalnu štetu velikih razmjera, te stoga nema pravo na otpremninu sukladno odredbi članka 93. Ugovora. Tuženik je također dostavio presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-13/2019 od 18. lipnja 2021. kojom je tužitelj pravomoćno osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, te mu izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca. Ovom presudom je također utvrđeno da je tužitelj prouzročio tuženiku imovinsku štetu u iznosu od 15.768.422,05 kn. Tuženik je podneskom od 6. listopada 2023. obavijestio sud da je rješenjem Nagodbenog vijeća FINE otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom 2. rujna 2013., te da je rješenjem ovoga suda Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe tuženika.
Tuženik predlaže odbaciti tužbu, jer tužitelj svoje potraživanje koje je dospjelo prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe nije prijavio u tom postupku i koja nema status prioritetne tražbine niti ga je tuženik uvrstio u popis vjerovnika, te je zbog toga izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovog parničnog postupka. Tužitelj se podneskom od 18. listopada 2023. protivio navodima tuženika iz naprijed citiranih podnesaka navodeći da se presude na koje se poziva tuženik odnose na razdoblje prije zaključenja Ugovora od 5. srpnja 2010., te ne mogu koristiti u ovom postupku. Također navodi da Ugovor o vođenju poslova tvrtke Osijek - Koteks d.d. sadrži elemente menadžerskog ugovora, ali i radno-pravnog ugovora, te smatra da tužitelj kao zaposlenik tuženika nije dužan prijaviti tražbinu koja proizlazi iz radnog odnosa u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom, a koju potražuje ovom tužbom koja proizlazi iz rada u razdoblju od 5.7.2020. do 22.11.2021.
U ponovnom postupku su pročitani: presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-6/2012 od 26. rujna 2014., presuda Vrhovnog suda RH broj Kž-Us-28/2015 od 1. ožujka 2016., presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-303/2018 od 13. svibnja 2022., presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-610/2022 od 1. ožujka 2023., rješenje FINE od 2. rujna 2013. i 20. prosinca 2013., rješenje ovoga suda Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015., presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-13/2019 od 18. lipnja 2021., povijesni izvadak iz sudskog registra za Osijek - Koteks d.d., rješenje Ministarstva financija od 30. lipnja 2011., saslušan je tužitelj u svojstvu stranke, te svjedok Mate Bilić. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je temeljem Ugovora o vođenju poslova tvrtke Osijek - Koteks d.d. od 5. srpnja 2011. (u daljnjem tekstu Ugovor) zaključenim između tuženika kao društva i tužitelja kao predsjednika uprave regulirano prava i obveze predsjednika uprave, njegova ovlaštenja u skladu sa ZTD- Poslovni broj: 4 P-239/2023-45 5 om, te Statutom, pitanje plaća predsjednika uprave, naknade za rad na teret troškova društva.
Ugovor je zaključen do 3. veljače 2012. Tijekom postupka nije sporno da je Nadzorni odbor tuženika na sjednici od 22. studenoga 2011. opozvao tužitelja sa mjesta predsjednika uprave tuženika, te je opozvan i raskinut Ugovor o vođenju poslova tvrtke Osijek - Koteks d.d. od 5. srpnja 2010. Tijekom postupka nije sporno da je rješenjem Nagodbenog vijeća FINE od 2. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom Osijek - Koteks d.d., te da je rješenjem ovoga suda Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe nad dužnikom Osijek - Koteks .d. i njegovih vjerovnika. Nije sporno da tužitelj svoju tražbinu u ovoj pravnoj stvari nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom. Tijekom postupka je sporno da li je ugovor o vođenju poslova tvrtke Osijek - Koteks d.d. od 5. srpnja 2010. menadžerski Ugovor kako to tvrdi tuženik ili ugovor o radu kako to tvrdi tužitelj, te zavisno od toga da li je otpremnina koju potražuje tužitelj u ovoj pravnoj stvari otpremnina koja proizlazi iz njegovog rada kod tuženika, te tužitelj istu nije dužan prijaviti u postupku predstečajne nagodbe tuženika ili je tražbina tužitelja u ovoj pravnoj stvari otpremnina iz menadžerskog ugovora, te je istu tužitelj bio dužan prijaviti. 21. Iz članka 1.
Ugovora je vidljivo da se ovim Ugovorom reguliraju odnosi koji se odnose na prava i obveze predsjednika uprave društva kod vođenja poslova, obveze i ovlaštenja koje predsjednik uprave ima u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, Statutom te općim spisima društva, plaće predsjednika uprave, te ostale naknade za rad na teret troškova društva. Također je navedeno da je Drago Tadić na sjednici NO društva koja je održana 9. veljače 2010. izabran za predsjednika uprave za razdoblje do 3. veljače 2012. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Ugovora, te da je nadzorni odbor tuženika na sjednici od 22. studenoga 2011. opozvao tužitelja s mjesta predsjednika uprave tuženika sud zaključuje da je Ugovor od 5. srpnja 2010. menadžerski ugovor, jer je zaključen između predsjednika uprave Drage Tadić i tvrtke Osijek - Koteks d.d., a u skladu s odredbama ZTD. 23. Kako tužitelj ovom tužbom od tuženika potražuje točno navedeni novčani iznos na ime otpremnine iz odredbe 9.2. Ugovora a kojeg sud cijeni kao menadžerski ugovor, sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja da tužbom potražuje isplatu otpremnine koja proizlazi iz njegovog rada kao zaposlenika tuženika, te nije dužan prijaviti svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe tuženika.
Kako je tužitelj opozvan s mjesta predsjednika uprave tuženika na sjednici NO od 22. studenoga 2011., to pravo na otpremninu tužitelja dospijeva opozivom tudenoga 2011., a kako je rješenjem FINE od 2. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom, sud zaključuje da je tužitelj vjerovnik tuženika sukladno odredbi članka 3. točka 12. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 144/12, 81/13, 71/15, 78/15 i 114/22, dalje ZFPPN), te je svoju tražbinu bio dužan prijaviti u skladu s odredbom članka 54. ZFPPN. Prema stavu sudske prakse Ustavni sud RH broj U-III-354/2016 od 16. ožujka 2016. "Osporenim rješenjem Visoki trgovački sud je ocijenio da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu doneseno sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. visoki trgovački sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini koja je priznata u postupku predstečajne nagodbe niti je obuhvaćena predstečajnom nagodbom, niti se radi o tražbini koja je osporena u postupku predstečajne nagodbe, slijedom čega je podnositelja izgubio procesnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka.
U konkretnom slučaju podnositelj nije kao vjerovnik pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku (tuženiku) i nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, pa protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku podnositelj više ne može voditi predmetni parnični postupka slijedom čega je tužba pravilno odbačena". Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj kao predsjednik uprave s tuženikom 5.7.2010. zaključio Ugovor o vođenju poslova tvrtke koji, po mišljenju ovoga suda, predstavlja menadžerski ugovor. Kako je Nadzorni odbor tuženika opozvao tužitelja s mjesta predsjednika uprave tuženika 22. studenoga 2011., a nad tuženikom je rješenjem FINE od 2. rujna 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe, tužitelj je svoju tražbinu na ime otpremnine iz menadžerskog ugovora kao vjerovnik bio dužan prijaviti u postupku predstečajne nagodbe tuženika.
Kako tužitelj svoju tražbinu u ovoj pravnoj stvari nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe tuženika niti ju je tuženik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika o nedopuštenosti tužbe, te je sukladno odredbi članka 81. stav 2. ZFPPN i sudskoj praksi tužbu odbacio i riješio kao u izreci. Za slučaj da tužba tužitelja nije odbačena, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine je neosnovan u cijelosti. Revizijski sud je ukinuo i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ovoga suda s uputom da sud prvog stupnja utvrdi pravu volju stranaka prilikom zaključenja Ugovora od 5. srpnja 2010. u pogledu točke 9 Ugovora. Na okolnosti prave volje stranaka iz točke 9 Ugovora saslušan je tužitelj Drago Tadić i svjedok Mate Bilić, član NO tuženika.Tužitelj Drago Tadić u svom iskazu navodi da nije sudjelovao u sastavljanju sadržaja Ugovora od 5.7.2010. nego mu je Ugovor ponuđen na potpis u sadržaju kakvoj je potpisao. Takav Ugovor je mogao uzeti ili ostaviti, a prilikom potpisa nije čitao odredbe Ugovora, te da mu je Ugovor prvobitno dostavljen na njemačkom jeziku, a poslije je potpisao Ugovor na hrvatskom jeziku.
Iz iskaza svjedoka Mate Bilić – člana No tuženika, je vidljivo da osobno nije sudjelovao u sastavljanju Ugovora, vidio je Ugovor na hrvatskom jeziku, a kojeg je potpisao predsjednik Nadzornog odbora, koji je u to doba bio Aluta Oltyan, te pretpostavlja da je Ugovor sklopljen u Beču. Imajući u vidu iskaze tužitelja i svjedoka Bilić, sud zaključuje da tužitelj niti svjedok Mato Bilić kao član NO tuženika nisu sudjelovali pri sastavljanju Ugovora od 5.7.2010., nego je tužitelj ponuđeni tekst Ugovora potpisa, a Ugovor mu je dostavio na potpis predsjednik uprave tuženika. Stoga sud nije mogao utvrditi pravu volju stranaka u pogledu točke 9 Ugovora. Nije sporno da je člankom 9.2. Ugovora predviđeno da u slučaju da nadzorni odbor tuženika opozove predsjednika uprave predsjednik uprave imao pravo na otpremninu u visini 12 mjesečnih plaća.Tijekom postupka između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na otpremninu u skladu s odredbom članka 9.2. Ugovora i u tolikom iznosu, jer tuženik tvrdi da je opozvan zbog grube povrede obveza pri čemu je društvu počinjena materijalna šteta velikih razmjera, te da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela, te tuženik uopće nema pravo na otpremninu u skladu s odredbom članka 9.3. Ugovora.
Iz sadržaja obrazloženja odluke Nadzornog odbora od 22.11.2011. je vidljivo da tužitelj nije svoje poslovne obveze ispunjavao sa dužnom pažnjom već je svojim poslovnim odlukama ozbiljno ugrozio poslovanje društva i njegovu likvidnost, te je društvo zapalo u znatne financijske probleme, nije ostvaren poslovni plan za 2010. godinu, već je ostvaren gubitak u iznosu od preko 70.000.000,00 kn, te za prvih 9 mjeseci tekuće poslovne godine gubitak preko 72.000.000,00 kn. Društvo ima brojne vjerovnike čije obveze nisu podmirene i koji sredstvima osiguranja mogu ugroziti poslovanje društva i dovesti do blokade žiro računa. Društvo je počinilo brojne financijske prekršaje radi čega je Ministarstvo financija-Porezna uprava donijelo konačno rješenje o prisilnoj naplati poreznog duga sa naslova nepodmirivanja obveza u iznosu od gotovo 2.000.000,00 EUR. Tužitelj je odgovoran što je društvo steklo poslovne udjele u OKTAL PLUS d.o.o. pri čemu nije poštivana procedura koja nalaže obvezu prethodne suglasnosti Nadzornog odbora.
Prema odredbi članka 14. Statuta tuženika, uprava društva vodi poslovanje društva u skladu sa Zakonom i ovim Statutom. Prema odredbi članka 240. stav 1. ZTD-a uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelj da se vremensko razdoblje za nastanak razloga za opoziv tužitelja s mjesta predsjednika uprave tuženika treba cijeniti samo u razdoblju od 5. 7. 2020 do 22. 11. 2011., jer iz iskaza tužitelja Drage Tadića, te uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za Osijek - Koteks d.d. je vidljivo da je Drago Tadić predsjednik uprave tuženika u razdoblju od 5. rujna 2007. do opoziva 22. studenoga 2011. Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj K-Usa-6/2012 od 26. rujna 2014. je vidljivo da je tužitelj proglašen krivim za primanje mita u gospodarskom poslovanju i zlouporabe položaja i ovlasti, te je osuđen radi počinjenja kaznenih djela protiv gospodarstva, a presudom Općinskog suda u Osijeku Pn-303/2018 je naloženo tužitelju, te još dvojici tuženika da Osijek - Koteks d.d. isplate naknadu štete u iznosu od 2.770.521,20 kn sa pripadajućim kamatama i troškom postupka, zbog počinjenih djela iz naprijed citirane presude Županijskog suda u Osijeku.
Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj K-13/2019 je vidljivo da je Drago Tadić sa Aluta Oltyan proglašen krivim za zaključenje Ugovora kojim trgovačko društvo Osijek - Koteks d.d. obvezno plaćati trgovačkom društvu BUSIŠTA DVA d.o.o. na ime troškova zakupa nekretnine i koncesije fiksni iznos od 900.000,00 EUR godišnje, te mu je određena primjerena kazna, a obojica su solidarno Osijek - Koteks d.d. dužni isplatiti imovinsku štetu u iznosu od 15.867.422,05 kn. Iz rješenja Ministarstva financija od 30. lipnja 2011. je vidljivo da se odobrava zahtjev za reprogram poreznog duga Osijek - Koteks d.d. koji na dan 31. prosinca 2010. iznosi 13.219.402,00 kn na rok povrata od 30 mjeseci. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj kao predsjednik uprave tuženika u razdoblju od 5. rujna 2007. do opoziva 22. studenoga 2011.
Prilikom vođenja poslova nije vodio poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u skladu s čl. 252. St. 1. ZTD-a, nego je za radnje prilikom vođenja poslova tuženika pravomoćno presuđen za kaznena djela za primanje mita u gospodarskom poslovanju i zlouporabe položaja i ovlasti, te je osuđen radi počinjenja kaznenih djela protiv gospodarstva, te je počinio društvu materijalnu štetu velikih razmjera, a što je vidljivo iz dostavljenih pravomoćnih presuda u kaznenim i građanskim predmetima a iz razloga koji sud navedeni u obrazloženju odluke NO tuženika o opozivu. Kako je tužitelj opozvan zbog grube povrede obveza zbog kojih je društvu počinjena velika materijalna šteta sud zaključuje da tužitelj nema pravo na otpremninu u skladu s odredbom članka 9.3. Ugovora. Zbog svega navedenog sud bi tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio.'- piše u presudi sutkinje Dubravke Kuveždić. Protiv te presude Drago Tadić može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 dana od dana objave.