Na Općinskom sudu u Novom Zagrebu sudac Damir Romštajn presudio je u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe TUŠKAN d.o.o. i II-okrivljene odgovorne osobe Martine Tuškan. Tvrtku koja ima u vlasništvu lanac Simple frizerskih salona u brojnim trgovačkim centrima diljem Hrvatske branio je odvjetnik Mislav Šarac iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba. Sudilo im se zbog djela prekršaja iz čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača a povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga. Glavna rasprava zaključena je 20. ožujka 2023. a presuđeno je 6. listopada 2023. godine. Iz dokumenta je vidljivo kako tvrtka Tuškan posluje s dobiti, da imaju 10 zaposlenih te da se protiv njih ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak. Uz ime Martine Tuškan piše, među ostalim, da je Zagrepčanka, rođena 1974., da je po zanimanju frizerka, zaposlena, u MIČ Stylingu, da je prekršajno neosuđivana te da se protiv nje ne vodi postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo.

Oslobođeni su optužbe 'da bi u periodu od 8. siječnja do 18. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama trgovačkog društva TUŠKAN d.o.o. .... frizerski salon Simple u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 16 (Avenu Mall) prilikom pružanja usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su: - za uslugu šišanje do 4 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 99,00 kn/13,14 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 14,00 €/ 105,48 kn, stoje povećanje od 0,86 €, odnosno 6,54 % - za uslugu fen frizura/pranje kose do 4 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 65,00 kn/8,63 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 9,00 €/ 67,81 kn, stoje povećanje od 0,37 €, odnosno 4,29 % - za uslugu preljev od 5 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 218,00 kn/28,93 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 29,00 €/ 218,50 kn, što je povećanje od 0,07 €, odnosno 0,24 % -za uslugu šišanje + toniranje od 5 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 419,00 kn/55,61 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 56,00 €/421,93 kn, stoje povećanje od 0,39 €, odnosno 0,70 % - za uslugu dječje šišanje do 4 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 74,00 kn/9,82 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 10,00 €/75,35 kn, stoje povećanje od 0,08 €, odnosno 1,83 % - za uslugu pramenovi cijela kosa od 5 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 416,00 kn/55,21 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 60,00 €/452,07 kn, stoje povećanje od 4,79 €, odnosno 8,68 % - za uslugu šišanje bez pranja do 4 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 86,00 kn/11,41 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 12,00 €/90,41 kn, stoje povećanje od 0,59 €, odnosno 5,17 % - za uslugu bojanje/izbjeljivanje do 4 cm kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 210,00 kn/27,87 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 28,00 €/210,97 kn, stoje povećanje od 0,13 €, odnosno 0,47 % - za uslugu specijalna njega kojoj je maloprodajna cijena na dan 31.12. 2022. iznosila 185,00 kn/24,55 €, dana 01.01.2023. neopravdano povećali cijenu na 25,00 €/188,36 kn, što je povećanje od 0,64 €, odnosno 1,83 % i svojim postupanjem neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda, dakle, da bi se okrivljenici koristili nepoštenom, odnosno agresivnom poslovnom praksom pa da bi time počinili djelo prekršaj iz čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. 

Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč.3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda'. Iz obrazloženja je vidljivo sljedeće: 'Ovlašteni i nadležni tužitelj Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog pod brojem klasa: UP/I-336-02/23-02/29 ur.broj: 443-02- 05-02-23-10 od 20. ožujka 2023. protiv I-okrivljene pravne osobe TUŠKAN d.o.o. i II- okrivljene odgovorne osobe Martine Tuškan zastupanih po branitelju Mislavu Šarcu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je provedena glavna rasprava. 2. U pisanoj obrani I-okrivljena pravna osoba Tuškan d.o.o. i u njoj II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan a koja je uložena po opunomoćenom branitelju su naveli kako je Naslovni Sud za dan 17.04.2023.g. zakazao ročište povodom optužnog prijedloga podnesenog od strane Državnog inspektorata od dana 28.03.2023.g. protiv okrivljenih, a s obrazloženjem da su u periodu od 08.01.2023. godine do 18.01.2023.g. u poslovnim prostorijama TD TUŠKAN d.o.o., frizerskog salona SIMPLE u ZAGREBU, Avenue Mall, prilikom pružanja usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33, 34., 35., 38 i 39.t3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su popisane frizerske usluge pružali po cijenama višim nego su bile cijene važeće 31. 12. 2022. godine, iz čega proizlazi da su neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31.12.2022.g. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 01.01.2023.g. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluge, dakle okrivljeni da su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom te kako oni ovim putem iznose svoje očitovanje na dostavljeni optužni prijedlog te ističu kako okrivljeni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret jer nije bilo neopravdanog povećanja maloprodajnih cijena, te da također i primijenjene zakonske odredbe ne obuhvaćaju situaciju bilo kakvog povećanja maloprodajnih cijena odnosno Državni inspektorat je primijenio pogrešno materijalno pravo, ne postoji propisana kazna.

Državni inspektorat u optužnom prijedlogu obrazlaže da su okrivljeni koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33, čl. 34., čl. 35., čl. 38 i čl. 39. toč.3. Zakona o zaštiti potrošača. U obrazloženju pobijanog optužnog prijedloga obrazlažu se zakonske odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 33. ZZP-a je nepoštena poslovna praksa zabranjena, čl. 34. ZZP-a je propisano daje poslovna praksa nepoštena, čl. 35. ZZP-a je propisano daje poslovna praksa zavaravajuća i čl. 38. ZZP-a je propisano daje poslovna praksa agresivna. Nadalje, podnositelj optužnog prijedloga se poziva na odredbu članka 8. Zakona o uvođenju eura koja odredba propisuje daje zabranjeno poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA. Prvenstveno se ističe kako je potpuno nejasan opis optužnog prijedloga u dijelu kada inspektorat navodi da su okrivljeni počinili povrede članaka 34. i 35. ZZP-a, a budući u daljnjem obrazloženju samo navodi da je utvrđeno da su se okrivljeni predmetnim povećanjem maloprodajnih cijena: „koristili agresivnom poslovnom praksom....".

Dakle, niti prema obrazloženju optužnog prijedloga naloga nije utvrđeno da bi okrivljeni koristili nepoštenu ili zavaravajuću poslovnu praksu, a kažnjeni su i zbog tog navodnog prekršaja. U obrazloženju se spominje samo agresivna poslovna praksa (što je također neosnovano). Slijedom navedenog je optuži prijedlog u potpunosti neosnovan. I i II- okrivljenici u svojoj pisanoj obrani navode kako nadalje, okrivljeni ističu kako je optužni prijedlog neosnovan i u odnosu na obrazloženje da su koristili agresivnu poslovnu praksu - s time da su povećali maloprodajne cijene nadziranih usluga. Naime, povećanje maloprodajnih cijena - sukladno Zakonu o zaštiti potrošača NE predstavlja agresivnu poslovnu praksu. Državni inspektorat je u obrazloženju optužnog prijedloga obrazlagao puno zakonskih odredbi, ali je zaboravio navesti odredbu članka 40. Zakona o zaštiti potrošača koja upravo taksativno nabraja što se smatra agresivnom poslovnom praksom. Tako članak 40. Zakona zaštiti potrošača glasi: „Postupci koji predstavljaju agresivnu poslovnu praksu Članak 40. ZZP-a agresivnom poslovnom praksom smatraju se sljedeći postupci 1. stvaranje dojma da potrošač ne može napustiti poslovne prostorije sve dok ne sklopi ugovor, 2. posjećivanje potrošača u njegovu domu, ignorirajući pritom zahtjev potrošača da se napusti njegov dom ili da ga se više ne posjećuje, osim u slučaju i u mjeri u kojoj je to opravdano radi propisima predviđenog prisilnog ispunjenja ugovorne obveze, 3. ustrajno i neželjeno komuniciranje s potrošačem putem telefona, telefaksa, elektroničke pošte ili drugog sredstva daljinske komunikacije, osim u slučajevima i u mjeri u kojoj je to opravdano zbog propisima predviđenog prisilnog ispunjenja ugovorne obveze, 4. traženje od potrošača koji postavlja odštetni zahtjev na temelju police osiguranja da dostavi određene dokumente koji, po razumnoj ocjeni, nisu relevantni za ocjenu opravdanosti tog zahtjeva ili sustavno izbjegavanje davanja odgovora na ustrajno dopisivanje potrošača, s namjerom da ga se odvrati od ostvarivanja prava koja mu pripadaju na temelju ugovora, 5. oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na to da kupe oglašavani proizvod ili da nagovore svoje roditelje ili druge punoljetne osobe da im kupe oglašavani proizvod, 6.zahtijevanje plaćanja proizvoda odmah ili s odgodom ili vraćanja ili čuvanja proizvoda koji je trgovac isporučio, a potrošač ga uopće nije naručio, 7. izravno obavještavanje potrošača da će posao ili opstanak trgovca biti ugrožen ako potrošač ne kupi proizvod, 8. stvaranje lažne predodžbe da je potrošač osvojio ili da će osvojili, bezuvjetno ili uz ispunjenje određene činidbe, određenu nagradu ili neku drugu odgovarajuću korist, kada u stvarnosti nikakva nagrada ili druga odgovarajuća korist nije predviđena ili kada je u stvarnosti poduzimanje bilo kakve radnje usmjerene na ostvarivanje te nagrade ili druge koristi uvjetovano određenim plaćanjem od strane potrošača ili potrošaču uzrokuje troškove.

Dakle, niti jedan od zakonom predviđenih postupaka ne obuhvaća radnju povećanja maloprodajne cijene. Štoviše niti po odredbi članka 38. Zakona o zaštiti potrošača niti jedna od navedenih nedopuštenih radnji ne može obuhvatiti povećanje maloprodajnih cijena iz konkretnog slučaja. Tako članak 38. ZZP-a propisuje kao agresivnu praksu uznemiravanje, prisila, fizička sila, prijetnja ili nedopušten utjecaj koji umanjuju ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača ili ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U konkretnom slučaju okrivljeni nisu koristili niti jednu od navedenih metoda - odnosno okrivljeni nisu ni na koji način ili oblik nagovarali ili utjecali na bilo kojeg kupca da kupi njihovu uslugu. Okrivljeni dakle nisu uznemiravali korisnike nisu vršili prisilu, nisu primjenjivali fizičku silu, nisu prijetili, nisu radili nikakav utjecaj. Štoviše niti u obrazloženju pobijanog optužnog prijedloga se niti ne navodi da bi okrivljeni primjenjivali neku od opisanih metoda - upravo stoga pobijani nalog se ne može ispitati, jer iz obrazloženja ne proizlazi opravdanje za izrečeni prekršaj i kaznu.

Okrivljeni su jednostavno objavili novi cjenik svojih usluga. Potrošači su nedvojbeno u svakom trenutku mogli utvrditi kolike su cijene usluga koje pružaju okrivljeni, te bez ikakvog utjecaja okrivljenih, odlučiti da li žele koristiti njihove usluge ili ne žele. Dakle ne postoji agresivna poslovna praksa. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je kako je državni inspektorat izrekao kaznu za prekršaj koji nije propisan za konkretnu situaciju, odnosno primijenili su zakonske odredbe koje nemaju veze s postupanjem okrivljenika - promjenom cjenika. I okrivljeni uopće nisu primijenili agresivnu poslovnu praksu, te stoga niti ne mogu biti kažnjeni za takvu povredu zakona. Činjenica povećanja maloprodajnih cijena, da li neopravdano, ili opravdano, uopće nije regulirana Zakonom o zaštiti potrošača, te se stoga ovaj Zakon nije niti smio primijeniti prilikom donošenja pobijanog prekršajnog naloga. Državni inspektorat je primijenio pogrešan zakon. I konačno, i najvažnije, okrivljenima se stavlja na teret da su neopravdano podigli cijene svojih maloprodajnih cijena (iako to uopće nije predmet Zakona o zaštiti potrošača).

Okrivljeni su tijekom inspekcijskog nadzora, državnoj inspektorici iznijeli razloge koji opravdavaju povećanje maloprodajnih cijena dokaz tome prilažu uvid u očitovanje na zapisnik, uvid u spis predmeta državnog inspektorata i saslušanje 2. okrivljene. Međutim, inspektorat u pobijanom optužnom prijedlogu uopće nije naznačio, da su okrivljeni iznijeli opravdanje za povećanje maloprodajnih cijena. Propuštanjem tog navoda, nadležna inspektorica je očito željela izbjeći da mora obrazložiti zašto takvo objašnjenje ne smatra opravdanim, ako je htjela podnijeti optužni prijedlog i izreći kaznu okrivljenima pod svaku cijenu. A očito je jedini razlog bio da se izrekne kazna - bez ikakvog kritičkog pregleda činjenica. Stoga ovim putem okrivljeni ponovno i ovdje ističu daje do povećanja kontroliranih maloprodajnih cijena došlo opravdano te da su okrivljeni bili prisiljeni povećati cijene kako ne bi poslovali s gubitkom, a do čega je došlo uslijed objektivnih razloga poskupljenja rada od 01.01.2023.g. Osnovni razlozi povećanja troškova poslovanja I-okrivljenog su od 01.01.2023. godine na snazi je nova Uredba o visini minimalne plaće u 2023. godine po kojoj je propisano da minimalna plaća radnika iznosi 700,00 EUR bruto tu se mora napomenuti kako žalitelj ima zaposlene radnike koji u ugovorima o radu imaju ugovorenu plaću u minimalnom zakonskom iznosu, uslijed čega je došlo do automatskog povećanja plaća za te radnike.

Na taj način je došlo do osjetnog povećanja mase plaća na mjesečnoj razini od 01.01.2023. godine je sukladno čl. 94. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22) koje su u primjeni od 01.01.2023.g. poslodavac dužan rad nedjeljom obračunati u iznosu od 50 % višem od redovnog rada. S obzirom da okrivljeni posluje isključivo u poslovnici koja se nalazi u sklopu trgovačkog centra koji radi sve nedjelje u kojima smiju raditi po Zakonu, okrivljeni od 01.01.2023.g. svojim radnicima mora isplaćivati i uvećane plaće za rad nedjeljom i to u visini 50% više nego ranije što predstavlja dodatni redovni trošak okrivljenika, od 01.01.2023.g. za okrivljenika rastu mjesečne zakupnine za poslovne prostore u kojima ima frizerski salon i to iz razloga što u postojećem ugovoru o zakupu poslovnog prostora ima odredbe o indeksnoj klauzuli, te su zakupodavci primijenili tu odredbu i poslali obavijesti o povećanju mjesečne zakupnine za iznos utvrđene inflacije u 2022. godini. I i II-okrivljenici u svojoj pisanoj obrane navode kako u periodu od studenoga 2022.g. godine, glavni dobavljač materijala koji se koriste u svakodnevnom radu, je povisio svoje nabavne cijene, uslijed čega su troškovi poslovanja za trgovačko društvo narasli za cca 10 -15 %, u odnosu na prethodno razdoblje, u prethodnom razdoblju je došlo do povećanja svih režijskih troškova u frizerskom salonu u kojem posluje okrivljenik dokaz tomu predlažu saslušanje 2- okrivljene, saslušanje svjedoka, uvid u ugovore o radu za radnike s minimalnom plaćom, uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora i obavijesti o povećanju zakupnine, uvid u ispostavljene račune dobavljača prije poskupljenja i nakon poskupljenja, uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju I-okrivljenog, financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost povećanja troškova rada (plaće, režije, dobavljači, uvećane naknade za rad i dr.). Uslijed svih tih povećanja troškova poslovanja trgovačkog društva TUŠKAN d.o.o., trgovačko društvo je bilo prisiljeno u određenom minimalno mogućem iznosu, povećati cijene svojih usluga, a kako ne bi poslovao s gubitcima.

Napominje se kako prelazak s kune na euro, nije bio razlog za povećanje cijena usluga, te da bi to povećanja cijena usluga s početkom godine, došlo i u slučaju da je kao platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj i dalje ostala kuna. Odluka o povećanju cijena je u trgovačkom društvu donesena, nakon što je glavni dobavljač najavio povećanje svojih cijena, kao i nakon što je dana 19.10.2022. godine donesena Uredba o minimalnoj plaći za 2023. godinu ("Narodne Novine" 122/22), te nakon što je u javnosti najavljena izmjena odredbi Zakona o radu, na način da će se rad nedjeljom povećavati za 50 %, uslijed čega je trgovačko društvo moralo napraviti novu kalkulaciju troškova svojeg poslovanja. Kako je prema izrađenoj kalkulaciji trošak poslovanja bio veći od predviđenih prihoda, izrađen je novi cjenik usluga, s time da se njegova primjena predvidjela s danom početka važenja Uredbe o minimalnoj plaći za 2023. godinu, početka primjene obveza plaćanja uvećane naknade radnicima za rad nedjeljom, te kada su primljene obavijesti zakupodavaca da će se od 01.01.2023.g. primjenjivati novi uvećani mjesečni iznosi zakupnine za poslovne prostore. Dakle, iz navedenog se nedvojbeno može utvrditi kako je povećanje cijena maloprodajnih usluga bilo opravdano i prouzročeno realnim povećanjem troška poslovanja okrivljenika od 01.01.2023. godine, te da isto nije bilo protuzakonito niti usmjereno samo na povećanje dobiti I-okrivljenika.

Odredbom članka 8. Zakona o uvođenju eura koja odredba propisuje da je zabranjeno poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Također i Zaključkom Vlade RH o provedbi načela zabrane neopravdanog povećanja cijena od 05. 01. 2023.g. ("NN" 3/2023) je predviđeno da se cijene ne smiju povećavati protivno Zakonu o uvođenju eura. Dakle, tim Zakonom i Zaključkom nije uvedena apsolutna zabrana povećanja cijena, nego je predviđena zabrana neopravdanog povećanja cijena. U konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji, jer kod okrivljenih nije bilo neopravdanog povećanja cijena. Do povećanja cijena je došlo radi objektivnih opravdanih razloga. Slijedom toga, je nedvojbeno da okrivljeni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret i iz ovdje iznesenih razloga. Okrivljeni također ističu kako je predmetni optužni prijedlog nezakonit jer je sastavljenprema unaprijed pripremljenom obrascu. Naime, kako je okrivljeni povezan s drugim frizerskim salonima, te također kako je kroz strukovnu udrugu upoznat, da su svi optužni prijedlozi, kao i prekršajni nalozi koje su saloni zaprimili, su potpuno jednaki.

Sva obrazloženja su u riječ ista, te se niti u jednom slučaju ne objašnjava zašto su inspektori utvrdili da povećanje cijena nije bilo opravdano. Isto kao i u ovom pobijanomoptužnom prijedlogu, niti u jednom od tih drugih prekršajnih naloga i optužnih prijedloga - u obrazloženjima, niti jednom riječi nije obrazloženo zašto su inspektori utvrdili da se radi o neopravdanom povećanju cijena. Dakle, nedvojbeno su svi prekršajni nalozi odnosno optužni prijedlozi, i obrazloženja, izrađeni prema unaprijed pripremljenom obrascu, što je nezakonito, jer po zakonu ovlašteno tijelo treba utvrditi i ispitati okolnosti svakog pojedinog slučaja, te na temelju tako utvrđenog stanja eventualno izraditi prekršajni nalog s obrazloženjem koje se odnosi upravo na taj slučaj. Ovdje to nije tako. Nego se očito krenulo u inspekcijske nadzore s unaprijed stvorenom namjerom da se izrekne prekršajna sankcija, neovisno o dokumentaciji koju predoči nadzirani subjekt. Stoga je ovaj i svi drugi takvi istovrsni prekršajni nalozi nezakonit i treba ga ukinuti u dokaz tome predlažu uvid u druge istovrsne prekršajne spise. Okrivljeni ovdje posebno ističu kako je regulacija cijena regulirana Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH, te je zabrana neopravdanog povećanja regulirana odredbom članka 8. tog Zakona. Neovisno od ove konkretne situacije s okrivljenicima, tumačeći pozitivne propise RH, okrivljeni ovdje moraju istaknuti i činjenicu kako Republika Hrvatska nije propisala sankciju za kršenje zabrane neopravdanog povećanja cijena prilikom prelaska na euro kao službenu valutu.

Dakle, da je RH htjela propisati kazne za takvo neopravdano povećanje cijena prilikom uvođenja eura, onda bi se valjda istim tim Zakonom o uvođenju eura i propisala sankcija za ponašanje suprotno odredbama tog zakona o odredbe članka 8. toga Zakona a to nije učinjeno. Dakle, niti državni inspektorat, sada ne može izmišljati da se na ovu situaciju moraju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača - koji uopće ne regulira predmetnu opisanu situaciju, te izricati kazne po zakonu koji nije primjenjiv. Za protupravno postupanje u odnosu na Zakon o uvođenju EUR-a jednostavno ne postoje propisane kazne. A ovakvo postupanje je nezakonita prisila Državnog inspektorata i kršenje ustavnih sloboda svakog poduzetnika, pa tako i ovdje okrivljenih. Ustav Republike Hrvatske u članku 49 propisuje Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Dakle, i određivanje maloprodajnih cijena svojih usluga je obuhvaćeno predmetnom definicijom i država nema i ne može imati utjecaja na reguliranje takvih cijena. Iz sveg iznesenog nedvojbeno proizlazi da okrivljeni nisu neopravdano podizali maloprodajne cijene, te također da je Državi inspektorat prilikom podnošenja optužnog prijedloga, na utvrđeno činjenično stanje primijenio pogrešan Zakon odnosno odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se ne mogu primijeniti na predmetno činjenično stanje. Temeljem gore navedenog predlažu Naslovnom tijelu da donese odluku kojom se okrivljeni oslobađaju optužbe i optužni prijedlog odbija budući prekršaj nije počinjen. II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan je u svojoj obrani iznijetoj i danoj uz branitelja izjavila kako će obranu iznijeti u svoje ime kao II-okrivljena odgovorna osoba i kao direktorica jedina ovlaštena predstavnica društva TUŠKAN d.o.o. i u ime I-okrivljene pravne osobe jer je ona odgovorna osoba za vođenje i organiziranje poslova društva. II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan je u svojoj obraniiskazala kako se ne smatraju krivima niti I-okrivljena niti II-okrivljena te kako je u spis podnijeta pisana obrana koju je ona kao II-okrivljena odgovorna osoba i u ime I- okrivljene pravne osobe osobno potpisala i iskazuje istovjetno kao i u pisanoj obrani. II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan je u svojoj obrani iskazala kako je točno da navedeni frizerski salon posluje u okviru I-okrivljene pravne osobe čija je onadirektorica i da pružaju navedene usluge za navedene cijene i sa 31.12. 2022., a kako oni nisu radili 1. 1. 2023. sa 2.1.2023. godine kada im je bio prvi radni dan u ovoj godini i kada su u navedenom salonu imali nove važeće cjenike dostupne potrošačima. Iskazala je kako oni u navedeno vrijeme nisu imali niti jednu primjedbu potrošača na navedene cijene usluga i smatraju da nisu krivi, a i cjenik je bio i u salonu od 2.1.2023. i cjenik vrijedi od 2.1.2023. godine, a ne od 1.1.2023. kada nisu radili koji cjenik može dostaviti u spis. II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan je u svojoj obrani iskazala je kako u svezi navedenog povećanja cijena kako je to navedeno u optužnom prijedlogu iskazala je da imaju za to opravdanje, jer nije bez razloga već je povećanje cijena opravdano iz razloga povećanja troškova zakupa, struje, vode, režijskihtroškova, trošak materijala s kojim rade i trošak plaća koji svi troškovi su se sa 1.1.2023. povećali i koji troškovi nisu ovisni o njima a zbog kojih troškova su opravdano povećali navedene cijene kako je to navedeno u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 8.1.2023. i navedenog zapisnika od 27. 1. 2023. godine. II-okrivljena odgovorna osoba Martina Tuškan je u svojoj obrani iskazala kako im je Inspektorica u nadzoru je rekla a na njihov pokušaj da dostave dokaze za navedeno opravdano povećanje cijena a jer im inspektorica koja je vodila inspekcijski nadzor nije htjela primiti niti uzeti u obzir dokumente kojima dokazuju predmetno opravdano navedeno povećanje cijena, a inspektorica je uzela jedan list papira kojeg je misli da je slala e- mailom kao očitovanje razloga navedenog opravdanog povećanja cijena i to dana 9.1.2023. godine kao očitovanja na inspekcijski nalaz te je imala jedan dan za prikupljanje dokaza te joj je inspektorica rekla da će svu drugu dokumentaciju dostaviti na Sud a ne njima a inspektorici očitovanje jer da inspektorica ne može utvrđivati koje povećanje ili trošak je opravdani a koji neopravdan i u kojem postotku. Nakon inspekcijskog nadzora oni su vratili cijene na razinu cijena s 31.12.2022. godine za sve navedene usluge i oni su radili u tom periodu sa gubicima. 

Opunomoćena predstavnica tužitelja Mirna Brkić Pavišić iskazala je da je prema navodima u optužnom prijedlogu to utvrđena okolnost posebna okolnost u kojoj su se našli potrošači samo tada zbog čega je tužitelj mišljenja da je iskorištena ta posebna okolnost jer su cijene dignute upravo na taj dan 1. siječnja 2023. godine. Tužitelju nije sporno povećanje cijena generalno jer na to tužitelj ne utječe, tužitelju je sporan dan uvođenja eura. Tužitelju je sporan dan uvođenja eura zato što su tada potrošači stavljeni u nepovoljniji financijski položaj po čl. 39. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Mišljenja su da je upravo u konkretnom slučaju Tržišna inspekcija nadležna za kontroliranje zaštite potrošača jer je nepoštena poslovna praksa propisana istim a on je horizontalne prirode što znači da se odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi primjenjuju na sve posebne propise kojima nije uređena zaštita potrošača odnosno nisu uvedene odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi. Čl. 39. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača navodi a na što se tužitelj poziva na samu posebnu okolnost i to je jedna i jedina posebna okolnost i to dan 1. siječnja 2023. godine kao dan uvođenja eura zbog čega smatraju da je na taj dan došlo do nepoštene poslovne prakse.

Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, sila prijetnja ili nedopušten utjecaj vodeći se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne, druge okolnosti u kojem se potrošač nalazio, a koje su bili od tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Nedopušten utjecaj znači da je trgovac iskoristio dan uvođenja eura za podizanje cijena iako se već tri godine govori da se na dan uvođenja eura ne smiju podizati cijene, odnosno okrivljenica je bilo kada u 2022. godini mogla podići cijene svojih usluga a kako je to učinila 1.1.2023. to je učinila neopravdano odnosno nije dokazala da je to učinila opravdano po čl. 42. Zakona o zaštiti potrošača. Imajući u vidu povećanje cijena na dan 1. siječnja 2023. tužitelj je mišljenja da je došlo i do zavaravanja potrošača sukladno čl. 35. Zakona o zaštiti potrošača jer je jedan od elemenata zavaravajuće poslovne prakse i isticanje cijena, preračunavanje cijena i način na koji je cijena istaknuta/izračunata što je u ovom slučaju jedino zbog dana uvođenja eura što je tužitelju sporno.

Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako konkretno za I i II-okrivljene nisu imali prijavu potrošača za povećanje cijena nakon 1. siječnja 2023. godine. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako je Vlada Republike Hrvatske 5. siječnja 2023. donijela Zaključak kojim se poslovni subjekti obvezuju da revidiraju maloprodajne cijene roba i usluga tako da budu određene do visine maloprodajnih cijena koje su vrijedile na dan 31.12. 2022. ukoliko je to povećanje neopravdano. 5. Branitelj I i II-okrivljenika iskazuje da u optužnom prijedlogu nije konkretizirano niti navedeno točno koju povredu bi počinili, ostvarili branjenici kao što je i u pisanoj obrani navedeno Zakon o zaštiti potrošača taksativno navodi radnje koje predstavljaju agresivnu poslovnu praksu kao i zavaravajuću poslovnu praksu. Čl. 38., 39. i 40. Zakona o zaštiti potrošača definiraju točno što je agresivna poslovna praksa. Čl. 39. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) definira općenite pojmove dok čl. 40. ZZP-a taksativno konkretizira koji postupci predstavljaju agresivnu poslovnu praksu, dakle, da bi se mogao ostvariti neki od općenitih navoda iz čl. 39. ZZP-a mora biti ispunjen jedan od konkretno propisanih postupaka iskazanih u čl. 40. ZZP-a da je zakonodavac u obzir htio uzeti neke druge postupke osim onih popisanih u čl. 40. onda bi to u čl. 40. bilo i naznačeno sa riječima: "kao npr" i "sl.", međutim čak i neovisno od toga odredba čl. 39. st. 1. toč. 3. ZZP-a na koje se poziva tužitelj propisuje da okolnosti u kojima se potrošač nalazio moraju biti tolikog značaja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje.

Tužitelj nije dokazao da bi naznačene okolnosti uvođenja eura bile tako značajne. Navod tužitelja da bi ta sposobnost bila narušena zato što potrošači nisu znali koja je protuvrijednost eura ili kuna ne postoji. Naime, sukladno Zakonu za I-okrivljenu a i druge pravne osobe od listopada 2022. postoji obveza dvojnog iskazivanja cijena te su sve cijene koje su okrivljeni imali iskazane na cjeniku bile iskazane i u eurima i u kunama, također cijene odnosno cjenik svih usluga je u konkretnom slučaju bio jasno i vidljivo dostupan svim potrošačima u prostoru I- okrivljenika. Zaključno smatraju da konkretan događaj za koji tužitelj je podnio optužni prijedlog uopće nije predviđen kao zabranjen Zakonom o zaštiti potrošača barem kako bi to proizlazilo iz činjeničnog opisa optužnice. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako vezano uz obranu branitelja okrivljenika da agresivna poslovna praksa mora biti podvedena pod čl. 40. ZZP-a nije točna jer i smjernice Europske unije o nepoštenoj poslovnoj praksi koje su unesene i u ZZP-a jasno navode da kada se radi o zavaravajućoj i agresivnoj poslovnoj praksi govore da ju je dovoljno svrstati pod bilo koju nepoštenu poslovnu praksu za štoimaju i smjernice koje će dostaviti u spis, sve o nepoštenoj poslovnoj praksi iz kojeg razloga je nepotrebno i nevažno u ovom predmetu se pozivati na čl. 40 ZZP-a.

Vezano za jasno iskazivanje cjenika tužitelj ističe da su samim podizanjem cijena potrošači zavarani iako su cijene istaknute dvojno jer nije istaknuti stari cjenik od 31.12.2022. odnosno prije 1.1.2023. te potrošači nisu imali niti elemenata niti argumenata na koji način bi uopće mogli uspoređivati cijene usluga i njihovo povećanje na dan 31.12.2022. i jedino što stavljaju ovdje je taj dan 1. 1. 2023. kao prijelazni i dan uvođenja eura a na koji dan su cijene usluga povišene. Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako obveza vidljivog isticanja starog cjenika pokraj važećeg cjenika nije propisana niti jednim propisom tako da se tužitelj ne može pozivati na tu okolnost. Dodatno tužitelj navodi da se na ovaj slučaj ne mogu primijeniti Odredba čl. 40. ZZP-a zato jer se on na nju nije niti pozvao u Optužnom prijedlogu. Takav stav je neosnovan budući se zakonske odredbe primjenjuju neovisno o tome da li ih je tužitelj označio u optužnom prijedlogu ili ne. Odredbe čl. 40. ZZP-a su izričito propisane kao uvjet utvrđivanja agresivne poslovne prakse i primjenjuju se na sve slučajeve. Neovisno o tome čak i odredba čl. 39. ZZP-a na koju se tužitelj poziva propisuje postupanja koja se imaju sankcionirati a to su: uznemiravanje, prisila, sila, prijetnja i nedopušten utjecaj. Predmetno ponašanje okrivljenika kako je naznačeno u optužnom prijedlogu ne predstavlja niti jedan od navedenih postupanja.

Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako je ona ranije objasnila čl. 39. st. 1. toč. 3. ZZP-a i dalje tužitelj stoji kod toga da je isti obrazložen što je nedopušten utjecaj. Predstavnica tužitelja je prigovorila obrani II-okrivljene za dostavu cjenika u spis jer to može biti drugi datum, naime I i II-okrivljenici se terete za prijelazno razdoblje od dana uvođenja eura, a nitko od frizera ne radi 1.1.2023. Predstavnica tužitelja je osporila navod obrane da je povećanje cijena navedenih usluga opravdano a u vezi kojeg se vodio inspekcijski postupak i navedeni inspekcijski nadzor drugim riječima u postupku su trebali dokazati povećanje režijskih troškova, povećanje zakupa o čemu nemaju dokaza u spisu jer su to trebali znati tijekom inspekcijskog nadzora da bi im i to mogli uzeti u obzir za procjenu opravdanosti navedenog povećanja navedenih cijena. Također dokaz o povećanju cijena dobavljača je iz studenog 2022. godine te isto nije uzeto u obzir kao relevantno jer se povećanje cijena usluga moglo dogoditi u studenom ili prosincu 2022. a ne s 1.1.2023. koji datum je tužitelju sporan jer tužitelj ne osporava da su se cijene povećavale a jer je sporno upravo to što su se te cijene povećale s 1.1.2023. godine. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako je točno da Zakon o uvođenju eura ne zabranjuje povećanje cijena koje je opravdano već zabranjuje neopravdano povećanje cijena.

Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao da je jedan od dobavljača povećao nabavne cijene sa studenim 2022. godine a okrivljeni u tom periodu nisu mijenjali svoje cijene, naprotiv cijene su povećali kada se akumuliralo više razloga za povećanje cijena međutim Zakon o uvođenju eura ne specificira da bi razlog koji opravdava povećanje cijena morao nastupili 1.1.2023. godine. Zakon o uvođenju eura samo propisuje da mora postojati opravdanje, da li je to opravdanje iz studenog, iz prosinca 2022. godine ili siječnja 2023. godine nije propisano kao kriterija za opravdanje. Stoga stav tužiteljstva da razlog za opravdano povećanje cijena mora nastupiti u 2023. godini nije zakonski utemeljen, a radi se o samo jednom povećanju cijena koje je opravdano jer se cijene nisu dizale niti u listopadu, niti u studenom, niti u prosincu 2022. godine. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako se odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje propisuju nepoštenu poslovnu praksu primjenjuju na sve posebne propise kojima nepoštena poslovna praksa nije propisana pa tako i na Odredbe Zakona o uvođenje eura. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala kako oni smatraju da to povećanje cijena nije dokazano opravdano i to je bit prekršaja. U spisu je priložena preslika fotokopija novog cjenika I i II-okrivljenika u predmetnom frizerskom salonu Simple od 1.1.2023. godine na st. 27 lista spisa, a stari cjenik od 18.8.2022. je na str. 28. lista spisa. Poskupljenje cijene između nekoliko centi, pola eura ili više obzirom na povećanje troškova jednog dobavljača prema I i II-okrivljenicima nije opravdanje za povećanje cijena već je to povećanje cijena bilo isključivo zbog dana uvođenja eura.

Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako on u spis prilaže dokumentaciju navedenu u pisanoj obrani koja opravdava predmetno opravdano povećanje cijena i to: Obavijest o indeksaciji vrijednosti zakupnine poslanog od Eurostructor d.o.o. kao vlasnika poslovnog prostora u kojem posluje frizerski salon, Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Eurostructor d.o.o. i MIČ STYLING d.o.o., Ugovor o podzakupuposlovnog prostora između MIČ STYLING d.o.o. i TUŠKAN d.o.o., račun za zakupninu za 12. mjesec 2022. godine sa prilogom, račun za siječanj 2023. godine sa prilogom, obavijest HAIR HOUSE PROFFESSIONAL d.o.o. od 31.12.2022. o povećanju cijena materijala, račun iz siječnja 2023. godine te račun iz listopada 2022. iz kojeg se vidi rast cijena temeljem dopisa o povećanju cijena koje će nastupiti 1.1. 2023. godine,obavijest o povećanju cijena od AWT INTERNATIONAL d.o.o. s obavijesti o povećanju cijena na proizvode SCHWARZKOPF PROFESSIONAL i INDOLA proizvode, račun iz rujna 2022. godine, listopada i prosinca 2022. i studenog 2022. iz kojih se vidi nastupjelo povećanje cijena istovrsnih proizvoda, računi za struju za predmetni poslovni prostor u Avenu Mall 16 (-2 kat) za prosinac 2022. godine i za siječanj 2023. godine iz kojih se vidi rast cijena struje.

Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako on u spis prilaže također i dostavlja ugovore o radu između poslodavca TUŠKAN d.o.o. i radnika: Melanije Bunić, Veronike Petrović, Sare Sanini, Brigite Fabečić, Petre Rajić i Katarine Karažija iz kojih se vidi da te radnice imaju ugovorenu minimalnu zakonsku plaću koja je temeljem Odluke o povećanju minimalne plaće uvećana s 1.1.2023.godine. Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako također dostavlja u spis i tablicu sa izračunom postotka troškova rada u odnosu na radnika sa minimalnom plaćom sa siječnjem 2023. u odnosu na prosinac 2022. godine. Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako se napominje da okrivljeni račune iz kojih bi se vidjelo nastup povećanja cijena u siječnju nisu morali dostaviti Inspektoratu u trenutku nadzora iz razloga što ti računi iako se odnose na cijeli siječanj još nisu bili fakturirani okrivljenoj već su fakturirani istekom mjeseca na koji se odnose. Opunomoćena predstavnica tužitelja je iskazala da je teret dokaza u inspekcijskom postupku da povećanje cijena jest opravdano bilo je na okrivljeniku koji je upravo imao mogućnost dokazivanja u inspekcijskom postupku zbog čega se ne mogu uzeti u obzir dokazi koji su priloženi tri mjeseca nakon utvrđenja prekršaja.

Okrivljenici su mogli tijekom inspekcijskog nadzora dostavljati svu dokumentaciju kojom opravdavaju povećanje cijena a da je povećanje cijena bilo tjedan dana poslije 1. 1. 2023. nakon prijelaznog razdoblja uvođenja eura ovo ne bi bilo predmet ovog postupka'  - piše u sudskom dokumentu.Sudac je izveo niz dokazaza tijekom postupka, izvršio uvid u poslovnu dokumentaciju iz koje su bili vidljivi troškovi poslovanja, saslušao predstavnika tužitelja i tuženog, zaposlene frizerke..... 'Branitelj I i II-okrivljenika je ponovio kako napominje da okrivljeni račune iz kojih bi se vidjelo nastupanje povećanja cijena u siječnju nije morao dostaviti Inspektoratu u trenutku nadzora iz razloga što ti računi iako se odnose na cijeli siječanj još nisu bili fakturirani okrivljenoj već su fakturirani istekom mjeseca na koji se odnose. Tijekom postupka ispitana je svjedokinja Rita Šegović Drdić koja je iskazala kako se sjeća tog događaja jer je ona postupala u svojstvu više tržne inspektorice Republike Hrvatske a bila je u nadzoru I i II-okrivljenika te je ona tom prilikom utvrdila da je došlo do povećanja usluga od 8. 1. 2023. do 18.1.2023. u poslovnim prostorijama trgovačkog društva TUŠKAN d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu Karlovačka cesta 6B a uposlovnoj jedinici frizerskog salona SIMPLE Av. Dubrovnik 16 u Avenu Mall centru.

Svjedokinja Rita Šegović Drdić je iskazala kako je ona tom prilikom utvrdila da je došlo do povećanja usluga cijena u odnosu na cijene koje su za iste usluge vrijedile na dan 31. 12. 2022. godine a što je svjedokinja i dokumentirala kako cjenicima tako i računima te je isto specificirano u spisu, o čemu je sačinila zapisnik o obavljenominspekcijskom nadzoru od 8. 1. 2023. godine, a na tom zapisniku je potpisana radnica društva Petra Rajić frizerka i tu nije bilo ništa sporno oko utvrđenih maloprodajnih iznosa cijena kako sa 31. 12. 2022. tako i sa periodom od 8. 1. 2023. do 18. 1. 2023. na koje je svjedokinji dostavljeno i očitovanje od I i II-okrivljenika od 9. 1. 2023. s cjenicima i računima i obrazloženjima zbog čega su isti digli cijene što je svjedokinja i zapisnički zatražila od istih što je svjedokinja i sačinila, a rješenje o zabrani obavljanja agresivne poslovne prakse svjedokinja je donijela 19. 1. 2023. godine i potom je sastavila zapisnik od 27. 1. 2023. o kontroli izvršenja toga upravnog rješenja na kojem zapisniku gdje je svjedokinja konstatirala da su I i II-okrivljenici kao stranke postupili po izdanom upravnom rješenju na način da su utvrđene i konstatirane povišene maloprodajne cijene navedenih usluga nakon 8. 1. 2023. do 18. 1. 2023. vraćene na niži iznos maloprodajnih cijena koje su vrijedile na dan 31. 12. 2022. godine.

Svjedokinja Rita Šegović Drdić je iskazala kako su I i II-okrivljenici prijavljeni jer su neopravdano podizali cijene a zbog događaja i to uvođenja eura u RH i upravo vezano za Zakon o uvođenja eura da je zabranjeno dizati cijene prilikom uvođenja eura tako da je jedini kriterij i jedina okolnost ili činjenica za prijavu okrivljenika bilo to što je svjedokinja i utvrdila da su okrivljenici cijene digli u tom vremenskom periodu odnosno nakon 1. 1. 2023. na dan uvođenja eura osim tog jednog i jedinog samostalnog razloga odnosno jedine činjenice ili jedine okolnosti drugih razloga nije bilo odnosno druge razloge svjedokinja nije utvrdila. Na poseban upit opunomoćenog branitelja do kojeg vremenskog perioda ili do kada u tom smislu točnog datuma njegovi branjenici nisu smjeli podizati cijene svjedokinja je odgovorila kako ne zna točan datum odnosno točan datum joj nije poznat osim te jedne jedine samostalne činjenice zbog koje je ova prijava i podnesena što je svjedokinja utvrdila u nadzoru da je opisano povećanje cijena navedenih usluga bilo odmah nakon i prilikom uvođenja eura u RH a to može biti i 1. 1. 2023. i 2. 1. 2023. ali svjedokinja nije mogla reći točan dan do kada zbog tog jednog i jedinog samostalnog razloga trgovac ne bi smio zbog uvođenja eura u tom nekom razdoblju podizati cijene svojih usluga.

Svjedokinja Rita Šegović Drdić je iskazala kako utvrđeno povećanje cijena koje je ona utvrdila a koje su stranke opravdavale u spisu a iz kojeg opravdanja u spisu je svjedokinja zaključila da navode koje su I i II-okrivljenici stavili kao razloge povećanja cijena i to da su još u listopadu 2022. odlučili povećati te cijene što znači da su još i tada imali razloge povećati te cijene dakle imali su razloga za povećanje cijena tijekom cijele 2022. godine i to su tada trebali učiniti kao i to da je i tada bio poznati Zakon da se cijene ne smiju povećati na dane uvođenja eura i prema tome I i II-okrivljenici su trebali sačekati određeno vrijeme nakon uvođenja eura možda je to veljača 2023. godine ali točan datum od kada su I i II-okrivljenici mogli podići te cijene svjedokinja ne zna, a ovdje se radi o podizanju cijena neposredno prilikom uvođenja eura u RH, a svjedokinja nije utvrdila niti jedan razlog za opravdano podizanje cijena a opravdani razlog za podizanje cijena bi bilo naglo povećanje režija npr. struje ili sl. ali to se i nije dogodilo već je jedini razloga kako je svjedokinja zaključila neposredno nakon uvođenja eura, a da su digli te cijene nakon 30. 1. 2023. bilo bi u redu. Na poseban upit branitelja svjedokinja je odgovorila kako se ovdje radi o povećanju cijena koje nije opravdano pa i u slučaju da se radi o bilo kakvom povećanju cijena opet se radi o povećanju cijena bez obzira da li se radi o 0,1 % ili slično ili više ili manje i to je povećanje koje je po njihovoj procijeni zabranjeno zbog konverzije uvođenja eura u RH, a točno je da su I i II-okrivljenici imali opravdan razlog podizati cijene tijekom cijele 2022. godine kao i tijekom 2023. godine jedino što su to učinili u vrijeme koje je u isto vrijeme sa uvođenjem eura.

Na poseban upit branitelja u čl. 40. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača koju točno točku koja opisuje povredu ovog Zakona svjedokinja je odgovorila kako se ona nije referirala na čl. 40. Zakona o zaštiti potrošača već je ona postupala prema čl. 39. ZZP-a. Na poseban upit branitelja kako je u čl. 40. ZZP-a navedena agresivna poslovna praksa na što je opunomoćena predstavnica tužitelja iskazala kako su se oni pozvali u optužnom prijedlogu na čl. 39. st. 3. ZZP-a. Svjedokinja Rita Šegović Drdić je odgovorila da su I i II-okrivljenici koristili okolnosti koje sprječavaju potrošače da rasuđuju a u odnosu na doneseni Zakona o uvođenju eura kojim se zabranjuje uvećanje cijena za vrijeme uvođenja eura odnosno time da su te posebne okolnosti uvođenja eura za taj dan ili za taj vremenski period do 18. 1. 2023. iskorištene za predmetno povećanje maloprodajnih cijena koje je neopravdano pa taman da je povećanje cijena bilo i 0,1 %. Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako njihovo opravdano povećanje cijena iskazuje čl. 40. st. 1. toč. 1., toč. 2. toč. 3. toč. 4. toč. 5. toč. 6. toč. 7. toč. 8. ZZP-a na što je svjedokinja Rita Šegović Drdić odgovorila kako za te toč. 1., toč. 2. toč. 3. toč. 4. toč. 5. toč. 6. toč. 7. toč. 8. oni to nisu to primjenjivali i od toga nisu ništa utvrdili a svjedokinja je utvrdila da je na opisani način uvođenjem eura od I i II-okrivljenika provedena nepoštena agresivna poslovna praksa iz čl. 39. st. 3. ZZP-a a kako je svjedokinja

Rita Šegović Drdić i rekla više puta to je jedini samostalni razlog je vrijeme uvođenja eura u odnosu na to povećanje cijena. Predstavnica tužitelja je u spis uložila smjernice Europske komisije iz direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu na potrošača u unutarnjem tržištu. Branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako se protivi ovakvom načinu dokazivanja jer smjernice ili mišljenja bilo kojih drugih tijela nisu dokaz u bilo kojem sudskom postupku. U završnoj riječi opunomoćena predstavnica tužitelja Mirna Brkić Pavišić je zaključno iskazala kako ističe da u je konkretnom slučaju nepobitno utvrđeno počinjenje prekršaja propisano čl. 149. st. 1. toč. 49. ZZP-a jer je okrivljenik na dan uvođenja eura neopravdano povećao cijene kontroliranih usluga jer je upravo i jedino na taj dan u kojima su se potrošači našli zbog uvođenja nove valute podigao cijene slijedom čega je zaista vršio nepoštenu agresivnu poslovnu praksu propisanu čl. 39. st. 3. ZZP-a. Nadalje, teret dokaza o nepostojanu nepoštene poslovne prakse je u postupku bio na trgovcu što isti upravo nije uspio dokazati.

Ovdje se posebno vodilo računa o činjenici da su potrošači slabija strana u tom odnosu između trgovca i potrošača te je tim više odgovornost ponašanja sukladno zakonskim propisima a u cilju zaštite ekonomskih interesa potrošača bila na trgovcu. Nekoliko godina prije uvođenja eura kao službene valute bilo je poznato da se cijene ne smiju podizati neopravdano na dan 1. 1. 2023. te je okrivljenik razloga za povećanje cijena svojih usluga imao tijekom cijele 2022. dakle imao je razloga za povećanje cijena tijekom cijele 2022. godine temeljem čega ni zbog čega nije smio čekati datum 1. 1. 2023. godine, a cijene se samostalno formiraju na tržištu i tužitelj kao tijelo ne ulazi u kontrolu istog međutim ovdje je jedino i isključivo i samostalno sporan jedino datum ili dan povećanja cijena. U završnoj riječi branitelj I i II-okrivljenika je iskazao kako obrana okrivljenika smatra da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret kao i da sam optužni prijedlog nije sastavljen sukladno zakonskim odredbama. U optužnom prijedlogu nedostaje činjenični opis djela u obliku bitnih obilježja djela za koje se okrivljeni terete.

Opisano djelo kako je navedeno u optužnom prijedlogu i koje se stavlja na teret okrivljenima nije prekršaj jer ZZP to ne propisuje kao prekršaj također Zakon o uvođenju eura uopće nije predvidio sankciju za neopravdano povećanje cijena uslijed uvođenja eura. Nadalje ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz Odredbi iz ZZP-a koje je citirao u optužnom prijedlogu, se odnosi zavaravajuće postupanje trgovca odnosno na koji način bi zavaravajuće postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača na koji način bi postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača. Stoga se u konkretnom slučaju ne može raditi o nepoštenoj poslovnoj praksi. Također u konkretnom slučaju povećanje maloprodajnih cijena na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu ne može se podvesti pod odredbe ZZP-a naznačeno u optužnom prijedlogu koje zabranjuju agresivnu poslovnu praksu koja podrazumijeva korištenje uznemiravanja i prisile kao i iskorištavanje nesretnih ili drugih okolnosti u kojima se potrošač nalazio. Samo povećanje cijena zbog kojih bi došlo zbog uvođenja eura se ne može podvesti pod te naznačene okolnosti. Također se ističe da iz iskaza svjedokinje proizlazi da je Državni Inspektorat prilikom provođenja nadzora i utvrđivanja okolnosti da li je počinjen prekršaj kao jedini i isključivi kriterij koristio činjenicu povećanja cijena. Na taj način je postupao suprotno Zakonu o uvođenju eura budući je isti Zakon predviđao da se i u trenutku uvođenja eura može povećavati cijena ali u slučaju postojanja opravdanih okolnosti.

Naprotiv Državni Inspektorat je tumačio da se 1. 1. 2023. ili prvi radni dan u 2023. godini ni pod kojim uvjetom ne može povećati cijena, naime i sam je iskazao da su okrivljeni imali opravdani razlog za povećanje cijena tijekom 2022. godine i 2023. godine osim 1.1.2023. godine. Neovisno od svega gore navedenog okrivljeni smatraju da su tijekom ovog postupka dostavom dokumentacije dokazali kako je okrivljenima upravo s danom 1. 1. 2023. godine nastupilo povećanje troškova poslovanja a uslijed čega je došlo do potrebe povećanja cijena usluga. Naime, od 1. 1. 2023. godine okrivljeni su imali povećane troškove radne snage budući je od tada počela primjena uvećanja minimalne radne satnice kao i što se rad nedjeljom počeo obvezno plaćati 50 % više. Okrivljeni su upravo imali zaposlene radnike na minimalnoj plaći. Također sa 1. 1. 2023. godine su povećani troškovi zakupa poslovnog prostora kao i režija poslovnih prostora u kojima okrivljeni posluje te su i od tada uvećane cijene koje je okrivljeni morao plaćati svojim dobavljačima. Posebno se ističe da su okrivljeni unaprijed bili obaviješteni o tim povećanjima cijena međutim da su prve račune za taj siječanj počeli primati istekom tog mjeseca te su i stoga mogli prezentirati tek nakon što su ih primili a što su i učinili i u tijeku ovog postupka.

Slijedom svega navedenog smatraju da okrivljeni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te se predlaže sudu odbiti optužni prijedlog te optužene osloboditi optužbe. U završnoj riječi II-okrivljena Martina Tuškan se pridružila završnoj riječi svog branitelja' - piše u presudi. Sudac je na kraju presude utvrdio 'tužitelju nije sporno predmetno povećanje navedenih cijena, već je, tužitelju sporno isto povećanje istih cijena baš na dan uvođenja eura je su time potrošači stavljeni u nepovoljniji financijski položaj u smislu nepoštene poslovne prakse propisane istim a koja je horizontalne prirode što znači da se odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi primjenjuju na sve posebne propise kojima nije uređena zaštita potrošača odnosno i u koje nisu uvedene odredbe o nepoštenoj poslovnoj praksi a što je kao konkretan događaj i posebna okolnost ili nedopušteni utjecaj navodeći kako je trgovac time iskorištavao druge okolnosti u kojem se potrošač nalazio, a koje su bile od tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti bitno utjecati na odluku potrošača u odnosu pri kupnji proizvoda, a kako je to sve u postupku sukladno navodima optužnoga prijedloga isticala ovlaštena predstavnica tužitelja. 

Uvidom u cjenik usluga Frizerskog salona Simple od 1. siječnja 2023. na stranici 27 lista spisa ovaj Sud je utvrdio da se prvookrivljena pravna osoba i u njoj drugookrivljena odgovorna osoba kao trgovac koja je u okviru svoje poslovne djelatnosti pružala frizerske usluge nije koristila u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća, jer je konkretne usluge označila točnom informacijom o cijeni proizvoda odnosno cjenikom usluga koji je u primjeni od 1. siječnja 2023.godine. Naime, iz cjenika je vidljivo da su cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljena pravna osoba nije dovela prosječnog potrošača u zabunu i nije ga poticala na donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu cit. Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem frizerskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni Suda kod potrošača-kupaca frizerskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenika u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U ovom postupku I i II-okrivljenike se tereti da su prilikom pružanja navedenih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

Naime Sud smatra kako niti jednom od spomenutih Zakonskih odredbi, navedeno predmetno povećanje navedenih maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih Zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22. i 88/22.). Stoga, iako Državni inspektorat, PU Zagreb, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga I i II-okrivljenicima stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, opunomoćena predstavnica tužitelja se pozivala i navodila je i odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a što se navodi i u obrazloženju predmetnoga optužnoga prijedloga. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj određena su u čl. 6. temeljna načela uvođenja eura koja se u postupku uvođenja eura primjenjuju: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti.

Sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz čl. 7. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RepubliciHrvatskoj potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga.

U provedenom postupku Sud je utvrdio iz priloženih dokaza u spisu razloge povećanja maloprodajnih cijene od strane I i II-okrivljenika, uslijedilo nakon što su povećali troškovi poslovanja I-okrivljene pravne osobe. U odnosu na opravdanost povećanja maloprodajnih cijena frizerskih usluga, Sud nije provodio daljnje dokaze jer isto niti tužitelj nije osporavao a i s obzirom da Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a ni ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu doveo uizravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača. Državni inspektorat pri tome ne konkretizira u optužnom prijedlogu, pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika odnosno podizanje maloprodajnih cijena frizerskih usluga nakon 31. prosinca 2022.g.Ovaj Sud je, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakonom o zaštiti potrošača te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022.g. koje se okrivljenicima stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka čl. 149. st. 1. toč. 49. kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača.

Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ilipredstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču. Sukladno čl. 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema čl. 34. st. 4. istoga Zakona nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

 Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u čl. 35. st. 2 istoga Zakona čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U čl. 35. st. 2. istoga Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. istoga čl. istoga Zakona cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi. Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz čl. 35. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost čl. 35. st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača. Iz provedenog postupka proizlazi da I i II-okrivljenici u čijem sastavu posluje navedeni frizerski salon prilikom pružanja navedenih usluga se nisu koristili u svom poslovanju nepoštenom praksom odnosno agresivnom poslovnom praksom prema potrošačima na način da su neopravdano povećali maloprodajne cijene usluga od 31.12.2022. godine odnosno od 1. 1. 2023. kao danom uvođenja nove službene valuteeuro u Republiku Hrvatsku.

Naime, iz samog činjeničnog opisa prekršaja je vidljivo da su cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kunama. Isto tako, iz provedenog postupka proizlazi da je odluka o povećanju cijena bila obrazložena i vidljivo i jasno istaknuta u frizerskom salonu i po analiziranoj ocijeni ovog Suda navedeno konkretno povećanje navedenih cijena je beznačajno. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge I i II-okrivljenici nisu doveli prosječnog potrošača u zabunu i prosječne potrošače nisu poticala na donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu citiranog Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem frizerskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni ovog Suda kod potrošača, kupaca ili korisnika tih usluga odnosno frizerskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donesu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenika u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio jer u ovom predmetu u konkretizaciji ne postoji niti jedan događaj kojim bi se potvrdili i konkretno ostvarili gore citirani navodi.

Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Prema članku 39. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod s time da u ovom predmetu po ocjeni Suda predmetno povećanje navedenih cijena je beznačajno i dakle upravo po svom značenju ne ulazi u područje prekršajne odgovornosti jer u ovom predmetu vezano upravo za značenje takvog povećanja navedenih cijena nema niti jedne vezane prijave niti jednoga potrošača pa tako niti konkretnog ostvarenja ili primjene u korištenju nepoštene ili agresivne poslovne prakse.

 Razmotrivši optužni prijedlog kao i obranu I i II-okrivljenika te u dokaznom postupku provedenih dokaza Sud nije utvrdio da bi ponašanje I i II-okrivljenika, konkretno povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača kojazabranjuje nepoštenu i agresivnu poslovnu praksu jer je isto po ocijeni Suda i beznačajno i očigledno neznatno. 34. Iz obrane I i II-okrivljenika i provedenog postupka proizlazi da nisu jedini frizerski salon. Isto tako, u postupku je utvrđeno da su I i II-okrivljenici imali opravdani razlog za predmetno povećanje navedenih cijena temeljem navedenih okolnosti a temeljem kojih su i I i II-okrivljenici imali opravdani razlog za povećanje svojih cijena usluga kao što su nesporno dokazali u ovom postupku i to zbog navedenog povećanja plaća radnika i rada nedjeljom, nabavne cijene dobavljača, mjesečne zakupnine a kako su to dakle I i II-okrivljenici i dokazali u ovom postupku koju činjenicu i koje okolnosti niti tužitelj nije osporavao. Temeljem ovako provedenog postupka proizlazi da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja frizerskih usluga.

Ovaj Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti u ovom konkretnom slučaju u ovom premetu i konkretnom značenju, obimu i bitnosti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom iliprijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. U ovom predmetu naime, kao što je to prethodno ovaj Sud već utvrdio, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na jasan način te je obrazložena odluka o povećanju cijena bila dostupna u frizerskom salonu. Iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da su I i II-okrivljenici prema potrošačima, kupcima frizerskih usluga koristili bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri kupnji frizerskih usluga od I i II-okrivljenika pa se tako ovdje niti ne radi o nedopuštenom utjecaju niti o iskorištavanju posebnih okolnosti oko uvođenja eura pa tako niti se time ne dovodi primatelja navedenih usluga u nepovoljniji financijski položaj niti se u bitnome umanjuje postupanje prosječnoga potrošača nit da bi to bitno utjecalo na odluku potrošača pri kupnji proizvoda dakle po ocjeni Suda ovdje se ne radi o nedopuštenom utjecaju na potrošača stoga jer je i konkretno povećanje cijena beznačajno.

Ovaj Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj u ovom konkretnom predmetu ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka (1) članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno ovaj Sud već utvrdio, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na cjeniku na jasan, način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik usluga okrivljenika u poslovnim prostorijama. Izčinjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je okrivljenik prema potrošačima – kupcima frizerskih usluga koristio bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri kupnji frizerskih usluga od okrivljenika.

 Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je predmetno nesporno konkretno podizanje navedenih maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovompostupku te su u prilog tome navodi i zaključak ovog Suda da predmetno navedeno povećanje navedenih cijena i to od 0,24 % do 8,58 % u smislu prekršajne odgovornosti je beznačajno, a tim više jer u tome pravcu nije podnijet niti jedan prigovor niti jednoga potrošača niti za jedan konkretan slučaj. Kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno uvidom u materijalnopravnu dokumentaciju uz navode obrane i opunomoćene predstavnice tužitelja te iskaza ispitane svjedokinje Rite Šegović Drdić, Sud je donio presudu bez izvođenja drugih dokaza kao nebitnih dakle sud nije ispitivao druge svjedoke i nije izveo dokazfinancijsko knjigovodstvenoga vještačenja na okolnost povećanja troškova rada jer iste okolnosti i nisu sporne u ovom postupku. Nije dokazano nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje do visokoga stupnja izvjesnosti i to nesumnjivo u iskonkretizitranom kontekstu dakle da bi samo to povećanje navedene cijene po ocjeni Suda koje je bilo do granice smisla beznačajnoga povećanja cijene bilo predmetnom konverzijom toga dana promjenom valute s danom povećanje cijena u stvari prikriveno i prikazano kao umjesto povećanja cijena kao izračun preračunavanja konverzije kune u euro, kao niti dakle da bi I i II - okrivljenici iskoristili predmetno uvođenje eura na dan 1. 1. 2023. za neopravdano povećanje cijena nakon 31. 12. 2022. te da je time potrošač doveden u nepovoljniji financijski položaj a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda jer je upravo cijena ta bitna okolnost koja utječe na odluku potrošača. 

Cijeneći i analizirajući navode optužbe, opunomoćene predstavnice tužitelja te završne riječi opunomoćene predstavnice tužitelja kao paušalne, općenite, ne konkretizirane jer isti nemaju takvu dokaznu snagu niti su dovoljni za vjerodostojno utvrđenje činjeničnoga stanja iz izrijeke eve Presude a koja bi bila izvan svake životne i razumne sumnje ili do stupnja nedvojbene izvjesnosti i cijeneći i analizirajući iskaz ispitane svjedokinje Rite Šegović Drdić iz kojega proizlazi kako su okrivljenici imali razloga za navedeno povećanje cijena kako tijekom 2022. tako i u 2023. s čime se slaže i predstavnica tužitelja ali jer su to učinili u isto vrijeme sa uvođenjem eura da isto nije opravdano jer za podizanje cijene u vrijeme uvođenja eura bili bi opravdani jedino uslijed naglog povećanja režija, struje i sl. odnosno da su digli te iste cijene nakon 30. 1. 2023. onda bi bilo u redu kao i navodi predstavnice tužitelja da se ovdje ne mogu za predmetno povećanje cijena uzeti u obzir dokazi koji su priloženi tri mjeseca nakon utvrđenja prekršaja a koji se također odnose na upravo ovo predmetno povećanje cijena kao i to da je predmetno povećanje navedenih cijena bilo tjedan dana poslije 1. 1. 2023. nakon prijelaznog razdoblja uvođenja eura ovaj predmet ne bi bio predmet ovog postupka iz koji navoda također proizlazi kako je jedini kriterij za sve kvalifikacije navoda u optužnom prijedlogu vezan za dan ili tajming povećanja istih cijena kada se cijene nisu smije niti zaokruživati niti povećavati je vrijeme uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku koje navode kako opunomoćene predstavnice tužitelja i tako i iskaza ispitane svjedokinje u ovom dijelu ovoga konkretnoga predmeta a na temelju cjelokupno provedenoga i izanaliziranoga postupka u ovom konkretnom predmetu i analiziranom kontekstu Sud nije prihvatio. 

Na temelju ovako provedenoga postupka i iznijete obrane I i II-okrivljenika te navoda obrane i navoda branitelja I i II-okrivljenika te navoda opunomoćene predstavnice tužitelja i iskaza ispitane svjedokinje Rite Šegović Drdić i cjelokupne dokumentacije u spisu Sud prihvaćajući sve provedene materijalne dokaze koje je Sud kritički iz analizirao cijeneći ih vjerodostojnim i relevantnim Sud smatra kako nije dokazano da bi I i II-okrivljenici počinili djelo prekraja koji im je stavljano na teret. Na temelju ovako provedenog postupka sudac nije mogao isključiti obranu I i II-okrivljenika te navode branitelja I i II-okrivljenika kao i završne riječi branitelja I i II- okrivljenika i II-okrivljene cijeneći iste mogućom da su iz opravdanih razloga nakon 31.12.2022. povećali navedene maloprodajne cijene u navedenom frizerskom salonu navedenih usluga što su u postupku i podkrijepili a i koje navedeno predmetno povećanje navedenih cijena je po ocjeni Suda očigledno neznatno i beznačajno i u tome smislu isto niti ne ulazi u okvire prekršajne odgovornosti a kako se to za predmetno djelo prekršaja predlaže od tužitelja te je slijedom navedenog valjalo, uz primjenu načela "in dubio pro reo" u nedostatku dokaza osloboditi I i II-okrivljenike odoptužbe i odlučiti kao u izreci presude. U prekršajnom postupku I i II-okrivljenici su oslobođeni optužbe, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava' - piše u presudi suca Damira Romštajna koja nosi datum 6. listopada 2023. godine. Protiv presude moguća je žalba u roku od 8 dana a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.