Iako je kolovoz i logično bi bilo da se usijava zagrebački asfalt ove godine sve je poremećeno pa tako kada stignu oluje sa Zapada preko potopljene Slovenije do hrvatske metropole brzo se spuste Celziji i temperatura postane sličnija jesenskim nego ljetnim. Ako netko bude pisao kroniku hirovitog ljeta gospodnjeg 2023. zacijelo će ispisivati stranice o ljudima koji plivaju u čamcima, dijelovima pokućstva koje pliva bujičnim tokovima, automobilima čiji se krovovi jedva izdižu iznad vodenih tokova koje gospodare ulicama brojnih gradova. Tek što se Zagreb oporavio od pijavice koja je nosila krovove i sasijekla krošnje i čitava stabla, koja je dizala kontejnere na terase nižih katova, stigli su novi vodeni valovi i nabujala Sava zaprijetila je Zagrebu. Ove godine ljudi sa strepnjom gledaju u nebo, nitko tko je doživio razornu oluju više ne misli kako će ga kišobran spasiti ako stignu uragani i pijavice.
Stanje postaje točno onako kako izgleda na najavnoj špici svjetskog dokumentarca 'Oluja napada'. Zagrebačkim vlastima, ekipi iz Možemo i njihovom nevidljivom koalicijskom partneru, zagrebačkom SDP-u zacijelo nije lako. Pokušali su kao kapitalni projekt provesti novu strategiju razvrstavanja smeća, no prevarili su se ako su mislili kako će provedba politike recikliranja i gospodarenja građanskim otpadom, koja nije niti zaživjela, biti dovoljna da ih održi u sedlu. Dotrajala infrastruktura metropole prvo je postala vidljiva kad su počeli pucati cjevovodi na vitalnim gradskim prometnicama. No, kao što su preko noći popucali tako su nekim čudom ti isti cjevovodi prestali pucati pa više nema potpljenih dijelova grada usljed izljeva mlazova vode iz puknutih cijevi. Umjesto toga Zagreb se suočio s potopima, ne baš Biblijskih razmjera, i ne baš takvima da nam je trebala Noina arka. No, znakovito je da kod svake jače kiše, bilo one pijavične bilo snažnijeg pljuska, plivaju automobili u gradskim pdovožnjacima.
Zagreb u zadnje vrijeme počinje nalikovati azijskim metropoloma koje potapaju oceanske oluje ili New Yorku kad stigne neki od uragana kojima Amerikanci u pravilu dadnu ženska imena. Takvog jednog kolovoškog postpijavičnog dana, točnije 4. kolovoza dan uoči državnog praznika proslave obljetnice Oluje snimili smo jednu od glavnih uzdanica Možemo na zagrebačkom Dolcu. Urša Raukar je zacijelo strateški pridonijela da Tomislav Tomašević postane zagrebački gradonačelnik i da njegova lista Možemo zasjedne kao vladajuća u metropoli. Urša se neumorno danima odricala komfora svog gornjogradskog luksuznog stana kako bi s Tomaševićem, koji dolazi iz radničke obitelji, prosvjedovala na Cvjetnom protiv Bandića i Horvatinčića u građanskoj otporaškoj akciji pod imenom 'Ne damo Varšavsku'. Akcija nije uspjela, Horvatinčić je napravio Centar cvjetni, Bandiću to tada glasaši nisu niti zamjerili ali posijano je sjeme iz koje je iznikao Bandićev nasljednik Tomašević i Urša Raukar koja je glumačke maske i halje i zamijenila saborskom govornicom.
U danu kada je DHMZ najavljivao nove oluje i grmljavinsko nevrijeme, kada su iz Slovenije stizale dramatične slike potpoljenih sela i prometnica, kada smo gledali prizore ljudi koje konopi bačeni iz helikoptera u Sloveniji spašavaju od toga da ih nabujale rijeke i potoci ne odnesu nepovratno, Urša Raukar je posve skulirana došla na zagrebački Dolac kupiti krastavce. Taj dan, 4. kolovoza 2023. Sava se izlila iz korita, popunila međuprostor do oba nasipa i došla skoro do mostova. Građani su s nemirom slušali kako tek nadolaze novi vodeni valovi iz Slovenije a Hrvatske vode najavile su krizne korake kako bi ukrotile nabujale vodene tokove u metropoli i diljem Hrvatske. Ekipa vladajućih iz Možemo nije bila na terenu kada su primjerice organizatori Green River Festa pozvali ljude da im pomognu kako bi spasili inventar pred nabujalom Savom. No, nije bilo pomoći mnogim stvarima koje je povukla nabujala Sava ispod Hendrixovog mosta sa svojim vodenim vrtlozima.
Logično da na toj lokaciji tada nije bilo ikoga od aktivista i vijećnika Možemo niti gradskih Možemo vlasti jer oni sada više nemaju vremena za sitne građanske akcije već se moraju suočavati s teškim problemima. O načinu na koji će iznijeti teret olujnih nepogoda možda će više ovisiti njihov uspjeh na sljedećim izborima, kako parlamentarnim tako i gradskim, nego od toga kako će izreciklirati otpad i koliko će postaviti novih kontejnera. No, najvažnije da im ne nestane 'kulizma'. Mislimo da ostanu smireni i cool kao što je to bila Urša koja je nadodala krastavac za jaču vagu a prodavač joj je na Dolcu popustio. Najvažnije je ostati dosljedno zelen pa makar se radilo o obroku zelenjave a za sve drugo ionako će se pobrinuti neki deus ex machina princip. I sve dok selo gori a baba se češlja nema razloga za brigu. U sigurnim smo rukama sve do sljedeće velike Oluje s elementima pijavice iliti uragana.