Nakon što je pucnjavom iz očeva pištolja dječak s nenavršenih 14 godina postao najveći dječiji masovni ubojica u povijesti, svi se pitaju kako je do toga došlo. Što može biti okidač da do tada uzorni i odlični učenik hladnokrvno ubije svoje dojučerašnje prijatelje iz razreda te upuca domara koji je priskočio u intervenciju. Nakon tog monstruoznog čina pokrenula se lavina osuda ali paralelno s tim dogodili su se i brojni izrazi potpore Kosti i to od strane djece na društvenim mrežama, poglavito TikToku. Tamo su brojna djeca iz raznih dijelova svijeta postavili uratke koji Kosti daju potporu a neki ga otvoreno veličaju. Kosta je tako postao indikator svijeta u kojem živimo, svojevrsni društveni lakmus papir. Nažalost, crni lakmus papir u kojem se zrcale sve anomalije svijeta u kojem odrastaju djeca i postaju ubojice preko noći. Video snimka koja je dospjela na YouTube prikazuje nam Kostu K. u dobi od 5,5 godina. Na snimci piše 2015. ali snimka je nastala dok je Kosta bio puno mlađi. Snimio ga je njegov otac a nije poznato kojim je kanalima taj video dospio na društvene mreže.Video snimka Koste K. dostupna je na Youtube kanalu Aleksandra Stankovića iz Orašja, mladića koji je prethodno mjesecima objavljivao snimke koje su se ticale sudbine Splićanina Mateja Periša koji je nestao u Beogradu zadnji dan 2021. i čije je tijelo isplivalo iz Dunava 18. svibnja 2022., prikazuje Kostu K. dok detaljno opisuje figurice Gormita koji su složeni na njegovom krevetu. Osim grozomornih i nadrealnih akcijskih figurica uz rub kreveta su uredno složene krpene ali i gumene lutkice. Posteljina na dječjem krevetiću je s maritimnim motivima, dakle brodovima i čamcima. Kada Kosta siđe s kreveta pa se kamera pomjeri vidimo kako je u sobi i puno drugih igračaka s kojima bi se rado poigrala svaka curica. Tu su setovi plastičnih ružičastih igračaka uključujući i kolica ali i druge setove u tipičnoj Barbie ružičastoj boji. Moderni pedagozi podučavaju roditelje da djeci prepuste da sami biraju igračke neovisno o spolu. Je li Kosta kao maleni dječačić sam birao svoje igračke i ako jeste znači li njegov izbor ružičastog i lutkica da je u sebi imao nježnu stranu. Je li tu stranu njegove ličnosti njegov otac liječnik radiolog pokušao zatomiti tako što je Kostu u dobi od 11, 12 godina vodio u streljanu da uči pucati u mete s ljduskim figurama? Ne znamo, možemo samo nagađati. No, Kosta je očito prije nego što je postao najveći masovni ubojica u dječjoj dobi bio sve samo ne prosječan, bio je iznadprosječno inteligentan, imao je nevjerojatno razvijen smisao za detalje ali istodobno je znao i razliku između zla i dobra jer je nedvojbeno ukazao koji su zli Gormiti i koji zbog zla nemaju moć. Slijede detalji.....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

'Ja se zovem Kosta ... i imam puno Gormita, imam 5 godina, 5,5 godina i sad ću vam reći kako se moji zovu i koje su grupe kog plemena Gormita. Ovaj se zove Luxor, ovaj se zove vazdušni orao, ovaj se zove debela zmija, ovaj se zove Noktis, ovaj se zove vojnik, ovaj se zove Koso, izvinite on je polomljen, ovaj se zove Nimbi, ovaj se zove Lavena igračka, mislim Laveni glupan...' i tako redom pokazuje Kosta prstićem jednog po jednog Gormita dok im izgovara imena. Na kraju ponudi da ih prebroji i uspije ih zbrojiti 45. Svi su mu Gormiti uredno složeni u nizove i skupine kojima pripadaju. Kosta K., beogradski dječak koji će ući u povijest kao ubojica osam čak 9 učenika iz svog 7. razreda OŠ Vladislava Ribnikara u Beogradu u toj ranoj dječačkoj dobi iskazuje nevjerojatnu preciznost, iznadprosječne vokabularne vještine, fokusiranost na radnje koje obavlja ali i ima nevjerojatnu, čak pozersku usmjerenost, prema kameri koja ga snima. Kosta je pokazao i izrazitu sistematičnost jer je sve Gormite podijelio u skupine kojima pripadaju. Tako govori kako imamo vodene, vatrene, šumske, jednog sunčanog....  

Na pitanje kojih ima najviše, koji su najmoćnijiji, on pokazuje na vodene i šumske. Istodobno pred njim je najviše figurica koje spadaju u skupinu vatrenih. Kosta pokazuje na njih na vatrene grupe i sunčana grupa nije moćna jer su svi oni zli. U jednom trenutku osoba koja ga snima, za koju ćemo kasnije saznati da je njegov tata, pita ga koji mu je najdraži. On izdvaja jednu figuricu, kaže joj ime i objasni kako nju najviše voli jer ima 4 ruke.  To je figura koja nosi naziv lord Gormita odnosno Humongous. Pri kraju snimke čujemo: 'Hvala ti Kosta što si nas upoznao sa svojom skupinom Gormita'.  Kosta ponudi da predstavi i sličice Gormita pa i njih pokaže prema kameri i predstavi. Na kraju simke govori svom tati koji to snima da ponese taj foto aparat s tom snimkom svugdje gdje ide i da to svima pokaže. Kada bi netko tu snimku stavio na kladionicu i kada bi uopće postojale takve kladionice gdje se na temelju snimke prognozira nečija sudbina svi bi se vjerojatno kladili na to da će Kosta, koji je mogao biti doživljen i kao čudo od djeteta, biti neki uzorni građanin koji će obavljati neki vrlo odgovoran i kompliciran posao.

No, zla sudbina zamrsila je petlju života tog dječaka i dovela ga do pozicije najvećeg dječjeg ubojice svoje dobe u svijetu. Što se dogodilo u životu Koste K. od tog dana kada je snimljen u dječjoj trenirci dok suvereno nabraja akcijske figurice. Treba naglasiti kako ih tečno izgovara, ima odličnu artikulaciju svih glasova uključujući i glas R, čak u jednom trenutku englesko ime figurice Gormita koje izgovara, a koje očito nije dobilo svoj prijevod na srpskom, izgovara s američkim naglaskom. Ako Kosta nije mucao, niti zastajkivao niti imao ikakvih govornih  poteškoća u dobi od 5,5 godina kako je onda puštena vijest iz krugova bliskih školi da je imao poteškoće s mucanjem. Dijete može početi mucati i ako nije prije ali tome zacijelo mora prethoditi neki šok i to krajnje neugodan. Je li Kosta pretrpio neki šok, je li možda pretpio psihološke traume, to će sigurno netko i otkriti ali pitanje je hoće li to ikad javnost saznati. S druge strane iskazana Kostina želja da tata sve što snimi nosi svugdje sa sobom i svima pokazuje ocrtava njegovu potrebu da bude vidljiv i da ga se svugdje pokazuje.

Je li to bilo sjeme koje će kasnije proklijati u sjeme zla, ako je vjerovati medijskim objavama da je nakon masovnih ubojstava svojih prijatelja iz razreda i domara na posebnom odjeljenju beogradske psihijatrije pitao samo je li slavan. Ako je Kosta kao dijete svijet u kojem živio doživio kao mjesto na kojem je samo važno biti slavan i biti eksponiran onda je to moglo na neki način biti kockica u mozaiku koja je poremetila njegov normalni put odrastanja i od malog genijalca od njega napravila ubojicu. Onda to više govori o svijetu kako ga je Kosta doživio, svijetu viđenom Kostinim očima nego o Kosti samom. Naime, ako je jedno dijete njegove dobi svijet moglo vidjeti samo kao mjesto na kojem je važno uzeti barjak poznatosti i na kojem se važno istaknuti pa bilo to i po okrutnom zločinu onda to govori o dubokom poremećaju ne samo u Kostinoj glavi već i svijetu koji je njega kao dijete okruživao. Da taj svijet nije samo Kostin svijet već da svoje okruženje kao takvo vide i neke druge mlade osobe, neka druga djeca ne samo u Srbiji već i Hrvatskoj, ili BiH, svjedoče nam podaci da je na društvenim mrežama Kosta dobio brojne izraze podrške i da se, nažalost, puno djece identificira s njim makar je on počinitelj užasnog zločina.

Činjenica je da je od Kostinog jezivog čina srbijanska policija poduzela niz intervencija zbog najava prijetnji počinjenjem istog ili sličnog zlodjela a koje su najavljivala djeca njegove ili slične dobi. Činjenica je da se na društvenim mrežama vrtio snimak učenika iz jedne osnovne škole u srbijanskoj provinciji koji kao profesionalac puni očev pištolj koji pronađe u radnom stoliću i da pritom nema nikakvu dilemu da to nije igračka već vatreno oružje. Činjenica je da je jedan učenik iz zapadnog dijela Zagreba zaprijetio kako će doći u svoju osnovnu školu s pištoljem. Što se to dogodilo sa svijetom u kojem odrastaju mlade generacije i u kojem im se čini potpuno normalnim da uzimaju pravdu, odnosno oružje u svoje ruke i tako se idu obračunavati s drugima koje poznaju i koji su im se, prema njihovim unutarnjim spoznajam, nešto zamjerili. Nešto se ozbiljno dogodilo u svijetu u kojem živimo i kojim dominiraju mobiteli i društvene mreže, svijetu u kojem su djeca od najranije dobi izložena nasilju, svijetu u kojem su djeca bombardirana nasilnim videoigrama i u kojem već sam izgled akcijskih figurica poput Gormita nameće nešto monstruozno u njihovim izvedbama.

Očito je prije nego što je Kosta K., odlični učenik elitne beogradske škole na Vračaru krenuo u svoj pohod masovnog ubojice, prije nego što je ostavio krvavi pečat ubivši odmah osam učenika i učenica te školskog domara te ranivši još jednu učenicu koja je naknadno podlegla ranjavanju iz pištolja, netko ili nešto morao je 'ubiti' Kostu, onog sjajnog malenog dječaka kojeg gledamo dok nabraja imena svojih Gormita, dok ih razvrstava u skupine, dok opisuje osobine svojih akcijskih junaka, dok izriče da nisu moćni oni koji su zli i kojem se sviđa četveroruki Gormit. Nešto je ubilo Kostu koji je u dobi od 5,5 godina s iznadprosječnom inteligencijom opisivao svoj mali kutak svemira željan da bude predstavljen od svoga oca preko te snimke koja nastaje u njegovoj sobi. Dečko koji je s 5,5 godina želio da njegov otac očito bude ponosan na njega i da taj ponos potvrdi tako što će svima pokazivati tu snimku. Za svijet u kojem živimo, u kojem mnogi odgajaju djecu i nadaju se da će ih unatoč svemu izvesti na pravi put i izbaviti ih od mnogih zala vrlo je važno da znamo što se dogodilo Kosti da je od malenog genijalca postao masovni dječji ubojica. 

VIDEO SNIMKA KOSTE K. DOSTUPNA JE NA SLJEDEĆEM LINKU.