Kad su kola za bivšeg hrvatskog premijera nakon njegove iznenadne ostavke 1. srpnja 2009. godine krenula rapidno nizbrdo u medijima se počelo razvlačiti i njegovo prljavo rublje. Tako su procurili brojni detalji iz sudskih spisa koji su svjedočili ne samo o kolekcioniranju brojnih skupih nekretnina već i zavidnoj kolekciji umjetničkih djela. Špekuliralo se kako je detronizirani hrvatski premijer posjedovao, osim vrijedne kolekcije djela hrvatskih umjetnika, čak i Picassa ali to nikada nije službeno potvrđeno. Nakon Sanaderovog pada pokušavalo mu se osporiti sve pa tako i njegova priča o bliskoj rodbinskoj vezi s kontroverznim kolekcionarom čije ime nosi poznati zagrebački muzej. Iako je Sanader tvrdio kako mu je Ante Topić Mimara rod u Jutarnjem je u siječnju 2011. objavljen članak u kojem to salzburški odvjetnik, ujedno Mimarin sin, Nikolaus Topić Matutin energično demantira. Iskopali smo nove relevantne dokaze koji demantiraju Mimarinog sina i nepobitno ukazuju na to da je bivši premijer govorio istinu, barem kada je isticao srodstvo s glasovitim kolekcionarom koji je poznat po uzrečici da neko 'djelo vrijedi koliko ga je budala spremna platiti'. Slijede dokazi.....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Za života a i nakon smrti Ante Topića Mimare egzistirale su brojne kontroverze kako je taj siromašni Dalmatinac uspio sa suprugom stvoriti ogromnu i vrijednu umjetničku kolekciju. Mimarina udovica, povjesničarka umjetnosti prof. dr. Wiltrud Topić-Matutin umrla je ovog srpnja u bolnici u Salzburgu u 104. godini. O glasovitom kolekcionaru desetljećima se provlače razne kontroverze. U kolekcionarsko-umjetničkim ali i medijskim  krugovima godinama se špeukilaro tko je uistinu bio Mimara. Tome je pridonijela činjenica izgubljenih rodnih listova / matičnih knjiga u njegovim rodnim Topićima u Dalmatinskoj zagori. Postavljalo se pitanje je li Mimara Ante Topić, rođen 7. travnja 1898. u malome mjestu Korušce na dalmatinskom kršu, sin Šimuna Topića Matutina i Jandre rođene Šolić, koji je već kao dječak obilazio Split, a naročito Solin, gdje je na iskopinama Salone “učio” od don Frane Bulića, koji mu je “prenio strast prema starini”?  U toj verziji Ante Topić je u vrijeme Prvog svjetskog rata teško ranjen u bitki kod Piave 1917., zbog čega se kao demobilizirani vojnik nakon rata 1918. našao u Rimu.

Ondje se u “Mancinijevu slikarskom atelijeru posvetio i restauratorskom umijeću: što je označilo početak njegova sakupljačkog puta”. Postoji i službena verzija biografije kojom se služi Muzej Mimara. “Intenzivan život predan umjetnosti, koju je do najtananijih dubina razumijevao, nakon Rima nastavlja u Parizu i Berlinu, stvarajući u međuraću svoju sve respektabilniju zbirku umjetnina s kojom upoznaje ugledne stručnjake; sudjeluje na aukcijama i posjećuje najveće europske antikvarijate. Početak Drugog svjetskog rata Mimara dočekuje u Berlinu, iz kojeg se uskoro povlači u malo mjesto Lorrach u Oberrheinu, gdje skriva zbirku”.  Ubrzo, međutim, postaje “žrtva denuncijacije i općeg nepovjerenja prema strancima koje je vladalo u tadašnjoj Njemačkoj, zbog čega proživljava torturu nacističkog zatvora”. Ali iz zatvora ubrzo izlazi, vraća se u Lorrach pa nakon rata nastavlja živjeti u Berlinu i Münchenu. Ondje radi - što je vrlo važno za daljnju njegovu sudbinu - kao “savjetnik za restituciju otuđenih dobara pri Jugoslavenskoj vojnoj misiji u Münchenu.” Zatim se “zbog političkih prilika u Berlinu seli u Antwerpen, da bi se ranih 1950-ih sa svojom zbirkom našao u Tangeru, u Maroku”. Od 1963. živi u Salzburgu.

Trajno je ostala dilema je li Mimara bio Ante Topić kako se predstavljao i kakvim ga domaća javnost i službena politika danas priznaju; ili je riječ o kolosalnom prevarantu koji je uspio lažirati biografiju, a potom krao i varao šarmirajući “ozbiljne kolekcionarske krugove”- za što ipak nema ozbiljnih dokaza?  Po “antimimarinskoj” verziji, Ante Topić je zapravo Mirko Maratović, rođen 16. ožujka 1897. u Splitu, a 1920-ih je “radio”kod “stanovitoga grofa” kad je navodno organizirao krađu “diptiha od slonovače iz Zagrebačke katedrale“. Diptih je, naime, 1928. prodan muzeju u Clevelandu, ali je vraćen 1936. godine. Maratović je, po toj neprovjerljivoj verziji, preuzeo identitet pravog Ante Topića nakon što je “originalni” Topić umro u vojnoj bolnici u Rimu, hladno otkupivši njegove dokumente.  Otud si je, kažu, Maratović nadjenuo nadimak Mimara (MI-rko MARA-tović). Iako su u selu Topići nestale matične knjige pronašli smo vrijedne nove tragove koji bacaju novo svjetlo na činjenicu da je Mimara usitinu bio Mirko Maratović a k tomu da je bivši i osuđeni hrvatski premijer Ivo Sanader uistinu bio njegov bliski rod. No, krenimo redom.

U Jutarnjem je u siječnju 2011. objavljen članak pod naslovom: 'TAJNA VEZA: MIMARA SANADEROV PRAUJAK? Sanader: To mi je obitelj. Mimarina rodbina: Nismo u rodu, vidjeli smo ga samo jednom - Sanaderovi prijatelji tvrde da su se njih dvojica družili u Salzburgu, a sam bivši premijer je tvrdio da mu je Mimara barba i uzor. Mimarin sin Nikolaus Topić Matutin za Nedjeljni Jutarnji kaže kako je to - velika laž'. U uvodu tog članka objavljeno je sljedeće: 'Dobar dan. Vi me ne poznajete. Ja sam Ivo Sanader, student iz Innsbrucka.Vaš je otac Ante Topić Mimara? On je brat moje bake i moj praujak. Mislim da smo u rodu pa sam vas došao posjetiti - rekao je student pa je s odvjetnikom popio kavu. Bio je to jedini i vrlo kratak susret dr. Nikolausa Topića Matutina I njegova možebitnog rođaka, bivšeg hrvatskog premijera. Sanader je, naime, bio uvjeren kako je Mimara brat njegove bake. Mimara je mnoge godine svog života proveo u Salzburgu, gdje je i umro, a Sanader je u istom gradu radio. Bivši premijer je kao mladi student romanistike i komparativne književnosti u Innsbrucku, glavnom gradu pokrajine Tirol, radio preko student-servisa u press centru gdje su se okupljali novinari koji su te godine izvještavali sa Zimske olimpijade. Mimarine strane se na te tvrdnje redovito reagira nevjericom, osporavanjem, a često i ljutnjom. Baš kao i na priče da je Mimara bio špijun i falsifikator.

- Iskreno ću vam reći: puna mi je kapa raznih priča o mojoj obitelji, posebno u ovom kontekstu hrvatske politike. Čuo sam tvrdnju da smo rođaci sa Sanaderovima. S Ivom sam se susreo jednom u životu, davno, došao mi je na vrata i popili smo kavu. Tada mi je rekao da mi je rođak. Nikad ga poslije nisam vidio niti ga poznajem - rekao je salzburški odvjetnik Topić Matutin. Sasvim drukčiju priču ponudio je sam Sanader u barem tri intervjua, a priču o srodstvu Mimare i bivšeg premijera u pritvoru prije dva dana revitalizirali su izvori bliski obitelji Sanader. Kazali su nam kako su se Sanader i Mimara često družili dok su živjeli u Austriji, a navodno ga je Mimara izbacio iz svoje kuće 1985. godine. Sam bivši premijer izjavio je u intervjuu 2005. da je u korektnim odnosima s Mimarinim sinom i ženom' - objavljeno je u Jutarnjem prije 11 godina. Logično je bilo povezati Sanaderovu priču o rodbinskim vezama s Mimarom i u tom kontekstu tumačiti strast bivšega premijera prema vrijednim umjetničkim djelima, unatoč tomu što je tu istu rodbinsku vezu Mimarin sin demantirao.

Zato ne čudi da u medijima ima i ovakvih usporedbi: 'Višemilijunska zbirka umjetnina posljedica je opsesije Ive Sanadera praujakom, a njegov je stil kopirao čitav život, tvrde Sanaderovi najbliži prijatelji'. Kako bismo provjerili postoje li činjenice o rodbinskoj vezi Mimare i Sanadera pregledali smo najveću svjetsku bazu rođenih i umrlih na Geni.com ali i službenu bazu Narodnih novina. Ako uzmemo bez zadrške podatke s Geni.com onda je Sanader govorio 100-postotnu istinu. Naime, na Geni.com piše kako je Ante Topić Matutin - Mimara zapravo rođen kao Mirko Maratović 16. ožujka 1897. godine. Navodi se kako je imao jednu sestru Ivu Sanader koja je u braku s Jurom Sanaderom dobila trojicu sinova: Ivana, Antu i Vinka Sanadera. Ante Sanader je Ćaćin otac, kako je u slengu prozvan bivši hrvatski premijer. Na Geni.com dostupno je obiteljsko stablo Sanaderovih. Tako se vidi da je Ante Sanader koji je bio rođen 1928. oženio Ivanku Vučicu, što je pokojna majka bivšeg premijera. Iva Sanader rodila je i sina Ivana 1925. godine koji je oženio Maru Vučicu, ujedno sestru Sanaderove majke. Stric bivšeg premijera Vinko rođen je 1936. i za njega piše da je umro 2015. u Tivtu u Crnoj Gori. Zanimljivo je kako je i don Vinko Sanader 2010. zatražio premještaj u Tivat u tamošnji župni ured Sv. Antuna Padovanskog. Prema navednom ispada kako je bivši hrvatski premijer koji odležava zatvorske dane u Remetincu govorio punu istinu kada je izjavljivao kako je Mimara njegov praujak.

Pronašli smo još jedan vrijedan trag koji nepobitno upućuje na činjenicu da je Mimarina obitelj koristila prezime Topić. Radi se o službenom oglasu Općinskog suda u Splitu u kojem je navedena i baka Ive Sanadera. Taj je sud objavio 'da je u ostavinskom postupku iza smrti pok. Marije Topić pok. Mate, rođene 1892. godine, a umrle 4. ožujka 1974. godine njenoj zakonskoj nasljednici Ivki Šunjić, postavljen privremeni zastupnik Ivan Dušić, odvjetnik iz Splita, na temelju odredbe čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku ..... Privremeni zastupnik zastupat će imenovanu zakonsku nasljednicu u navedenom predmetu, sve dok se ona ili njezin opunomoćenik ne pojavi pred sudom, odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud o postavljanju skrbnika nasljednika. Kako nije poznato ima li iza pok. Marije Topić pok. Mate, zakonskih nasljednika osim Ivana Topića, Ante Brkljačića, Lazara Borojevića, Zorke Šimat, Ljubice Maretić, Ive Sanader, Bože Škopljanca, Tomislava Milutina, Branka Milutina, Marija Milutina, Frane Milutina, Ivanke Maraš, Vesne Cupara, Branke Mišlov, Josipa Topića, Marije Sanader i Anđe Smodlaka pozivaju se svi oni koji polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od šest mjeseci od dana objave ovog oglasa u Narodnim novinama. Ako se po proteku označenog roka ne pojavi ni jedan nasljednik, sud će raspraviti ostavinu na temelju podataka s kojima raspolaže (čl. 218. Zakona o nasljeđivanju)' - pisalo je u sudskom oglasu objavljenom 26. listopada 2018. godine.

Taj nam oglas ukazuje i na to da je Iva Sanader, pokojna Sanaderova baka rodbinski povezana s Topićima, odnosno da oni službeno nisu imali prezime Maratović već Topić koje je koristio i Mimara. Matutin je vjerojatno izvedenica od imena oca - Mate. Iz sudskog oglasa je vidljivo kako se radi o Mariji Topić pok. Mate koja je rođena 1892. godine a Mimara je rođen 1897. godine. U kakvoj su rodbinskoj vezi bili - to nam nije poznato. No, kada usporedimo fotografiju Mimare i Sanaderovog oca Ante na kojoj ima bradicu oblikovanu slično kao Mimarinu - vidimo nevjerojatnu sličnost. Ne kažu slučajno da jabuka ne pada daleko od stabla i da 'krv nije voda'. No, ne kažu ljudi uzalud kako je u životu najvažnije imati sreću. Osuđeni hrvatski premijer zacijelo je imao genijalnost svog pokojnog slavnog pretka Mimare no nije imao sreće kao on da neokrznuto izađe iz istrage o porijeklu impozantnog bogatstva. Mimara je, pak s druge strane, očito imao lukavstvo, genijalnost ali je bio i miljenik božice Fortune koja ga je spasila istraga. No, on je i živio u vremenu kada su krađe umjetnina bile na neki način skoro pa i legalne. O tome svjedoči i priča koju smo ranije objavili a koja se ticala slavne hrvatske stilistice Žuži Jelinek a u kojoj je razotkrivena javnosti dotad nepoznata priča o njoj kao mogućoj međunarodnoj švercerici umjetnina.