'Tužiteljstvo i policija su, ne navodeći identitet, precizirali da je Igor Maksimilijanović od 2013. do 2019., u ime svoje tvrtke propustio prijaviti i platiti PDV, kao i da je umanjivao obvezu plaćanja PDV-a svoje tvrtke. Uskok i policija izvijestili su o kraku antikorupcijske akcije u kojoj je Igor Maksimilijanović (52), vlasnik tvrtke „Dobra reklama“, osumnjičen da je Gradu Zagrebu darovao 1012 koševa za otpad, bez evidentiranja u poslovnim knjigama, čime je sebi pribavio dobit i oštetio proračun za više od pola milijuna kuna' - objavili su mediji.
Glavna urednica portala Imperijal.net 9. svibnja 2013. objavila je autorski članak 'TAJNA VEZA PREMIJERA I ZG. GRADONAČELNIKA- Koševi za smeće – milijunska poveznica Milana Bandića i Zorana Milanovića'. Nakon uhićenja Igora Maksimiljanovića i to 8 godina kasnije sve što je napisano u tom članku svjedoči kako su nadležni puno ranije imali informacije o takvim namještanjima poslova u Gradu Zagrebu privilegiranim poduzetnicima ali da nitko ništa godinama nije poduzimao. Sve je dakle bilo duboko deponirano u nečijim ladicama i čekao se neki tajming u kojem će, događaji koji su u međuvremenu čak i izgubili na značenju, postati dijelovi široke policijske akcije s masovnim uhićenjima.
Prenosimo taj tekst u originalu jer je danas, zbog uhićenja Igora Maksimiljanovića, aktualniji nego u trenutku objave. No, članak donosi nepobitnu poveznicu između dugogodišnjih ljutih političkih protivnika Zorana Milanovića, tadašnjeg premijera i Milana Bandića, tadašnjeg gradonačelnika. Poveznica je poduzetnik Igor Maksimiljanović koji je zajedno s bratom Zorana Milanovića, sada pokojnim Krešimirom Milanovićem, stavio svoj stan zajedno sa stanom roditelja aktualnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića pod hipoteku za kredit frankfurtske podružnice Nove ljubljanske banke, odnosno za pozamašnih 3,25 milijuna eura koja banci nikada nisu ni vraćeni već su završili u vrtlogu stečajnog postupka na zagrebačkom Trgovačkom sudu. Slijedit tekst u originalu:
'Tvrtka Dobra reklama, u suvlasništvu Igora Maksimilijanovića i brata Milana Šečkovića, dobila je koncesiju na ulične koševe za smeće u metropoli. Sjedište tvrtke je na adresi Gramača 5M u stanu koji se vodi kao sporedna hipoteka za LHB-ov kredit tvrtci Modestus premijerova brata, težak 3,25 milijuna eura, a u kojem su založni dužnici i premijerovi roditelji. Šečković i Maksimilijanović prije 18 godina registrirali su tvrtke u Pragu gdje i mnogi poznati Hrvati ali i lica iz crnih kronika. Građani hrvatske metropole s lakoćom mogu uočiti kako su njihov grad preplavili novi ulični koševi za smeće na kojima je istaknut logo Citybox i slogan "Milijun pogleda dnevno".
Nove koševe za smeće postavila je zagrebačka tvrtka Dobra reklama čiji su suvlasnici bili Gojko Šečković i Igor Maksimilijanović. Na službenim web stranicama Citybox.com.hr pisalo je: "Novi urbani medij oglašavanja na premium kantama za otpatke". Spomenuti Šečković je brat puno poznatijeg Milana, nekadašnjeg vlasnika licence za Miss Hrvatske. Sjedište Dobre reklame je na kućnoj Maksimilijanovićevoj adresi u podsljemenskoj ulici Gramače. Ortaci su tvrtku koja je dobila ZG. "smetlarski reklamni posao stoljeća" osnovali 12. siječnja 2010. godine. No, poslovni prihodi tvrtke za 2011. jasno pokazuju kako nije imala nikakvih prihoda nego čisti gubitak.
Stječe se dojam kako je tvrtka osnovana da bi iz iz duboke hladovine dočekala jedan od najunosnijih poslova na hrvatski način – odnosno ugovor s nekim od mastodontskih konzumenata dražavnog ili gradskog proračunskog novca. "Tko čeka, dočeka", kaže pučka mudrost, koja se u slučaju ovog poduzetnog dvojca, blisko povezanog već godinama, čini se ostvarila. Kako sam ranije objavila premijerno u Slovenskim novicama (prijevod tog članka objavljen je na 29. siječnja na portalu Dnevno), Maksimilijanović je partnerski povezan s bratom premijera Zorana Milanovića. Suvasnici su zagrebačke tvrtke Modestus koja je dobila višemilijunski privilegirani kredit LHB-a, frankfurtske podružnice Nove ljubljanske banke, i to za projekt gradnje vile u Dubrovniku.
Za isti kredit su jamci, uz Maksimilijanovića, i roditelji hrvatskog premijera. Mediji su dosad objavili kako je "Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, potpisao je Ugovor o darovanju s tvrtkom Dobra reklama prema kojem će navedena darovati Gradu 700 koševa za smeće, a zauzvrat će se u narednih 15 godina na njima moći oglašavati. Zanimljivo da se Dobra reklama tim poslom nikad nije bavila, a prihodi joj otkad je osnovana 2010. godine iznose nula kuna, dok su rashodi na 40 tisuća kuna. Posao vrijedan 997.500,00 kuna tek je prva faza jer Dobra reklama ima namjeru, doznajemo u Gradskoj upravi, postaviti do ožujka 2014. još 1.400 koševa po cijelom Zagrebu. Bude li njihova cijena kao sada, 1.425 kuna po komadu, dolazimo iznosa od 2,99 milijuna kuna", sve je što su dosad otkrili mediji o tom poslu.
No, najintrigantniji je dosad, posve nepoznat, podatak da je sjedište Dobre reklame zapravo u stanu koji je obuhvaćen zajedničkom hipotekom za LHB-ov kredit Modestusu. Naime, iz teretovnice e-izvatka za Maksimilijanovićeva stana s garažom u Gramači 5M razvidna su dva kredita: prvi u vrijednosti preko 303.900 švicarskih franaka od 27. travnja 2006. ovjeren kod javne bilježnice Ilinke Lisonek u korist Hypo Alpe-Adria-Bank. Tu je i druga hipoteka na Maksimilijanovićevim etažama br. 1 i. 11, teška 965.000 eura, opet u korist Hypo banke.
U povijesnom e-izvatka za stan u kojem je sjedište Dobre reklame vidimo i hipoteku koja je stavljena zbog famoznog LHB-ova kredita Modestusu u iznosu od 3,25 milijuna eura iz listopada 2007. Kreditna veza Bandićevih favorita i premijerovog brata No, tamo su upisana i brisovna očitovanja: "Na temelju rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Z-7794/07 od 05. studeni 2007. briše se zabilježba da je kao glavni uložak određen zkul. 3004 k.o. Gruž a kao sporedni ulošci zkul. 2974 i 2769 k.o. Gruž". Također, vidljivo je i sljedeće: "Na temelju Brisovnog očitovanja od 23. srpnja 2009. i ovjerenog prijepisa Punomoći od 15. lipnja 2009. godine sa njemačkog jezika uknjiženo je brisanje založnog prava uknjiženog u iznosu od 3.250.000 eura rješenjem suda posl. br. Z-69213/07 u korist LHB Internatinale Handelsbank.
Svakako je dodatno zanimljiv podatak da je sporedna hipoteka stavljena na Maksimilijanovićev stan u Šestinama zbog LHB-ova kredita, prema podacima iz e-izvatka za Modestusovo zemljište na dubrovačkom Gružu, i dalje evidentirana u dubrovačkim zemljišnim knjigama. Naime, tamo se, kao sporedna hipoteka vodi z.k. uložak Šestine 6662 , odnosno etaže (poduložak) 1 i 11 na adresi Gramače 5/m. To su u naravi opisani Maksimilijanovićev trosobni stan s garažom u kojoj je sjedište Bandićevog "smetlarskog" favorita – tvrtke Dobra reklama. Prema informacijama upućenih, Maksimilijanović i Milanović poznaju se još iz školskih klupa, a vjerojatno od tada seže i poznanstvo s Gojkom Šečkovićem.
Naime, Maksimilijanović je kumski povezan i s Zvonimirom i Leonardom Boban, a u Šečkovićevom zg. butiku supruga jednog od najpoznatijih hrvatskih nogometaša započela je kao prodavačica svoju poslovnu karijeru. Prema podacima iz zemljišnih knjiga investitor na adresi Gramača 5M bilo je društvo Bis nekretnine Ivice Beljana i Ive Beljan Djačić. Na toj adresi nekretnine, osim Maksimilijanovića koji je luksuzni trosobni stan veći od 100 m2 kupio od prvog kupca, manekenke Irinee Habek 4. travnja 2006. godine, posjeduju zanimljivo društvo. Primjerice, vlasnica četverosobnog stana na koji je stavljena ovrha temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu je Romana Bunić. Ona je direktorica zagrebačke tvrtke Projekt Adria, ujedno direktorica u floridskoj offshore tvrtci East Coface s Igorom Mikolom te suvlasnica s Mladenom Markovićem londonske tvrtke Mintraco.
Spomenuta floridska tvrtka registrirana je na adresi: 2578 Enterprise Rd Ste 110, Orange City. Na toj se adresi nalazi jeftina baraka. Neovisno o nereprezentativnom objektu, sjedište je tu brojnih fantomskih tvrtki osoba iz čitave regije. Primjerice, tamo je registrirana i prvremena tvrtka Modul LLC u suvlasništvu Zagrepčana Alena Bunića i Gorana Sudarevića. Prvom se sudilo zbog pljačke banke u Sloveniji a drugi suvlasnik Modula je u bjekstvu nakon što je optužen za pokušaj otmice Krešimira Čorka, bivšeg zeta Marijana Hanžekovića. Vlasnik jedne etaže je tvrtka Adria Eta Igora Krote a koja je u formalnom vlasništvu offshore društva Pursuit sa Sejšela. Krota se s partnerom inače bavi registracijom offshore tvrtki svima koji žele iskoristiti porezne rajeve ili registrirati jahtu da plovi pod stranom zastavom.
Stoga ne čudi da je Krotino ime sveprisutno u trgovačkim registrima od Floride, preko Londona do Sejšela. Intrigantni susjedi u Zagrebu, Pragu i na Floridi Kao što živi u intrigantnom susjedstvu, Maksimilijanović ima i zanimljivo poslovno-privatno zaleđe. Maksimilijanović je kao i Gojko Šečković i on poslovali svojedobno u Pragu. Šečković je bio suosnivač praške tvrtke Andijk u kojoj je jedan od suvlasnika bio Zdravko Pašalić, brat Ivića Pašalića. Ta je tvrtka registrirana na adresi Dittrichova 19 u Pragu, a na istom je kućnom broju bilo sjedište tvrtki brojnih znanih Hrvata, od kojih su neki poznati sa stranica crne kronike. Među poznate osobe čije su češke tvrtke poslovale gdje i tvrtka Andijk Šećkovićevog i Pašalićevog brata, svakako su one čiji su osnivači Ljubo Jurčić, Milan Carić, Tino Bralo, Rajko Momčilović, partner generala Zagorca Roman Binder, Nikica Jelavić ali i spomenuti otmičar u bijegu, Goran Sudarević. Kako je svijet maleni, ne čudi da je Sudarevićeva žrtva Krešo Čorak odnedavno u vezi sa zagrebačkom jet setericom Sanjom Duggan koja je utjehu od razlaza s Igorom Maksimilijanovićem pronašla u zagrljaju bivšeg Hanžekovićeva zeta.
Maksimiljanović je također u Pragu imao registriranu poslovnu djelatnost 1996. godine ali na drugoj lokaciji: V Záhorském 619. Na tom su mjestu poslovali i Zagrepčan Duško Čubrić čije je ime na popisu dužnika Porezne uprave zbog duga od preko 170.000 kuna, ali i neki drugi poznati hrvatski ugostitelji. Manje više, sva ta imena, u raznim kontekstima stalno se vrte u krug. Ako jednom krenete pretraživati floridske, britanske, češke ili registre nekih drugih zemalja koje slove kao porezni raj, uvijek ćete naići na ista imena. U pravilu su u domovini često ili fizički susjedi, ili posluju na istim adresama, a kao što vidimo u ovom slučaju dobivaju i izdašne višemilijunske kredite raznih banaka.
Dok je tu i Zg. gradonačelnik sa svojim selektivnim izborom favorita za dodjelu unosnih gradskih koncesija i poslova, nitko od ovih i njima sličnih aktera, nema straha za budućnost. Uostalom, najbolje im je jamstvo 365 dana u godini Milan Bandić, koji to notorno poručuje s jumbo plakata. Gradonačelnik metropole barem je dokazao da ima formulu kako staviti i ortake premijerova brata na gradske jasle. Barem im darovati tisuće gradskih pozicija za unosni marketing na koševima za smeće! Šteta da Maksimilijanović – Šećkovićeva Dobra reklama nije već na te iste koševe oblijepila Bandićeva predizborna obećanja'.
(Gore je citiran originalni članak autorice Irene Divković Milanović, tada dopisnice Slovenskih novica i neovisne istraživačke novinarke objavljen je u četvrtak, 09. svibnja 2013. u 16:10 na portalu Dnevno o čemu svjedoči link.
U članku se spominje i Goran Sudarević. Njega smo nedavno spomenuli u kontekstu nevjerojatne oslobađajuće presude u članku koji je tematizirao kupnju stana novoizabrane Milanovićeve savjetnice Martine Ciglević, znane iz afere Pismohrana, od nekadašnje Sudarevićeve djevojke Bernarde Čanžar. Taj članak je dostupan na ovom linku. I taj kao i ovaj članak svjedoči kako je hrvatska zbilja da se uvijek u nekom neobičnom financijskom trenutku u našoj zemlji na istoj strani nađu visoki dužnosnici ali i osobe koje su godine potrošili u sudnicama ili zatvoru te oosbe koje su u nekom trenutku dobili nevjerojatne kredite ili poslove od lokalnih ili nacionalnih političkih moćnika.