Prije četiri godine mediji su se raspisali kako hrvatska konzulica u New Yorku Spomenka Cek ima plaću veću od tadašnje predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović a ništa ne radi. Njezina je plaća iznosila 44.000 kuna što je tematizirano u predstavci upućenoj Ministarstvu vanjskih poslova. Kroz predstavku je isplivalo kako su je porezni obveznici platili milijun kuna a da u dvije godine nije riješila nijedan predmet niti je napisala ijednu gospodarsku bilješku. U člancima je opisano kako živi na visokoj nozi bez ikakvih radnih obveza.
Tako je Novi List pisao kako je konzulica Cek primala mjesečnu plaću od 6300 dolara, bez da je, izuzev sudjelovanja na prijemima i skupovima, radila svoj posao u vidu pružanja gospodarske pomoći i pisanja gospodarskih analiz. Nije ni posredovala u bilo kakvom ozbiljnijem poslovnom ugovoru između neke hrvatske i američke tvrtke. Službeničku predstavku vezanu uz kršenje propisa od strane generalne konzulice nadležnima je podnio Davor Kristić, tadašnji konzul gerant u generalnom konzulatu u New Yorku.
U dokumentu stoji i kako je Spomenka Cek u Hrvatskoj još od početka studenoga 2016. godine i to bez formalne odluke o razrješenju s dužnosti, te da već četiri mjeseca prima deviznu plaću kao da je na mandatu u inozemstvu, i to nakon što je iskoristila godišnji odmor, te otvorila bolovanje koje je zatvorila u siječnju 2017. godini. Cek je tada u Hrvatskoj čekala da ju diplomatske dužnosti razriješi Odbor za vanjsku politiku i tadašnja predsjednica Kolinda Grabar - Kitarović.
Inače, Spomenka Cek imenovana je na dužnost generalne konzulice u New Yorku na prijedlog tadašnje šefice diplomacije Vesne Pusić, uz potpis bivšeg premijera i predsjednika Zorana Milanovića i Ive Josipovića, a u medijima se spekuliralo kako se to dogodilo na inicijativu i lobiranje Mate Granića, čija je pomoćnica bila u vrijeme kad se on nalazio na poziciji ministra vanjskih poslova. Bila i veleposlanica pri Stalnoj misiji u Uredu UN-a u Ženevi i nacionalna koordinatorica Pakta o stabilnosti, sve dok je tadašnja vlada Ive Sanadera nije razriješila.
Ubrzo nakon te predstavke i članaka Spomenka Cek razriješena je dužnosti konzulice u New Yorku i tako je završila diplomatska misija osobe čije su napredovanje mediji desetljećima dovodili u vezu s Matom Granićem. Njihov odnos datirao je iz vremena prije nego što je Mate Granić postao ministar vanjskih poslova, a trajao je godinama i nakon što je Mate Granić prestao biti ministar vanjskih poslova i ključna osoba hrvatske diplomacije. Granićevom pomoćnicom Cek je imenovana potkraj kolovoza 1995. odlukom tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana.
O njihovom odnosu napisani su i članci u kojima se govorilo o prvom hrvatskom sexgate u Ministarstvu vanjskih poslova. Kakogod bilo očito je taj odnos Cek i Granića završio. Iza nje su ostali i drugi skandali. Tako je nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast otkriveno kako je Spomenka Cek nemilica trošila na skupu odjeću novce iz državnog proračuna. Godine 2003. otkriveno je kako je ko hrvatska veleposlanica pri Misiji UN-a u Ženevi, u veljači 1998. posjetila butik Max Mara u Parizu i pritom je karticom Ministarstva vanjskih poslova platila račun od nepunih petnaest tisuća kuna.
Spomenka Cek, je, negdje u isto vrijeme, posjetila i butik Louis Vuitton u Parizu, ispis troškova službene kartice vanjskopolitičkog ministarstva bilježi da je tada potrošila samo tristotinjak kuna, ali je zato velikodušnija bila u Weilmann Modehausu u Bernu, gdje je ostavila deset tisuća kuna, te u zagrebačkom butiku Vis a Vis, gdje je napravila trošak od tri i pol tisuće kuna. Gospođa Cek ukupno je u tom periodu potrošila blizu pedeset tisuća kuna koristeći se državnom kreditnom karticom.
Paralelno s diplomatskim dužnostima dugogodišnja Granićeva miljenica Spomenka Cek imala je i brojna članstva u nadzornim odborima. Tako je bila članica NO-a Tvornica olovnih i aluminijskih proizvoda iz Kerestinca i predsjednica NO-a zagrebačke Drave. Do 1999. bila je i u NO-u Moslavke Kutina a u kojem ju je naslijedio sadašnji predsjednik Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić o kojem smo prethodno pisali.
Do 2000. bila je i u NO-u bolskog Zlatnog rata koji je tada vodio Antun Plenković, stric aktualnog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Potom je Spomenka Cek 2007. postala predsjednica NO-a zagrebačke Bonus Grupe čiji je direktor bio Mihael Hribar. U NO-u je njezin zamjenik bio prebendar i bivši rizničar Kaptola, nekoć najmoćniji svećenik Mijo Gabrić, te Branko Jordanić, državni inspektor u Tuđmanova doba čija je karijera završila optužbom za utaju u HAKS-u.
Svi spomenuti na tim funkcijama su bili sve do otvorenja stečaja Bonus Grupe u kolovozu 2016. godine. Time nije završio poslovni odnos Spomenke Cek i Mihaela Hribara. Naime, u veljači 2017. objavljeno je kako je osnovana Udruga Bonus koja svojim članovima nudi svu pravnu pomoć, besplatno zastupanje pred sudom, upotrebu šlep-službe u trenutku nesreće, savjete liječnika, a u određenim slučajevima i beskamatno kreditiranje za sve nužne troškove.
'Udruga Bonus osnovana je kako bi pomogla svima koji su doživjeli prometnu nesreću kroz besplatno savjetovanje, pravnu podršku i vođenje postupaka za naknadu štete pred sudom, neovisno o tome jesu li sudionici u prometu stradali u nesreći svojom ili tuđom krivnjom. Osnovao ju je Mihael Hribar u suradnji sa svojim kolegama odvjetnicima. Hribar je cijeli život u osiguravateljnom poslu, a između ostalog je deset godina bio predsjednik uprave Helios osiguranja', pisali su mediji.
No, na stranicama Udruge Bonus vidljivo je kako je Hribar predsjednik Udruge Bonus a Spomenka Cek potrpedsjednica iste. No, očito su Hribar i Cek puno više od poslovnih partnera. Naime, Spomenka Cek živi na raskošnom Hribarevom imanju u Prhoću pokraj Jastrebarskog. Doznali smo to na margini presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu. Naime, sutkinja Lidija Altarac presudila je u prekršajnom postupku koji se vodio protiv Spomenke Cek koju je branila odvjetnica Senka Balog.
Cek se sudilo zbog prometnog prekršaja iz čl. 229 st. 7 počinjenog 24. travnja 2019. godine. Presuđeno je kako je Spomenka Cek (62) kriva što u roku od 15 dana od 12.listopada 2018. godine do 28.studenog 2018. godine nije dostavila Sektoru za komunalno i prometno redarstvo Grada Zagreba vjerodostojan podatak o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja dana 27. veljače 2018. godine u 17,41 sati upravljala vozilom reg. oznake (poznate redakciji), u Ulica Antuna Vrančića 5 u Zagrebu čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 229. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Zanimljivo je kako je sutkinja Altarac oglasila krivom Spomenku Cek ali ju istodobno oslobodila od kazne, odnosno oslobodila u cijelosti od obveze naknade troškova prekršajnog postupka. U obrazloženju je navela kako je 'Okrivljenica u svojoj pisanoj obrani navela kako je počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, te se smatra krivom. Molila je da joj se izrekne što blaža kazna obzirom da nije kažnjavana, umirovljenica je, lošeg imovnog stanja'.
U nastavku se navodi kako je 'Sud odlučujući o oslobođenju okrivljenice od kazne cijenio priznanje djela. Temeljem u izreci citiranih propisa okrivljena je oslobođena obveze naknade troškova prekršajnog postupka u cijelosti, jer je umirovljenica, lošeg imovnog stanja, pa bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje'. Inače, uz ime Spomenke Cek bila je upisana adresu u Vinogradskoj ulici u Prhoću.
Uvidom u katastarske podatke te vlasnički list utvrdili smo kako se radi o raskošnom imanju čiji je vlasnik Mihael Hribar. Sve do preseljenja na raskošno Hribarovo imanje Spomenka Cek imala je zagrebačku adresu. Prema podacima iz vlasničkog lista Spomenka Cek upisana je kao vlasnica četverosobnog stana u maksimirskoj Tućanovoj ulici na kojem ne postoji ni kuna kredita. Izgledno je i kako Cek ima, za hrvatske prilike, i vrhunsku penziju s obzirom da je bila visokoplaćena diplomatkinja.
Ova presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu mogla bi biti vodič svim onim istinski egzistencijalno ugroženim hrvatskim penzionerima i penzionerkama ukoliko počine neki prekršaj. Na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu inače donose se zanimljive presude koje itekako obogaćuju pravosudnu praksu u Hrvatskoj. Tako smo pisali o oslobađajućoj presudi u korist još jedne nekadašnje Granićeve suradnice Vesne Škare Ožbolt ali i oslobađajućoj presudi Hajdi Bogović, liderici Markićkinog Hoda za život.