Neke osobe uspiju cijeli život uvjeriti sebe i druge kako su u nekoj posebnoj misiji na zemlji pa da njihov rad ili nerad, njihov život, usponi i padovi imaju neku višu dimenziju na koju drugi ne bi trebali imati nikakve kritičke osvrte niti pak propitkivati neke činjenice koje su u neskladu s takvim javno proklamiranim slikama. Jedna od tih osoba zasigurno je Rade Šerbedžija koji činjenice proglasi falsifikatima samo zato što iste nisu u skladu s njegovom umišljenom idiličnom slikom o njemu samome kao umjetniku, čovjeku i misionaru na ovim prostorima. Imperijal.net je objavio priču o tome kako je Rade sklopio braćni ugovor sa suprugom Lenkom Udovički te je tako prepisao na nju nekretnine a sebi ostavio status plodouživatelja. Na to se Rade oglasio u srpskom Kuriru. "
Ne mogu ovako da odgovaram na te stvari. Moja deca iz prvog braka, kao i iz drugog, jedna su obitelj. Mi svi živimo pod istim krovom. Moja deca imaju svoje stanove i to su moje nekretnine koje sam stekao. To šta se dešava u mojoj obitelji i šta mi radimo s imovinom je naša stvar - izjavio je Rade za "Kurir". Još je dodao: "Kao što su mi hakeri upali na Facebook i napravili problem, tako je i sad sa ovakvim pričama. Nisam vidio tekst, pročitat ću , ali me takve gluposti ne dotiču". Činjenica je da je Rade s Lenkom sklopio bračni ugovor kojim je ona postala vlasnica nekretnina koje su zajednički stekli pa tako i vikendice u istarskoj Barbarigi te stana u Rijeci. Činjenica je da njegova kćer iz prvog braka živi u Tomašićevoj ulici u Zagrebu a da je njegov sin Danilo, Lucijin brat, prijavljen na adresi Ulice grada Mainza u Zagrebu. Dakle, već tu pada Radina izjava kako svi žive pod istim krovom.
No, nije samo sporno to što Rade objavu činjenica tretira kao hakerski napad, kod njega je još spornije što ne pravi nikakvu razliku između privatnog i javnog, odnosno državnog vlasništva. Također, Rade ima i problema s činjenicama, naime, on prijavljuje jedne podatke državnim institucijama RH a druge javno objavljuje. Slučaj je to i s Kazalištem ili Teatrom Ulysses. Prema podacima iz službene baze Ministarstva kulture RH, osnivači tog kazališta su Danilo i Rade Šerbedžija. Tako je upisano u bazi umjetničkih organizacija pod brojem upisnog lista: KAZ-076. Na stranicama Teatra Ulysse upisano je da su osnivači rade Šerbedžija i Boris Vujčič koji je preminuo 2005. godine.
Kao službena adresa navedena je Ulica Viktora Kovačića 16 u zagrebačkom Sopotu. Kao kontaktni mail naveden je pds@zg.t-com.hr. To je zapravo službeni mail zagrebačkog knjigovodstvenog servisa PDS d.o.o. Osnivač PDS-a je Danijela Todorovski a zastupnici ona i Dušan Subotić. Sjedište PDS-a je u Viktora Kovačića 18 u zagrebačkom Sopotu, što znači da su Šerbedžije Kazalište Ulysses smjestili na adresu knjigovodstvenog servisa. Podatak o istoj adresi nalazi se i na službenim stranicama Teatra Ulysses. Dakle, Šerbedžije su Ulysses registrirali s nazivom Kazalište ali službeno ga promoviraju terminom Teatar Ulysses.
Pregledamo li podatke u telefonskom imeniku uočit ćemo kako su 4 mobilna broja registrirana na Kazalište Ulysses s adresom u Viktora Kovačića 16 zagrebu. No, na istom mjestu registrirana su i dva mobilna broja na Teatar Ulysses, sa zagradom iza koje piše Rade Šerbedžija, vila Brijunka, Brijuni. Ta dva mobilna broja ne navode na na web stranici Teatra Ulysses što znači da ih Rade privatno koristi. U drugom pak telefonskom imeniku jedan od tih mobilnih brojeva glasi na Teatar Ulysses ali je kao adresa navedena Fažanska BB Barbariga. U tom mjestu kraj Fažane Rade ima vikendicu pa je jasno kako je Ulysses prijavio i na adresi svoje vikendice.
Budući da se Ulysses financira najvećim dijelom iz proračunskog novca te uživa gostoprimstvo na državnim Brijunima onda se postavlja pitanje s kojim pravom je Šerbedžija privatizirao mobitele Ulyssesa koje zapravo najvećim dijelom plaćaju porezni obveznici RH. No, još je veće pitanje s kojim se pravom upisao na adresi Vile Brijunka na Brijunima kad ista ima status državne rezidencije koja je vlasništvo Republike Hrvatske. Vila Brijunka jedna od niza reprezentativnih vila na otoku koji je u memoriji većine građana s ovih prostora starijih od 45 godina ostao zapamćen kao otok na koji je bivši jugoslavenski predsjednk Josip Broz Tito primao strane državnike i na Brijunima te otočiću Vangi provodio ljetni odmor.
Nakon Tita došao je Rade na Brijune s Kazalištem / Teatrom Ulysses i preko ljeta na specifičan način kolonizirao dio Brijuna pod plaštom kazališnog programa. Možda je i vrijeme da i Rade shvati da su se vremena promijenila i da svi koji crpe novce iz proračuna imaju i obvezu poslovati transparentno i odustati od strategije po kojoj se svaka kritika na njegov rad napada s pozicija jeftinog zamagljivanja stvari na već iskušani i otrcani Šerbedžijin način.