Naša zemlja, moglo bi se reći, ima virtualnog predsjednika. Iako stoluje na Pantovčaku on je baštinio tradiciju bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je bio aktivniji na društvenim mrežama više nego što je ispunio predizborna obećanja pa iz Bijele kuće učinio 'Ameriku opet velikom'.
Tako je i Zoran Milanović obećavao normalnog predsjednika a s njim smo na čelu Pantovčaka dobili verbalnog incidentistu. I to recidivnog verbalistu koji se ponaša kao da ima višak vremena i energije pa budući da predsjeda državom u doba korone, kada nema protokolarnih putovanja i susreta, onda krati dosadu pronalaskom novih političkih meta na koje će odašiljati verbalne strelice.
Postavlja se pitanje jesu li građani koji su mu dali povjerenje i svoj glas tijekom predizborne kampanje shvatili da će konačni učinak biti upravo ovaj kojem mjesecima svjedočimo. Predsjednik Milanović očito ne dijeli sudbinu bijedne Hrvatske, ona koja je svakim danom sve ovršenija, zaduženija, bankrotiranija.... On se ponaša kao francuska kraljica Marija Antoaneta čiji je cinizam ostao povijesno upamćen jer je rekla, da parafraziramo, neka narod jede kolače ako nema kruha.
Tako je i Milanović umjesto predvodnika suštinskih reformi postao taoc svojih verbalnih razračuna, kao neki politički kečer koji misli kako treba simulirati što snažnije udarce, doduše ne fizičke već verbalne naravi i praviti od toga spektakl za mase. Milanović je narodu ponudio igara umjesto kruha. On je neka vrsta tvorca političkog prenka, samo što prenk na kraju završava priznanjem u stilu 'jesam te' ili s 'ha,ha,ha...'.
Milanović preko Face istupa kao da je lišen formata predsjednika i funkcije koju ona nosi.... On se ponaša kao gradski štemer koji u virtualno doba zna da nije poželjno pokazivati mišiće već slati verbalne plotune na druge. No, pitanje je jesu li ga građani birali kako bi testirao granice provokacije koju javni prostor u Hrvatskoj može podnijeti. Uostalom, Hrvatska već ima jednog provokator majstora koji sjedi u susjednoj BiH i od tamo raskrinkava karakterne devijacije osoba na sudačkim i inim pozicijama.
Zoran Milanović svojim karakterom i istupima svaki dan daje argumente da kažemo da je genetski klon svoga pokojnog oca Stipe Milanovića koji se sukobio i s radnikom zagrebačke Čistoće, koji je polemizirao kadgod bi mu se ukazala prilika ali koji je tužio svojih 20 rođaka kako bi izborio svoje gruntovne pozicije u rodnim Glavicama kraj Sinja. O tome smo pisali prošle godine u tiskanom izdanju tabloida Imperijal. Stipe Milanović je za medije rado iznosio podatke kako je izgledao njegov život u Glavicama Donjim kod Sinja prije nego što je otišao na studij u Zagreb.
Stipe je novinarima, kada je njegov sin izabran za premijera, ispričaokako je imao iskustvo teškog fizičkog rada preko ljeta u mjesnoj zadruzi tako da mu se fizički rad toliko smučio da je imao snažnu motivaciju uspjeti u velikom gradu. To je i uspio ostvariti budući je bio tajnik u kabinetu Mike Tripala, vodio je projekt izgradnje dvorane Vatroslav Lisinski pa je tako, s diplomom ekonomije, uspio uvijek biti uredski čovjek na nekoj bolje plaćenoj poziciji. Stipe Milanović umro je pretprošle godine u dobi od 83 godine.
Prije smrti započeo je sudski spor s ciljem rješenja imovinsko-pravnih odnosa. Tako je na Općinskom sudu u Sinju u studenom 2013. preko odvjetnika Ante Tonće Mandaca tužio Tomicu Masnić-Vogamušu, Antu i Anu Masnića (pok. Petra), Franu Jelića, Anu Masnić (ud. Ivana), Šimu Pavić, Anđu Masnić, Nore Hening, Keti Vitić, Ivana Pavić, Mariju Cindrić, Jadranku Jefrić, Miomira Mišić, Nedu Čarić, Mariju Jelinčić, Davora Budimira, Anu Filipović, Davorku Jovanović, te Antu Milanovića i Ivana Milanovića, oba od oca Nikole.
Otac Zorana Milanovića tužio je ukupno 20 osoba, rođaka i susjeda, a neki od tuženika dobili su sinjskog odvjetnika po službenoj dužnosti Zvonka Marasa budući im je bilo nepoznato boravište. Iz tužbe se vidi ime Stipinog oca Ante po kojem je Zoran nazvao starijeg sina (zove se Ante Jakov). Rodno seli Milanovićevog oca, Glavice, poznato je kao partizansko uporište u Drugom svjetskom ratu. Selo je tada dalo i dva narodna junaka Franu Masnića i Tadiju Anušića.
Očito su Masnići koje je tužio Stipe Milanović obiteljski povezani s narodnim junakom koji je, prema Wikipediji, ubijen od domaćih izdajnika u NOB-u. Brojni Glavičani sudjelovali su i u Domovinskom ratu. U izbornoj predsjedničkoj noći televizijske kamere bile su i u Sinju te uperene u bratića novoizabranog predsjednika, Antu Milanovića koji je predsjednik sinjskog SDP-a. Ne znamo je li Nikolin sin, odnosno Ante Milanović kojeg je Stipe tužio na sinjskom sudu kako bi izborio upis rodne grude u svoju korist. U svakom slučaju, mještani Cetinske krajine, otkud potječe Zoran Milanović po ocu, o njemu su podijeljeni.
Tu je situaciju najbolje oslikao 24 sata kada je citirao mještane u tekstu naslovljenom s "Milanović nije više naš čovjek s Dinare, odrekao se svog kraja". U tom članku piše da oni kojima nije drag "kao svoje razloge ističu Milanovićevu nedruštvenost, navodeći da se ponaša kao da je podrijetlom iz laboratorija, a ne iz kraja u kojem su ljudi vrlo srdačni i društveni". Možda je ista parnica i završena u korist predsjednikovog pokojnog oca budući je tu parnicu pokojni Stipe započeo u premijerskom mandatu svoga sina.
Hrvatsko pravosuđe jeste sporo, ali zasigurno ubrzano kada se kao kao stranke u postupku pojavljuju osobe povezane s najvišim instancama vlasti. Aktualni predsjednik u svoju imovinsku karticu upisao je suvlasništvo nad 6.700 m2 oranice u Glavicama koje je procijenio na 300.000 kn. Ta bi čestica onda bila upisana kao imovina ostvarena nasljedstvom. Inače zemljišni spor nije prvi sudski spor koji je za života započeo Stipe Milanović.
Tako je tužio u premijerskom mandatu svoga sina i Tomislava Josića za klevetu te dobio 7.000 kuna odštete na Općinskom kaznenom sudu kod sutkinje Natalije Glumičić Ščekić. Josić je kao predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara 18. svibnja 2014. oklevetao oca Zorana Milanovića, u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, dovevši ga u kontekst rada za Udbu. Pokojni Stipe poznat je i po sukobu s radnikom zagrebačke Čistoće. Tako je policija evidentirala posljedice tog sukoba.
Naime, Stipe Milanović je progovorio radniku zašto ne čisti ispred njegovog ulaza a 45-godišnji zaposlenik mu je uzvratio uvredama te zamahnuo lopatom prema njemu. Na sreću, pokojni Stipe izbjegao je lopatu ali je pao nakon čega je došlo do intervencije PUZ-a.To se dogodilo u svibnuju 2015. godine u vrijeme dok je Zoran Milanović bio premijer. No, pokojni Stipe živio je prije eksplozije društvenih mreža, korone i 'novog normalnog' pa nije mogao kao njegov sin doživjeti ekspanziju osobnih sklonosti verbalnih sučeljavanjima na lako dostupnim platformama.
Njemu je zapravo bilo teže izaći na kraj sa svojom, narodski rečeno prgavom naravi, jer je riskirao lopatu u srazu sa radnikom čistoće dok je njegov sin ipak privilegiran jer je zaštićen funkcijom, osiguranjem, bedemima Pantovčaka te liberalnim duhom društvenih mreža. Očito će na kraju s njim imati posla ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja se samoproglasila prvom verbalnom metlom u Hrvatskoj.
Ona naime promovira stav kako se nakladnike treba oštro kažnjavati zbog govora mržnje komentatora na portalima. Možda se ona odvaži pa pokrene akciju protiv Facebooka te zatraži da se suspendira račun hrvatskog predsjednika inspirirana činjenicom da je Twitter tako suspendirao račun Donalda Trumpa kada su njegove pristaše s riječi na društvenim mrežama krenuli u fizički napad na Američki kongres.
Moguće da je pokojni brat hrvatskog predsjednika, Krešimir Milanović bio manje verbalan tip a puno više poduzetnički orijentiran. Doduše, njegove su tvrtke skončale u stečaju ali on je za života imao brojne poslovne angažmane o kojima smo pisali u prethodnom članku - kako je partnerima iz Slovenije namjestio otok Obonjan. Također, možda na kraju predsjedniku nije lako, njegov omiljeni restoran Tač je otišao u stečaj zbog korone o čemu smo također ranije pisali.