Netom je objavljena vijest kako je Hrvatska dobila spor protiv Ljubljanske banke. Naime, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) objavio je 16. prosinca ove godine da Slovenija ne može tužiti Hrvatsku u ime Ljubljanske banke za povredu ljudskih prava i proglasio se nenadležnim za tužbu tešku gotovo 430 milijuna eura. Taj međunarodni sud je prihvatio hrvatske argumente i zauzeo stav da Ljubljanska banka nije nevladina organizacija, već je usko povezana s državom, pa Slovenija ne može u njezino ime tužiti za povredu ljudskih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Unatoč tomu što zbog spora zbog stare devizne štednje hrvatskih štediša Ljubljanska banka ne može službeno pod svojim novim imenom NLB poslovati u Hrvatskoj, godinama je preko svoje frankfurtske podružnice LHB, odnosno LHB Internationale Handelsbank, poslovala u Hrvatskoj.
Dapače, imala je i punu potporu dijela političkog establishmenta jer je jedan od ključnih 'manekena' te banke bio pokojni brat hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, Krešimir Milanović. On je preminuo prošle godine uoči predsjedničke kampanje koja će inaugurirati aktualnog predsjednika ali iza sebe je ostavio goleme dugove i brojne neplaćene račune. No, prije smrti ipak je uspio otrgnuti iz kreditnih ralja LHB-a stan predjesnikovih roditelja, Đurđe i Stipe Milanovića u Ulici grada Gualda Taldina u Zagrebu a koji je bio dio šire kolateralne hipoteke za stambeni projekt koji je Krešo Milanović pokrenuo s partnerima preko tvrtke Modestus. Naime, stan predsjednikovih roditelja bio je založen kod LHB-a za kredit koji je dat modestusu u iznosu 3.2 milijuna eura 2007. godine, kao što je vidljivo na ovom linku. Sve do njegove smrti Krešo je imao neodvojive i vitalne poslovne veze sa nekolicinom slovenskih poduzetnika od kojih su neki imali i poveznice na tamošnju politiku.
Njegov poslovni put počeo je kada je imenovan direktorom tvrtke Marbo produkt, odnosno kad je postao zastupnik istoimene tvrtke iz Novog Sada za proizvodnju čipsa. U tvrtci su osim njega direktori bili i bivši direktor Marba, Beograđanin Radosav Milanović, Biljana Milanović iz Laktaša u Republici Srpskoj i Zagrepčanin Ivan Čengija. Kada je Marbo prodan kompaniji Pepsi onda je stigla i nova uprava pa tako Milanovićev brat više nije imao veze s Marbo produktom.
Inače, Milanovićev djed Ante imao je brata Ivana koji je nakon sudjelovanja u partizanima odselio kao pukovnik u Beograd gdje je i umro. Tako nije isključeno da je ovaj posao mlađi brat aktualnog hrvatskog premijera dobio zahvaljujući beogradskim vezama brata svoga djeda. Nije isključeno i da je bivši direktor Marba Radoslav Milanović, koji je u hrvatski trgovački registar prijavio beogradsku adresu, zapravo bliski rođak aktualnog hrvatskog predsjednika. Formalni osnivač zagrebačkog Marbo produkta nije bio srbijanski Marbo već njihova off shore kompanija iz Delawarea Fidex Trade Inc. Kakogod bilo, nakon poslovne avanture sa prodajom srpskog čipsa u Hrvatskoj, Milanović se bacio na nekretninske poslove, odnosno gradnju apartmana na atraktivnim dubrovačkim lokacijama, o čemu je puno toga već i javnosti poznato.
Onaj dio koji je ostao nepoznat isplivala periodično na Trgovačkom sudu u Zagrebu gdje se provode stečajevi nad tvrtkama Magnitudo i Modestus, u kojima je Krešo imao udjele te bio direktor, a iz kojih je vidljivo kakve su financijske dubioze i nevraćeni milijunski krediti bankama, spomenutom slovenskom LHB- u te drugima, ostali iza navodno uspješnih projekata Milanovićevog brata i njegovih partnera. No, Imperijal.net prvi puta ekskluzivno otkriva dosad nikad detektiranu mrežu poslovnih suradnika Kreše Milanovića iz Slovenije te njihovu mrežu raznih partnera iz Poljske i Turske a koji su proteklih godina dobili u Hrvatskoj neke od najunosnijih poslova, dijelom i kroz koncesije s Hrvatskom.
Ujedno je vrijedno spomena i kako su završila krupna vjerovnička potraživanja u projektima s kojima je bio povezan sada pokojni Krešo Milanović te tko se pojavio kao novi vjerovnik tih dugova. Tako je sada u prosincu ove godine stečajna upraviteljica tvrtke Modestus Antonia Selak, u kojoj je Krešo Milanović bio direktor i suvlasnik od osnivanja pa sve do 2017. godine, konstatirala sljedeće: 'Nova Ljubljanska banka je društvu LynxCap Invest II AG ustupila svoje potraživanje prema Modestusu d.o.o. u stečaju dana 6. kolovoza 2020.g., te je društvo LynxCap Invest II AG postalo novi razlučni i stečajni vjerovnik'. Na ovom mjestu vrijedi se prisjetiti javnih izjava jednog od partnera Kreše Milanovića iz Dubrovnika, vlasnika portala Oko koji je, nakon objave informacije o kreditnim vezama Kreše Milanovića i ljubljanskih bankara, tvrdio kako nitko od njih u tom projektu nije niti znao da je hrvatska podružnica frankfurtske LHB zapravo u vlasništvu Nove ljubljanske banke što se činilo i tada, kao i sada, više nego smiješnom pričom za malu djecu poglavito jer je do 2015. LHB bio i u vlasničkoj strukturi Modestusa koji je sve vrijeme poslovao na tadašnjoj kućnoj adresi Milanovićevog brata u Gajevoj ulici u Zagrebu.
No, bez obzira na sve što je bilo, ostaje činjenica da neke nove kreditne institucije moraju počistiti financijski nered koji je ostao iza Milanovićevog brata i njegovih partnera. Tako se tvrtka koja je preuzela potraživanja LHB-a definira kao investicijska tvrtka sa sjedištem u Zugu a koja ulaže na tržište Hrvatske, Češke, Grčke, Slovenije, Srbije... Prema podacima iz švicarskog registra tu kompaniju vode dva Švicarca te dva Latvijca. Što se pak tiče Magnituda s kojom je bio povezan Krešo Milanović, a koja je investirala u gradnju luksuznih apartmana na dubrovačkom Lapadu, ta je tvrtka skončala u stelaju s više od 4,5 milijuna kuna duga. Inače u stečaju Modestusa iskrsnuo je i jedan neočivan ali važan detalj u stečajnom postupku. Naime, kao vjerovnici su se ukazali 2017. Tomislav i Karolina Marinov iz Zagreba koji su tužili Modestus. Ta tužba nalikuje na pokušaj da se probaju pobiti milijunski dugovi slovenske banke uzeti u vrijeme dok je Milanovićev brat upravljao Modestusom.
Tomislav Marinov je inače s Renatom Išpanom suvlasnik tvrtke Exportdrvo projekti koja je preuzela nekadašnje 'Prebendarske vrtove', odnosno Centar Cascade u Zagrebu. To je bio projekt generala Vladimira Zagorca na Crkvenom zemljištu kojim je upravljao moćni kaptolski rizničar svećenik i prebendar Mijo Gabrić. Exportdrvo projekti sada upravlja tim centrom u Tkalčićevoj ulici a koji čine hotel Akademija i poslovni prostori. Marinov je osoba koja je poslovno doveden u vezu s nekadašnjim najmoćnijim kaptolskim rizničarom prečasnim Mijom Gabrićem i napisano je kako on ima samo njegovu punomoć kojom je preuzeo brojne nekretninske i poslovne pothvate svećenika Mije Gabrića. Čudni su putevi članova obitelji povezanih s vrhom hrvatske politike. Uzmu kredite od u Hrvatskoj nepoželjnih slovenskih bankara a onda završe u vjerovničkim odnosima s kaptolskim financijašem.
No, tu nije kraj priče o zanimljivim vezama pokojnog brata predsjednika RH s osobama koje su zaradile ili će tek zaraditi velike novce poslujući ili na teret hrvatskih obveznika ili na temelju koncesija dobivenih od RH. Također, tu nije kraj priče o tome kako je to sve slučajna koincidencija i da su banke kreditirale njegova brata kako bi zaradile na kamatama - kao što je to često puta u obranu mutnih poslova svoga brata izjavljivao aktualni predsjednik, ujedno bivši premijer RH. Kako je itko od spomenutih kreditora mogao zaraditi te kamate kada su krediti nevraćeni a iz strukture vjerovničkih potraživanja banaka koje su islivale tijekom stečajnih postupaka vidi se da pokojni predsjednikov brat za života nije plaćao bankarima ni kamate niti su otplaćene glavnice, niti su se banke naplatile iz prodaje nekretnina stavljenih pod hipoteke za dobivanje tih istih kredita? No, krenimo redom. Osim poslovnih rola u Marbo produktu, Magnitudu i Modestusu, Krešimir Milanović je i nakon smrti, a sve do brisanja društva 11. prosinca ove godoine, prema podacima sa Sudrega, bio član Uprave tvrtke za turizam i nautiku TYC iz Zagreba.
U toj tvrtci ortaci su mu bili Ljubljančanin Sandi Küplen te Zagrepčanin Tibor Skala. Spomenuti Skala već je prozivan u medijima u vrijeme dok je Milanović bio premijer. 'Poslovni partner premijerova brata Krešimira Milanovića, Tibor Skala dogovorio je unosan posao s državom u vrijednosti od milijun kuna - opremanje škola didaktičkom opremom u projektu koji vodi premijerova supruga Sanja Musić Milanović. Zanimljivo je kako se baš Skalina tvrtka Videa jedina javila na otvoreni postupak javne nabave u projektu koji vodi premijerova supruga s obzirom na to da je u svojoj drugoj tvrtki TYC suvlasnik s premijerovim bratom' - objavljeno je 2015. godine. No, sve dosad bilo je nepoznato koliko se proteklih godina razgranala poslovna mreža i profit drugog Milanovićevog partnera u spomenutom TYC-u Slovenca Sandija Küplena.
On je u Hrvatskoj osnovao čitav niz tvrtki: Pasa građenje, Collegium putovanja, Adria MM produkcija, Oniros Mare, Insulae Festum, Labo Invest te P.J.S.K. Invest. Tvrtku Collegium putovanja sada vodi Ivor Brunjak koji je u foksu javnosti dospio kroz neugodni događaj. 'Svi su dobro, nema ozljeđenih, profesori i vozač dobro su reagirali i odmah izveli sve učenike iz autobusa, kazao je za Slobodnu Ivor Brunjak iz agencije Collegium koja organizira Knock Out skijaški festival u Švicarkoj na povratku s kojeg se zapalio autobus sa splitskim srednjoškolcima' - izjavio je taj nasljednik Milanovićevog partnera u tvrtci Collegium putovanja u siječnju prošle godine.
Niti drugi partner Sandija Küplena, partnera pokojnog Kreše Milanovića, nije izbjegao crnu kroniku. O tome svjedoči sljedeći natpis: 'Vlasnici Ray Grill Cluba na jezeru Jarun u Zagrebu, zabavnog restorana prošli tjedan polivenog benzinom i zapaljenog, u posljednjih desetak godina organizirali su pravu ugostiteljsku industriju. U novije vrijeme krenuli su i u posao s modom. Otvorili su kafiće, restorane i trgovine u trgovačkim centrima u cijeloj Hrvatskoj, na desetke tvrtki, trgovina, restorana i vinskih barova, a namjeravaju se proširiti i na otok Hvar, na kojem su se, priča se, izgleda zamjerili drugim ugostiteljskim klanovima. Palež na Jarunu nije prvi napad na braću Bušljeta jer je starijeg, Nikolu, prošlog ljeta pred vratima stana u noći dočekao muškarac sa željeznom šipkom, ali je 41-godišnji poduzetnik uspio pobjeći neozlijeđen. Iako je policija ispitala osumnjičene, Bušljeta ih nije kazneno prijavio, pa bi taj slučaj pao u zaborav da im sada nije potpaljen jedan u nizu brojnih objekata' - objavljeno je u kolovozu 2014. godine o Nikoli Bušljeti koji je partner Milanovićevog Slovenca Sandija Küplena.
Sljedeća tvrtka u kojoj se pojavljuje Küplen u hrvatskom trgovačkom registru je Oniros Mare. U toj su tvrtci ortaci Küplenu, dakle sve do smrti partneru Kreše Milanovića, bili sljedeći poduzetnici: Riječanin Siniša Rodin, spomenuti Ivor Brunjak, Zagrepčanin Dražen Starčević, te Slovenci Tadej Volf, Dominik Sava Černjak i Hugo Baus. Svi su oni sa Sandijem Küplenom bili suvlasnici a Siniša Rodin bio je direktor. Je li vrijedno spomenuti da je Siniša Rodin sa svojim bratom Deanom vlasnik niza tvrtki od kojih su neke spomenute u kontekstu financiranja kampanja za zadnje parlamentarne izbore. Naime, najvažnije donacije na listi SDP-a bile su one od po 15 tisuća kuna, koje su stigle od Viking viste d.o.o. i Viking vrata Kvarnera d.o.o., dviju tvrtki kojima je na čelu Siniša Rodin, a obje su registrirane u Rijeci. Naravno da je sve to puka slučajnost - možemo lako i zamisliti kako bi to nonšalantno kao nebitnu koincidenciju odbacio naš arogantni predsjednik.
No, tu nije kraj zanimljivoj galeriji likova koji su vidljivi u Sudregu kao partneri partnera pokojnog Kreše Milanovića. Vidjeli smo kako se u toj tvrTci pojavljuju Tadej Volf i Hugo Baus. Njihova imena lako je pronaći na službenoj web stranici tvrtke koja je dobila koncesiju na nekadašnjem Otoku mladosti - Obonjanu. Oni se na toj stranici navode kao direktori ali uz njihovo ime nije upisana hrvatska tvrtka već slovenska CMT potovalna agencija d.o.o. Milanovićev Slovenac Küplen sa spomenutom dvojicom osnivač je i zagrebačke tvrtke Insulae Festum. Sjedište te tvrtke je u Ulici Ferde Livadića, odnosno u stanu prethodno spomentog Dražena Starčevića. U tvrtci su osim Küplena suvlasnici belgijska tvrtka Nines te Poljak s adresom u omiškoj Nemiri Pawel Piotr Bryja.
Nines su u Antwerpenu osnovala dvojica Turčina, Ugur Akkus te Metin Gültekin. Akkus je poznat kao suprug bivše turske missice a sadašnje TV voditeljice Ebru Şalli s kojom je počeo vezu dok je još bio u braku s bivšom suprugom. Ime tog Turčina moguće je pronaći na Indexu 2017. gdje je najavljen kao organizator 'Najuzbudljivijeg festivala ljeta Labyrinth Open' u Omišu. U članku je pisalo 'Ekipa koja stoji iza festivala popularna je nizozemsko-belgijska promotorska agencija Labyrinth Promotions, iza sebe imaju gotovo desetljeće iskustva rada s najboljim i najkvalitetnijim imenima iz svijeta elektroničke glazbe, a ove godine odlučili su organizirati prvi open air festival u sunčanoj Hrvatskoj. Čovjek koji stoji iza cijelog projekta, Ugur Akkus, objasnio je: "To nam je oduvijek bio plan, samo smo čekali pravi trenutak i pravu lokaciju'.
Što se pak tiče spomenutog Poljaka Bryja on je dijelu javnosti postao poznat kada je preuzeo kultni šibenski hotel Krka. Tada je šibenski portal o njemu objavio članak naslovljen sa 'Što se kuha oko jednog od najatraktivnijih objekata u Šibeniku; porezni dužnik s niskim prihodima u milijunskom projektu obnove?!'. U tom članku piše: 'No, tko je zapravo Pawel Piotr Bryja, vlasnik “Krke”, tko stoji iza tvrtke “Mobilia” Šibenik, koja je novi titular hotela još od siječnja ove godine? Kakva je uloga kontroverznog Šime Vranića u svemu tome, a koji je, navodno, izvorni vlasnik tvrtke “Mobilia” koju je prodao Poljaku Bryji? “Mobilia” je postala većinski vjerovnik propale “Rivijere” u stečaju, u čijem je vlasništvu bio i hotel “Krka”, tako što je otkupila potraživanja švicarske tvrtke NLB Interfinanz AF koja su iznosila 24,5 milijuna kuna.
Pa je tako “Mobilia” ušla u posjed “Krke” prijebojem svojih potraživanja u visini utvrđene vrijednosti nekretnine. Ali, kako je moguće da “Mobilia” d.o.o. Šibenik, osnovana 2005., za djelatnost nespecijalizirane trgovine na veliko, s jednim do dva zaposlenika, i lanjskim neto rezultatom poslovanja od samo 158 tisuća kuna, kategorizirana kao malo poduzeće, može na sebe preuzeti tako zahtjevan projekt kao što je obnova i rekonstrukcija jednog zaštićenog kulturnog dobra čija bi buduća namjena bila hotelski smještaj? Inače, kao formalni vlasnik tvrtke “Mobilia” u registru se navodi British – Croatian Investments Limited, sa sjedištem na otoku Man (?!), dok je Pawel Piotr Bryja uveden u registru kao zastupnik tvrtke' - objavljeno je na portalu Sibenski.hr prošle godine.
U međuvremenu je Poljak Bruja postao jedan od vladara hrvatskog turizma a u nekim tvrtkama pojavljuje se kao osnivačica i njegova supruga Magdalena Maria Bryja. Poljak je u Hrvatskoj razgranao biznis na temeljima preuzimanja projekata koje je prethodno kreditirala Nova ljubljanska banka, odnosno njezina LHB, te u sprezi s lokalnim osobama povezanim s političkim i drugim moćnicima. Primjerice, u Splitu je za partnericu u tvrtci Manager business hub uzeo Anitu Tomić Šundov koja je obiteljski povezana s Kerumovim najbližim suradnikom Jurom Šundovom, te koja je čak bila na Kerumovoj listi ali je loše plasirana. Poljak je u tvrci osnivač, direktorica je Kerumova pouzdanica a kao mobilni kontakt navedena je osoba koja radi za Poljakovu tvrtku Mobilia. Kliknete li na web stranicu Mobiliaproperty.com vidljivo je kako se tu radi o apartmanskom kompleksu u Sovlju kraj Tribunja. Poljak je i u NO-u hotela Miran u Pirovcu. I tu se pojavljuje zanimljiva galerija likova. Odmah upada u oči ime nadzornika Aladara Metzingera.
On se spominjao u jednom članku u kojem je pisano kako je nad pokojnim Slavenom Leticom provođena policijska istraga. Nacional je tako 2002. kako je Županijsko odvjetništvo naloćilo istragu zbog kriminala u Hrvatskom teniskom savezu koji je tada vodio Letica te je o Metzingeru napisano: 'Kako je poznato iz dnevnih novina, nakon što je 23. listopada 2002. dao pismenu ostavku na tu dužnost, na skupštini je Letica i službeno razriješen dužnosti, pritiješnjen ne samo policijskom istragom nego i javnim prozivkama skupštinara. Povod za istragu protiv Letice prilično je razložna sumnja da je Hrvatski teniski savez oštećen za 5,4 milijuna kn jer je Letičinom samovoljnom odlukom na njega svaljeno dugovanje privatne tvrtke Aplan Tours. Kako se procjenjuje u krugovima vladajuće koalicije, Letičin komplot s Alplanom nije slučajan. Vlasnik te tvrtke je Aladar Metzinger, vijećnik u Skupštini grada Zagreba s liste HIP-a, političke organizacije koju predvodi Miroslav Tuđman, Letičin politički ljubimac u posljednje dvije godine' -pisao je tada Nacional.
U NO-u je i Šime Vranić koji je u lokalnim medijima tituliran na sljedeći način 'Mobilia je, naime, šibenska tvrtka čiji je vlasnik do jučer bio kontroverzni, intrigantni poduzetnik Šime Vranić koji dolazi iz pekarske obitelji' u kontekstu kada je Poljak preuzimao gore opisani šibenski hotel Krka. Zanimljivo je kako je nadzornik u istom NO-u i Robert Šupe koji je bio HDZ-ov kandidat na gradonačelnika Primoštena. Posebno je zanimljivo kako je direktor u toj tvrtci Jakov Šundov, sin Kerumovog Jure Šundova i po svemu sudeći suprug spomenute Anite Matić Šundov jer dijele istu dugopoljsku adresu. Ista se galerija u NO-u i Upravi pojavljuje i u Hotelu Imperial Vodice te Autokampu Imperijal Vodice. Neke su tvrtke spomenutog Poljaka u međuvremenu likvidirane poput tvrtke Bungalow d.o.o. u kojoj su mu partneri bili supruga ali i Poljak Jacek Mateusz Piekarek.
Spomenuti je osvanuo u medijima kada su radnici odlučili ispričati kako im gazda ne daje zaslužene plaće a povlači novce iz EU fondova te kako onda dovede radnike iz Poljske. Sve je to pisano u lipnju 2015. u Slobodnoj u članku u kojem je opisano kako posluje tvrtka Poljaka Piekarek. 'Multi Mobil Cube d.o.o., tvrtka koja je prošle godine otvorila pogon u šibenskoj poduzetničkoj zoni Podi, uz puno optimizma lokalne vlasti i velika očekivanja nezaposlenih Šibenčana, pokazala se još jednim poduzetničkim mućkom' - napisano je tada. Inače, prema podacima iz sudskog registra direktor u toj spornoj Multi Mobil Cube d.o.o. je opet spomenuti Poljak Bryja koji preko Slovenca Sandija Küplena čini vezanu osobu s Milanovićevim pokojnim bratom.
Poljak Bryja osnovao je u Šibeniku i Mediteran Investmenst s drugim Poljakom Robert Walickim čije je ime vidljivo u bazi mreže istraživačkih novinara u slučaju Rajski papiri - budući je na Malti osnovao off shore kompaniju. Zanimljivo je kako je Poljak Bryja imao prije omiške i adresu u zaleđu Šibenika u Lozovcu. No, vratimo se sada onom najzanimljivijem dijelu priče a to je kako je ekipa oko slovenskog partnera Kreše Milanovića Sandija Küplena dobila koncesiju na nekadašnji Otok mladosti - Obonjan. Taj je nenaseljeni otok u šibenskom arhipelagu slovio kao kultni za mlade ljude bivše Jugoslavije pa je tako i dobio taj nekoć popularni naziv. Za vrijeme rata tamo su boravile izbjeglice a onda je koncesiju na otok dobila tvrtka Sunčani Hvar, preko tvrtke Obonjan rivijera.
Od te su tvrtke koncesiju na 42 godine 2016. dobili iz promotorske tvrtke Sound Channel te njihovi partneri. Prema planovima otok je trebao postati specijaliziran za turizam koji se oslanja na glazbu, održivo življenje, wellness, gastronomiju i tehnologiju. Zagrebačka tvrtka Gratiosus po ugovorima trebala je raditi operativno na terenu, a slovenski turoperater CMT, zastupan u Hrvatskoj preko tvrtke Insulae Festum, trebao je biti zadužen za dovođenje turista. Prema sudskom registru, jedan je od osnivača Gratiosusa je Nikola Bušljeta, a tvrtku vodi Igor Roki. Inače, o braći Nikoli i Ivanu Bušljeti već smo u pretodnom dijelu članka pisali ali važno je spomenuti kako su oni zadnjih godina razgranali biznis na brojne kafiće, restorane i trgovine diljem Hrvatske. Tako su i vlasnici lanca restorana Fifty-fifty kafića Leggiere te robne marke Galileo.
Osnivači tvrtke Insulae Festum su pak četvorica slovenskih poduzetnika (Hugo Baus, Tadej Volf, Sandi Küplen, Dominik Sava Černjak,) koji upravljaju ljubjanskom agencijom za putovanja CMT. Ta agenciji je specijalizirana za organiziranje studijskih i maturalnih putovanja. Dan Blackledge, vlasnik Sound Channela za strane je medije nekoliko puta naglasio da je projekt Obonjan pripremao pune tri godine. Četvrti je ključni igrač u tom projektu, koji u prvoj fazi vrijedi 50 milijuna kuna je grad Šibenik. Gradonačelnik Željko Burić 2016. je izjavio kako je godinu ranije potpisan sporazum između grada, Sunčanog Hvara i novih ulagača kojim je okončan stari ugovor o realizaciji projekta Obonjan rivijere i čime je Sunčani Hvar tj. njegov vlasnik Orco grupa istupila iz tog posla. Tako su koncesiju koja je prvotno data na 50 godina preuzeli novi vlasnici, za koje vidimo kako imaju link na pokojnog brata bivšeg hrvatskog premijera a sadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića.
Na Obonjanu je ekipa koja je dobila koncesiju organizirala koncerte i nastupe DJ-ja ali ove godine takvi se planovi nisu realizirali zbog korone. No, da nije bilo pandemije zasigurno bi ubrali veliku lovu na spoju turizma i festivalskih događanja. Slovenski CMT travel su inače i utemeljili 1996. slovenski partner pokojnog Kreše Milanovića Sandi Kuplen i Hugo Baus kao vlasnici Mondal Travela te Dominik Saša Černjak kao vlasnik Collegiuma. Upravo CMT i jeste kratica od te dvije njihove tvrtke nakon ujedinjenja. Tako je nastala 'CMT potovalna agencija' čiji je genaralni menadžer Sandi Küplen te koja je kao takva i postala operatvni gazda nekadašnjeg Otoka mladosti Obonjan. Podsjetimo da su mediji prije smrti predsjednikovog mlađeg brata preispitivali njegovu vezu s organizatorima Ultra festivala. Inače, Sandi Kuplen je menadžer Ultra Europe tako da je ta veza bila stvarna a ne fiktivna.
Tako je Tportal u srpnju 2014. objavio članak pod naslovom 'Nasipavanje makarske plaže: Je li Milanovićev brat lobist Ultre ili se lažno predstavlja?'. U tom je članku napisano i sljedeće: 'Da je Krešimir Milanović, brat premijera Zorana Milanovića, barem neizravno uključen u organizaciju Ultra Europe Festivala - neslužbena je informacija koja već mjesecima kruži po kuloarima. Papirnatog traga nema, osim navodno neaktivne tvrtke TYC koju je početkom godine osnovao zajedno sa Sandijem Kuplenom, jednim od eksponiranih ljudi trenutačno najposjećenijeg glazbenog festivala u regiji. Milanović junior i prošle i ove godine s prijateljima je viđen u najluksuznijoj loži stadiona Poljud, što je samo podgrijalo glasine: potvrđeno je da je u dobrim prijateljskim odnosima s vlasnicima licence za europski dio Ultra Festivala.
Ovih dana pak čini se da je krenuo u još jednu od svojih 'neslužbenih lobističkih akcija', sličnim onima koje je opisao Slavko Linić kada je tvrdio da premijerov brat krstari državnim službama i traži usluge pozivajući se na bratov autoritet. U Makarskoj je, kako je gradonačelnik Tonči Bilić potvrdio, od lokalnih vlasti tražio nasipavanje mora u širini od 250 metara i do dubine od 40 metara, 'jer želi jedan od festivalskih dana iduće godine održati baš u tom gradu' - objavio je Tportal 2014.
Slučaj s koncesijom za Obonjan dobio je i svoj epilog, Prošli mjesec Fina je dostavila Trgovačkom sudu u Zadru prijedlog za otvaranje stečaja nad Obonjan rivijerom, tvrtkom koja je dobila koncesiju na Obonjanu. Nevjerojatno zvuči da je kompanija s jednim zaposlenim, a koja je dobila koncesiju uspjela nabiti dugove u iznosu od 12.340.640, 95 kuna. Zbog toga je sutkinja Ana Markač 24. studenog 2020. pokrenula prethodni postupak radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka nad Obonjan rivijerom. Na ročište 9. prosinca ove godine pozvani su zakonski predstavnici Igor Roki iz Zagreba, Hugo Baus iz Slovenije i Steven Allison iz Velike Britanije i Sj. Irske a koji su dužni do održavanja ročišta podnijeti javnobilježnički ovjerovljen popis imovine dužnika i obveza na propisanom obrascu. Ujedno su upozoreni da će u slučaju neodazivanja sudskom pozivu biti novčano kažnjeni do 10.000 kn te će se odrediti njihovo prisilno dovođenje.
Igor Roki koji je spominje kao odgovorna osoba Obonjan rivijere bio je direktor u tvrtci koju je osnovala mama poznate TV voditeljice Irine Čulinović koja vodi emisiju 'Ženim sina' Zorana Lupis. Preko te tvrtke izvučeni su milijun kuna sa Z1 televizije u vrijeme dok je prdukciju te medijske kuće vodio Jura Hrvačić a Irina, tada Čulinović Soldat dobila pravo na profit od 060 brojeva, odnosno telefonskih brojeva sa skupom tarifom koji su bili kontaktni telefoni za tada sve najgledanije emisije na Z1 u rasponu od Malnarove Noćne more, Halo djeco, Rubala Showu, tarot ili proricateljskih emisija i slično. Znakovito je kako je tvrtki Media Imperium, nakon što su iz nje isisane nekretnine i preknjižene na račun Čulinović Soldat odveo u stečaj sadašnji EU parlamentarac a tadašnji sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić, isti kojem je povjeren i stečaj tvrtke povezane s Krešom MIlanovićem, odnosno magnituda koji je u isto danu otvorio i zatvorio. Ista je sudbina snašla i spomenutu tvrtku mame Irine Čulinović Media Imperium i kroz ovu temu aktualiziranog njezinog partnera Igora Rokija.
i na kraju zaključimo kako je Krešimir Milanović naćalost obolio od karcinoma i ovaj svijet je napustio u rujnu prošle godine. No, iza njega su ostali brojni neplaćeni računi ali i partneri koji jednim dijelom kroje turističku sudbinu pojedinih dijelova Hrvatske. Budući su u igri i koncesije i veliki novci, krediti stranih banaka od kojih su neki i one bivše Ljubljanske a koja je osiromašila brojne građane Hrvatske, ova priča služi kao podsjetnik kako neki poslovno netalentirani pojedinci mogu doći do atraktivnih bankarskih milijuna i partnera samo zahvaljujući činjenici da su u bliskom srodstvu s političarima koji kroje naše sudbine. I zaključimo i to kada su interesi u pitanju onda očito padaju ograde između plavih i crvenih jer ovdje vidimo i kako dugove pokojnog predsjednikovog brata pokušava spasiti osoba koja ima punomoć i vlasnički vodi milijunski vrijedne poslove nekoć najmoćnijeg kaptolskog rizničara Mije Gabrića.