Simpatični i nasmiješeni, bogobojazni vjernik Stjepo Bartulica trebao bi znati da je jedan od velikih grijehova laganje a upravo je grijeh laži prevladao nad njim kada je Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa čak dva puta zatajio svoj privatni biznis, prvi puta kada je bio Josipovićev savjetnik te drugi put sad kad je zastupnik Domovinskog pokreta u X. sazivu Sabora.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Svoju prvu imovinsku karticu Stephen Nikola Bartulica, poznatiji u Hrvatskoj kao Stjepo Bartulica, predao je u svibnju 2011. kada je postao savjetnik tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, U toj kartici naveo je kako ne posjeduje ništa, nikakvu pokretnu ni nepokretnu imovinu. Već u sljedećoj kartici Stephen, odnosno Stjepo, upisao je suvlasništvo nad stanom od 117 m2 vrijednim 2 milijuna kuna zbog kojeg je podigao stambeni kredit te osobni automobil Volvo i drugi automobil bračnog partnera Opel Astru. Tu je karticu Bartulica predao u siječnju 2014. godine. Dakle, u manje od tri godine dužnosničke funkcije na Pantovčaku Bartulica je uspio riješiti stambeno pitanje te posjedovati automobile. U međuvremenu je Bartulica dobio i posao višeg asistenta na Hrvatskom katoličkom sveučilištu pa je u karticu upisao i neto plaću na godišnjoj razini od preko 107 tisuća kuna u travnu iste godine.

Zanimljivo je kako je Bartulica u svim dotadašnjim imovinskim kartica 'zaboravio' upisati važan detalj. Naime, propustio je upis tvrtke Servimus koju su u srpnju 2009. osnovali John Vice Batarelo i on sa sjedištem u Grahorovoj ulici u Zagrebu. U rujnu 2011. Batarelo, povratnik iz Australije i čelnik udruge Vigilare, istupio je uz Servimusa pa je tako jedini vlasnik ostao Bartulica. Znakovito je kako je Batarelo, koji je u spomenutom razdoblju bio i direktor, sakrio tu tvrtku u imovinskoj kartici. U prosincu 2012. Batarelo vlasništvo i direktorsku poziciju prepustio supruzi Željki Bartulici. Iako su dužnosnici dužni Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa prijaviti i udjele u trgovačkim društvima svojih bračnih / izvanbračnih partnera, Bartulica ne upisuje tvrtku Servimus niti u jednu karticu čak ni kao imovinu supružnika. Dakle, tu se radilo o očitoj namjeri skrivanja vlasništva nad tvrtkom za poslovnja savjetovanja i upravljanja. Nad Servimusom je 22. veljače 2016. otvoren stečaj zbog dugovanja od 9.497,52 kn te i zaključen iste godine. Tvrtka je poslovala s manjim gubicima.

U to vrijeme Bartulica je sa suprugom živio u podsljemenskoj Nadvinoj ulici u stanu koji su kreditom izgradili njegovi roditelji Božica i Nikola (Nicholas) Dragutin Bartulica koji žive u američkom Misouriju. U prosincu je Servimus bio prijavljen u Petrovoj ulici, dakle u stanu koji je Bartulica u međuvremenu kupio kreditom i koji je kasnije i prijavio Povjerenstvu. Naime, Bartuličini roditelji su 21. veljače 1997. uzeli kredit kod Zagrebačke banke od 81.000 njemačkih maraka i rokom otplate od 15 godina kako bi hipotekarno kupili nekretninu u Zagrebu od obitelji Bićanić. Punomoć za sklapanje ugovora povjerli su Mati Krešiću. Ta nekretnina tada nije upisana u zemljišne knjige, a obiteljski stambeni objekt tek je bio u izgradnji. Bartuličini roditelji, iako su živjeli u SAD-u, očito su imali namjere povratka u Hrvatsku ili su pak kupnjom nekretnine u hrvatskoj metropoli, utirali put povratku svoga sina Stephena, odnosno Stjepe Bartulice u domovinu, dok su ulazili u tu transakciju.

Znakovito je kako su Bartuličini roditelji u svibnju 2015. na Općinskom sudu u Samoboru podigli tužbu preko odvjetnice Sandre Matijević protiv Paula i Randy Parsons  iz SAD-a, nepoznatog boravišta, a radi utvrđenja prava vlasništva te su Parsonsi dobili odvjetnika po službenoj dužnosti Vladimira Miočinovića iz Samobora. Nije nam poznata suština tog zemljišnog spora. Detektirali smo kako je u Zagrebu otac Stjepe Bartulice poslovao i preko tvrtke Nikobart (očita kratica od Nikola Bartulica). Tvrtka je najprije poslovala u Stražničkoj u Samoboru na adresi Igora Bartulice. Nikobart je bila tvrtka registrirana za poslovanje i promet nekretninama te drugim poslovima. Jedini osnivač do 17. studenog 2011. bio je Igor ali je tada vlasnik postao otac saborskog zastupnika Bartulice, Nikola Dragutin Bartulica. U siječnju 2014. vlasnik te tvrtke postaje Stjepan Šarčević koji je 2009. bio direktor u Bilić Erić Security. Potom se mijenjala vlasnička struktura a sadašnji vlasnik i direktor je Ivan Šikić, Zagrepčanin koji se prošle godine preselio u njemački Allmendigen.

Iz navedenog se može zaključiti kao je otac zastupnika Bartulice, koji je liječnik u mirovini, očito poduzimao i poslovne korake u Zagrebu prije nego što se njegov sin odlučio na mala vrata ući u visoku hrvatsku politiku. Zataškavanje tvrtke Servimus u imovinskoj kartici nije jedini propust Stjepana Bartulice. Naime, on je čak i ove godine, nakon što je osvojio dostatan broj glasova da na listi Domovinskog pokreta uđe u Sabor, otvorio još jednu tvrtku u Zagrebu. Nazvao ju je Ppio consulting j.do.o., što je očita aluzija na Papu Pia. Sebe je upisao kao osnivača a suprugu Željku imenovao direktoricom. Tvrtku je osnovao 26. svibnja 2020 ali je službeno na Trgovačkom sudu u Zagrebu registrirana 2. srpnja ove godine. Zadnju imovinsku karticu Bartulica je predao 2. kolovoza 2020. Povjerenstvu nakon što je ušao u Hrvatski sabor kao zastupnik. Ni, u toj kartici nigdje nema spomena vlasništva nad tvrtkom. Među ostalim, Bartulica je naveo kako će se tvrtka Ppio consulting baviti podukom iz filozofije i politike, podukom iz govorne komunikacije ali i trgovinom te širokim spektrom poslova. Tvrtka je osnovana sa 10 kuna.

Bartulica je inače u imovinskoj kartici od entiteta naveo samo članstvo u udruzi Centar za novu kulturu. Bartulica je upisan kao predsjednik te udruge dok je na drugoj funkciji u Bartuličinoj udruzi Robin Harris. On je u žižu medija dospio 2013. kada je isplivalo kako je njega te Čileanca Josea Pineru, inače ministra u vrijeme ozloglašenog diktatora Pinocheta, odlučio angažirati kao savjetnike tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Karamarko je Pinochetovog ministra planirao bio angažirati kao savjetnika za gospodrstvo. Za Harrisa je tada napisano kako je od 1978. do 1990. radio kao savjetnik Konzervativne stranke i tadašnjih vlada, a bio je i član političkog vijeća bivše britanske premijerke Margaret Thatcher.

Samostalno ili kao dio tima Bartuličin Harris napisao je nekoliko stotina premijerkinih govora. Zaposlen je u desno orijentiranom think tanku Politea, i sve do njezine smrti, ostao je blizak s Margaret Thatcher. Nikada nije bio blizak Davidu Cameronu, bivšem britanskom premijeru. Harris pripada staroj gardi i smatra da je Cameron izdao većinu konzervativnih načela. Tomislav Karamarko od HDZ-a je pokušava stvoriti konzervativno-demokršćansku stranku, i Pinera i Harris, trebali su pridonijeti tom cilju ali sve se izjalovilo kada je nakon afere 'konzultatica' Karamarko sletio s političkog trona i nestao s političke pozornice. Moguće da i Bartulica ima puno veće političke ambicije nego što se to zasad čini. Što se tiče njegovog neprijavljivanja tvrtki u imovinskim karticama, tu je sada na potezu Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa.