Predsjednička kandidatkinja Branka Lozo udana je za odvjetnika Boženka Lozu i majka je petero djece. Njezin muž rođen je u Splitu i sam dolazi iz brojne obitelji. Naime, iz osmrtnice za njegovog oca Antu zv. Tonko Lozu, rođenog 1927. a koji je umro 2014. i pokopan na splitskom Lovrincu možemo saznati kako odvjetnik Lozo ima 3 brata i dvije sestre. Kandidatkinja Lozo rođena je 1961. u Zagrebu i djevojački se prezivala Vodopija. Poznato je kako se zauzima za desna i konzervativna stajališta. No, u nastavku ćemo javnosti predstaviti neke od najpoznatijih klijenata i poslovnih situacija u kojima se kao odvjetnik proteklih desetljeća našao njezin muž Boženko Lozo. Podsjetit ćemo kako je jedan od njegovih najpoznatijih klijenata bio odbjegli tajkun Josip Gucić, jedan od najpoznatijih privatizacijskih tajkuna 90-ih godina. Suprug Branke Lozo nije bio zastupnik samo Gucića već i njegovih tvrtki i najbližih članova obitelji.
Vidljivo je to iz sudskog oglasa Trgovačkog suda u Osijeku u kojem su tužitelji bili zagrebačka tvrtka Rudar i sada pokojna supruga odbjeglog tajkuna - Tonina Gucić. Tuženik je bila osječka Pivovara kao što se vidi na priloženom linku. Odvjetnik Lozo je dakle u ime Gucića tražio 'utvrđenja ništetnosti odluka osnivačke skupštine tuženika od 9. veljače 2007. godine, u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku za Pivovaru d.d. Osijek, ...'. U tome je uspio jer je naloženo 'sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku da izvrši upis zabilježbe spora iz točke I. ovoga rješenja, za tvrtku Pivovara d.d. Osijek,...' a što je objavljeno u službenom glasniku RH - Narodnim novinama 9. srpnju 2007. godine. Podsjetimo da je osječka Pivovara bila dio tajkunskog carstva trgovačko - zlatarske dinastije Gucić koji su u Zagreb, u doba SFRJ, doselili iz hrvatske enklave - sela Janjeva s Kosova.
Boženko Lozo srčano je branio svog odbjeglog tajkuna dajući medijima izjave kako je Gucić žrtva političkih čistki. O tome svjedoči naslov iz polovice studenog 2011.: ‘Josip Gucić je žrtvovan zbog političkih struktura i ne vjeruje u hrvatsko pravosuđe’. Tad je naime splitski Županijski sud raspisao novu tjeralicu za Josipom Gucićem, odbjeglim 2008. u Srbiju, odnosno Beograd, nakon što se nije pojavio na suđenju za kriminal u pretvorbi makarskih tvrtki Amfora, Primorje i Mornar. Optužnica Gucića i još šest okrivljenika u tom slučaju teretila je za neisplatu dioničara tvrtke koja je završila u stečaju. Novi vlasnik je nakon preuzimanja uzimao kredite dajući kao zalog imovinu nekoliko makarskih tvrtki. Tada je za medije Boženko Lozo izjavio sljedeće: 'Budući da radim na zagrebačkim predmetima, nisam upoznat s detaljima ovog suđenja u Splitu, međutim znam da je gospodin Gucić već duže vrijeme u inozemstvu, a s njime uglavnom komuniciram preko članova njegove obitelji'.
Lozo je kao Gucićev odvjetnik tada odgovorio i kako ‘čisto sumnja’ da bi se Gucić mogao vratiti u RH. Citiramo što je tada izjavio: 'Gospodin Gucić vjeruje kako je protiv njega proveden instrumentalizirani progon i u Hrvatskoj ne očekuje pravdu. Smatra kako je žrtvovan zbog određenih političkih struktura čemu u prilog govori i činjenica da je ostao bez cjelokupne imovine nakon što je sud prvi i jedini put u Hrvatskoj pravomoćno poništio jednu pretvorbu (op.a. Pivovara Osijek u vlasništvu obitelji Gucić postala je prva tvrtka čiju je pretvorbu pravomoćno poništio sud). On jednostavno više nema povjerenja u hrvatsko pravosuđe' – prenio je tada Gucićeva razmišljanja njegov zagrebački odvjetnik Lozo. Podsjetimo kako se Guciću bijeg od hrvatskog pravosuđa isplatio.
O tome svjedoči naš ČLANAK objavljen u studenom 2021. pod naslovom: 'NAKON 14 GODINA BIJEGA Josip Gucić odnio pobjedu nad hrvatskim pravosuđem, hoće li i Kutle i Mamići'. U podnaslovu tog članka navedeno je: 'Jedan od top pet hrvatskih tajkuna iz devedesetih dočekao je željeni ishod zagrebačke presude kojom je osuđen na zatvorsku kaznu'. U uvodu tog članka istaknuli smo: 'Već godinama zahvaljujući dvojnom državljanstvu janjevački zlatar živi u Beogradu otkud pomno prati zbivanja u Hrvatskoj. Iako je dulje od desetljeće na tjeralici neće niti dan provesti u zatvoru zbog djela za koje je pravomoćno osuđen. Takvom se raspletu mogu nadati i drugi najpoznatiji hrvatski bjegunci tajkun iz devedesetih Miroslav Kutle ali i friški bjegunci od hrvatskog pravosuđa braća Zdravko i Zoran Mamić. Saznajte kako je to pošlo za rukom članu dinastije Gucić koji je na vrhuncu moći upošljavao 9.000 ljudi.'.
Nesporno je dakle i muž predsjedničke kandidatkinje Branke Lozo imao važnu ulogu u obrani i uspjehu odbjeglog tajkuna Gucića. Lozo je zastupao i Gucićevg sina Zvonimira u nekim drugim sporovima, primjerici ovrsi a u kojoj je drugu stanu zastupao odvjetnik Krešimir Škarica. Iako bi možda netko pomislio kako je Lozo stekao bogatstvo na klijentima poput Gucića činjenica je da obitelj predsjedničke kandidatkinje živi standardom više srednje klase a ne kao neka odvjetnička elita. Posjeduju katnicu u zagrebačkim Mikulićima koja je upisana na Boženka Lozu. Na kući površine 212 m2 te dvorištu površine 712 m2 s nadstrešnicom površine 15 m2, dakle sveukupno 935 m2, nema nikakve hipoteke. Odvjetnik Lozo je 2001. kod nekadašnjeg Hypo Steiermark Kraftfahrzeug-und Maschinenleasing Gmbh na leasing kupio Chrysler Voyager 2.4 SE i to preko svog odvjetničkog ureda. Njegovo je zaduženje tada iznosilo 215.077,84 ATS a isto je trebao platiti u 24 obroka.
No, muž Branke Lozo uz odvjetništvo se bavio i poslovnim zastupanjima. O tome nam svjedoči izvadak za osječku građevinsku tvrtki Osijek - Koteks. Naime, Boženko Lozo ušao je u NO te tvrtke 25. siječnja 2006. i to kao zamjenik predsjednika NO-a. Na mjesto predsjednika tada je imenovan zagrebački poduzetnik - milijunaš, vlasnik zagrebačkog CIOS-a Petar Pripuz. Dakle, i predsjednička kandidatkinja Branka Lozo zasigurno ima na umu kako živimo u maloj zemlji isprepletenih interesa i da se, čim se malo zagrebe ispod površine, na vidjelo odmah izađu intrigantne spone i vezice. Iz istog NO-a Lozo je izašao u rujnu 2009. kad su Osijek - Koteks preuzeo austrijski Alpine - Bau i španjolska grupacija. Tako su u NO ušli tadašnji šef Alpine - Bau ing. Dietmar Aluta-Oltyan i Španjolci. Međutim i nakon izlaska iz NO-a odvjetnik Lozo, odnosno njegov ured, zastupali su osječkog građevinskog giganta. O tome svjedoči odluka Ustavnog suda kojom je odbijena tužitelj Osijek - Koteks a kojeg je u postupku zastupao odvjetnik Boženko Lozo. Odluku možete pročitati OVDJE.
No, muž Branke Lozo zastupao je ekipu koja je vlasnički ovladavala zagrebačkom tvornicom Badel 1862. Tako je on ne samo bio odvjetnik te grupacije okupljene oko Ante Perkovića i Marijana Ruždjaka već i jedan od suvlasnika. U ožujku 2016. HINA je objavila vijest kako su 'Perkovići, Ruždjak i Lozo dužni su objaviti ponudu za preuzimanje Badela 1862'. Radilo se o ponovljenom postupku nadzora nakon što je Ustavni sud 20. ožujka 2014. ukinuo rješenje Hanfe od 16. rujna 2010. godine. Na toj sjednici Upravnog vijeća Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) utvrđeno je 'da je za Antu i Ivana Perkovića, Marijana Ruždjaka i Boženka Lozu 17. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje Badela 1862 te im naložila da joj u roku od mjesec dana od primitka rješenja podnesu zahtjev za odobrenje i ponudu za preuzimanje Badela.
Rješenje, uz opširno obrazloženje na 20-ak stranica, objavljeno je na internetskim stranicama Agencije, a riječ je o ponovljenom postupku nadzora nakon što je Ustavni sud 20. ožujka 2014. ukinuo rješenje Hanfe od 16. rujna 2010. godine.Naime, Hanfa je i tim rješenjem bila utvrdila da su Anto Perković, Marijan Ruždjak i Boženko Lozo djelovali zajednički te su u obvezi objavljivanja ponude za preuzimanje Badela 1862. No, Ustavni sud je to rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak Hanfi, utvrdivši, uz ostalo, da nije održana usmena rasprava. Ponovljeni postupak, kako se navodi u obrazloženju Hanfe, proveden je u razdoblju od 9. lipnja 2014. do 5. veljače 2016. te je uključivao uvid u prije prikupljene dokaze, uvid u dodatne dokaze prikupljene tijekom ponovljenog postupka te provođenje usmene rasprave.
Po podacima iz obrazloženja, održano je deset usmenih rasprava tijekom kojih su saslušani Anto i Ivan Perković, Boženko Lozo i 20 svjedoka, dok je Marijan Ruždjak osobno sudjelovao samo na jednoj usmenoj raspravi.' - objavila je tada HINA. To je rješenje vidljivo na stranicama HANFA-e. U svakom slučaju dobro je da živimo u vremenima kad se sve više žena natječe za funkciju predsjednice RH. Javnost želi znati da ako će svoj glas dati nekoj od kandidatkinja, u rasponu od Ivane Kekin, Branke Lozo ili Marije Selak Raspudić, da iste imaju integritet koji ne mogu ugroziti poslovi ili interesi njihovih supružnika. Dok je Kolinda Grabar - Kitarović bila predsjednica svima je bila zanimljiva uloga Jakova Kitarovića koji je tada bio u sjeni svoje supruge i uglavnom se bavio više djecom nego biznisom.
Negdje na polovici njenog mandata dobio je posao i to u tvrtci u sastavu ACM-a čiji je vlasnik Franjo Sremić, osoba s poslovima i interesima u Rusiji, a koji je inače šogor vlasnica Nexea Ivana Ergovića. Zato je javnosti zanimljiv bio i honorar koji je Kitarović ostvario kao dodatni izvor prihoda a dok je Kolinda bila predsjednica RH. O tome smo objavili zasebni ČLANAK u veljači 2022. pod naslovom: 'TAJNE ŠIPANSKE VILE KATINO Putina i Kolindu novčano povezuje švicarski odvjetnik koji je Jakovu platio honorar a koji upravlja jadranskim vilama bivšeg Putinovog masera i bivšeg ruskog ministra'. U podnaslovu tog članka navedeno je: 'U misterioznim ulaganjima u luksuzni kompleks u šipanskoj luci važnu rolu imala je i bivša zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić koja je u Lovranu ugostila i bivšeg premijera Ruske federacije Dmitrija Medvedeva'.