Na Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Supetru, sudac Jadranko Basić donio  je presudu u tužbi Maje D.  iz Supetra koju je zastupao odvjetnik Dean Rahan iz tog bračkog mjesta. Tuženik je bio Franjevački provincijalat Provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istrii iz Zadra kojeg je zastupao Tomislav Gambiraža, odvjetnik iz Zadra. Spor se vodio radi naknade štete. Sudac je 5. svibnja 2023. odbilo tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica Maja D. tražila je novčani iznos od 90.000 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te naknadu troškova postupka ali je spor, zasad nepravomoćno, izgubila. Iz obrazloženja je vidljivo kako je ta Supetranka '5. rujna 2020. zajedno sa svojom obitelji odnosno suprugom i troje djece, odlučila posjetiti otok Badiju, blizu otoka Korčule'. U tužbi je navela kako je 'odmah po dolasku na navedeni otok, u blizini ugostiteljskog objekta, na nju bez ikakva povoda nasrnuo odrasli muški jelen i to u trenutku dok mu je okrenula leđa pokušavajući se od njega udaljiti jer je isti prethodno krenuo prema njoj'.

Prema sadržaju tužbe 'zahvatio ju je snažnim udarcem glavom i rogovima u predjelu lijevog glutealnog mišića te je odbacio dva, tri metra na tlo'. U tužbi se navodi i kako je zadobila povrede što se vidjelo i iz medicinske dokumentacije a zbog događaja je doživjela veliki stres. 'Tužiteljica navodi da je upravo tuženik kao vlasnik nekretnine na kojima se kritične prigode dogodio nemili događaj, odgovorna za štetu koju je tužiteljica pretrpjela'. Stoga je tužbom od tuženika tražila iznos od 90.000 kn na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu navodio 'da nije vlasnik životinje koja je štetu navodno počinila, a niti vlasnik nekretnina na kojima se navodni napad životinje na tužiteljicu dogodio. Navodili su da su još 1995. s Provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja Blažene djevice Marije sklopila Ugovor o davanju u najam otoka Badije i samostana temeljem kojeg Ugovora je Provincijalat Hercegovačke provincije stupio u posjed otoka Badije na idućih 99 godina, te stoga korisnik otoka Badije, odnosno samostana i nekretnina koje su u vlasništvu tuženika je Provincijalat Hercegovačke provincije, a da tuženik još od 2005. na otok Badiju nije stupio, pa da tako nema nikakve veze sa životinjom.

Navodili su 'da tu životinju niti je doveo na otok, niti ju je hranio, niti ima ikakvih saznanja o toj životinji. Tuženik navodi da ako tužiteljica tvrdi da se ovdje radi o napadu divlje životinje, onda da je tek nejasno zbog čega bi tuženik bio pasivno legitimiran, jer da prema odredbama Zakona o lovstvu i recentne sudske prakse za ovakvu štetu da bi bilo odgovorno lovačko društvo koje gospodari lovištem koji je najbliži predmetnoj lokaciji' - piše u presudi. Tužiteljica se tijekom postupka protivila tom odgovoru na tužbu, 'obzirom da ugovor na koji se poziva tuženik nije nigdje zaveden niti da je vidljiv bilo kojoj osobi u Republici Hrvatskoj, a da je kao takav ništetan jer se kao najmoprimac navodi pravna osoba sa sjedištem u drugoj državi a kao predmet najma se navode cijeli otok Badija i samostan, dok da se eventualne naknade štete i odgovornost za iste ne spominju u niti jednom članku. Tužiteljica navodi da je predmetni jelen poludomaća životinja na Badnji, jer se slobodno kreće u prirodi i između ljudi, svejedno predstavlja opasnu stvar i kao takav predstavlja odgovornost jedinog vlasnika predmetnog zemljišta, pa tako i samog jelena, dok posebno ističe kako na Badnji nije dopušten lov, niti je bilo koje lovačko društvo nadležno za isto područje' - piše u presudi.

Tuženik je pak tijekom suđenja naveo kako 'predmetni ugovor o najmu nije nikakva izmišljotina već zakoniti pravni posao kojom je tuženik toj provinciji prepustio na korištenje i potpuno upravljanje otok Badiju i samostan. Tuženik u svom podnesku od 10. svibnja 2021. navodi da je naknadno saznao da je tužiteljica pred Općinskim državnim odvjetništvom – Građansko upravnim odjelom pokrenula postupak radi mirnog rješenja spora i to baš ove predmetne štete, radi koje je tužila u ovom predmetu, te da stoga tužiteljica u svom iskazu nije govorila istinu. Tužiteljica u svom podnesku od 24. svibnja 2021. navodi da se vezano za štetni događaj vodi samo ovaj spor, te da stoga u svom iskazu nije ništa lagala. Isto tako navodi da ostaje kod svih dosadašnjih navoda, te je istakla da je začuđuje konstantno odbacivanje krivnje i odgovornosti tuženika, a koje nema apsolutno nikakvo uporište niti u zakonskom niti u moralnom smislu, a najmanje u Božjem, s obzirom na pravni status tuženika. Tuženik u svom podnesku od 28. svibnja 2021. navodi da tužiteljica ili njezin punomoćnik trebaju prilagoditi svoje ponašanje pravilima parničnog postupka, te suzdržati se od vrijeđanja protivne strane, te ponavlja da tuženik niti je štetnik, niti je odgovoran za predmetnu štetu, iako kako je do sada u više navrata rekao, radi iste žali' - piše u obrazloženju presude.

U dokazne svrhe sud je pregledao: medicinsku dokumentaciju i fotografije, izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o davanju u najam otoka Badije i samostana od 23. kolovoza 2005., izvadak iz zemljišne knjige, iskaz svjedoka Nikole D. i tužiteljice Maje D. te iskaz zakonskog zastupnika tuženika. 'Iz Ugovora o davanju u najam otoka Badije i samostana od 23. kolovoza 2005. proizlazi da je isti sklopljen između Provincijalat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri iz Zadra, Trg. Sv. Frane broj 1 kao najmodavca i Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM iz Mostara kaonajmoprimca. Tim ugovorom najmodavac daje u najam najmoprimcu samostan i otok Badiju sa svim objektima na rok od 99 godina' - piše u presudi. U vlasničkom listu upisani su Republika Hrvatska te zadarski franjevci. Navest ćemo i dijelove presude u kojima su iskazi tužiteljice, njezinog supruga te upućenog svjedoka. Počinjemo s iskazem muža pa nadalje citiramo dijelove iz presude koju smatramo bitnim za ovu priču

'Iz iskaza svjedoka Nikole D. proizlaze navodi da je sa svojom obitelji bio na otoku Badiji, da je tužiteljica njegova supruga, da kada su se iskrcali iz broda da su ugledali jelena koji da je bio udaljen od njih jedan metar, te su do njega došla djeca od druge obitelji ali da kada su se on i njegova obitelj primaknuli njemu da je jelen sjedio, međutim kada je vidio njegovu suprugu da se podigao i krenuo prema njoj, te da se ista okrenula vjerojatno kako bi ista zaštitila svoje nerođeno dijete, da je zadobila ozljede navedene u tužbi u dokumentaciji. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da u cijelosti ostaje kod iskaza svoga supruga, navodi da nije izazivala jelena niti mu se približavala, da ima strahove, da ne spava noćima, navodi da su tamo bili još dva jelena koja su bila svijetlije boje, dok je ovaj bio tamnije boje, da se jeleni slobodno šeću, te da to područje nije ograđeno nikakvom ogradom. Iz iskaza zz tuženika Andrije Bilokapića proizlazi u bitnome da mu nije poznato da na otoku žive jeleni, da je kod tuženika u službi od 2012., da je vlasnik predmetnih nekretnina država i tuženik jer da su iste oduzete tijekom jugoslavenske vladavine pa jednim dijelom vraćene, ali da ne zna što točno pripada kome budući nije bio na licu mjesta kada su nekretnine predane......

Tuženik se takvom zahtjevu usprotivio navodeći da nije vlasnik predmetne životinje, te je naveo da se uopće ne bi radilo o opasnoj stvari, budući se je sama tužiteljica predmetnu životinju okarakterizirala kao domaću životinju...... Odredbom članka 1045. stavak 3. i 4. ZOO propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Člankom 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Člankom 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Zakon o obveznim odnosima ne sadrži definiciju opasne stvari već prepušta sudovima da u svakom konkretnom slučaju oduče hoće li neka određena stvar ili djelatnost biti kvalificirana kao opasna.

Pojam opasne stari odnosno djelatnosti usko je vezan za objektivnu odgovornost za štetu za čiji se nastanak ne traži krivnja, već isključivo povećana opasnost za okolinu. Iz sudske prakse je vidljivo da stvar može predstavljati povećanu opasnost od prouzrokovanja štete zbog svojih osobina, odnosno svoje prirode, što je osobito uočljivo na primjeru životinja (pitomih ili divljih) jer je njegovo ponašanje samo djelomično predvidljivo ili potpuno nepredvidljivo. Ukoliko bi se i uzelo u obzir da bi se predmetni jelen smatrao opasnom stvari zbog svog nepredvidivog ponašanja, iako ga tužiteljica naziva domaćom životinjom i na taj način ublažava osobine istoga, sud navodi da tužiteljica nije dokazala da bi upravo tuženik bio vlasnik predmetnog jelena. Upravo je tuženik priložio Ugovor o najmu iz kojeg je razvidno da je upravo predmetne nekretnine dao u zakup drugoj pravnoj osobi i to još 2005. na 99 godina, te samim time nema nikakve veze s upravljanjem i korištenjem predmetnih nekretnina, pa stoga ni s životinjama koje eventualno borave na istima. Isto proizlazi iz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika koji navodi da nikakve veze tuženik od 2005. s upravljanjem i korištenjem ovih nekretnina nema, pa ni s eventualnim životinjama na istima.

Predmetnim ugovorom o najmu, tuženik je dao u najam cijeli otok Badiju i samostan, a to su upravo lokacije na kojima tužiteljica navodi da se dogodio štetni događaj. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik i Republika Hrvatska, međutim to nije odlučno da donošenje odluke o predmetu spora. Sud nije izvodio dokaze vještačenjem, budući su isti bili usmjereni na dokazivanje visine tužbenog zahtjeva, stoga nisu bili potrebni, budući u ovom predmetu tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva. (1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. U odnosu na navode tužitelja da bi predmetni Ugovor o najmu bio ništetan, jer se kao najmoprimac navodi pravna osoba sa sjedištem u drugoj državi i jer se kao predmet najma navodi otok i samostan, sud navodi da predmetni ugovor zbog tih činjenica nije protivan ni Ustavu, ni prisilnim propisima pa ni moralu društva, te stoga nije ništetan.

U ovom slučaju radi se samo o slobodi ugovaranja koja nije protivna nipropisima ni moralu. Slijedom svega toga, budući tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik opasne stvari, nema mjesta za naknadu štete po kriteriju objektivne odgovornosti, temeljem odredbe članka 1045. stavak 3. u svezi s člankom 1063. i članku 1064. ZOO, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Tuženik je odbijen za trošak parničnog postupka, budući nije postavio određen zahtjev za naknadu istoga, odnosno nije naveo točno za koje radnje i u kojem iznosu potražuje trošak zastupanja temeljem odredbi članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a. Isto tako tuženik je postavio neodređen zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi pa je odbijen i za iste' - piše u presudi suca . Jadranka Basića. Protiv te presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.