Svako malo javnost sazna za neku zatajenu informaciju koja rasvijetli svu dubinu veza hrvatskog i srpskog podzemlja. Nekad se te veze razotkriju nakon što se pronađe leš likvidiranog pripadnika neke kriminalne skupine pa onda u zagrebačkom zatvoru završe osobe s tjeralice srbijanskog MUP-a. Nekad se za te veze sazna na druge načine, ali u svakom slučaju, puno je takvih veza ma koliko one bile uznemirujuće za širu javnost. Potvrda bliskosti hratskog krim miljea sa srbijanskim ili šire balkanskim je ponovno dobila svoju potvrdu nakon što je u pratnji svoga zagrebačkog odvjetnika u Remetinec ušetao od srbijanske policije traženi Filip Korać koji se došao prijaviti kako bi mu sudili za falsificiranje dokumenata za što ga u našoj zemlji terete. Članak koji slijedi podsjeća na još neke potvrde čvrstih veza i savezništava dvaju klanova, te potvrđuju staru tezu kako svako podzemlje ima svoje nadzemlje - odnosno da ne bi bilo organiziranog kriminala da nema jataka koji iste štite unutar legalnih državnih struktura ili pak unutar kruga uglednika i 'uspješnika'.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

U medijima je 17. listopada 2018. objavljena strašna vijest kako je na autocesti stradao Splićanin Ante Firić (27) poznat po tučnjavi na stadionu u Beogradu. Pisalo je kako su ga pregazila najmanje tri automobila. Naknadno je policija napravila rekonstrukciju kako nije bilo kaznenog djela već da je Firić pretrčavao autocestu. Firić je imao dosje huligana jer je sudjelovao u tučnjavi na beogradskom derbiju Partizana i Zvezde. Nakon te tučnjave za koju su u medijima pisalo kako je Firiću i ekipi Splićana koji su u njoj sudjelovali plaćeno po 10.000 eura, a što su oni demantirali, Firić je imao trajne posljedice na mozgu koje su očito i dovele do fatalnog kraja. Prije Božića 2017. objavljeno je kako Firić, koji je bio znan i po nadimku Mrvica, iako je tjelesno korpulentan, najteže prošao u beogradskom sukobu s navijačima jer je dobio nagnječenje mozga, kontuziju glave i ozljedu šake. Prije fatalnog životnog kraja Firić je s dva prijatelja krenuo u Osijek kupiti automobil ali ga je tijekom vožnje uhvatila paranoja te su ga prijatelji izbacili iz kola pa je on tragično skončao pretrčavajući autoput kod Ivanić Grada.

Mediji u Srbiji nakon njegove smrti zamijetili su osmrtnicu u beogradskim "Večernjim novostima" koju su mu uputili na ćirilici njegovi beogradski kompanjoni. Za novinare je to bila neočekivana osmrtnica jer su ga dale i dvije osobe koje su poznate kao pripadnici krim organizacije. Pisali su kako su osuđenom huliganu iz Splita, koji je sudjelovao u kaosu i tučnjavi na beogradskom derbiju, posljednji pozdrav uputili Kimi i Korać. Počivaj u miru, veliki brate - navodilo se u osmrtnici koji su potpisali četvorica, redom: Kimi, Rade, Goksi i Korać. Kimi je nadimak vođe navijača Partizana Miloš Radisavljević, a pod nadimkom Korać poznatiji je Filip Korać, vođa Bojovićevog klana. Radi se o Luki Bojoviću, bivšem pripadniku Srpske dobrovoljačke garde i suradniku likvidiranog kriminalca Željka Ražnatovića Arkana. On nije imao tipičan beckground za beogradske i balkanske kriminalce jer je njegov otac Vuk Bojović bio direktor Beogradskog zoološkog vrta. Trenutačno služi kaznu zatvora u Španjolskoj a mnogi kriminalni klanovi strepe od njegova izlaska na slobodu.

Bojoviću je na beogradskom asfaltu ubijen i brat Nikola. Inače, prema pisanju beogradskih medija Filip Korać je direktno upravljao krvavim pokušajem preuzimanja tribine stadiona u Humskoj, i to upravo sa juga, gde se okupljaju najvatreniji "grobari". Među organizatorima akcije su, kako su nezvanično prenosili mediji, bile i bivše vođe "Alkatraza" Aleksandar Vavić i Miloš Radisavljević Kimi. Prema navodima medija, plan je bio da uz plaćenike iz inozemstva među kojima su bili i Splićani tribinu preuzmu članovi navijačkih grupa "Vandali", "Young boys" i "Zabranjeni", koji su odavno u sukobu sa vođama "Alkatraza" no epilog je poznat. Policija je intervenirala, brojni su uhićeni i poslije toga se promijenio navijački zakon U Srbiji. Scene pravog tijela i lica huligana među kojima su bili i Splićani ostali su zapamćeni s  tog derbija.

Ipak, sama činjenica da su među onima koji su potpisali posljednji pozdrav poginulom Firiću vođa navijača Partizana te netom u Zagrebu utamničeni Filip Korać svjedoče kako je ipak dolazak splitske grupe u Beograd na zloglasni derbi bio unaprijed planiran i očito financiran od strane navijačkog i stvarnog beogradskog podzemlja. Među huliganima koji su krvavi izašli iz beogradskog derbija bio je i MMA borac Damir Tovarović na kojeg smo podsjetili u nedavnom članku o angažmanu splitske zaštitarske kuće Pit Bull Marka Žaje od strane supetarskog prezaduženog magnata Marjana Dužića u sporu s lokalnim vatrogascima. Spomenimo i to kako je u crne kronike kasnije dospio i Sandro Firić brat Ante Firića. On je naime osuđen na 12 godina zatvora jer je ubio poznanika Branka Mijatovića pa tijelo izbacio iz auta na Klisu.

Mediji su netom objavili kako je u zagrebački Remetinec ušetao u pratnji zagrebačkog odvjetnika Gordana Pregleja srbijanski bjegunac Filip Korać. Njegov odvjetnik je izjavio kako se njegov klijent Korać 30. travnja   predao u Zagrebu nakon što je saznao da se u Hrvatskoj protiv njega vodi postupak zbog falsificiranja putovnice. "Korać je došao do saznanja da se protiv njega vodi postupak u Hrvatskoj i želio je riješiti situaciju", rekao je odvjetnik Preglej koji je svog klijenta koji ga je prethodno kontaktirao i zamolio da preuzme njegov predmet 26. travnja dopratio do istražnog zatvora u Remetincu. Iako se čini kako u Hrvatskoj nema pripadnika zemunskog klana, poglavito onih visokopozicioniranih brojni su dokazi za suprotno. Tako smo nedavno pisali kako je Maja Sopta, zadnji kontakt Mateja Periša prije nestanka, godinama njegovala prijateljstvo s jednim pripadnikom tog klana koji je odrobijao i za sudioništvo u likvidaciji srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

Pisali smo i kako je sin bivšeg viceguvernera Hrvatske koji je izvršio samoubojstvo u Maksimiru, nekadašnja zvijezda showa Gotovčevi - Ante Gotovac novi život pronašao na zemunskom asfaltu gdje prijateljuje s Petrom Panićem, bivšim tjelohraniteljem Vojislava Šešelja. Također, da su veze hrvatskog podzemlja, poduzetnika i tzv. uglednika tijesno isprepletene s istim takvim krugovima u Srbiji i ostatku regije bilo je vidljivo iz našeg članka u kojem smo opisali praške tvrtke u kojima su se kao suvlasnici pojavljivali kako likovi iz crnih kronika tako i oni koje bije glas uspješnih poduzetnika iz cijele regije. O raznim neočekivanim vezama moglo se saznati i iz priče o tome kako su pali hrvatski pomagači balkanskog narkobosa Darka Šarića čije se nekretninsko carstvo prostiralo od Zagreba, preko Njemačke do Kolumbije čemu smo posvetili posebni članak.

Ništa manje iznenađujuću nije ni veza gazde beogradskog Gotika Srećka Ćirovića koji je preko društvenih mreža razmijenio srdačne poruke s s riječkim narkodilerom  Darkom Kojadinovićem koji mu je preko Instagrama dao potporu nakon objave članka u Imperijalu čemu smo posvetili članak. Ćirovića su inače na istraživačkoj mreži Krik u Srbiji prozvali kako je popularni beogradski klub Vanilla držao za račun Darka Šarića i njegovog brata Duška zbog čega nije imao nikakvih posljedica tako da je mogao nastaviti s gradnjom karijere kralja noćnog života Beograda o čemu smo pisali. Očito je za sve ove situacije iznimno važna tijesna suradnja policija u regiji.

No, s druge strane uvijek se postavlja pitanje tko su hrvatski domaćini i tko pruža utočište srpskim i balkanskim kriminalcima prije nego što se predaju policiji ili prije nego što počine neku likvidaciju kakve su zabilježene prethodnih godina u rasponu od ubojstva Hrvata rođenog u Kotoru Tripe Penovića koji je likvidiran u Maksimiru od strane Šarićevih ljudi pa sve do raznih likvidacija kako na zagrebačkom Jarunu tako i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Postavlja se i pitanje je li Filip Korać procijenio kako je trenutačno najsigurniji u hrvatskom zatvoru pa se zato odlučio predati kako bu mu se sudilo za neko, očito ne krucijalno nedjelo. Naime, po težini dosjea koje prate osobe profila Filipa Koraća falsificiranje dokumenata je tek nešto uzgredno i sporedno a nikad najteža kvalifikacija za koju se osobe tog profila tereti.