U hrvatskim povijesnim arhivima deponirana je jedna sudska presuda koja bi vjerojatno tamo nezamijećena skupljala prašinu godinama da nije zadnji dan 2021. godine u mračnoj beogradskoj noći nestao mladi 27-godišnji Splićanin Matej Periš. Od tada ne prestaju spekulacije na društvenim mrežama što se dogodilo, je li nestao silom ili milom, je li se utopio ili ga je netko oteo. Kako istraga srpske i hrvatske policije tapka u mjestu a ušlo se u četvrti mjesec od nestanka, mnogi komentatori na društvenim mrežama sve više vjeruju u teorije zavjere kako uz legalne strukture postoje paralelne moćne strukture koje blokiraju istragu i skrivaju dokaze koje bi dovele do istine i pronalaska bilo kakvog traga Mateja Periša. U tom kontekstu mnogi propitkuju zašto je nestali 27-godišnji Splićanin zvao Maju Soptu, zbog čega je ona nehotice dajući intervju za EXploziv beogradske Prve televizije otkrila kartu na zaslonu svog mobitela a koja se poklopila s rutom kretanja Splićanina prije nestanka.

Kako je splitska poduzetnica i vlasnica agencije za izlete brodovima u intervjuu bila prilično neuvjerljiva, te kako je policijski inspektor deklarirao sumnju u njenu iskrenost izjavom kako ne treba vjerovati ženi koja plače bez suza, te kako je muljala da je bio led u Beogradu pa se nije mogla parkirati, a što ne odgovara istini jer je bilo lijepo vrijeme.... tako je javnost posumnjala da ona nešto skriva a da ju netko štiti. Sumnje su pojačane samim tim da je ona potom otišla na odmor na Maldive o čemu smo pisali pa su mnogi na mrežama komentirali kako joj je teško da se mora odmoriti nakon nestanka prijatelja, koji je k tomu i prijatelj njenog mlađeg brata Vicence Sopte. Brojni građani zemalja bivše Jugoslavije na raznim mrežama stalno pitaju jedno te isto - skriva li ona nešto, odnosno može li se tako nekredibilno ponašati jer uživa neki vrhunski imunitet i zaštitu nekog moćnika ili čak neke skupine. U tom kontekstu neki su spominjali kako ima sigurno dobre veze u Beogradu jer je njen djed bio poznati splitski Udbaš koji je progonio hrvatsku emigraciju i hrvatske nacionaliste u doba Jugoslavije o čemu smo i pisali.

Radi se o pokojnom Vici Sopti, inače Hercegovcu po rođenju, koji se preselio u Split te bio šef splitske Udbe, tada znane i kao DB- odnosno Državna bezbjednost. Da nije bilo žrtve iz tog doba Vice Vukojevića koji je odrobijao kaznu i na Golom otoku jer je bio osuđen kao hrvatski nacionalist te koji se od proglašenja Hrvatske etablirao kao član HDZ-a široj javnosti nikada ne bi bila poznata uloga Vice Sopte koji je sada, stjecajem okolnosti, poznatiji ne kao Udbaš već kao djed Maje i Vicenca Sopte, prijatelja nestalog Matej Periša. Vukojević je više puta publicirao tko su bili Udbaši koji su ga pratili i progonili a o svemu je izdao i knjigu. Promocija te knjige dogodila se krajem ožujka 2015. godine. Vukojevićeva knjiga izašla je u izdanju Hrvatskoga križnog puta pod imenom 'Dosje 240271'. Vukojević, koji je sada sudac Ustavnog suda RH u mirovini, na gotovo tisuću stranica prikazuje model djelovanja Udbe te države i partije kojoj je služila. Objavljen je popis Udbaša i njihovi pseudonimi.

Inače, Vukojević je rođen u Hercegovini u Veljacima kraj Ljubuškog 1936. godine. Pravni fakultet u Zagrebu  upisao je 1956. godine ali je studij prekidao dva puta zbog zatvaranja i služenja zatvorske kazne. Diplomirao je 1967. u Zagrebu, a 1968. upisao postdiplomski studij na Doktoratu Pariškoga sveučilišta koji nije uspio dovršiti zbog zatvaranja nakon Karađorđeva kada je optužen. Uhićen je 17. siječnja 1972. u Zagrebu i osuđen na 10 mjeseci zatvora. Prilikom uhićenja oduzeta mu je putovnica koju je ponovno dobio tek u prosincu 1989. godine. U međuvremenu je protiv njega 1976. podignuta optužnica da je tijekom 1972., dok je robijao u istražnom zatvoru u Đorđićevoj u Zagrebu, s još nekoliko osoba, koje su se nalazile na slobodi, osnovao ilegalnu protudržavnu organizaciju.  Od 1959. do 1980. Vukojević je zatvaran 14 puta, u zatvoru je proveo četiri godine, i to u 13 raznih zatvora. Nakon uspostave  Republike Hrvatske, Vukojević je bio među osnivačima Hrvatskoga društva političkih zatvorenika. Od 1990. više je puta biran u Hrvatski sabor te imao razne funkcije. 

Tijekom 1991. bio je pomoćnik ministra unutarnjih poslova i sudjelovao u osnivanju Zbora narodne garde. Kada je u veljači 1992. godine osnovana Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rada, imenovan je za njezina prvoga predsjednika. Nakon sabora, na prijedlog predsjednika Franje Tuđmana Hrvatski sabor izabrao ga je 1999. za suca Ustavnoga suda na mandat od osam godina. U mirovini je od 7. prosinca 2007. godine. Vukojević je kako u knjizi a tako i u raznim medijima označio Vicu Soptu, djeda Maje Sopte, kao jednog od svojih glavnih progonitelja i egzekutora. Naime, Sopta je bio iz Hercegovine kao i on pa je bio zadužen za praćenje upravo osoba koje su bile označene hrvatskim nacionalistima u vrijeme Jugoslavije. U raznim, naknadno objavljenim člancima vidjelo se kako su djeda Maje Sopte prozivali i za, od tajnih službi Jugoslavije organizirani likvidaciju Marijana Šimundića iz Lovreća kraj Imotskog, a koji je likvidiran u Njemačkoj tako što mu je namještena ljubavnica iz Istočne Njemačke. Dok je s njom imao intimni odnos u autu, upucan je a ona je poslije dobila jugoslavensko državljanstvo i živjela u Jugoslaviji. Kad se odlučila vratiti u Njemačku tamo je i osuđena za sudioništvo u tom ubojstvu.

Vukojević je u svojoj knjizi publicirao opsežnu dokumentaciju iz koje se vidi kako je sustavno praćen i proganjan u vrijeme Jugoslavije. Ne samo da ga se teretilo za hrvatski nacionalizam već su mu i na druge načine pokušali onemogućiti normalni život. O tome svjedoči i suđenja na Vrhovnom sudu Hrvatske čijim je sudskim vijećem predsjedao sudac Nikola Perenčević. On je Vukojevića proglasio krivim jer mu se na teret stavljalo da se nije pravodobno odjavio iz rodnog mjesta i prijavio u Zagreb. U tom spisu nalazi se opsežna dokumentacija čiji je jedini cilj bio da se Vukojević prikaže kao najsumnjivijom osobom. Ime Nikole Perenčevića možda znači nešto samo šačici preostalih ljudi visoke životne dobi u Hrvatskoj, no nekima to ime može značiti neslućeno puno. Naime, Nikola Perenčević je otac nabogatijeg Hrvata Mihajla Perenčevića čije je bogatstvo izraslo u Rusiji na blizini s Putinom i obavljanjem infrastrukturnih poslova za plinovode i slične projekte preko Perenčevićeve tvrtke Velesstroy. Inače, Perenčević je u Moskvu dospio kao štićenik bivšeg hrvatskog premijera Franje Gregurića, nekadašnjeg zastupnika moćne jugoslavenske Astre u Moskvi.

Tamo je svojedobno radio i Perenčević prije nego će postati pomoćnik ministra policije tijekom prvih godina Domovinskog rata. Drugi pomoćnik bio je Mihajlov kompanjoj Zagrepčanin Željko Tomljenović o kojem smo svojedobno pisali kao drugom najbogatijem Hrvatu. Zajedno su njih dvojica imali goleme poslove, zajedno su uložili lovu u jedan hrvatski otok a obojica su se zbog poreznika fiktivno prijavili u Hercegovini u Širokom Brijegu o čemu smo ranije pisali. U ruskim medijima je Perenčević postao poznat tek kada je utamničeni ruski opozicionar Aleksej Navaljni objavio dokumentaciju po kojoj je Perenčevićeva tvrtka Velesstroy zakupac Putinovog tajnog dvorca na obala Crnog mora o čemu smo pisali. Kako ruski mediji nisu znali tko je Mihajlo Perenčević jer je tada bio apsolutna enigma u toj zemlj citirali su dijelove knjige 'Kondo kondo', autorice Irene Divković Milanović, koja je objavljena 2011. u Zagrebu. U toj je knjizi opisan impresivni put do bogatstva Zagrepčanina Mihajla Perenčevića, njegova investicija u raskošnu vilu u Los Angelesu i hotel Dan Tana od poznatog Beograđanina Dobrivoja Tanasijevića, kupnja brojnih vrijednih nekretnina u Zagrebu ali i u Malom Lošinju.

Kako će kasnije izbiti velika svjetska afera Pandora Papers tako će u njoj isplivati i ime Mihajla Perenčevića kao osobe koja je u Hrvatsku dovela šefa ruskog Transnefta Nikolaya Tokareva, odnosno pomogao mu da u Malom Lošinju kupi povijesnu vilu povezanu s austro-ugarskom carskom obitelji Habsburg. Poslije je ta vila vlasnički prelazila u ruke bivšeg zeta tog ruskog oligarha koji je zbog Putina dospio na crnu listu SAD-a i EU, odnosno njegove žene pa kćeri, koje su također na sankcijskoj listi. Toj temi, kako Ruskinje s crne liste posluju tik do sjedišta vladajućeg HDZ-a i ureda premijera Andreja Plenkovića posvetili smo prethodno članak. Iako je pokojni sudac Vrhovnog suda Nikola Perenčević koji je sudio žrtvi Vice Sopte, djeda Maje Sopte, mrtav dulje od desetljeća njegovo ime živi i dalje i apostrofirano je u svjetskoj aferi Pandora Papers. Naime, po svom ocu Mihajlo Perenčević je nazvao svog jedinog legalnog sina Nikolu Perenčevića. Kažemo legalnog jer Mihajlo u Moskvi ima i izvanbračnog sina Platona i kćer koji su isključeni iz ortačkih ugovora koji su isplivali u aferi Pandora Papers o čemu smo ranije pisali. Udruženje međunarodnih istraživačkih novinara više je puta detektiralo impresivne novčane transakcije Mihajla Perenčevića preko mreže njegovih offshore tvrtki.

U aferi Pandora Papers njegovo bogatstvo procijenili su na 650 milijuna dolara. Zadnjih desetljeća u Hrvatskoj traje povika kako su i dalje moćnici potomci struktura iz bivšeg sistema. Vjerojatno je puno više takvih slučajeva nego što javnost i zna. Na primjeru Perenčevića i Sopta vidimo kako su potomci jugo-elite i danas elita. Naravno da Maja Sopta nije ni do koljena Putinovom ruskom novčaniku, kako Mihajla Perenčevića nazivaju ruski mediji. Zovu ga tako jer mediji koji kritiziraju ruskog predsjednika znaju da on fingira skromnost a zapravo milijardski vrijedne poslove povjerava svojim intimusima koji tako dobiju nadimak 'Putinovi novčanici' jer drže milijune za gospodara Kremlja. Očito su žive strukture koje su vedrile i oblačile u bivšoj Jugoslaviji i dan danas, ne samo u Hrvatskoj i regiji već su neki uspjeli, poput sina jugo generala Radeta Hamovića, Vuka Hamovića o kojem smo pisali, čija mama počiva na Mirogoju u neposrednoj blizini roditelja Putinovog hrvatskog novčanika, postati energetski tajkuni. Puno je takvih primjera da su oni koji su istraživali, hapsili ili sudili u bivšoj Jugoslaviji i danas imaju brojne poluge moći preko znanih im kadrova a poglavito preko snage svoga kapitala.

Da se taj kapital ne ispušta olako svjedoči i činjenica da je kći Mihajla Perenčevića, koja iz prvog braka sa Zagrepčaninom Sinišom Cizelom ima tri kćeri, udružila obiteljski imperij Perenčevića sa sinom drugog tajkuna Emila Tedeschija čiji je otac Svetozar Emil bio ne samo jugo predstavnik u Italiji već kažu i strastveni kockar koji je sreću prije rata okušavao i u društvu Željka Ražnatovića Arkana. Tko zna kakve sve veze još vrebaju u Pandorinoj kutiji hrvatske i ex-jugoslavenske prošlosti. Slijedimo li imena ondašnjih umreženih moćnika sistema lako ćemo naći danas njihove potomke kako se mogu izrugivati sa svime i svakome. Toliko da i notorni komentatori na društvenim mrežama shvaćaju kako je Maja Sopta u javnoj prezentaciji svoj odlazak na policiju predstavila kao da je išla među svoje potčinjene koji su je maknuli s poligrafa jer su vidjeli kako ju to uznemiruje te su joj, prema tvrdnjama njenog oca, bivšeg osuđenika zbog šverca cigareta Gorana Sopte, čak dali savjet da tuži sve medije u Srbiji koji su nešto o njoj objavili.

Ako su jugo-komunistički moćnici i pojedinci mislili i ponašali se kao da su iznad sistema onda očito je taj duh preživio i kod njihovih potomaka. Zato obični ljudi sa strahom rješavaju odnose sa institucijama jer su se mnogi opekli na to da sustav trenira strogoću na običnim neumrženim ljudima a razni suspektni pojedinci sa zaleđem pretvaraju institucije i ljude koje rade u njima u svoje privatne servise za zaštitu njihovih osobnih interesa. Zato sve više kod običnih građana raste svijest kako službena policija čini sve da pronađe Mateja Periša a da paralelne mrežne strukture opstruiraju to isto na način da se istraga ne može pomjeriti ni za milimetar. Odnosno i da neki koji zasigurno nešto mogu ili znaju nemaju nikakvu obvezu ni paniku ako ne sudjeluju u istrazi. Da su veze nastale u doba Jugoslavije i socijalizma vječne uvjerili smo se kada smo otišli na posljednji ispraćaj majke najbogatijeg Hrvata Mihajla Perenčevića prošlog rujna na Mirogoju koja je umrla u 102. godini. Na  pokopu je osim članova dinastije Perenčević i Tedeschi bio i bivši hrvatski premijer Franjo Gregurić o čemu smo pisali.

Na kraju knjige Vice Vukojevića, jugoslavenske žrtve, nalazi se popis osoba koje se spominju a među njima su naravno na više mjesta Vice Sopta, djed Maje i Vicenca Sopte, Nikola Perenčević ali i Mihajlo Perenčević, osoba koju su ruski mediji prepoznali kao Putinovog hrvatskog novčanika. I za kraj jedan podatak koji se možda čini posve nevažnim. Na YouTube postoji kanal Istraga Jelena Marjanović koju vodi Beograđanka Katarina Latifa Ostojić. Ona je bila zaposlenica Atlantic Brands, tvrtke iz sastava Atlantig Grupe u Srbiji. Na tom kanalu od nestanka Mateja Periša objavljuje priloge i o njemu. Nedavno je napadnuta u emisiji beogradske TV Avala od strane brata samozvanog parapsihologa Roberta Kajslera koji je Slovenac po ocu a Srbin po majci i koji živi na Floridi. Kad je nestao Matej Periš znakovito je kako su brojni srpski mediji na sva zvona objavljivali što je rekao parapsiholog Robert Kajsler o tome gdje je Matej Periš i kakva mu je sudbina.

U emisiji TV Avale njegov brat Karlo koji živi u Mariboru i iza kojeg su brojne teške optužnice je rekao kako je na njegov zahtjev Katarina Latifa Ostojić dobila otkaz u Atlantic Grupi a on pak obeštećenje od te tvrtke. Nažalost, nismo uspjeli doznati što o tome kažu direktor Atlantic Grupe Beograd Zoran Daljević kao ni vlasnik Emil Tedeschi, otac zeta Mihajla Perenčevića, jer nam nisu odgovorili na upit. Znakovito je kako je u međuvremenu s YouTuba uklonjen taj brutalni napad na Beograđanku koja se bavi preko YouTuba istragama nestalih osoba. Tako je na marginama nestanka Mateja Periša islpivalo kako je svijet mjesto povezanih moćnika o čijim dubokim tajnama očito nemamo previše spoznaja sve dok se ne iskristalizira veza među događajima i ljudima iz različitih perioda.